Falun Dafa Minghui.org

Mirni prosvjed u Pekingu 25. travnja 1999. godine: osnovni podatci

(Minghui.org)

25. travnja 1999. više od 10.000 Falun Gong praktikanata se okupilo u središtu Pekinga na mirovnom prosvjedu apelirajući za svoja građanska prava i slobodu vjerovanja. Ovaj je prosvjed poznat ne samo po svojoj veličini, nego i zato što je bio izuzetno miran i uredan.

Propagandna mašinerija Komunističke partije Kine (KPK), je međutim, u potrazi za načinom da sruši Falun Gong po pozivu tadašnjeg predsjednika stranke Jiang Zemina, iskrivila činjenice o ovom prosvjedu kako bi one bile pogodne za tu njihovu svrhu. Do današnjega dana, vlast optužuje Falun Gong za „opsadu sjedišta Centralne Vlade smještenog u dodatku vrta Zhongnanhai," lažno tvrdeći je 10.000 okupljenih predstavljalo prijetnju naciji i njezinim vođama. Ništa ne može biti dalje od istine nego ova tvrdnja, kao što je pojašnjeno u nastavku ovoga teksta.

Zašto su Falun Gong praktikanti prosvjedovali?

Policija iz Tianjina je uhitila oko 45 praktikanata koji su krenuli objašnjavati činjenice izdavaču časopisa koji objavio članak klevećući Falun Gong. Policija iz Tianjina je rekla praktikantima da se žale Pekingu, Državnom uredu za žalbe smještenom u dodatku vrta Zhongnanhai. Oni su upravo to i učinili.

Zašto su se praktikanti žalili Centralnom Komitetu ?

Već na samom početku lipnja 1996. Ministarstvo propagande središnjeg komiteta je dalo naputke različitim razinama vlasti da kritiziraju Falun Gong. Novine „Guangming Daily News“ su pokrenule prvi napad s člankom „Zvono na uzbunu uporno zvoni.“ Ured tiskanih medija odmah zabranjuje objavljivanje, distribuciju i prodaju Falun Gong knjiga.

Prije 25. travnja 1999. godine policija je uvelike posvuda već počela plijeniti Falun Gong knjige i ometati mjesta za grupno vježbanje. Uhićenje praktikanata od strane Tianjin policije je bio dokaz eskalacije progona. Problem je već dosegao točku u kojoj se nije moglo riješiti bez intervencije visokog rukovodstva iz Središnjeg Komiteta.

Koliko je ljudi došlo na prosvjed 25. travnja 1999. godine?

Procjenjuje se da se oko 30.000 ljudi okupilo u područjima između Južne kapije Beihai Parka i zapadnog dijela Xi'an kapije, i od ulice Fuyou pa do aleje zapadno od nje. Praktikanti koji su došli kasnije su zaustavljani već na periferiji. Praktikanti koji su stizali iz drugih gradova nisu smjeli napustiti željezničku postaju, ili su, pak, bili blokirani na kontrolnim točkama na autocesti i nije im bilo dopušteno ući u Peking.

Kineski je režim priznao u mnogome reducirani broj od 10.000 praktikanata, dok je zapravo stvarna brojka daleko veća.

Što su zapravo zahtijevali praktikanti?

U tom trenutku su zahtijevali tri stvari:

  1. Da policija u gradu Tianjin oslobodi praktikante koji su bili zadržani u pritvoru.
  2. Da se praktikantima Falun Gonga omogući mjesto za prakticiranje na kojemu neće biti uznemiravani.
  3. Da se dopusti tiskanje Falun Gong knjiga.

Kakvo je bilo ponašanje praktikanata Falun Gonga?

Beihai Park pokraj kapije Xi'an je glavna prometnica. Promet se odvijao bez zastoja cijeloga dana. Neki su praktikanti poduzeli inicijativu da osiguraju nesmetan protok automobila i pješaka. Praktikanti su se kretali uz rub kolnika, omogućavajući tako pješacima korištenje pločnika. Njihovo držanje je bilo tiho i mirno.

Kako se prosvjed završio?

Oko 22 sata, stigla je poruka je sa zapadne kapije Zhongnanhai-a: „Predstavnici su se vratili, oni su proslijedili zahtjeve praktikanata čelnicima Središnjeg Komiteta. Svi praktikanti koje je uhitila policija u Tianjinu su pušteni. Sada se svatko može vratiti kući."

Praktikanti su očistili svoje okruženje, pa su čak pokupili i opuške cigareta koji su ostali iza policajaca. Za samo 20 minuta svi su se praktikanti razišli.

Nerazjašnjen slučaj

Premijer Zhu Rongji je svojevremeno, upitao predstavnike, jesu li ikada pročitali njegov komentar o Falun Gongu. Falun Gong predstavnici su odgovorili da ga, zapravo, nikada nisu ni vidjeli. Mnogi ljudi su se pitali tko je zadržao taj komentar, i kako je zadržan. To pitanje je ostalo nerazjašnjeno do današnjeg dana.