Falun Dafa Minghui.org

Kako avet komunizma vlada svijetom (predgovor, uvod i 1. poglavlje: Strategije aveti za uništavanje čovječanstva)

(Minghui.org)

[Napomena urednika] Ova serija članaka predstavlja hrvatski prijevod knjige "Kako avet komunizma vlada svijetom" prvobitno objavljene u listu The Epoch Times, a čiji su autori urednički tim "Devet komentara o Komunističkoj partiji".

Sadržaj knjige

Kako avet komunizma vlada svijetom: Predgovor

Kako avet komunizma vlada svijetom: Uvod

1. poglavlje: Strategije aveti za uništavanje čovječanstva

2. poglavlje: Europski korijeni komunizma

3. poglavlje: Tiranija na Istoku

4. poglavlje: Izvoz revolucije

5. poglavlje: Infiltriranje na Zapad

6. poglavlje: Pobuna protiv Boga

7. poglavlje: Uništavanje obitelji

8. poglavlje: Kako komunizam sije kaos u politici

9. poglavlje: Komunistička ekonomska zamka

10. poglavlje: Degradacija pravosudnog sustava

11. poglavlje: Oskvrnuće umjetnosti

12. poglavlje: Sabotiranje obrazovanja

13. poglavlje: Mediji - glasnogovornici komunističke aveti

14. poglavlje: Popularna kultura - prepuštanje dekadenciji

15. poglavlje: Komunistički korijeni terorizma

16. poglavlje: Komunizam u pozadini pokreta za zaštitu čovjekove okoline

17. poglavlje: Globalizacija - komunizam u svojoj srži

18. poglavlje: Globalne ambicije Komunističke partije Kine

Kako avet komunizma vlada svijetom: Zaključak

Što je sadržano u ovom dijelu?

Kako avet komunizma vlada svijetom: Predgovor

Kako avet komunizma vlada svijetom: Uvod

1. Komunizam: vrag čiji je cilj uništenje čovječanstva

2. Vražji načini i sredstva

3. Komunizam: vražja ideologija

4. Metafizičko razumijevanje vraga

5. Mnoga lica vraga

6. Socijalizam: preliminarna faza komunizma

7. Romantične predodžbe o komunizmu

8. Uništenje kulture i moralnosti

9. Povratak božanskom, obnova tradicije

1. poglavlje: Strategije aveti za uništavanje čovječanstva

1. Korupcija ljudske misli

2. Podrivanje tradicionalne kulture

3. Slom društva

4. Projektiranje društvenih prevrata i fabriciranje nemira

5. Strategija ‘podijeli pa vladaj’

6. Obmana i obrana

KAKO AVET KOMUNIZMA VLADA SVIJETOM: PREDGOVOR

Iako su se komunistički režimi u Istočnoj Europi raspali, avet komunizma nije nestala. Naprotiv, ova zla avet već vlada svijetom i čovječanstvo ne smije gajiti pogrešan osjećaj optimizma.

Komunizam nije filozofski trend, doktrina, ili neuspjeli pokušaj novog načina uređivanja ljudskih odnosa. Umjesto toga, treba ga shvatiti kao vraga - zlu avet iskovanu mržnjom, degeneracijom i drugim elementarnim silama u univerzumu.

U drugoj, nama nevidljivoj dimenziji prvo zadobija oblik zmije, a zatim crvenog zmaja, i druži se sa Sotonom, koji mrzi Boga. Iskorištava bića niske razine i demone da donese kaos čovječanstvu. Cilj aveti je uništenje čovječanstva. I dok božansko nudi spasenje, komunizam govori čovjeku da ne vjeruje u božansko, napada ljudski moral kako bi ga natjerao odbaciti tradiciju i čini da se ljudi ne obaziru na Božje upute s ciljem njihova konačnog uništenja.

Komunistička zla avet je u svojim bezbrojnim mutacijama puna lukavstva. Ponekad koristi masakr i nasilje da ugrozi one koji je odbiju slijediti; u drugim se prilikama koristi jezikom „znanosti” i „napretka”, nudeći predivan plan budućnosti u svrhu obmanjivanja ljudi. Ponekad se predstavlja kao jezgrovito polje učenja i navodi ljude vjerovati kako je ono budući pravac čovječanstva. U drugim slučajevima pak koristi slogane „demokracije”, „jednakosti” i „socijalne pravde” kako bi se infiltrirala u polje obrazovanja, medija, umjetnosti, i prava, dovodeći ljude pod svoje krilo, a da ovi toga nisu ni svjesni. U drugim vremenima, ona sebe naziva „socijalizmom“, „progresivizmom“, „liberalizmom“, „neo-marksizmom“ i drugim ljevičarskim pojmovima.

Ponekad podržava naizgled ispravne ciljeve poput pacifizma, zaštite čovjekove okoline, globalizma, i političke korektnosti; u drugim slučajevima podržava avangardnu umjetnost, seksualno oslobađanje, legalizaciju droga, homoseksualnost, i druga povlađivanja ljudskim žudnjama, dajući pogrešan dojam kako je dio popularnog trenda.

Ne izražava se samo putem ekstremizma i nasilja - ponekad se pretvara da se brine o dobrobiti društva. Međutim, njena glavna svrha je uništiti, bilo kojim sredstvima, sve tradicionalno, bilo da se radi o vjeri, religiji, moralu, kulturi, instituciji obitelji, umjetnosti, pedagogiji, pravu - sve što je potrebno da čovjek padne u moralni bezdan i bude proklet.

Komunizam i njegove različite mutacije sada se mogu naći širom svijeta. Dok Kina i Kuba javno ističu da ih vode komunistički režimi, čak su i Sjedinjene Države - lider slobodnog svijeta - postale žrtve napada zle aveti, a da ne spominjemo Europu, koja je prigrlila socijalizam, te Afriku i Latinsku Ameriku, oboje obuhvaćeni komunističkim utjecajem. Ovo je zapanjujuća stvarnost s kojom se čovječanstvo sada suočava; zavjera zle aveti da uništi čovječanstvo je nadomak uspjehu.

Ljudi instinktivno žele sebi pribaviti korist i bježe od opasnosti. Instinkt ih tjera da izbjegnu patnje, drže do ugleda, osnuju uspješna poduzeća, ili jednostavno uživaju u životu. Ljudski je imati takve misli. Međutim, ako se ljudi udalje od bogova, zla avet se može prikačiti i pojačati takve misli, uzrokujući da osoba padne pod njezin utjecaj.

Oholost pobune koju avet gaji naspram božanskog, čini one koje avet kontrolira da doživljavaju osjećaj oholosti; oni tada pokušavaju sami izigravati Boga uz pomoć moći, kapitala, i znanja, pokušavajući upravljati sudbinama milijuna ljudi te tako utjecati na tijek povijesti kroz društvene pokrete.

Ljudi su božanska kreacija i u svojoj prirodi gaje dobro i zlo. Ako ljudi odbace zlo i odaberu suosjećanje, mogu se vratiti Bogu. Ono što čeka na suprotnoj strani je vrag. Izbor je isključivo stvar svakog pojedinca.

Mnogi, u svojoj srži dobrodušni ljudi, su nenamjerno postali agenti ili ciljevi manipulacije komunističke aveti - ono što je Vladimir Lenjin prozvao „korisnim idiotima.” Iako je društvo u cjelini, zahvaljujući avetinjskom navođenju i iskušenju, dospjelo do ruba uništenja, zapravo je vrlo malo onih koji su dragovoljno zavjetovali svoje duše vragu izabravši namjerno pokvariti čovječanstvo. Većina i dalje gaji dobrodušnost koja je urođena ljudskoj prirodi i ona im daje mogućnost odbaciti njezin utjecaj.

Svrha ove knjige je iznijeti ovo složeno i zamršeno pitanje što je moguće istinitije, koristeći se jednostavnim jezikom. Tada će ljudi moći uočiti trikove komunističke aveti. Još važnije, ova knjiga nastoji predstaviti moralne, kulturne i umjetničke tradicije koje su bogovi utemeljili za čovječanstvo. Svatko ponaosob će onda izabrati između Boga i zle aveti.

Bogovi će osloboditi osobu od kontrole vraga kad se pojave njezine dobrodušne misli. Ali da bi čovjek prozreo vraga potrebno mu je duboko promisliti i jasno razlikovati ove stvari. Ova knjiga nastoji preispitati povijesne plime posljednjih nekoliko stoljeća unazad, te sa visoke razine i široke perspektive, procijeniti raznolike maske i oblike koje vrag usvaja kako bi obuzeo naš svijet i manipulirao njime.

Cilj nije da se jednostavno rekapitulira povijest, već da se shvati kako spriječiti vraga da ikada ponovo zavlada svijetom. Ovo se oslanja na individualno prosvijetljenje svake osobe, proaktivno odbacivanje zla te povratak tradicijama i načinu života koji su bogovi stvorili za čovjeka.

Božansko će nadvladati vraga. Naša vječna sudbina će biti određena ovisno na čijoj strani odlučimo stajati.

KAKO AVET KOMUNIZMA VLADA SVIJETOM: UVOD

Sadržaj

1. Komunizam: Vrag čiji je cilj uništenje čovječanstva

2. Vražji načini i sredstva

3. Komunizam: Vražja ideologija

4. Metafizičko razumijevanje vraga

5. Mnoga lica vraga

6. Socijalizam: Preliminarna faza komunizma

7. Romantične predodžbe o komunizmu

8. Uništenje kulture i moralnosti

9. Povratak božanskom i tradiciji

Kolaps komunističkih režima u Sovjetskom Savezu i istočnoj Europi označava kraj pola stoljeća dugog Hladnog rata između kapitalističkih i komunističkih tabora Istoka i Zapada. Mnogi tada postaju optimistični, vjerujući da je komunizam postao stvar prošlosti.

Tužna je istina, međutim, da se transformirane komunističke ideologije učvršćuju i ukopavaju diljem svijeta. Postoje otvoreni komunistički režimi poput onih u Kini, Sjevernoj Koreji, Kubi, i Vijetnamu; postoje i nekadašnje zemlje Sovjetskog Saveza i istočne Europe gdje komunistička ideologija i običaji još uvijek imaju znatan utjecaj; postoje afričke i južnoameričke države koje upražnjavaju socijalizam pod krinkom demokracije i republikanizma. U zemljama Europe i Sjeverne Amerike političko je tijelo postalo domaćinom komunističkih utjecaja na način da ga ljudi nisu niti svjesni.

Komunizam potiče rat, glad, razaranje, i tiraniju. Ta su stanja sama po sebi dovoljno zastrašujuća, no šteta koju čini komunizam ide puno dalje od toga. Mnogima postaje sve jasnije, da za razliku od drugih sustava u povijesti, komunizam objavljuje rat samom čovječanstvu – uključujući tu i ljudske vrijednosti odnosno ljudsko dostojanstvo.

Komunizam tijekom stogodišnjeg perioda utemeljuje u Sovjetskom Savezu i Kini diktaturu velikih razmjera te izravno prouzročuje smrt više od 100 milijuna ljudi, zarobljuje milijarde i dovodi svijet do ruba nuklearnog rata i uništenja. Nadalje, njegov namjeran i svekoliki utjecaj na razaranje obitelji, izazivanje socijalnih nemira i napad na moralnost postaje poguban za temelje civilizacije.

Što je onda priroda komunizma? Što je njegov cilj? Zašto smatra čovječanstvo svojim neprijateljem? Kako mu možemo pobjeći?

1. Komunizam: Vrag čiji je cilj uništenje čovječanstva

„Komunistički manifest” počinje sa sljedećim riječima: „Avet (bauk) progoni Europu – avet komunizma.” Upotreba termina „avet” nije kapric Karla Marxa. Ova knjiga zastupa tezu da komunizam ne treba razumjeti kao ideološki pokret, političku doktrinu ili neuspješan pokušaj novog načina uređivanja ljudskih poslova. Umjesto toga treba ga razumjeti kao vraga – zlu avet sačinjenu od mržnje, degeneracije i drugih elementarnih sila u univerzumu.

Otrov komunizma je nakon Hladnog rata nastavio štetiti bivšim komunističkim zemljama i širiti se po svijetu. Ideološka infiltracija komunizma je omogućila aveti da utječe na ljudsko društvo na globalnoj razini što je nagnalo mnoge ljude da čak pomisle kako su mračne želje komunizma njihove osobne želje. Stoga su ljudi izgubili sposobnost razlikovanja ispravnog od neispravnog te razlučivanja dobrog od lošeg. Vražja zavjera je sprovedena do gotovo samog kraja.

Čak i dok je avet čestitala samoj sebi, presretna svojom zlokobnom pobjedom, većina ljudi je smatrala kako je već bila uništena. Ništa nije opasnije od čovječanstva koje se nalazi na rubu propasti te istovremeno u neznanju slavi njezin trijumf.

2. Vražji načini i sredstva

Čovjeka je stvorilo božansko, i božansko suosjećanje ga je dugo štitilo. Vrag to zna i počinje kidati ovu vezu kako bi pokvario čovjeka da bi ga bogovi prestali štititi. Vražji je pristup bio takav da je želio potkopati kulturu koju su čovječanstvu dali bogovi, iskriviti ljudski moral te tako iskvariti čovjeka učinivši ga nedostojnog spasenja.

I dobro i zlo, božansko i vražje, nastanjuju srce svake osobe; život može potonuti u moralnu dekadenciju ili se može uzdići kroz moralnu kultivaciju. Oni koji vjeruju u Boga znaju da kad su misli i ponašanje zasnovani na moralu, bogovi mogu ojačati nečije ispravne misli i oni će potom dopustiti događanje čuda. Bogovi će također pomoći da se moralnost osobe uzdigne na višu razinu kako bi mu omogućili postati plemenitijom osobom koja će se naposlijetku moći vratiti na nebo.

Osoba niskog morala je ispunjena sebičnošću, strašću, pohlepom, neznanjem, i ohološću. Premda bogovi nikada neće priznati ovakve misli i postupke, vrag će ih uvećati, pojačavajući sebičnost i zloćudnost te manipulirati osobom da čini nedjela, stvara karmu, i uzrokuje moralno propadanje da bi na kraju mogao skončati samo u Paklu.

Ako se moralni standardi ljudskog društva srozaju u cjelini, vrag će ubrzati te trendove s ciljem činjenja daljnjih nedjela i stvaranja dodatne karme uzrokovajući na koncu uništenje čovječanstva. Europska previranja tijekom 18. stoljeća i prisustvo moralnog propadanja vragu pružaju priliku. Naime, ona korak po korak počinju potkopavati kriterije razlučivanja između dobra i zla, promičući ateizam, materijalizam, darvinizam, i filozofiju borbe.

Vrag odabire Marxa kao svog izaslanika među ljudima. Marxov „Komunistički manifest” iz 1848. godine, zastupa nasilno uništenje privatnih poduzeća, društvenih klasa, nacija, religija, i obitelji. Veoma nasilna i destruktivna Pariška komuna iz 1871. godine predstavlja prvi vražji pokušaj preuzimanja vlasti.

Marxovi sljedbenici tvrde kako je politička moć središnje pitanje Marxove političke znanosti. Tvrdnja je i točna i netočna. Ako su nam jasni krajnji ciljevi komunizma, možemo prepoznati da je politička moć i važna i nevažna komunističkom projektu. Važna je zato što je politička moć sredstvo koje omogućava rapidnu korupciju društva u cjelini. Uz poluge moći, komunisti mogu promovirati svoju ideologiju uz nasilje i iskorijeniti tradicionalnu kulturu za samo nekoliko desetljeća ili godina. Također, politička moć je nevažna u smislu da čak i bez nje, vrag ima druga sredstva s kojima je u stanju izrabljivati čovjekove slabosti i nedostatke. Može prevariti, kooptirati, prisiliti, zbuniti, i na taj način preokrenuti tradicionalnu misao te potkopati red stvorivši prevrat. Da bi stekao globalnu kontrolu djelovat će po sustavu „zavadi pa vladaj.“

3. Komunizam: Vražja ideologija

Božansko je uspostavilo bogatu kulturu ljudskog društva temeljenu na univerzalnim vrijednostima, omogućujući tako ljudima put povratka u Raj. Komunizam i tradicionalna bogom dana kultura su dva nepomirljiva pojma.

U srži zle aveti su ateizam i materijalizam. Sjedinjavanje elemenata iz njemačke filozofije, francuske društvene revolucije, i britanske političke ekonomije stvaraju sekularnu religiju - religiju koja želi okupirati mjesto prethodno rezervirano za božansko i pravovjerna uvjerenja.

Komunizam pretvara svijet u svoju crkvu, dovodeći sve pojave društvenog života pod svoj djelokrug. Vrag okupira misli ljudi, uzrokujući da se pobune protiv Boga i odbace tradiciju. Tako vrag navodi čovjeka prema samouništenju.

Vrag je odabrao Marxa i ostale kao svoje zastupnike da se suprotstave i unište načela koja je božansko postavilo u ljudskom društvu. Vrag promiče klasnu borbu i ukidanje uspostavljenih društvenih struktura. Na Istoku je pokrenuo nasilnu revoluciju i uspostavio totalitarnu državu koja ujedinjuje politiku i sekularnu religiju. Na Zapadu utjelovljuje progresivni nenasilni komunizam kroz visoke poreze i preraspodjelu bogatstva. Na svjetskoj razini teži svuda proširiti komunističku ideologiju na političke sustave s ciljem podrivanja nacionalnih država i uspostavljanja globalnog vladajućeg tijela. Ovaj „raj na zemlji”, kako je obećan u komunizmu, predviđa kolektivno društvo bez klasa, nacija, ili vlade i temelji se na načelima „od svakoga prema njegovim sposobnostima i svakome prema njegovim potrebama.”

Komunizam upotrebljava svoj program stvaranja raja na zemlji za promoviranje ateističkog koncepta „društvenog napretka”; koristi materijalizam da potkopa duhovne težnje čovječanstva, uključujući vjeru u božansko i religiju kako bi se komunističkoj ideologiji omogućilo širenje u sve sfere društva uključujući politiku, ekonomiju, obrazovanje, filozofiju, povijest, književnost, umjetnost, društvene znanosti, prirodne znanosti, pa čak i religiju. Poput raka, komunizam metastazira, eliminirajući druga uvjerenja, među kojima je i vjerovanje u božansko. Posljedično uništava nacionalnu nezavisnost i identitet odnosno ljudske moralne i kulturne tradicije kako bi uništio čovjeka. U „Komunističkom manifestu”, Marx izjavljuje: „Komunistička revolucija je najradikalniji prekid sa tradicionalnim vlasničkim odnosima; nije ni čudo što njegov razvoj uključuje najradikalniji prekid s tradicionalnim idejama.” Tako je Marx točno sažeo praksu komunizma staru skoro dva stoljeća.

Božansko je izvor moralnog poretka i božanski moral je vječan i nepromjenjiv. Nije čovjek taj koji određuje moralne vrijednosti niti bi one mogle biti mijenjane težnjama čovjeka. Komunizam pokušava osuditi moralnost na smrt kako bi komunistički Novi čovjek uspostavio novi moral. Ipak, dok negira pravi moral, komunizam koristi negativne metode da iz ljudske tradicije izbaci sve pozitivne čimbenike kako bi oni negativni mogli obuzeti svijet.

Tradicionalni zakoni proizlaze iz morala i namijenjeni su očuvanju morala. Komunizam pokušava odvojiti moral od zakona, zatim uništiti moral osmišljavajući loše zakone i zlonamjerno tumačeći one tradicionalne.

Božansko poziva čovjeka da bude ljubazan; komunizam potiče klasnu borbu te zagovara nasilje i ubijanje.

Božansko utemeljuje obitelj kao osnovnu društvenu jedinicu; komunizam vjeruje da je obitelj manifestacija privatnog, kapitalističkog sustava te prijeti njegovom eliminacijom.

Božansko daje čovjeku slobodu da ostvari bogatstvo i pravo na život; komunizam nastoji eliminirati privatno vlasništvo, oduzeti imovinu, povisiti poreze, monopolizirati kredit i kapital te potpuno upravljati ekonomskim životom.

Božansko uspostavlja smjer kojim moralnost, vlada, zakon, društvo, i kultura trebaju krenuti; komunizam teži nasilnoj smjeni cjelokupne postojeće društvene strukture.

Božansko čovjeku daruje jedinstveni oblik tradicionalne umjetnosti kako bi na taj način prenio svoj lik čovječanstvu; tradicionalna umjetnost podsjeća čovjeka na ljepotu raja, učvršćuje vjeru, uzdiže moral, i njeguje vrlinu. Komunizam s druge strane želi čovjeka koji obožava izopačene moderne tvorevine i umjetničke produkcije koje guše našu božansku prirodu kako bi dao punu snagu demonskom impulsu prema kaosu i neredu te upravljao umjetničkim svijetom šireći bazične, ružne, deformirane, zle, i dekadente ideje.

Božansko želi skromnog čovjeka punog štovanja i divljenja prema nebeskoj kreaciji. Komunizam povlađuje čovjekovoj aroganciji i njegovoj demonskoj strani, hrabreći ga da se pobuni protiv božanskog. On pojačava zlo svojstveno i neizbježno ljudskoj prirodi iskorištavajući ideju „slobode” kako bi ohrabrio nesputano ponašanje bez moralnih ograničenja, oslobođeno osjećaja dužnosti ili krivnje. Slogan „jednakost” se koristi za poticanje zavisti i taštine jer se čovjek iskušava slavom i materijalnim interesima.

Komunisti nakon Drugog svjetskog rata šire svoju gospodarsku i vojnu imperiju te se komunistički blok i slobodni svijet desetljećima nalaze na suprotnim stranama. Komunistička doktrina u tim zemljama postaje sekularna religija i nepobitna istina zapisana u udžbenicima. No komunizam pušta svoje korijenje u drugim mjestima u drugačijem obliku te i kao takav ima strahovit utjecaj na društvo.

4. Metafizičko razumijevanje vraga

Ideja da se referiramo na vraga u ovom tekstu je ideja o nadnaravnoj moći. Da bi shvatili kaos koji vrag sija po svijetu, neophodno nam je u potpunosti spoznati kakvu to stvar avet komunizma zapravo predstavlja.

Jednostavno rečeno, avet komunizma je sačinjena od mržnje, ona crpi svoju energiju iz mržnje koja izvire iz ljudskog srca.

Komunistička avet je povezana sa Sotonom. Ponekad ih ne možemo razlikovati i stoga se nećemo ni potruditi odvojeno ih razmotriti.

Vražji aranžmani su prisutni kako na Istoku tako i na Zapadu, u svakoj profesiji i svakoj društvenoj strukturi. Ponekad je njegova moć podijeljena, ponekad integrirana; ponekad koristi jednu, a ponekad drugu taktiku. Ne slijedi jednostavan obrazac.

Vrag inicira neograničeni rat protiv čovječanstva koji religiju, obitelj, politiku, gospodarstvo, financije, vojne poslove, obrazovanje, akademiju, umjetnost, medije, zabavu, popularnu kulturu, društvena pitanja, i međunarodne odnose pretvara u područje sukoba.

Tamna vražja energija može se proširiti iz jedne sfere, grupe ili pokreta u drugi. Primjerice, nakon što je antiratni pokret na Zapadu izblijedio 1970-tih, vrag manipulira pobunjenim adolescentima te usmjerava njihovu energiju kako bi ih huškao u smjeru feminizma, ekologije, i legalizacije homoseksualizma. Vrag to zatim iskorištava da bi iznutra potkopao zapadnjačku civilizaciju.

Vrag može pretvoriti ljude s lošim namjerama da mu služe kao agenti u ljudskom svijetu, dok će licemjerstvom obmanuti suosjećajne i nevine ljudi koji onda postaju njegovi apologeti odnosno branitelji.

Vražji zastupnici – od kojih većina ni ne shvaća svoju ulogu – se nalaze posvuda u društvu; od elite preko srednje klase do nižih klasa. Stoga se njegove aktivnosti ponekad manifestiraju kao revolucija odozdo prema gore, ponekada kao zavjere, ponekad kao reforme iz centra.

Vrag može promijeniti svoj oblik i postojati na više mjesta odjednom. Upotrebljava niska bića i sablasti u drugim dimenzijama da obave njegov posao. Ova bića se hrane negativnim ljudskim energijama, uključujući mržnju, strah, očaj, aroganciju, buntovnost, ljubomoru, promiskuitet, bijes, mahnitost, lijenost itd. Pornografija i ovisnost o drogama su alati koje vrag koristi.

Vrag je tajnovit i pun prijevara. Upotrebljava čovjekovu pohlepu, zloću, i tamu da postigne svoj cilj i dok je god nečija misao u suglasju s tim karakteristikama, vrag će kontrolirati tu osobu. Mnogo puta ljudi smatraju da se ponašaju prema vlastitim mislima i volji, ne uspijevajući shvatiti da bivaju manipulirani.

5. Mnoga vražja lica

Kako vrag ima mnogo imena, tako se komunizam manifestira na mnogo načina. Taj demon obmanjuje upotrebljavajući kontradiktorne stavove: uspostavlja - totalitarne režime ili one demokratske; plansko gospodarstvo ili tržišno gospodarstvo; kontrolu tiska ili pak potpuno odsustvo ograničenja govora; protivljenje homoseksualnosti u jednim zemljama ili njegovo legaliziranje u drugim; bezobzirno uništavanje okoliša ili zalaganje da se isto sačuva itd.

Može zagovarati nasilnu revoluciju ili prigrliti mirnu tranziciju. Može se manifestirati kao politički ili gospodarski sustav, ili kao ideološki trend u umjetnosti i kulturi, a može i poprimiti oblik čistog idealizma ili hladnokrvnog spletkarenja. Komunistički totalitarni režimi su samo jedan od oblika njegove pojavnosti. Marksizam-lenjinizam i maoizam su iskazivanje samo jednog aspekta vražjih obmana.

Svijet s dolaskom 18. stoljeća i pojavom utopijskog socijalizma biva preplavljen brojnim ideološkim strujama poput znanstvenog socijalizma, demokratskog socijalizma, humanizma, ekosocijalizma, kapitalizma temeljenog na socijalnoj skrbi, marksizma-lenjinizma i maoizma. Ideologije se dijele na dvije vrste: nasilni komunizam ili nenasilni komunizam. Infiltracija i postupna erozija statusa quo su glavne taktike koje usvajaju nenasilni komunistički ogranci.

Jedna od vragovih obmana je stvaranje uređenja u dva suprotstavljena tabora Istoka i Zapada. Na Istoku izvršava veliku invaziju, dok se na Zapadu ušuljao poprimivši drugačiju masku. Fabijansko društvo Britanije, Socijaldemokratska partija Njemačke, Druga internacionala Francuske, Socijalistička partija SAD-a, i mnoge druge socijalističke stranke i organizacije šire sjeme razaranja u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi.

Masakri, koncentracioni logori, glad, i čistke u Sovjetskom Savezu i Kini nagone neke zapadnjake da tijekom Hladnog rata pomisle kako su sretni što žive u luksuzu i slobodi. Neki socijalisti javno osuđuju nasilje Sovjetskog Saveza na humanitarnim osnovama, zbog čega mnogi zauzvrat ublažuju svoj stav prema komunizmu.

Demon komunizma preuzima na Zapadu raznolike složene oblike i naizgled je nemoguće zaštititi se od njega jer djeluje unutar mnogih podznaka. Sljedeće škole ili pokreti, ili potječu iz komunizma ili ih komunizam koristi da postigne svoj cilj: liberalizam, progresivizam, Frankfurtska škola, neomarksizam, kritička teorija, kontrakultura 1960-tih, antiratni pokret, seksualno oslobađanje, legalizacija homoseksualizma, feminizam, ekologizam, socijalna pravda, politička korektnost, keynesijanske ekonomije, avangardne umjetničke škole, i multikulturalizam.

6. Socijalizam: Preliminarna faza komunizma

Na Zapadu mnogi gledaju odvojeno na socijalizam i komunizam, što pruža plodno tlo za cvjetanje socijalizma. Zapravo, prema marksističko-lenjinističkoj teoriji, socijalizam je jednostavno preliminarna faza komunizma.

U „Kritici Gotha programa” iz 1875. godine, Marx iznosi ideju kako postoji inicijalna faza komunizma, nakon koje slijedi ona „viša.“ Primoran promjenama u međunarodnoj situaciji toga vremena, Friedrich Engels u svojim kasnijim godinama predlaže „demokratski socijalizam” u kojemu se glasovi koriste za pridobivanje političke moći. Demokratski socijalizam usvajaju vođe socijaldemokratskih stranaka i teoretičari Druge internacionale, što omogućava nastanak ljevičarskih stranaka u mnogim kapitalističkim zemljama širom svijeta. Lenjin postavlja jasne definicije socijalizma i komunizma; socijalizam je smatrao preliminarnom fazom komunizma, a isti bi se razvijao na temeljima socijalizma.

Socijalizam je oduvijek bio dio marksizma te međunarodnog komunističkog pokreta. Dok se ogranci socijalizma ili ljevičarskih doktrina danas popularnih na Zapadu doimaju na površini nepovezanima sa komunizmom, one naprosto predstavljaju nenasilne oblike komunizma – oni su nenasilni oblici iste ideologije. Ljevičarske stranke zapadnih zemalja na vlast dolaze izborima, a ne nasilnom revolucijom. Umjesto otvorenog javnog vlasništva kao u komunističkim režimima, visoki porezi u zapadnim zemljama imaju istu ulogu, a prevelika socijalna skrb se koristi namjesto planske ekonomije. Stvaranje socijalne države predstavlja bitan aspekt ostvarivanja socijalizma u zemljama Zapada.

Stoga je nemoguće shvatiti opasnosti komunizma ili socijalizma isključivim fokusom na nasilje i masakre režima koji zastupaju takvu ideologiju. Totalitarni komunizam i naizgled nenasilni oblici socijalizma idu ruku pod ruku, jer komunizmu je neophodan ovaj stadij razvitka, upravo kao što biološkom organizmu treba period postupnog sazrijevanja. Kako bi ga razumjeli, moramo prepoznati njegovu preliminarnu fazu jer se komunizam razvija od svoje početne faze nadalje, umjesto da sazrijeva preko noći. Ako bi se slobodna zemlja preko noći pretvorila u totalitarni režim, drastičan kontrast između propagande i realnosti ostavio bi mnoge ljude u šoku. Mnogi bi se pobunili ili barem pružili pasivan otpor, i totalitarni režim bi bio primoran platiti visoku cijenu svojeg opstanka. Naime, vrlo vjerovatno bi došlo do masovnog pokolja u svrhu eliminiranja otpora. To je jedan od glavnih razloga za počinjenje masovnog masakra vlastitih građana vlada Sovjetskog Saveza i NR Kine, tijekom inače mirnodopskih razdoblja.

Za razliku od situacija u totalitarnim režimima, socijalizam u demokratskim državama polako i neprimjetno putem zakonodavstva nagriza osobne slobode običnih građana – kao metafora žabe koja se polako kuha u loncu. Proces uspostavljanja socijalističkog sustava traje desetljećima ili generacijama, postupno i potpuno otupljujući ljude, čineći ih nesvjesnima i priviknutima na socijalizam, što ujedno i osnažuje obmanu. Esencija i konačni cilj ove vrste postupnog socijalizma se u suštini ne razlikuje od njegove nasilne varijacije.

Neke socijalističke države Zapada ili države koje naglašavaju sustav socijalne skrbi, danas koriste ideju „zajedničkog dobra” kako bi uvjerile građane u žrtvovanje svojih individualnih sloboda. Građani u tim državama zadržavaju određene političke slobode jer se socijalizam kao koncept tek treba razviti na tom području. Ali socijalizam nije statičan koncept: socijalističke zemlje postavljaju jednakost ishoda za svoj primarni cilj i stoga bez iznimke oduzimaju ljudima njihovu slobodu. Neizbježno, socijalizam prolazi tranziciju u komunizam jer se ljudima kontinuirano oduzima njihova individualna sloboda.

Socijalizam koristi ideju garantiranja „jednakih prava” kroz zakonodavstvo, dok u stvarnosti srozava moralne vrijednosti i lišava ljude sloboda te mogućnosti njihovog priklanjanja dobroti. U normalnim okolnostima, ljudi svih vrsta se prirodno razlikuju po svojim vjerskim uvjerenjima, moralnim standardima, kulturnoj pismenosti, razini obrazovanja, inteligenciji, snazi, marljivosti, osjećaju odgovornosti, agresivnosti, inovativnosti, poduzetništvu itd. Naravno, nemoguće je ostvariti jednakost na način da se oni na nižim razinama iznenadno poguraju prema gore, stoga, socijalizam umjetno ograničava one na višim razinama. Naročito u smislu moralnih vrijednosti, socijalizam na Zapadu koristi izgovore poput „antidiskriminacije” ili „vrijednosne neutralnosti” ili „političke korektnosti” kako bi napao osnovno moralno razaznavanje. To je jednako pokušaju eliminiranja morala kao takvog i to dolazi skupa s legalizacijom i normalizacijom svih vrsta antiteističkog i profanog govora, seksualnih perverzija, demonske umjetnosti, pornografije, kockanja, i uporabe droge. Rezultat toga je neka vrst obrnute diskriminacije usmjerene prema onima koji vjeruju u Boga i teže moralnom uzdizanju, kako bi se isti marginalizirali te u konačnici odbacili.

7. Romantične predodžbe o komunizmu

I danas postoje brojni zapadnjaci koji gaje romantične fantazije o komunizmu iako nikada nisu živjeli u komunističkoj zemlji i osjetili patnju života u tom sustavu. Stoga nemaju razumijevanje što komunizam uistinu znači u praksi. U vrijeme Hladnog rata, mnogi intelektualci, umjetnici, novinari, političari, i mladi studenti iz slobodnog svijeta odlaze u Rusiju, Kinu, ili Kubu kao turisti i putnici. Ono što su vidjeli, ili bolje rečeno što im je dozvoljeno vidjeti, je potpuno drugačije od životne stvarnosti ljudi koji žive u tim zemljama.

Komunističke zemlje perfekcioniraju u obmani stranaca. Naime, sve što su strani posjetitelji vidjeli je pažljivo kreirano prema njihovim očekivanjima; izgled sela, tvornica, škola, bolnica, dječjih vrtića, i zatvora. Recepcionari i vodiči s kojima se susreću su članovi komunističke partije ili druge politički pouzdane osobe. Obilasci su uvježbavani. Posjetitelji se dočekuju s cvijećem, vinom, plesanjem i pjevanjem, banketima, te nasmijanim licima djece i dužnosnika. Zatim se odvode vidjeti ljude kako marljivo rade i slobodno govore kao da su svi međusobno jednaki, studente kako marljivo uče, divna vjenčanja itd.

Ono što nisu mogli vidjeti su namještena suđenja, nebrojene sudske presude, grupna linčovanja, otmice, ispiranje mozga, samice, prisilni radni logori, masakre, krađe zemljišta i imovine, glad, nedostatak javnih usluga, nedostatak privatnosti, prisluškivanje, nadzor, sveprisutno praćenje od susjeda i doušnika, brutalne političke borbe u vodstvu, i ekstravagantnu raskoš elite. Posebice nisu mogli vidjeti patnju običnih ljudi.

Posjetitelji predstavljeno tumače kao normu u komunističkim zemljama. Zatim promoviraju komunizam na Zapadu kroz knjige, članke, i govore, a mnogi od njih nisu bili svjesni da su prevareni. Mali broj ipak shvaća da tu nešto ne štima, ali mnogi upadaju u zamku smatrajući sebe „suputnicima”, usvojivši kineski stav: „Ne iznosi prljavo rublje pred drugima.” Objašnjavali su kako su masakr, glad, i represija u komunističkim zemljama, jednostavno cijena prelaska na komunizam. Premda je put komunizma iskvaren, oni ne sumnjaju u njegovu svjetlu budućnost. Odbijaju reći istinu jer to znači ocrnjivanje „socijalističkog projekta.” U nedostatku hrabrosti da zbore istinu, izabiru sramnu tišinu.

Prema komunističkoj fantaziji je svaka osoba „slobodna i jednaka”, nema ugnjetavanja ili izvlaštenja nečije imovine, materijalno obilje je veliko, svatko daje prema svojim sposobnostima i prima prema svojoj potrebi – raj na zemlji u kojem se svaka individua može slobodno razvijati. Ljudsko društvo takve vrste postoji samo kao fantazija ili utopija koju vrag koristi kao mamac kako bi obmanuo čovjeka.

U stvarnosti moć ostaje u rukama male elitne skupine. Pravi komunizam je totalitarni stroj kontroliran od male skupine ljudi koja svoj monopol na moć koristi da suzbije, porobi te uskrati temeljne slobode većine. Vrijeme još nije stiglo za pravi komunizam u nekim socijalističkim zemljama, pa su one naizgled umjerene. Sve će se to promjeniti kada uvjeti sazriju, a naivni sljedbenici socijalističke utopije će shvatiti da je kasno za žaljenje.

8. Uništenje kulture i moralnosti

Vrag je postavio svoje zastupnike u svako polje i naciju, usmjerivši neznalice i lakovjerne da ubrzaju svoj put prema uništenju.

Komunizam uči ljude da se suprotstave vjeri u božansko i odbace ga. Istodobno pokreće napade na religije izvana dok manipulira ljudima kako bi ju iskvario iznutra. Religije su ispolitizirane, komercijalizirane, i pretvorene u zabavu. Brojni moralno korumpirani svećenici iznose pogrešna tumačenja vjerskih tekstova i dovode u zabludu svoje sljedbenike. Oni odlaze tako daleko da čine preljub sa svojim vjernicima laicima, upuštajući se čak i u pedofiliju.

Ovaj kaos čini da se iskreni vjernici osjete zbunjenima i beznadnima. Nepokolebljiva vjera u božansko je samo sto godina ranije bila znakom moralne pristojnosti. Sada se religiozni vjernici smatraju budalastima i praznovjernima. Zadržavaju svoja uvjerenja za sebe te čak i ne razgovaraju o svojoj vjeri s prijateljima iz straha od izrugivanja.

Još jedan važan cilj komunizma je razaranje obitelji korištenjem ideja poput „rodne jednakosti” i „dijeljenja bogatstva i supruge”. Naročito u 20. stoljeću nastaju moderni feministički pokreti koji promoviraju seksualno oslobađanje, umanjivanje rodnih razlika, napadanje „patrijarhata”, te slabljenje uloge oca u obitelji.

Ti pokreti mijenjaju definiciju braka, promoviraju ozakonjivanje i legitimizaciju homoseksualizma, promoviraju „pravo“ na razvod i pobačaj, i koriste pravila socijalne skrbi da bi učinkovito potaknuli i subvencionirali jednoroditeljske obitelji. Sve to rezultira kolapsom obitelji i uzrokuje učestalost siromaštva i kriminala. Ovo je jedna od zapanjujućih transformacija društva u posljednjih nekoliko desetljeća.

Dok u političkoj sferi komunistički režimi nastavljaju svoje krute diktature, stranačka politika u slobodnim društvima dostiže kriznu točku. Komunizam iskorištava rupe u pravnim i političkim sustavima demokratskih nacija dok pokušava manipulirati glavnim političkim strankama. Za izbornu pobjedu, političari pribjegavaju prljavim trikovima i obećavaju ono što nikako nisu u stanju ispuniti. Rezultat utjecaja komunizma je takav da se političke stranke u svijetu često nalaze negdje na lijevoj strani političkog spektra, zagovarajući veće poreze, veće izdatke za socijalnu skrb, veliku vladu, i intervencionizam – sve se to nastoji uvesti u zakonodavstvo. Ponašanje vlade ima ogromnu ulogu u oblikovanju društva u kojem se s ljevičarski orijentiranom vladom, ljevičarska ideologija infiltrira u cjelokupno društvo koje zauzvrat odabire ljevičarski orijentirane kandidate.

Više obrazovanje, koje treba imati ulogu prenošenja suštine mudrosti i kulture prošlosti, je također sabotirano. Komunistička avet u prvoj polovici 20. stoljeća aranžira sustavno uništavanje obrazovnog sustava. Kina, poznata po svojoj dubokoj drevnoj kulturi je podvrgnuta Novom kulturnom pokretu čak i prije nastanka same komunističke partije. To je dio nastojanja da se kineski narod odvoji od svoje tradicije. Nakon što su komunisti preuzeli vlast, nacionalizirali su obrazovni sustav i ispunili udžbenike partijskom ideologijom transformiravši generacije mladih Kineza u bijesne „vučiće”, kineski termin za mlade koji su odrasli pod komunizmom te indoktrinirani mrziti i ubijati klasne neprijatelje.

Na Zapadu avet lansira progresivni obrazovni pokret pod izlikom „znanosti i napretka“ kako bi stekla kontrolu nad filozofijom, psihologijom, pedagogijom i u konačnici cijelim obrazovnim sustavom s ciljem indoktrinacije nastavnika i administrativnog osoblja. Srednjoškolsko obrazovanje počinje isključivati ortodoksne ideje i tradicionalni moral, a akademski se standardi srozavaju kako bi učenici postali manje pismeni i slabije baratali brojevima, što ih zauzvrat čini manje sposobnim donositi samostalne zaključke ili koristiti zdrav razum. Ateizam, teorija evolucije, materijalizam, i filozofija borbe se svi odreda usađuju u studente.

Zagovornici političke korektnosti nakon kontrakulture 1960-tih postaju „kontrolori misli“, prisiljavajući nastavnike da indoktriniraju učenike svim vrstama izopačenih ideja. Današnji učenici završavaju škole bez snažnog moralnog kompasa, bez temelja u vlastitoj kulturi, i sa malo zdravog razuma te osjećaja odgovornosti; prepušteni slijepom slijeđenju masa oni pridonose spiralnom padu društvenog morala.

U društvu postoji zlouporaba droga, rastuća stopa kriminala, a medijska sfera je prepuna seksa i nasilja. Svijet umjetnosti tretira grotesku kao ljepotu, a bujaju i sve vrste zlih sekti i okultnih grupa. Mladi ljudi slijepo obožavaju filmske i televizijske zvijezde, gube svoje vrijeme na društvenim mrežama i online igrama postajući potišteni i demoralizirani. Besmisleno nasilje ovog terora usmjereno ka nevinima krši sve moralne parametre utemeljene tradicijom, tjerajući ljude očajnički brinuti o sigurnosti svijeta i onoga što ih čeka u budućnosti.

9. Povratak božanskom i tradiciji

Ljudsku civilizaciju čovjeku prenose bogovi. Kineska je civilizacija vidjela prosperitet Han i Tang dinastija, a zapadna civilizacija doseže svoj vrhunac tijekom renesanse. Ako su ljudska bića u stanju održati od bogova im danu civilizaciju, onda kad se božanstva vrate, čovjek će moći održavati vezu s njima i razumijeti Zakon kojemu oni podučavaju. Ako ljudska bića unište svoju kulturu i tradiciju te društveni moral propadne, onda neće uspjeti razumijeti božanska učenja jer će njihova karma i grijesi biti preveliki, a razmišljanje previše odstupiti od božanskih uputa. To predstavlja opasnost za čovječanstvo.

Ovo je doba očaja i nade koji postoje istovremeno. Oni koji u božansko ne vjeruju, prolaze život pun čulnih užitaka; oni koji vjeruju, u zbunjenosti i nemiru očekuju božanski povratak.

Komunizam je pošast čovječanstva. Njegov je cilj uništenje čovječanstva, a njegovi aranžmani su pedantni i specifični. Zavjera je toliko uspješna da je provedena skoro do samog kraja i sada vrag vlada našim svijetom.

Drevna mudrost čovječanstva nam kazuje: jedna ispravna misao može pobjediti stotinu zala i kad čovjekova Buddha priroda ispliva na površinu zatrest će se svijet u deset smjerova. Vrag se čini moćnim, ali on je ništa naspram božanskog. Ako ljudska bića održe svoju iskrenost, dobrodušnost, suosjećanje, toleranciju, i strpljenje, božansko će ih zaštititi i vrag neće moći njima ovladati.

Milost Stvoritelja je neograničena i svaki život ima priliku pobjeći od katastrofe. Ako čovječanstvo uspije obnoviti svoju tradiciju, povisiti moral, i čuti milosrdni poziv Stvoritelja i Nebeskog zakona koji daje spasenje, ljudi će moći prodrijeti kroz destruktivna vražja nastojanja. Na taj će način krenuti putem spasenja i ususret svjetlijoj budućnosti.

1. POGLAVLJE: STRATEGIJE AVETI ZA UNIŠTAVANJE ČOVJEČANSTVA

Sadržaj:

Uvod

1. Korupcija ljudske misli

2. Podrivanje tradicionalne kulture

3. Komunizam na Istoku i Zapadu

4. Urušavanje društva

5. Strategija ‘podijeli pa vladaj’

6. Obmana i obrana

Uvod

Avet komunizma desetljećima radi na kvarenju i razaranju čovječanstva. Počela je sa duhovnim osakaćivanjem čovjeka, udaljavajući ga od njegovog božanskog porijekla. Avet, potom, vodi ljude ka odbacivanju svoje tisućljetne kulturne tradicije koju priređuju pedantni božanski aranžmani u svrhu pružanja standarda za ljudsko postojanje.

Lišeno svog drevnog naslijeđa, čitavo se čovječanstvo urušava munjevitom brzinom. Istovremeno, avetinjski zemaljski zastupnici koriste ovaj društveni kaos da bi pogurali svoje bezočne agende pod krinkom „oslobađanja“ i „progresa.“

Tijekom posljednjih dvjesto ili više godina, utjecaj aveti dominira povijesnim razvitkom i spletom društvenih događanja. Njen demonski utjecaj preuzima obilje naoko kontradiktornih oblika; od prekomjerne brutalnosti upražnjavane na Istoku, do postupne diverzije politike, kulture, i glavnog toka društva na Zapadu.

1. Korupcija ljudske misli

Kriterij za razlučivanje dobra i zla je u današnjem svijetu izokrenut. Pravednost se prikazuje kao zlo, a opakost kao dobrodušnost. Zlokobni koncepti su prerušeni u „znanost”, a gangsterska logika postaje „socijalna pravda.” „Politička korektnost” se koristi u svrhu nametanja kontrole misli, a predodžba „vrijednosne neutralnosti” se koristi kako bi se ljudi učinili neosjetljivim na brutalne zločine.

Čovjeka je stvorilo božansko, a vjernici imaju božansku zaštitu. Kako bi prekinuli vezu čovjeka i božanskog, agenti komunističke aveti šire ateizam i sabotiraju vjeru.

Socijalistička himna, „Internacionala”, tvrdi kako nikada nije postojao nikakav Stvoritelj. Njemački filozof, Ludwig Feuerbach, koji se sredinom 19. stoljeća bavi temom materijalizma, izjavljuje kako je Bog samo projekcija čovjekove unutarnje prirode. Zapravo, ljudski moralni standardi, kultura, društvena struktura, i racionalno razmišljanje, u potpunosti proizlaze iz božanskog. U burnim vodama povijesti, duhovna je vjera poput jakog sidrišta koje čovječanstvo čuva od opasnih valova.

Ateizam mami arogantnog čovjeka kako bi se ovaj igrao Boga, pokušavajući kontrolirati sudbinu drugih i društva u cjelini; lideri komunističkih pokreta žude samog sebe proglasiti božanstvom. Osvrćući se na krvoproliće Francuske revolucije koje svrgava monarhiju i svećenstvo, britanski filozof Edmund Burke, kaže: „Kada se ljudi igraju Boga, u tom se času ponašaju kao đavoli.”

Koncept blisko povezan s ateizmom je materijalizam koji negira postojanje duše. Materijalizam se ukorijenjuje tijekom Industrijske revolucije prilikom rapidnog napretka znanosti i tehnologije, a proizvodnja potiče kult empirizma i ateizma. Narod gubi vjeru u božanska čuda i odbacuje božanske zapovijedi. Koncept dijalektičkog materijalizma leži u srži marksizma i drugih radikalnih ideologija. Dijalektička teorija koju artikulira njemački filozof Georg Hegel je opći skup načela logičkog mišljenja. Marksizam apsorbira odabrane aspekte Hegelovog rada i istovremeno preuveličava prirodu dijalektičkog sukoba.

Materijalizam i ateizam u rukama aveti služe kao demonsko oružje korišteno za potrebe zatiranja duhovne vjere čovjeka, potkopavanje ljudskog morala, i uništavanje tradicionalne kulture. Materijalizma i ateizam osnivaju bazu za čitav spektar izopačenih intelektualnih pretenzija. Korupcija filozofije ide ruku pod ruku s korupcijom znanosti. Kult „znanstvene racionalnosti“ zamjenjuje normalan rezon nekom vrstom sekularne religije s ciljem potiskivanja vjere i poricanja morala kako bi se ojačao ateistički pogled na svijet.

Suvremena znanstvena zajednica odbacuje sve fenomene koje ne može objasniti ili potvrditi svojim metodama, nazivajući ih praznovjerjem i pseudoznanošću, a ponekad ih i u potpunosti odbacuje. Ciljajući na dominaciju akademskom misli i obrazovnim sustavom, ona zasićuje ta polja ateističkim teorijama (darvinizam). Ona preplavljuje obrazovni sustav i akademsku misao s ateističkim teorijama kako bi njima mogla dominirati. Darwinova teorija evolucije je promašena hipoteza koju diskreditiraju mnogi znanstvenici. Ona izjednačava čovjeka sa životinjom te istodobno potkopava čovjekovo samopoštovanje i njegovo štovanje božanske kreacije.

Teorija evolucije tijekom 20. stoljeća obuzima znanstveni domen i obrazovni sustav; danas se izruguju onima koji vjeruju u kreacionizam. Osim njihovog utjecaja na prirodne znanosti, ateizam i materijalizam stvaraju mnoge filozofske i ideološke trendove ukorijenjene u konceptu borbe. Teorija evolucije dominira ne samo biologijom, već i društvenim znanostima. Iz Darwinove izvorne teorije nastaje poguban pojam nazvan socijalni darvinizam. Koncepti „prirodne selekcije” i „preživljavanja najsposobnijih” svode društvenu zajednicu i njezine nacije na džunglu međusobne barbarske borbe.

Demonska filozofija borbe također okupira i jezičnu sferu. Definicije i jezične nijanse se izvrću da se uklope u ateističku i materijalističku misao. U romanu negativne utopije, britanskog pisca Georgea Orwela, „Tisuću devetsto osamdeset četvrta”, Novogovor je umjetni jezik stvoren da ojača partijsku kontrolu nad ljudima. U mnogo pogleda, Orwelova vizija postaje stvarnost. „Sloboda“ je izokrenuta da znači stanje bez moralnih, zakonskih, i tradicijskih ograničenja. Principi poput „svi ljudi su rođeni jednaki“ ili „svi ljudi su jednaki pred zakonom“ su izobličeni da znače apsolutni egalitarizam. Tolerancija je iskrivljena da podrazumijeva toleranciju svih vrsta izopačene misli i ponašanja. Racionalno razmišljanje postaje alat zatucane empirijske znanosti. U težnji za izjednačavanjem ishoda, pravda postaje „socijalna pravda.”

Prema riječima kineskog republikanskog vođe, Chiang Kai-sheka, cilj komunizma nije riješiti probleme, već „proširiti globalne kontradikcije do najveće moguće mjere i uzrokovati egzistiranje neprekidnog sukoba među ljudima.”

Kao što je već nebrojeno puta viđeno u praksi, komunizam potiče međuljudsku mržnju, stvara i eskalira sukobe kako bi se naposlijetku dočepao moći nasilnom revolucijom ili korištenjem smicalica. U svakom slučaju, „oslobođenje“ koje obećavaju revolucionari rezultira ispiranjem mozga, ubijanjem, i tiranijom.

2. Podrivanje tradicionalne kulture

Ortodoksnu kulturu su ljudima podarili bogovi. Ona održava normalan rad ljudskog društva. Najvažnija uloga te božansko inspirirane kulture je omogućiti čovjeku razumijevanje božanskog zakona podučavanog u posljednjoj epohi kako bi čovjek bio spašen od eliminacije.

Bogom nadahnuta kultura štiti čovjeka od zla pomoću snažnih moralnih stega, stoga avet upotrebljava prikrivena sredstva za odvajanje ljudi od njihove tradicije i uništavanje njihove vlastite kulture.

Širenje ateizma i materijalizma slabi religijske korijene civilizacije, omogućujući rast novim ideološkim pokretima utemeljenim na borbi. U sekularnom društvu, zastupnici aveti podrivaju tradicionalno obrazovanje, promoviraju promiskuitet i pornografiju te populariziraju zloupotrebu droga. Grješno i buntovno se sada slavi kao oslobađajuće.

Tisućama godina, tradicionalno obrazovanje čuva i prenosi izuzetnu kulturu čovječanstva. Ono gaji vodeću ulogu u životima ljudi, čini ih suosjećajnima i usmjeruje očuvanje njihovih vrlina, ovladavanje profesionalnim vještinama te ih uči kako biti dobri ljudi i građani.

Zapadne zemlje tijekom 19. stoljeća uspostavljaju sustave besplatnog javnog obrazovanja. Međutim, javne škole početkom 20. stoljeća počinju indoktrinirati učenike protiv tradicije i morala, a teorija evolucije postaje obvezno znanje. Udžbenici bivaju polako ispunjeni ateizmom, materijalizmom, i klasnom borbom. Tradicionalna kultura prikazana u velikim književnim klasicima je u suprotnosti s demonskom ideološkom strujom te postupno marginalizirana. Tako su klasici postupno marginalizirani ili iznova tumačeni u skladu sa modernim društvenim teorijama, ostavljajući pametne, nadarene studente bez ikakvog dubljeg razumijevanja mudrosti sadržane u najbitnijim književnim djelima čovječanstva.

Kreativnost i radoznalost studenata se sada uludo troše na besmislene stvari, dok istovremeno ostaju nepodučavani fundamentalnim stvarima života i djelovanja. Opadaju matematički i pismeni standardi. Produženi školski sati odvajaju djecu od skrbi svojih roditelja i obitelji te bivaju kontinuirano izloženi degeneriranom sustavu obrazovanja. Pod sloganom „neovisnog razmišljanja”, studenti se potiču raskinuti s tradicijom i prezirati svoje roditelje i učitelje te se odgajaju kontra tradicije i autoriteta. Akademski standardi se postupno srozavaju, utječući tako na matematičke i književne sposobnosti studenata. Hranjeni ljevičarskim povijesnim narativima i društvenim studijama oni bivaju uronjeni u vulgarnu zabavu.

U komunističkim se zemljama djeca od malih nogu pa sve do viših stupnjeva obrazovanja indoktriniraju marksističkim političkim studijama. Tradicionalna kultura i vjera se sasvim zamjenjuju ateističkom komunističkom kulturom mržnje i borbe. Rastući pod konstantnim ideološkim ispiranjem mozga, djeca odgajana u komunističkim zemljama uče razmišljati izvrnutom logikom komunističke partije.

Ekscentrični, izopačeni trendovi ispunjavaju današnju potrošačku kulturu, dok stoljećima stari zanati izumiru. Gube se tradicionalni standardi izrade lijepih predmeta i poslovna etika. Otuđeni od tradicionalne kulture i načina života, ljudi se odmiču od božanskog. Današnje društvo obožava seksualnu slobodu i perverziju. Mladi su ovisni o video igrama, društvenim medijima, i pornografiji.

Umjetnost se, također, nemilosrdno napada. Čestite tradicionalne umjetnosti čovjeku prenose bogovi, a prvi puta se pojavljuju u hramovima, crkvama i drugim mjestima bogoslužja. Prava umjetnost predstavlja istinitost, ljubaznost, ljepotu, i štovanje kako bi pomogla održati ortodoksnu moralnu kulturu čovječanstva. Smeće zauzima umjetničke dvorane. Mračne, opake slike opisuju stvari podzemnog svijeta. Impresionizam, nadrealizam i drugi groteskni stilovi zamjenjuju izuzetna djela antičkog doba i renesanse. U književnosti, stari klasici koji utjelovljuju mudrost cijelih civilizacija se izbacuju u korist plitkih modernih djela.

U glazbi, nekada komponiranoj i izvođenoj pod fascinacijom božanske slave, danas dominiraju opscenost i buka. Pop kultura je puna demonskih tema koje slave nasilje i drogu. Slavne ličnosti sa stotinama milijuna obožavatelja promoviraju degeneriran, nemoralan stil života. Uzvišeno, plemenito, i čisto se ismijava, a vulgarnom i besramnom se pljeska.

3. Komunizam na Istoku i Zapadu

Komunizam je karakteriziran ateističkom filozofijom borbe, dok svoju političku organizaciju i ideologiju preuzima od bandi i sekti. Komunizam na Istoku predstavljaju totalitarni režimi i nemilosrdne vođe poput Vladimira Lenjina, Josefa Staljina, Mao Zedonga, Jiang Zemina, i njihovih sljedbenika. Situacija na Zapadu je složenija, jer snažne elite u vladi, poduzećima, akademskoj zajednici, religiji, i drugim područjima, prave urote s ciljem podrivanja društva.

Nekad ispravne religije su sada prožete sekularnom religijom socijalizma. Promijenjena su tradicionalna učenja i sveti spisi. Ideologija marksizma i klasna borba su u izvorno ispravnu vjeru usadili teologiju oslobođenja, dok se moralna perverzija širi među svećenstvom. Zbog toga mnogi vjernici gube nadu u crkvu odustajući od vjere u božansko spasenje.

Obitelj, nacija, i religija su božanske okosnice ljudske civilizacije. Obitelj je važna utvrda morala i tradicije te služi kao kanal za prenošenje kulture iz generacije u generaciju. Ljevičarski pokreti širom svijeta promoviraju feminizam, seksualno oslobađanje, i homoseksualizam podrivajući tradicionalnu obiteljsku strukturu i rodne uloge. Ti ideološki trendovi legitimiraju i potiču, preljube, razvode, i pobačaje, rušeći zdrave odnose te osnovne standarde ljudskog postojanja. Razaranje obitelji je ključan faktor u tome kako vrag uništava čovječanstvo.

Totalitarizam na Istoku

Rusija je oslabljena porazima u Prvom svjetskom ratu i car je prisiljen odreći se trona. Komunistički revolucionari iskorištavaju priliku i 1917. godine pokreću Oktobarsku revoluciju uzurpiravši vlast. Nakon razarajućeg građanskog rata slijedi stvaranje Sovjetskog Saveza, prvog socijalističkog režima na svijetu. Komunisti koriste svoje velike resurse te oformljuju Komunističku internacionalu (poznata i kao Kominternu) za potrebe širenja revolucije diljem svijeta.

U Kini se 1921. godine, zahvaljujući Sovjetima, osniva Komunistička partija Kine (KPK). Komunisti idućih desetljeća vode nasilnu, izdajničku pobunu protiv Republike Kine. KPK se veoma okoristila japanskom invazijom tijekom Drugog svjetskog rata nastavivši borbu protivu Nacionalističke stranke i nakon njegovog završetka. Komunisti 1949. godine preuzimaju cjelokupnu Kinu i uspostavljaju totalitarnu Narodnu Republiku.

Komunističke partije Sovjetskog Saveza i Kine preuzimanjem vlasti tijekom mirnodopskog perioda brutalno eliminiraju na desetke milijuna vlastitih građana. Komunistička partija Kine nastavlja s revolucijom pod diktaturom proletarijata te pokreće besprimjernu Kulturnu revoluciju, proglašavajući rat dostignućima ljudske civilizacije te izvršavajući divljački napad na pet tisuća godina staru kinesku tradicionalnu kulturu.

KPK početkom 1980-tih uvodi ekonomske reforme da spriječi vlastiti kolaps, ali politička sfera je i dalje pod strogom totalitarnom kontrolom. Do današnjeg dana, Partija i dalje čvrsto drži moć u svojim rukama kroz kampanje suzbijanja demokratskih pokreta i progona Falun Gonga.

Infiltriranje na Zapad

Kineski carski dvor, božansko pravo kraljeva na Zapadu i američki sustav uzajamnih provjera su oblici vladavine koje bogovi uspostavljaju za ljude u skladu s njihovim jedinstvenim kulturama i okolinama. Zbog nemogućnosti preuzimanja vlasti kroz revoluciju na Zapadu, ljevičarska ideologija koristi ideološku subverziju u svrhu uspostavljanja kontrole kako bi približila komunističku avet slobodnom svijetu. Bez nasilne revolucije, zapadne zemlje široko prihvaćaju različite karakteristike komunističkog sustava, poput visokih poreza, prekomjerne socijalne skrbi, pretjerane kontrole državnih subjekata nad stanovništvom, i političke korektnosti.

Zakon, prvobitno zasnivan na religijskom moralu i Božjim zapovijedima se korigira da bi primio izopačena shvaćanja etike i slobode. U komunističkim se zemljama Istoka, zakon prilagođava potrebama Partije. Na Zapadu se tumači kroz ljevičarsku ideologiju te preinačuje kako bi iskorijenio moralne koncepte dobra i zla. To pruža sigurnu luku porocima poput ubojstva, preljuba, homoseksualnosti, dok istovremeno kažnjava poštene građane.

Ukidanje standarda zlata i usvajanje fluktuirajuće nepovratne valute izaziva višegodišnje ekonomske krize. Tradicionalna mudrost koja regulira održive financije gubi značaj, hvatajući vlade i pojedince u zamku prekomjerne potrošnje i konzumacije. Nacionalni suverenitet oslabljuje zbog državnog duga, a ljudi se potiču na zaduživanje beskrajne količine novca od banaka i države.

Avet komunizma iskorištava globalizaciju kao alat kako bi postupno urušila suverenitet nacija preko organizacija poput Lige naroda i Ujedinjenih naroda. Izgrađene kao utopijsko rješenje za međunarodne konflikte i sporove, ovi globalni autoriteti u stvarnosti služe bezočnim ciljevima. Ujedinjeni narodi, unatoč tome što što ih mahom financiraju zapadne demokracije su sve više pod utjecajem režima poput onog u NR Kini. Međunarodne organizacije se koriste za širenje ljevičarske ideologije i podrivanje legitimnih nacionalnih interesa. Krajnji cilj je cijeli svijet dovesti pod upravu jednog totalitarnog režima s čvrstom kontrolom politike, ideologije, i populacije.

Ljevičarski i ostali pogubni planovi uspjeli su steći toliki utjecaj u zemljama Zapada prije svega zahvaljujući pomoći medija. U zemljama pod komunističkim reimima, svi mediji su cenzurirani, i pod kontrolom su komunističke partije. Na drugim mjestima, mediji su pod utjecajem financijskih i političkih interesa stranaka. Točno izvještavanje sahranjeno je pod lavinom senzacionalizma, političkog signaliziranja, i lažnih vijesti.

4. Urušavanje društva

Da bi srušila tradicionalno ljudsko društvo, avet u masovnim razmjerima pokreće imigracije, društvene pokrete, i društvene nemire. Ovaj zapanjujući proces traje već najmanje nekoliko stoljeća.

Ratovanje i revolucija

Otimanje političke moći je jedan od ključnih koraka ka uništenju čovječanstva. Na osnovu lekcija naučenih tijekom pariške revolucije, Karl Marx navodi kako radnička klasa mora svrgnuti postojeći vladajući aparat i zamijeniti ga vlastitom državom. Moć je uvijek ključan ishod marksističke političke teorije.

Rat je jedan od najučinkovitijih avetinjskih alata jer je u stanju razbiti stari međunarodni poredak, uništiti stupove tradicije te ubrzati razvoj komunističke ideologije. Mnogi se ratovi vode pod demonskim utjecajem. Prvi svjetski rat uzrokuje propast nekoliko europskih carstava, prvenstveno carske Rusije, otvorivši time put boljševičkoj revoluciji.

Drugi svjetski rat omogućuje uvjete Komunističkoj partiji Kine zauzimanje vlasti, a Sovjetskom Savezu invaziju istočne Europe, uspostavljajući tako poslijeratni socijalistički tabor.

Drugi svjetski rat također uzrokuje nestanak kolonija koje sovjetskom i kineskom komunističkom režimu omogućuje stvaranje globalnog komunističkog pokreta. Nacionalni oslobodilački pokreti pretvaraju mnoge zemlje Azije, Afrike, i Latinske Amerike u socijalističke stožere.

Poticanje revolucije se može podijeliti na sljedeće korake:

1. Poticanje mržnje i nesloge među ljudima

2. Obmanjivanje javnosti lažima i uspostavljanje revolucionarne ujedinjene fronte

3. Postupno uništavanje opozicije

4. Korištenje nasilja s ciljem kreiranja atmosfere terora i kaosa

5. Pokretanje državnog udara ili puča u svrhu preuzimanja vlasti

6. Suzbijanje reakcionara

7. Izgradnja i održavanje novog poretka kroz revolucionarni teror

Komunističke su zemlje podržavanjem lokalnih ljevičara pokušale pokrenuti svjetsku revoluciju putem Komunističke internacionale, izvozeći revolucionarni aktivizam i stvarajući nemire u nekomunističkim državama.

Komunističke revolucije uspijevaju kroz teroristička djela i komunističke režime uvesti politiku državnog terorizma. Sovjetski i kineski komunisti su podržavali terorističke skupine kao svojevrstan poseban odred u borbi protiv slobodnog svijeta. Većina terorističkih pokreta biva inspirirana Lenjinovim organizacijskim modelom. Komunizam iskorištava podjele između ljudi i usmjerava bijes pojedinaca u kolektivnu mržnju.

Iracionalnost koja pokreće teroriste u ubijaju nevinih ljudi stvara atmosferu bespomoćnosti. Izloženi mnogim incidentima bezobzirnog nasilja, ljudi postaju više antisocijalni, depresivni, paranoični i cinični. Spomenuto šteti javnom poretku fragmentirajući društvo, a to zauzvrat olakšava komunizmu u uspostavljanju svoje moći.

Ekonomska i društvena kriza

Socijalistički i komunistički pokreti iz cijelog svijeta iskorištavaju ekonomske nemire kako bi se pozicionirali na utjecajan položaj s konačnim ciljem zbacivanja postojećeg društvenog poretka.

Ekonomske krize se mogu stvoriti i koristiti u svrhu poticanja revolucija, odnosno prikazivanjem socijalističkih pokreta kao spasitelja. Političari u demokratskim zemljama čine 'faustovske nagodbe' kad postanu očajni uslijed nedostatka rješenja za probleme koje su ih snašle. Naime, oni postupno usmjeravaju svoje države ka velikoj vladi i socijalizmu s visokim porezima. Kao što je Saul Alinsky napisao u knjizi Pravila za radikale: „Stvarna akcija se nalazi u neprijateljskoj reakciji.”

Velika depresija tridesetih godina prošlog stoljeća je bila ključna točka nakon koje Europa i SAD kreću putem velike vlade i svekolikog intervencionizma. Financijska kriza iz 2008. godine potpomaže daljnje širenje ljevičarskih politika.

Ljudi se još od antičkog doba sele s jednog područja na drugo. Međutim, masovno domaće i međunarodno kretanje stanovništva vidljivo u modernom dobu je rezultat namjerne manipulacije zle aveti. Masovne imigracije uništavaju nacionalni identitet, granice, suverenitet, kulturne tradicije, i socijalnu koheziju.

Mase ljudi se lako uklapaju u moderne struje pošto izgube kontakt sa svojim tradicionalnim identitetom. Teško je imigrantima koji žive u nepoznatom okruženju osigurati sredstva za život, a kamoli blisko sudjelovati u političkim procesima ili tradicionalnim kulturama zemalja domaćina. Političke stranke lijevog spektra lako pridobivaju glasove novopridošlih imigranata. U međuvremenu, imigracija stvara zrele uvjete za poticanje rasne i vjerske netrpeljivosti.

Komunizam koristi društvene trendove kako bi nahuškao i uznemirio ljude, eskalirao sukobe i mobilizirao velike pokrete u svrhu destabilizacije društva, udario po političkim protivnicima, dominirao diskursom te postavio sebe za moralnu vertikalu. Primjeri toga uključuju antiratni pokret, pokret za zaštitu okoline (environmentalizam) i ostale pokrete zapadnog društva.

5. Strategija ‘podijeli pa vladaj’

Komunistička avet upravlja ljudima prema njihovim različitim karakteristikama i motivacijama. Može ih ubiti, podmititi, ili pak indoktrinirati kako bi isti poslužili kao pijuni revolucije i pobune.

Iskorijenjivanje neslaganja

Neki su ljudi mudriji i imaju bolju sposobnost prosudbe od drugih. Neki su bliži božanskom i nisu podložni vražjim trikovima. Pogotovo je teško obmanuti ljude u zemljama poput Kine, koja ima dugu i bogatu povijest. Avet ne oklijeva fizički odstraniti pronicljive članove društva koji vide kroz njezinu zavjeru i dovoljno su hrabri da joj se odupru. Ona organizira političke kampanje, vjerske progone, inscenirana suđenja, i atentate kako bi uspjela u svojem naumu.

Komunistička partija Kine mora pokrenuti niz političkih kampanja da eliminira desetke milijuna ljudi i slomi kulturni poredak. Posebno se fokusira na ubijanje učenjaka, aristokracije, i duhovnih praktikanata koji služe kao čuvari tradicionalne kineske kulture.

Elite svih naroda i industrija su preuzele demonski put, a avet ugađa njihovim interesima darujući im moć sukladno tome koliko blisko slijede njezinu agendu. Avet daje ugled i autoritet onima koji traže slavu i utjecaj dok pohlepnima osigurava dobit. Napuhuje ego arogantnima i održava neznalice blaženima. Nadareni su zavedeni znanošću, materijalizmom, i neograničenom slobodom izražavanja. Ideali pojedinaca s velikim ambicijama i dobrim namjerama bivaju preokrenuti u samo veličanje kako bi isti ostvarili slavu i sjaj jednog predsjednika, premijera, učenjaka iz trusta mozgova, kreatora politike, administratora, moćnih bankara, profesora, stručnjaka, nobelovaca itd. Oni stječu izniman društveni status, politički utjecaj i ogromno bogatstvo. Pošto se istaknu, bivaju kooptirani, u skladu sa njihovim okolnostima. Mnoge takve osobe postaju njezini neuki agenti i, prema Lenjinovim riječima, „korisni idioti.“

Zatupljivanje masa

Komunistička ideologija manipulira javnim mnijenjem uz pomoć lažnih narativa s ciljem obmane ljudi svojim izopačenim obrazovnim sustavom i kontrole masovnih medija. Iskorištava čovjekov osjećaj sigurnosti i plitke interese kako bi ljudi vodili brigu samo o vlastitim interesima, vulgarnoj zabavi, natjecateljskim sportovima, društvenim tračevima, i zadovoljenju erotskih te tjelesnih žudnji. Političari se istovremeno obraćaju najnižim općim pitanjima kako bi potkopali budnost i sposobnost prosuđivanja glasača u svrhu pridobivanja biračkog tijela.

Ljudima u totalitarnim komunističkim zemljama se nikada ne dopušta imati bilo kakve veze s politikom. U demokratskim se zemljama onima koji se interesiraju za javno dobro, pozornost preusmjerava na trivijalna pitanja (poput onih za prava transseksualnih osoba), što odražava poznati manevar iz drevne kineske ratne strategije koja glasi „napredovanje skrivenom rutom istovremeno popravljajući daščanu stazu.” Viralne vijesti, društvene senzacije, pa čak i teroristički napadi te ratovi, bivaju orkestrirani kako bi se prekrio krajnji cilj komunizma.

U javnost se usađuje i mobilizira moderna svijest kako bi nadjačala manjinu koja se i dalje tvrdoglavo drži tradicije. Intelektualci naveliko kritiziraju narodne kulture diljem svijeta, bodreći uskogrudne predrasude kod svoje nepronicljive publike. Pojmovi kritičkog i kreativnog razmišljanja se zloupotrebljava s ciljem okretanja mlađih generacija protiv autoriteta, sprječavajući ih upiti znanje i mudrost tradicionalne kulture.

Nakon masakra prenositelja tradicionalne kulture, većina stanovništva u komunističkim zemljama se indoktrinira sudjelovati u revolucionarnim aktivnostima. Komunističkoj partiji Kine nakon preuzimanja vlasti treba dva i pol desetljeća da othrani generaciju „vučića.” To je naime kineski izraz za one koji odrastaju indoktrinirani da mrze i ubijaju klasne neprijatelje. Potiče ih se da se besprimjerno bore, razbijaju, pljačkaju, i pale.

Tinejdžerice tijekom Kulturne revolucije bez zadrške tuku svoje učitelje na smrt. U današnje se vrijeme, internetski trolovi, tzv. „vojska od 50 centi”, veoma angažira na različitim kineskim društvenim medijima konstantno pišući postove o premlaćivanju i ubijanju, poput: „Povratimo Diaoyu otoke čak i pod cijenu razaranja cjelokupne Kine” i „Prije bismo imali Kinu prekrivenu grobovima, nego dopustili ijednom Japancu da preživi.” Komunistička partija Kine aktivno njeguje njihov ubilački sentiment.

Komunističke partije na Zapadu ponosno evociraju događaje iz perioda Francuske revolucije i Pariške komune. Svaku revoluciju i pobunu pokreće rulja bez skrupula, srama, i suosjećanja.

Fragmentiranje društva

Starija generacija biva marginalizirana te ubrzano uklonjena iz društva. Kako se mlađoj populaciji dodijeljuju sve veća prava, politička moć i privilegije, starije osobe gube svoje pozicije autoriteta i prestiža, čime se ubrzava raskid s ljudskom tradicijom. Suvremena književnost, umjetnost i popularna kultura se prilagođava ukusima i vrijednostima mladih koji su pod pritiskom pratiti najnovije trendove kako ih njihovi vršnjaci ne bi izopćili.

Brzi znanstveni i tehnološki napredak onemogućuje starijim osobama praćenje i prilagodbu ogromnim društvenim promjenama koje posljedično nastaju. Transformacija urbanih i ruralnih sfera u kombinaciji s masovnim migracijama se odvija da izolira starije osobe i udalji ih od sadašnjosti. Mučenje i bespomoćnost njihove samoće pogoršava stvarnost suvremenog života u kojem su mladi u neprekidnom stanju natjecanja s malo slobodnog vremena za svoje roditelje i starije.

U tradicionalnom ljudskom društvu, ljudi pomažu jedni drugima. Pojave li se sukobi, oni imaju religiju, moralnost, zakone, i narodne običaje, što omogućuje njihovo rješavanje i suradnju. Nemoguće je urušiti ovakvo stabilno društvo u kratkom vremenskom razdoblju. Naime, ono se prvo mora rastaviti na raspršene jedinice, razbijajući tradicionalno oslanjanje među pojedincima kako bi ih se međusobno otuđilo.

Korišten je doslovno svaki zamislivi standard da podijeli društvo u suprotstavljene grupe te izazove mržnju i međusobnu borbu. Klasa, spol, rasa, etnička pripadnost, i vjeroispovijest mogu poslužiti kao osnova za tu podjelu. Avet utječe na komunizam i druge ideologije, što pojačava neprijateljstvo buržoazije i proletarijata, vladara i potčinjenih, progresivnih i „regresivnih”, liberala i konzervativaca – dok vlada istovremeno širi svoje ovlasti stvarajući nezaustavljivu totalitarnu državu.

6. Obmana i obrana

Avet komunizma se iznimno dobro prikriva. Teško je dokučiti razmjer njezinih obmana manifestiranih kroz široki spektar lukavština. Neke se, naime, čine skrivečki, dok se druge pak upražnjavaju na otvorenom pred svima.

Avet svoje najopakije planove provodi usred bijela dana prikazujući ih svrhovitim, razumnim, i legalnim. Te prijevare su toliko prožimajuće da ih je teško istinski razotkriti. Pojedini aspekti avetinjske agende ponekad bivaju namjerno otkriveni u svrhu odvraćanja pažnje i budnosti od zavjere većih razmjera. Svijet se tijekom Hladnog rata dijeli na dva vojna i politička tabora. Isti se demonski procesi odvijaju na obje strane u različitim oblicima iako su njihovi društveni sustavi naizgled dijametralno suprotni. Mnogi komunistički revizionisti zapadnog tipa, poput socijalista, fabijanista, liberalista, i progresivaca javno odbacuju sovjetske i kineske modele, no njihovi napori vode društvo na put društvene strukture nalik onoj Sovjetskog Saveza i Kine. Prosto rečeno, avet koristi totalitarizam na Istoku kao skretanje pažnje sa aktivne infiltracije na Zapad.

Oni koji se usude razotkriti takve spletke se etiketiraju kao „teoretičari urota”, „ekstremisti”, „krajnji desničari”, „seksisti”, „rasisti”, „zagovornici rata”, „fanatici”, „nacisti”, „fašisti” i slično, što služi izolirati i marginalizirati te osobe iz akademske zajednice i šireg društva. Pretvoreni su u predmete segregacije, ismijavanja, i straha, pa njihove ideje ne pridobivaju publiku, a njihova prisutnost nema nikakvog utjecaja. Ljudi su istodobno usmjeravani mrziti i protiviti se određenim etničkim skupinama, grupama, i pojedincima s ciljem odvraćanja pažnje od temeljnog zla odnosno komunističke aveti.

Nemoguće je aveti obmanuti baš sve ljude. Međutim, komunizam putem svojih raznolikih formi utječe na većinu ljudi i svjetske lidere. Nije pretjerano reći kako avet komunizma vlada našim svijetom. U svjetlu gornjih naslova i izloženih smjernica, sljedeća poglavlja ove knjige detaljno pojašnjavaju kako avet komunizma upravlja i što čovječanstvo mora učiniti da izbjegne konačno uništenje.