Moj muž koji nije praktikant, bio je prilično loš prema meni u posljednje vrijeme, pa sam ga počela izbjegavati.
Ako bi jeo za stolom, ostala bih u spavaćoj sobi. Kad bi napustio kuhinju, prešla bih u dnevnu sobu.
Razgovarala sam s njim o poštovanju i objasnila mu razliku između kulture Komunističke partije i kulture u normalnom društvu. Prema njemu sam ljubazno postupala, ali i istaknula da je njegov stav arogantan. Malo je omekšao.
Smatrala sam da bi moj život bio opušten i miran kad ne bih morala živjeti s njim. Moje okruženje bilo bi sveto, eterično i čisto.
Nisam znala kako promijeniti njegov negativan stav prema svima. Osjećala sam da se jedino ja trudim učiniti ambijent podnošljivijim za nas oboje.
Jutros sam shvatila: „Moj suprug i ja imamo svetu vezu!"
Primijetila sam da sam ga svrstala na razinu „običnih ljudi", a ne unutar „svete" razine. Zbog toga sam osjećala da je prostor koji je moj suprug zauzimao bio „običan." Nije ni čudo što sam se žalila da moje okruženje nije posve „sveto."
Iako moj muž nije praktikant, došao je na ovaj svijet da ga spasi Dafa i zato je naša veza sveta. Jesam li se tako ponašala prema njemu?
Nakon što sam shvatila da imamo „svetu vezu“, moj suprug se prestao ljutiti čim bi me ugledao. Činilo se da ga je nešto dirnulo, a njegov stav postao je srdačan. Nisam osjećala razdražljivost i neprijateljstvo koje je prije pokazivao.
Ovo mi je iskustvo pomoglo da preispitam svoj odnos s ljudima i stvarima oko mene.
