„Trideset godina nakon pada Berlinskog zida, Amerikanci još uvijek dobro ne razumiju opasnosti od komunizma“, napisala je Marion Smith, izvršna direktorica Fondacije za žrtve komunizma, u časopisu USA Today, 8. novembra 2019. godine. „Postoji razlog, zašto smo nakon velike tragedije bili pozvani da nikada ne zaboravimo. Čovječanstvo ima tendenciju uvijek, iznova i iznova, praviti iste greške.“
U vrijeme pisanja ovog njenog upozorenja, puno ljudi na to nije obratilo pažnju. Nekoliko sedmica kasnije, u gradu Wuhanu u centralnoj Kini je izbio grozni koronavirus. Iako su doktori medicine otkrili ovaj virus i prijavili njegovo postojanje, Komunistička partija Kine (KPK) ga je u početku prikrivala, što mu je na kraju omogućilo da se proširi i na ostatak svijeta.
Sjedinjene Američke Države su 12. aprila 2020. godine zabilježile više od 530.000 slučajeva zaraze, više nego bilo koja druga država na svijetu (iako se smatra da broj slučajeva oboljenja u Kini nije bio tačno prijavljen). Grad New York, svjetionik slobodnog svijeta, ima više potvrđenih slučajeva nego bilo koji drugi grad ili država SAD.
U ovom se izvještaju osvrćemo na odnose SAD i Kine tokom godina, koji su možda omogućili uspon Kine i njezinu infiltraciju u SAD. Neprestano povećanje utjecaja KPK u svijetu, olakšao je i izvoz njenoga nepoštovanja prema ljudskom životu. Prikrivanje epidemije koronavirusa je ovu epidemiju pretvorilo u globalnu pandemiju.
Ne samo Kinezi, već i mnogi ljudi u ostatku svijeta, uključujući i Sjedinjene Američke Države, su postali žrtve zataškavanja KPK u ovoj neviđenoj krizi. Dok tugujemo zbog gubitaka života izgubljenih zbog pandemije i molimo se za sigurnost i zdravlje svih drugih, nadamo se da će ovaj izvještaj rasvijetliti štetnost KPK i ohrabriti ljude da prekinu sve veze s njom.
Ovaj izvještaj podijeljen je u šest odjeljaka:
1. Povećavanje moći Komunističke partije Kine uz podršku SAD
2. Širenje uticaja Komunističke partije Kine na Manhattanu
3. Propaganda Komunističke partije Kine 24/7 na Times Squareu
4. Snažni uticaj Komunističke partije Kine na UN i nevladine organizacije
5. Kampanja indoktrinacije Komunističke partije Kine u američkim kampusima
6. Infiltracija Komunističke partije Kine u američke zajednice
Nastavak od 1. dijela.
3. Propaganda Komunističke partije Kine 24/7 na Times Squareu
Glasnogovornik KPK, agencija Xinhua je 19. maja 2011. godine, preselila sjedište svog Sjeverno Američkog biroa na adresu Broadway 1540, sa dvadesetogodišnjim zakupom. Drugi glasnogovornik KPK, web stranica People's Daily Online, se smjestila u Empire State Buildingu 13. jula 2011. godine.
Od 1. avgusta 2011. godine, Xinhua News svaki dan tokom 24 sata emituje program na bilbordu veličine 18 x 12 metara koji je usmjeren na Times Square. „Njen je znak smješten povrh blistavih reklama za Prudential, Coca-Colu i Samsung, što ga čini jednim od najvidljivijih oglasnih panoa na svijetu“, izvijestio je NPR.
Pokušaji KPK da proširi svoj uticaj izvan Kine nisu prošli nezapaženo. David Shambaugh, direktor studija kineske politike na Univerzitetu George Washington, je procijenio da Kina troši između 10 i 12 milijardi US dolara godišnje na široke oblike „blage snage“ (soft power), od tradicionalnog lobiranja i kampanja za odnose s javnošću, do više tajnih oblika građenja utjecaja, izvijestio je Financial Times u članku iz decembra mjeseca 2017. godine naslovljenog: „Na Zapadu raste zabrinutost zbog kineskih igara uticaja: Vlade su zabrinute zbog napora Pekinga da oblikuje mišljenja o njenom autoritarnom sistemu.“
China Daily plaća velike američke novine da objavljuju novinske dodatke ili umetke, uključujući The Wall Street Journal, New York Times, The Washington Post i USA Today. Svi ovi novinski dodaci imaju naziv "China Watch" (Kineski pogled), a svi sadržaji su preneseni iz China Daily.
Ovom strategijom KPK cilja na čitaoce, posebno svjetske lidere, kreatore politika, donosioce odluka, influensere i na one koji imaju poslovne interese u oko 30 svjetskih novina. „Uz pomoć novinskih reklama i ciljanih reklama, Peking provodi politiku trojanskog konja, kako bi svoju propagandu uvukao u strane medije“, kaže se u komentaru Reportera bez granica (RSF).
U izvještaju od 22. oktobra 2019. godine pod nazivom „Kineska potraga za novim svjetskim medijskim poretkom“, RSF istražuje strategiju Pekinga za kontrolu informacija van granica Kine. Ona je „Manje poznata od Inicijative Pojas i Put, ali je podjednako ambiciozna i ovaj projekat predstavlja prijetnju slobodi štampe širom svijeta“, napisali su.
U članku objavljenom u RSF je istaknuto da se strategija Pekinga kreće od modernizacije kineskog međunarodnog TV emitovanja, kupovine velike količine reklama u međunarodnim medijima i infiltriranja u strane medije, do masovnog ucjenjivanja sa unajmljivanjem, zastrašivanjem i uznemiravanjem.
„U skladu sa duhom pekinškog režima, svrha novinara nije da budu protuteža (režimu), već da služe propagandi države“, kaže Christophe Deloire, generalni sekretar RSF. „Ako se demokratije ne odupru, Peking će nametnuti svoje viđenje i svoju propagandu, što predstavlja prijetnju za novinarstvo i demokratiju.“
U proteklom desetljeću, Kina je uložila ogromne iznose novca u razvoj medija koji su sposobni dosegnuti međunarodnu publiku. To uključuje državnu CGTN koja emituje TV programe u 140 zemalja i China Radio International, koji emituje na 65 jezika.
U izvještaju RSF je istaknuto: „Režim je uspio uvjeriti desetine hiljada novinara iz zemalja u razvoju da otputuju u Peking, gdje su im svi troškovi bili plaćeni, kako bi 'uvježbali svoj kritički um' u zamjenu za povoljno izvještavanje u medijima.“
U međuvremenu, „Peking također izvozi i alate za cenzuru i nadzor, uključujući pretraživač Baidu i platformu za razmjenu trenutnih poruka WeChat“, piše u članku RSF, u kojem se također navodi da „Peking poziva na zastrašivanje i nasilje kako bi se ušutkali disidenti, čak i u demokratskim nacijama“, kako bi ih uskladio sa svojom službenom pričom.
Američki je State Department 18. februara 2020. godine proglasio pet kineskih medijskih kuća za strane misionare, jer služe državnoj propagandi koju sponzoriše komunistička Kina. To su: novinska agencija Xinhua, kineska globalna televizijska mreža (CGTN), China Radio International, kineska dnevna distributivna korporacija i Hai Tian Development USA (distributer People's Daily-ja).
4. Snažni uticaj Komunističke partije Kine na UN i nevladine organizacije
Kina je izvršila ogroman utjecaj na Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO), za vrijeme pandemije koronavirusa.
„WHO je nekritički prenosila informacije dobivene od kineskih vlasti, zanemarujući upozorenja tajvanskih ljekara – koji nije član WHO, koja je tijelo Ujedinjenih nacija - i bila nevoljka da proglasi stanje „Vanredne situacije za javno zdravlje od međunarodne zabrinutosti“, negirajući nakon sastanka 22. januara da postoji ikakva potreba da se to učini“, izvijestio je časopis Foreign Policy, 2. aprila 2020. godine, u članku pod naslovom „Kako je WHO postala saučesnik kineskog koronavirusa“.
Javnosti je već bilo poznato da KPK laže cijelo vrijeme otkako je u Wuhanu, krajem prošle godine, izbila epidemija. Umjesto da djeluje nepristrasno i objektivno, generalni direktor WHO Tedros Adhanom Ghebreyesus je nastavio hvaliti Peking za njegovu „transparentnost“.
Sve veći broj glasova iz Sjedinjenih Američkih Država i drugih zemalja poziva Ghebreyesusa da podnese ostavku na šefa WHO.
Poput WHO, i Ujedinjene Nacije su prekršile svoja pravila zbog pritiska KPK.
U članku Fox Newsa, od 14. decembra 2019. godine, objavljeno je da je Emma Reilly, zaposlenica UN, 21. oktobra 2019. poslala pismo američkim diplomatama i članovima Kongresa u kojem navodi: „Ured Visokog povjerenika za ljudska prava (OHCHR) očito nastavlja unaprijed dostavljati Kini informacije o tome da li imenovani branioci ljudskih prava planiraju sudjelovati na sastancima” u Ženevi. Neki su od tih branilaca bili tibetanski i ujgurski disidenti, koji su građani ili stalni stanovnici SAD.
Reilly je izvijestila da ova praksa datira još od 2013. godine, a prvi put je bila prijavljena 2017. godine. „Umjesto da poduzme mjere kako bi se zaustavilo otkrivanje imena, UN su svoju energiju usmjerile na odmazdu protiv mene, zbog toga što sam se usudila to prijaviti. Zbog toga sam bila proganjana, javno klevetana, lišena funkcija, a moja se karijera raspala“, rekla je Reilly.
Nakon pritiska KPK, Ujedinjene Nacije su također odbacile zahtjeve Tajvana za članstvo u WHO, Međunarodnoj organizaciji civilnog vazduhoplovstva (ICAO) i Interpolu.
5. Kampanja indoktrinacije Komunističke partije Kine u američkim kampusima
U ime kulturne razmjene i saradnje, KPK je pokrenula Konfucijeve institute, donirala sredstva i naložila kineskim studentima da kradu informacije i suzbijaju slobodu govora u američkim kampusima.
Prema američkom Ministarstvu obrazovanja, najmanje je 9 univerziteta u SAD dobilo sredstva od kineskog tehnološkog giganta Huaweija u posljednjih 6 godina, uključujući Massachusetts Institute of Technology, Univerzitet Princeton, Kalifornijski univerzitet u Berkeleyu i Cornell.
Finansiranje je izvršeno s ukupno 10,5 miliona US dolara, u šta nisu uključeni pokloni manji od 250.000 dolara, izvijestio je VOA u oktobru 2019. godine.
„Od 2004. godine, kinesko Ministarstvo obrazovanja, preko agencije koja se zove Hanban, finansira i u velikoj mjeri vodi Konfucijeve institute, koji podučavaju kineski jezik, istoriju i kulturu na koledžima širom svijeta, uključujući i Sjedinjene Američke Države. Hanban tipično osigurava nastavnike, udžbenike i - što je najvažnije - operativna sredstva, primamljiv prijedlog za sveučilišne administracije bez dovoljno novca“, izvijestio je New York Daily News 2. februara 2020. godine.
U ovome članku, koji je napisao Todd Pittinsky sa State University of New York (SUNY) iz Stony Brooka, za New York Daily News se kaže: „Ono što je ovdje stvarno pogrešno je to, što se američko obrazovanje preusmjerava za strane propagandne aktivnosti. Li Changchun, bivši šef propagande Komunističke partije Kine, je Konfucijeve institute nazvao 'važnim dijelom prekomorske propagandne Kineske postavke.' Oni podučavaju kinesku istoriju onako kako bi kineska vlast željela da je vidite.“
U članku se ističe da se od univerziteta sa Konfucijevim institutima, traži da pokažu poštovanje prema kineskim zakonima. „Kada su Hanbanski zvaničnici obilazili Albany, zaposlenici fakulteta su sa vrata skinuli transparent koji je govorio o Tajvanu", napisao je Pittinsky.
Pittinski je rekao da nema ništa loše u promvisanju kulturne razmjene, ali misija Konfucijevih instituta predstavlja izvoz političkih stavova Pekinga. Zabrinuti zbog gubitka akademske slobode i suočavanja sa kineskom cenzurom, neki univerziteti, uključujući Univerzitet u Čikagu, Univerzitet Ilinois iz Urbani-Champaigna, Penn State, Univerzitet McMaster i Koledž u Miami-Dadeu, zatvorili su svoje ustanove za Konfucijev institut.
6. Infiltracija Komunističke partije Kine u američke zajednice
Yleisradio (Yle), državna Finska javna radio-stanica je 15. marta 2020. godine emitovala istraživački izvještaj o infiltraciji komunističke Kine. „Yle je pronašao organizacije u Finskoj, za koje se moglo ustanoviti da ih kontroliše mašinerija Komunističke partije Kine. Njihove aktivnosti imaju vezu sa finskom partijskom politikom“, napisao je izvještaj. „To znači, da se uticaj iz Kine ponavlja na isti način iz jedne zemlje u drugu.“
Jedna takva organizacija je i Finsko udruženje za promicanje mirnog ponovnog ujedinjenja Kine (FAPPRC), koje ima oko 200 ogranaka širom svijeta. Sve su one snažni zagovornici kineskog režima. „Stručnjaci kažu da je cilj organizacije, da unapredi kineske interese i ušutka kritiku usmjerenu protiv nadolazeće supersile“, napisano je u izvještaju. „U stvari, ova su udruženja povezana sa Komunističkom partijom Kine, a često su prerušena u obične NVO (nevladine organizacije).“
Na hiljade kilometara udaljenosti, KPK se infiltrira i u SAD. Na primjer, kineske zajednice na Manhattanu i Flushing u New Yorku, su već desetinama godina kontrolisane od strane KPK.
Na primjer, the Northeast Chinese Community (Federacija zajednice sjeveroistočne Kine) kako glasi neslužbeni prevod njenog kineskog imena, je jedna od tri organizacije CPPRC (Vijeća za promovisanje mirnog ponovnog ujedinjenja Kine) osnovane u New Yorku. Njena je prethodna organizacija, 11. februara 2001. godine, održala sastanak na kome je klevetala Falun Gong, duhovnu meditacijsku praksu koju kineski režim progoni od 1999. godine.
Liang Guanjun, tadašnji predsjednik Generalnog odbora Northeast Chinese Community, zajedno s bivšim kineskim ambasadorima u Sjedinjenim Američkim Državama, je prisustvovao sastanku i održao govore. U junu te iste godine, Liang se javio vlastima u Pekingu na sastanak šefova kineskih udruženja u inostranstvu, održanom u Pekingu i kazao: „Mi smo prvo udruženje iz inostranstva koje je diglo svoj glas protiv Falun Gonga. To u potpunosti pokazuje patriotizam prekomorskih Kineza.“
Američko Ministarstvo pravde je, 7. avgusta 2008. godine, podnijelo tužbu protiv njujorškog generalnog konzula Penga Keyua. U tužbi se navodi da je tajno nagovarao na nasilne napade koji su se dogodili u Flushingu. Tokom istrage koju je, 23. maja 2008. godine, provela Svjetska organizacija za istragu progona Falun Gonga (WOIPFG), je zabilježeno da Peng priznaje da je „potajno ohrabrivao“ one koji su bili umiješani u grupu, koja je napala Falun Gong praktikante.
Takve aktivnosti protiv Falun Gonga su zabilježene i ove godine. Tokom kineske Novogodišnje parade održane u Flushingu, 25. januara 2020. godine, desetine pro-Pekinških manifestanata su, duž puta kojim se kretala parada, držali velike kineske zastave stojeći u redovima gledalaca. Grupu je vodio Li Huahong, vođa lokalne komunističke frontne grupe u Flushingu, pod nazivom Svjetska kineska anti-kultna alijansa.
Prošle je godine nekoliko nosilaca ovih zastava novinarima The Epoch Timesa i NTD Televizije kazalo da im je Li plaćao 30 do 200 dolara za držanje zastava. U martu 2019. godine, jedan je čovjek iz ove grupe rekao za izdanje The Epoch Timesa na kineskom jeziku, da Lija plaća Odbor za politička i pravna pitanja grada Tianjina, koji je kineska vladina agencija. I drugi su izvori također sugerisali da je Li dobio sredstva od kineskih vlasti.
Karl Marx, osnivač komunizma, je u svom Komunističkom manifestu napisao: „Bauk kruži Evropom, bauk komunizma“. Prošlo je više od 100 godina, a bauk komunizma sada progoni Kinu i ostatak svijeta.
„Ako ovom spisku pridodamo i smrti, koje su prouzrokovali komunistički režimi koje je stvorio i podržavao Sovjetski Savez - uključujući one u Istočnoj Evropi, Kini, na Kubi, u Sjevernoj Koreji, Vijetnamu i Kambodži - ukupan broj žrtava bi bio blizu 100 miliona. To čini komunizam najvećom katastrofom u ljudskoj istoriji“, napisao je David Satter, američki novinar i autor, u članku u Wall Street Journalu 2017. godine.
Pandemija koronavirusa je postala najnovija katastrofa koju je izazvao komunizam. U posljednjih nekoliko mjeseci, svijet je bio svjedok toga kako KPK cenzuriše informacije, prikriva slučajeve zaraze i smrtne slučajeve, prebacuje krivicu na druge zemlje i širi propagandu, kojom sebe predstavlja kao spasitelja u Kini i izvan nje.
Američki državni sekretar Mike Pompeo je jednom rekao: „Ljudi koje su najviše oštetile kineske dezinformacije i činjenica da su to prikrivali, su bili stanovnici Wuhana i Hubeia u Kini.“
Dok je epidemija divljala širom Kine i prerasla u globalnu pandemiju, oko 75.000 ljudi je izgubilo život, otprilike jedan od pet ljudi širom svijeta se nalazi u karantinu, a brojna su preduzeća zatvorena. Čitav svijet je postao žrtvom zataškavanja koje je vršila KPK i lošeg postupanja sa epidemijom koronavirusa.
Nadamo se, da će se SAD i ostatak svijeta osloboditi čeličnog zagrljaja KPK, kako bi sebi osigurali svjetliju i bolju budućnost.
(Kraj)
