New York Post je početkom ovog mjeseca objavio članak pod naslovom „Kineske disidente pogubljuju zbog njihovih organa, kaže bivši bolnički radnik.”
Članak je napisao Steven W. Mosher, predsjednik Instituta za istraživanje stanovništva i američki društveni znanstvenik koji je opsežno pisao o Kini.
Mosher je započeo članak u New York Postu:
„Zheng Qiaozhi — nazvat ćemo ga George — još uvijek ima noćne more. Stažirao je u kineskoj Vojnoj Općoj bolnici u Shenyangu, kad je dobio naredbu da bude dio tima za prikupljanje organa.”
Mosher je opisao kako je mladi zatvorenik doveden u sobu s vezanim rukama i nogama. Bio je još živ. Dežurni vojni liječnik zatim je brzim rezom otvorio mladića od prsa do trbuha kako bi se razotkrila njegova dva bubrega.
Liječnik je zatim rekao pripravniku da „reže vene i arterije.” Stažist je slijedio upute liječnika i „krv je štrcala na sve strane.” Bubrezi su uklonjeni i stavljeni u spremnik namijenjen za transport organa za presađivanje.
Mosher je napisao: „Tada je liječnik naredio Georgeu da ukloni čovjekove očne jabučice. Čuvši to, umirući zarobljenik dao mu je pogled punog užasa, a George se ukočio. „Ne mogu to učiniti”, rekao je liječniku, koji je tada brzo zgrabio čovjekove očne jabučice.”
„George je bio toliko uznemiren svim što je vidio da je ubrzo odustao od posla u bolnici i vratio se kući. Kasnije, bojeći se da bi mogao biti sljedeća žrtva, pobjegao je u Kanadu i preuzeo novi identitet.”
Mosher je u članku objasnio da su svjedočenja iz prve ruke poput Georgeovih „razumljivo rijetka. 'Transplantacijskim turistima' koji dolaze u Kinu nisu dostupne detaljne informacije o tzv. donatorima novog srca, jetre ili bubrega. Pogubljeni se ne mogu izjasniti o izvoru njihovih organa.”
Smatra se da su Falun Gong praktikanti značajan izvor tih organa u Kini, objasnio je Mosher. Naveo je da je nakon što je bivši šef Komunističke partije Jiang Zemin pokrenuo progon Falun Gonga 1999. godine, stotine tisuća sljedbenika grupe uhićeno i nestalo bez traga.
Pripravnik u Općoj vojnoj bolnici Shenyang znao je samo da je mladi zatvorenik čijem je pogubljenju prisustvovao bio mlađi od 18 godina i da je bio zdrav, rekao je Mosher.
Mosher je sugerirao da su muslimanske manjine u kineskom dalekom zapadu sljedeća meta kineske državne industrije za žetvu organa. U posljednjih nekoliko godina uhićeno je između 1 i 3 milijuna Ujghur i Kazakh manjina koji su upućeni u koncentracijske logore. Nakon ulaska u logore, vade im krv i pregledavaju organe. Osim toga, u zračnim lukama diljem regije navodno su iznikle posebne trake namijenjene za organe, dok s druge strane izgrađuju krematorije, napisao je Mosher.
„Unatoč tvrdnjama Kine o suprotnom, njezino poslovanje s presađivanjem je u procvatu. Zahvaljujući zapadnjačkoj tehnologiji nazvanoj VTMO - Van Tjelesna Membranska Oksigenizacija – postalo je puno unosnije,” rekao je.
Mosher je napisao da su prije 20 godina liječnici mogli uspješno odstraniti jedan ili najviše dva organa od donatora. Ostali organi bi bili predugo bez kisika da bi bili uspješno presađeni. VTMO uređaj može poslužiti kao umjetno srce i pluća kako bi održao ostale organe živima, dovoljno dugo za žetvu. Prije pronalaska VTMO -a, moglo se samo iskoristiti nekoliko vitalnih organa žrtve koji bi vrijedili najviše 250.000 dolara. Sada, uz korištenje VTMO -a, svaki organ se može odstraniti - čak i koža - što znači da bi dobit od tijela žrtve mogla biti dvostruka ili čak trostruka.
Mosher je rekao da iako je VTMO spasio mnoge živote na Zapadu, ova tehnologija „imala je suprotan učinak u Kini: ubrzala je ubijanje nevinih ljudi.”
Kina je uložila velike napore da prikrije te zločine, napisao je Mosher. U siječnju 2015, režim je objavio da će koristiti samo organe dobrovoljnih civilnih davatelja organa i da će uporaba organa od pogubljenih zatvorenika biti zabranjena.
Mosher je napisao: „Kao dokaz, čak su objavili statističke podatke. To je pokazalo da se „dobrovoljno” doniranje organa ravnomjerno povećalo, tako što su koristili fabricirane podatke da bi prikazali savršenu sliku. Kineski „službeni” broj dobrovoljnih donatora porastao je na 6.000 do 2018. godine, što je premala brojka da bi osigurala na desetke tisuća organa koji su stvarno transplantirani te godine.”
Dok pacijenti u drugim zemljama moraju čekati godinama na dostupne organe, Mosher je objasnio: „Samo u Kini turisti za organe primaju bubreg, srce ili transplantaciju jetre u roku od nekoliko dana ili tjedana od dolaska. Zapravo, u nekim slučajevima pacijenti bi dobili informacije da su njihove operacije zakazane čak i prije nego što bi stigli u Kinu - nešto što se može dogoditi samo kao posljedica prisilne žetve organa.”
Mosher je zaključio da industrija presađivanja organa u Kini ne samo da predstavlja masovno ubojstvo, nego se može opisati i kao oblik genocida.
