Falun Dafa Minghui.org

Kako avet komunizma vlada svijetom (10. poglavlje: Zlouporaba zakona)

(Minghui.org)

[Napomena urednika] Ova serija članaka predstavlja hrvatski prijevod knjige "Kako avet komunizma vlada svijetom" prvobitno objavljene u listu The Epoch Times, a čiji su autori urednički tim "Devet komentara o Komunističkoj partiji".

Sadržaj knjige

Kako avet komunizma vlada svijetom: Predgovor

Kako avet komunizma vlada svijetom: Uvod

1. poglavlje: Strategije aveti za uništavanje čovječanstva

2. poglavlje: Europski korijeni komunizma

3. poglavlje: Tiranija na Istoku

4. poglavlje: Izvoz revolucije

5. poglavlje: Infiltriranje na Zapad

6. poglavlje: Pobuna protiv Boga

7. poglavlje: Uništavanje obitelji

8. poglavlje: Kako komunizam sije kaos u politici

9. poglavlje: Komunistička ekonomska zamka

10. poglavlje: Zlouporaba zakona

11. poglavlje: Oskvrnuće umjetnosti

12. poglavlje: Sabotiranje obrazovanja

13. poglavlje: Otmica medija

14. poglavlje: Popularna kultura - dekadentno zadovoljstvo

15. poglavlje: Komunistički korijeni terorizma

16. poglavlje: Komunizam iza pokreta za zaštitu čovjekove okoline

17. poglavlje: Globalizacija - komunizam u svojoj srži

18. poglavlje: Globalne ambicije Komunističke partije Kine

Kako avet komunizma vlada svijetom: Zaključak

Što sadrži ovaj nastavak?

10. poglavlje: Zlouporaba zakona

** 1. Zakon i vjera**

** 2. Zakon: instrument tiranije u komunističkim režimima**

a. Nadzakonita politika državnog terora

b. Konstantno mijenjanje standarda za ispravno i neispravno

c. Komunistička partija Kine: službeno zanemarivanje zakona

** 3. Kako komunizam iskrivljuje zakone na Zapadu**

a. Iskrivljavanje moralnih temelja zakona

b. Prisvajanje ovlasti u grani zakonodavstva i provedbe zakona

c. Usvajanje rđavih zakona

d. Ograničavanje provođenja zakona

e. Korištenje stranih zakona za slabljenje suvereniteta SAD-a

** 4. Povratak duhu zakona**

Reference

10. POGLAVLJE: ZLOUPORABA ZAKONA

1. Zakon i vjera

Zakon je neslomljiva sila poštenja i pravednosti koja afirmira dobro i kažnjava zlo. Što je dobro a što je zlo moraju odrediti oni koji pišu zakone. Iz vjerske perspektive, ti kriteriji dolaze od bogova. Religiozni spisi pružili su osnovu za zakone koji upravljaju ljudskim društvom.

Hamurabijev zakonik u drevnom Babilonu bio je prvi pisani zakon u ljudskoj povijesti. Uklesan u kamenu ploču, iznad samog teksta, snažna je poruka: Shamash, bog sunca i pravde, dodijeljuje zakone kralju Hamurabiju. Ovo je prikaz boga koji ljudskom vladaru daje vlast da upravlja svojim narodom koristeći vladavinu zakona.

Za Hebreje se Deset zapovijedi iz Starom zavjeta smatralo istodobno i božanskim i sekularnim zakonom, tradicijom koja je postala temelj zapadne pravne kulture. Počevši od rimskih careva iz 4. stoljeća i Justinijana I iz doba Bizantskog Carstva i njegovih nasljednika, i nastavljajući sa Alfredom Velikim, prvim britanskim anglosaksonskim kraljem, pravni sustav uzima Deset zapovijedi Mojsija i kršćansku doktrinu kao svoju inspiraciju.[1]

Sljedbenici religije vjeruju da zakon mora biti u skladu s božanskim standardima dobra i zla, kao i vjerskim učenjima, kako bi bio legitiman. Razmišljanje koje stoji iza nenasilne građanske neposlušnosti u Sjedinjenim Američkim Državama može se pratiti do rane kršćanske doktrine. Rimski imperator je zapovjedio da kršćani štuju rimske bogove i da se kipovi cara podignu pred židovskim sinagogama. Budući da je to značilo izravno kršenje prve dvije zapovijedi, kršćani su se odlučili suočiti s raspećem ili biti spaljeni na lomači umjesto da slijede naredbe imperatora. Drugim riječima, sekularni zakon mora biti podređen božanskoj zapovijedi, koja je sveta i nepovrediva.

Generalno gledano, Deset zapovijedi mogu se podijeliti u dvije kategorije. Prvih četiri opisuju odnos između čovjeka i Boga, tj. ono što predstavlja prikladno štovanje Boga. Ostalih šest upravlja odnosima između ljudi, i u svojoj srži, odražava Isusovo učenje da treba da voliš druge onako kako voliš samog sebe. Štovanje Boga je imperativ koji čovječanstvu omogućuje da zadrži načela pravednosti i pravde nepromijenjenim.

Isto vrijedi i za Kinu, gdje je u povijesti zakon proglašen carskim dekretom. Car ili Nebeski Sin moraju slijediti proviđenje i načela Neba i Zemlje. To je "Tao" ili Put koji su prenijeli Lao Ce i Žuti Car. Učenjak Dong Zhongshu iz dinastije Han rekao je: „Veličanstvenost Taoa potječe od nebesa. Nebo se nikada ne mijenja, a ne mijenja se ni Tao.”[2] U drevnoj kineskoj upotrebi, “Nebo” nije apstrakcija prirodnih sila, nego vrhovni bog. Vjera u nebeski Tao čini moralni temelj kineske kulture. Kineski zakonodavni sustav izveden iz tog uvjerenja utjecao je na Kinu tisućama godina.

Američki pravnik Harold J. Berman smatrao je da uloga zakona koegzistira s poštivanjem općih načela društvenog morala i vjere. Čak i pod razdvajanjem crkve i države, oboje su međusobno ovisne jedna o drugoj. U svakom društvu, pojmovi pravde i zakonitosti moraju imati korijene u onome što se smatra svetim. [3]

Drugim riječima, zakon mora nositi autoritet, koji proizlazi iz poštenja i pravde dodijeljenih od bogova. Ne samo da je zakon pravedan, nego je i svet. Moderni pravni sustav zadržava mnoge aspekte vjerske ceremonije koji jačaju njegovu moć.

2. Pravo kao instrument tiranije u komunističkim režimima

Komunističke partije su anti-teistički kultovi. Oni nikada neće slijediti učenja pravednih bogova u svojim legislativnim načelima, jer im je cilj raskinuti veze društva sa kulturom njihovih predaka i tradicionalnim vrijednostima. Od samog početka nije bilo izgleda da komunističke stranke održavaju pravičnost ili pravdu.

a. Nadzakonita politika državnog terora

U tradicionalnom društvu, kršćani su govorili kako treba voljeti druge, kao što volimo samog sebe. Konfucijska učenja kažu da dobroćudni čovjek voli druge. Ovdje ljubav nije ograničena na uski pojam ljubavi između muškarca i žene ili ljubav koja postoji među članovima obitelji ili prijateljima. Ljubav također obuhvaća dobročinstvo, milosrđe, pravdu, nesebičnost i druge vrline. S tom kulturnom osnovom, ne samo da je zakon svet, nego utjelovljuje duh ljubavi u ljudskom društvu.

Niti jedan pravni sustav ne može se obračunati sa bilo kojim mogućim oblikom konflikata i donijeti presude u svakom od njih. Prema tome, zakoni nisu samo specifični propisi, već također moraju utjecati na subjektivnost svih strana. Sudac mora slijediti duh zakona i donijeti presudu koja se pridržava načela dobronamjernosti.

U jeruzalemskom hramu, Isus je upozorio farizeje na njihovo licemjerstvo, jer su, unatoč strogom pridržavanju Mojsijevih riječi, ignorirali vrline koje zahtijeva kodeks, kao što su pravda, milost, istinitost i slično. Vidjevši više od doslovnog značenja, Isus je iscjeljivao na Sabat i sjedio s prezrenima, jer ono o čemu je mario bio je duh dobrote unutar doktrina.

Nasuprot tome, komunizam je ukorijenjen u mržnji. Ne samo da mrzi Boga, nego i mrzi kulturu, način života i sve tradicije koje su bogovi uspostavili za čovječanstvo. Marx nije štedio na riječima kada je pričao o želji da osudi sebe na propast i sruši svijet sa sobom. Rekao je: "S prezirom ću baciti rukavicu u lice svijeta, onda ću koračati kroz olupinu stvoritelja!" [4]

Sergej Genadievič Nečajev, divlji revolucionar carske Rusije, napisao je u svom pamfletu "Revolucionarni katekizam" da je revolucionar "slomio sve veze koje ga vežu za društveni poredak i civilizirani svijet sa svim svojim zakonima, moralima i običajima, i sa svim svojim prihvaćenim konvencijama. On je njihov neumoljivi neprijatelj, i ako nastavi živjeti s njima, to je samo kako bi ih brže uništio." [5]

Nečajev je pokazao jasnu mržnju prema svijetu i vidio sebe izvan autoriteta zakona. Koristio je svećenički izraz "katekizam" kako bi opisao svoju viziju kulta koji prezire svijet. "On nije revolucionar ako ima ikakve simpatije za ovaj svijet", rekao je Nečajev.

Lenjin je izrazio slično stajalište: “Diktatura je vladavina temeljena izravno na sili i nije ograničena bilo kojim zakonima. Revolucionarna diktatura proletarijata je vladavina koja je osvojena i održavana uporabom nasilja proletarijata protiv buržoazije, vladavine koja je neograničena bilo kojim zakonom.”[6]

Upotrebljavanje političke moći za ubijanje, mučenje i provođenje kolektivnog kažnjavanja u odsutnosti zakonskih ograničenja nije ništa drugo nego državni teror. Ta hladnokrvna brutalnost je prvi korak koji je učinjen pod vladavinom klasičnih komunističkih režima.

U mjesecu nakon boljševičkoga rušenja ruske vlade 1917. godine, stotine tisuća ljudi ubijeno je tijekom političke borbe. Boljševici su osnovali rusku izvanrednu komisiju, skraćeno Čeka, i obdarili je ovlaštenjima za likvidaciju po kratkom postupku. Od 1918. do 1922. godine Čekisti su bez suđenja ubili najmanje dva milijuna ljudi. [7]

Aleksandar Nikolajevič Jakovljev, bivši ministar propagande Centralnog komiteta, član sovjetskog Politbiroa i tajništva Komunističke partije Sovjetskog Saveza (KPSS), napisao je u predgovoru svoje knjige "Gorka čaša: Ruski boljševizam i reformski pokret": U samo ovom stoljeću, 60 milijuna ljudi u Rusiji je umrlo od rata, gladi i represije.” Jakovljev je, koristeći javne arhive, procijenio da je broj ubijenih ljudi u sovjetskim proganjanjima bio 20 do 30 milijuna ljudi.

Godine 1987., Politbiro Sovjetskog Saveza osnovao je komitet, čiji je član bio i Jakovljev, koji je razmatrao neuspjehe pravde pod sovjetskom vlašću. Nakon što je pregledao tisuće datoteka, Jakovljev je napisao: „Postoji osjećaj kojeg se dugo nisam mogao otarasiti. Čini se da su počinitelji ovih zlodjela skupina ljudi koji su mentalno poremećeni, ali se bojim da takvo objašnjenje riskira pretjerano pojednostavljivanje problema.”[8]

Jednostavnije rečeno, Jakovljev je vidio da zločini počinjeni u komunističkom dobu ne proizlaze iz običnog ljudskog razmišljanja ili impulsa, već su pažljivo planirani. Ti zločini nisu počinjeni za opće dobro svijeta, nego iz dubokog osjećaja mržnje prema životu samom. Pokretači komunizma počinili su zločine ne iz neznanja, već iz zlobe.

Nakon uspostavljanja Sovjetskog Saveza, državni terorizam nametnuli su kasniji komunistički režimi, kao što su Kina, Sjeverna Koreja i Kambodža.

Kao što je opisano u "Komentaru sedam: o povijesti ubijanja komunističke partije" u "Devet komentara o Komunističkoj partiji", Komunistička partija Kine (KPK) izazvala je između 60 i 80 milijuna smrti prije razdoblja reforme i otvaranja, a ta brojka možda nadmašuje broj smrtnih slučajeva u oba svjetska rata. [9]

b. Vječito mijenjanje standarda za ispravno i neispravno

Dok komunizam ignorira svaki smisao za zakonitost kako bi provodio državni terorizam u cilju ostvarenja svojih domaćih ciljeva, prikazuje predstavu pred zapadnim zemljama tvrdeći da je predan provedbi vladavine prava. Čini to tako da može angažirati, infiltrirati i potkopati slobodna društva u ime trgovinskog i gospodarskog partnerstva, kulturne razmjene i geopolitičke suradnje.

Primjerice, na početku reforme i otvaranja 1979. godine, KPK je usvojila “zakon o kaznenom postupku”, navodno kako bi ojačala pravosudnu instituciju. Ali taj zakon nije ozbiljno provođen.

Prema Marxu, zakon je proizvod klasne kontradikcije i oruđe koje utjelovljuje volju vladajuće klase. Zakoni komunističke partije ne dolaze ni od Boga, niti od istinske ljubavi prema ljudima ili radi održavanja pravednog društva. Interesi vladajuće skupine, odnosno komunističke partije, su jedina bitna stvar. Kako se ciljevi i interesi partije mijenjaju, mijenjaju se i njezini zakoni.

Naravno, kada je KPK preuzela vlast, usvojila je klasnu borbu kao smjernice i nastavila pljačkati cijelo građanstvo. Donijela je zakone protiv kriminalnih "kontrarevolucionarnih aktivnosti", koji su se odnosili na sve koji su se protivili partijskoj politici krađe. KPK je kaznila kontrarevolucionare zatvorom ili strijeljanjem.

Nakon što je dovršen proces masovne pljačke u svrhu provođenja javnog vlasništva, KPK je trebala način da zadrži ono što je ukradeno. Prioritet je preusmjerila na ekonomsku izgradnju i implementiranje zakona kojima se štiti privatno vlasništvo.

U biti, to nije značilo ništa više od zaštite interesa Partije, budući da imovini koja pripada običnim Kinezima, u praksi, nije pružana ista zaštita. Beskrajna prisilna rušenja domova ljudi kako bi se napravilo mjesto za razvoj zemljišta ilustrira kontinuiranu primjenu nasilja od strane režima kojim se narušava pravo na privatnu imovinu.

Početkom 1999., Komunistička partija najavila je potrebu "vladanja zemljom u skladu sa zakonom."[10] Nekoliko mjeseci kasnije, započet je progon praktikanata Falun Gonga na nacionalnoj razini, ljudi koji slijede načela istinitosti, suosjećanja i tolerancije. Partija je utemeljila Ured 610 nalik Gestapu kako bi provela kampanju protiv Falun Gonga. Kako bi ispunio svoju misiju, Ured 610 ima ovlasti zaobići sve zakone i sudske postupke. Manipulira javnom sigurnošću i pravosudnom birokracijom kako bi potisnula Falun Gong.

Partija mora neprestano izmišljati nove neprijatelje kako bi zastrašila ljude, prikrila svoje čudovišne zločine i postigla cilj brutalne represije u svoju korist. Načini i ciljevi progona stalno se mijenjaju i uključuju kampanje protiv zemljoposjednika i kapitalista, masakr studenata na Trgu Tiananmen 1989. godine i progon praktikanata Falun Gonga i odvjetnika za ljudska prava.

Prema tome, zakon se također mora promijeniti. U više od šezdeset godina vladavine, Partija je proglasila četiri ustava, od kojih je posljednji prošao kroz četiri revizije od svog uvođenja 1982. godine. Ponekad se uopće ne trude primijeniti bilo kakvu vrstu kamuflaže.

c. Komunistička partija Kine: zvanično zanemarivanje zakona

KPK je popunila svoj ustav rječitošću u nastojanju da pokaže da je predana vladavini prava i civiliziranim međunarodnim normama. U praksi, međutim, nikada se strogo ne poštuje ustav, a prava kao što su sloboda govora, uvjerenja i udruživanja zapravo nisu zaštićena.

Prema marksističkoj teoriji, zakon odražava volju vladajuće klase i predstavlja instrument u njegovoj upravi. U komunističkoj partiji, dakle, radi se o usvajanju i izmjeni zakona kako bi se suzbili njegovi neprijatelji.

Pod takvim sustavom, svatko tko se usudi osporiti "volju vladajuće klase", tj. svatko tko se protivi interesima komunističke partije može biti predmet pravnog progona kao klasni neprijatelj, bez obzira da li je ta osoba nezaposleni radnik, demobilizirani vojnik, poljoprivrednik čija je zemlja izvlaštena, odvjetnik za ljudska prava, ili jednostavno netko tko se bori da skrpa kraj s krajem.

Za odvjetnike koji rade u komunističkim zemljama zakoni u knjigama uvijek ostavljaju mjesta za praktične interese. Ako odvjetnik pokuša citirati zakon i zagovarati pravdu, sudac i tužiteljstvo će ga ušutkati govoreći o navodnom duhu zakona. Čak i otvoreno kažu da sud vodi komunistička stranka i da mora slijediti njezine naredbe. Kakve god bile misli tih pojedinih sudskih radnika, ono što oni kažu uistinu odražava duh zakona koji postoji u komunističkim režimima.

U kineskom sudskom sustavu, tijekom saslušanja progonjenih praktikanata Falun Gonga u Kini, suci kažu stvari poput: Zašto spominjete zakon? Ja brinem samo o politici. Partija ne dopušta obranu. Riječi vođa su zakon. Komunistička partija vodi sud, tako da moramo slijediti partijsku liniju. Za problem Falun Gonga nije potrebna nikakva zakonska procedura. Ne razgovaraj sa mnom o savjesti.[11]

Engleski filozof Francis Bacon jednom je napisao: “Jedna pogrešna presuda boli više od mnogih prekršaja. Jer prekršaji pokvare rijeku, a presuda zagadi izvor."[12]

Zakoni Komunističke partije, koji su uvijek podložni promjenama i samo se selektivno prakticiraju, nemaju nikakvu svetost iz koje se može izvući legitiman autoritet. Tijekom prošlog stoljeća, "duh zakona" koji vlada partijskim pravnim sustavom doveo je do bezbroj nepravdi i smrti 100 milijuna nevinih ljudi. Krvavi dug za koji se nijedan predstavnik komunističkog pokreta ne može iskupiti.

Kao što glasi poslovica, "Ubojica mora platiti svojim životom, baš kao što dužnik mora platiti novcem". Kad bi Komunistička partija doista provodila zakon, postala bi odgovorna za svoju krvavu povijest.

3. Kako komunizam iskrivljuje zakone na Zapadu

U komunističkim zemljama, vrag manipulira zakonom kao oruđem kojim održava svoju vladavinu, jačajući svoju ideologiju i kontrolirajući ljude. U slobodnim zemljama njegov je cilj srušiti tradicionalnu vjeru i moralne temelje zakona, iskriviti standarde dobra i zla, preuzeti ovlasti zakonodavstva i provedbe zakona te tako uvesti u praksu demonske norme.

Zakon je usko povezan s politikom, religijom, obrazovanjem i drugim područjima. Sjedinjene Američke Države su dugo vrijemena glavno uporište vladavine prava. Ali danas, kako komunizam proširuje svoj doseg u svaki kutak svijeta, zakoni Zapada ne mogu izbjeći njegovu infiltraciju i subverziju. Ovaj odjeljak ispituje višestruku eroziju američkih pravnih institucija.

a. Iskrivljavanje moralnih temelja zakona

Zakon koji se temelji na religiji i vjeri je svetinja. Ali kako su komunističke partije i njihovi različiti sljedbenici širom svijeta promicali ateizam i teoriju evolucije, prekinuta je veza između Boga i zakona. Zakon je u velikoj mjeri sveden na oruđe osvete, arbitraže, pogodbe i raspodjele beneficija. Sa svojom božanskom prirodom pod opsadom, duh zakona počeo se odmicati od uloge održavanja pravednosti i pravde do izražavanja popularnih gledišta i želja. To je otvorilo vrata aveti komunizma, da djelujući preko svojih agenata, donese zakone po svom izboru kako bi pokvarila društvo i približila se svojim destruktivnim ciljevima.

U Sjedinjenim Američkim Državama, komunistički utjecaj u socijalnoj pravdi i modernom liberalizmu prisvojio je pojmove slobode, napretka i tolerancije kako bi promijenio moralno stanje društva, a time i moralne temelje zakona. Preko takvih pokreta koji odbijaju i uništavaju moralni i vjerski temelj zakona utječe se na to koji se zakoni mogu donijeti i kako će ih sud tumačiti.

Brak se, na primjer, u tradicionalnim vjerama smatra svetom ustanovom koja uključuje savez muškarca i žene. Istospolni brakovi po definiciji krše ova učenja, a njihovo uvođenje u društvo zahtijeva promjenu u pravnoj definiciji i tumačenju zakona koji reguliraju brak. S druge strane, ako se ljudi pridržavaju božanske zapovijedi i poštuju standarde koje je odredila njihova vjera, moralno stanje društva neće se promijeniti, a sekularni zakon će ostati stabilan, jer se temelji na načelima koje su odredili bogovi. Ako su bogovi držali određenu vrstu ponašanja nemoralnom prije 2000 godina, i danas bi to trebalo biti nemoralno.

Liberalizam, međutim, odbacuje tradicionalno uvjerenje i moralno rasuđivanje. Smatra moralnost sekularnim sporazumom koji se mijenja u skladu s razvojem društva. Brak se stoga smatra jednostavnim ugovorom između dvoje ljudi koji su spremni izraziti svoju predanost jedni drugima. Priznavanje istospolnih brakova temelji se na prividnoj premisi slobode i napretka, ali ta premisa je popustljiva i neizbježno će rezultirati korupcijom zakona.

Liberalizam i progresivizam doveli su do odvajanja tradicionalnog morala od pravde. To se odrazilo na slučaj pobačaja koji je stigao do Vrhovnog suda 1992. godine. Tri su suca navela: “Neki od nas kao pojedinci smatraju abortus uvredljivim za naše najosnovnije principe morala, ali to ne može kontrolirati našu odluku. Naša je obveza definirati slobodu svih, a ne vlastiti moralni kodeks.”[13]

Drugim riječima, suci su mislili da zakon daje prednost slobodi nad moralom, a vrijednosti slobode i morala su odvojene. Ali sloboda, kako su je utvrdili američki Očevi utemeljitelji, je "samorazumljivo" načelo, tj. daje ju Bog, ili, kako to kaže Deklaracija o neovisnosti, Stvoritelj. Odbacivanje univerzalnih standarda koje je postavio Stvoritelj kako bi se povećao raspon takozvanih sloboda je metoda koju vrag koristi za iskrivljavanje zakona i vodi čovječanstvo do njegovog propadanja.

b. Prisvajanje ovlasti u grani zakonodavstva i provedbe zakona

Prije no što novi zakon stupi na snagu, prolazi kroz različite faze, uključujući izradu nacrta, odobravanje od strane političara, sudske odluke o njegovoj zakonitosti ili implementaciju od strane službenika za provedbu zakona. Tijekom tog procesa pojedinci ili skupine u akademskim krugovima, medijima, pravnim krugovima, pa čak i industriji zabave, utječu na pripremu i donošenje zakona.

Komunistička avet pronašla je svoje predstavnike u društvu kako bi preuzela kontrolu nad zakonodavnim procesom. Različiti politički lobiji uložili su sve napore da popune vladine agencije ljevičarima. U sudbenoj vlasti, postali su suci, tužitelji ili drugi dužnosnici odgovorni za provođenje pravosuđa.

Liberalni predsjednik će učiniti sve što je u njegovoj moći da imenuje suce istomišljenike za Vrhovni sud, gdje će iskoristiti svoj utjecaj kako bi iskrivili zakon, ili će koristiti svoje izvršne ovlasti za zaobilaženje pravnog sustava. Povijesno gledano, liberalni predsjednici SAD-a obično su odobravali više pomilovanja. U prethodnoj vladi, predsjednik je ublažio kaznu za 1.385 osuđenika i odobrio ukupno 212 pomilovanja, što je najveći broj od uprave predsjednika Harryja Trumana.[14] U jednom od svojih posljednjih djela prije odlaska iz Bijele kuće, predsjednik je smanjio kaznu 209 osoba i odobrio pomilovanje 64 drugih. Većina onih koji su dobili pomilovanja bili su nenasilni počinitelji kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga. Jedina iznimka je bio čovjek koji je optužen i proglašen krivim za propuštanje 700.000 povjerljivih vojnih dokumenata. S predsjedničkim pomilovanjem, njegova je kazna smanjena, a on je odslužio samo četiri godine svoje 35-godišnje kazne.[15]

Premda predsjednik ima ustavno pravo davanja pomilovanja, prekomjerno korištenje te moći ide protiv funkcije i svrhe zakona, a to je kažnjavanje zločina i podrška poštenim građanima.

Godine 1954., tadašnji senator Lyndon B. Johnson iz Teksasa, koji je kasnije služio kao 36. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, uveo je Johnsonov amandman, koji zabranjuje neprofitnim organizacijama, uključujući i crkvama, sudjelovanje u određenim aktivnostima. Prekršiteljima bi se moglo ukinuti porezno oslobođenje. Zbog toga su neke kršćanske crkve uputile svoje svećenike da izbjegavaju određene političke teme za vrijeme propovijedanja, što uključuje i kontroverzna društvena pitanja kao što su pobačaj, homoseksualnost, eutanazija, istraživanje matičnih stanica i tako dalje.

Avet komunizma također je manipulirala svim političkim grupama u pokušaju da utječe na provođenje zakona preko izbora za tužitelje. Jedan okružni tužitelj, kojeg su na poziciju postavili progresivni pokrovitelji i političke skupine, otpustio je trideset i jednog tužitelja tijekom prvog tjedna na poslu. Pozivajući na kraj "masovnih pritvora", također je naredio ostatku ureda da prestanu s kaznenim progonom za posjedovanje marihuane. Postoje slične situacije u drugim državama. Predsjednik sindikata za tužitelje izjavio je kako je ishod toga bio da su se tužitelji pozivali da odaberu i odluče koje će zakone provoditi. Po njegovom mišljenju, to je bila vrlo rizična pojava kada je od izabranih dužnosnika traženo da ignoriraju zakone koje su pod zakletvom dužni provoditi.[16]

Suci su također nadležni za ukidanje naloga iz upravnih odjela. Na primjer, američki Zakon o imigraciji daje predsjedniku pravo da strancima uskrati dopuštenje za ulazak u zemlju u izvanrednim situacijama. Međutim, neki suci pod utjecajem liberalizma smatrali su nedavnu zabranu putovanja koju je predsjednik izdao vjerskom diskriminacijom. Njihove presude odgodile su zabranu na više od četiri mjeseca dok Vrhovni sud nije potvrdio tužbu izvršnog suda.

Odvjetnici mogu uvelike utjecati na sudske presude, a politička sklonost pravnog udruženja može izravno utjecati na to može li se slijediti duh zakona. Utemeljitelj jedne odvjetničke udruge koja je rasprostranjena diljem države je samo-deklarirani socijalist koji vjeruje u javno vlasništvo i kaže da je njegov krajnji cilj uspostaviti komunizam.[17] Udruga ima članstvo u desecima tisuća diljem zemlje i godišnji proračun u stotinama milijuna. Tamo se podnose tužbe za podršku pokretima kao što su prava na pobačaj, istospolnih brakova i pravo homoseksualaca na posvojenje djece, kao i na borbu protiv diskriminacije nad homoseksualcima, biseksualcima i slično.

Liberalizam i progresivizam zauzimaju ključne političke pozicije u Sjedinjenim Američkim Državama i dominiraju akademskim krugovima, medijima i društvenim pokretima. To je đavlu omogućilo da posjeduje neviđenu moć nad zakonodavnim i sudskim procesima.

c. Usvajanje rđavih zakona

Zabranjeno slavljenje Boga

Bog je svugdje u američkom životu. Moto SAD-a je "U Boga vjerujemo". Ta fraza je tako česta, čak je i na novčanicama. Američka Deklaracija o neovisnosti opisala je Boga kao Stvoritelja i utvrdila da su ljudska prava ono što nam je Stvoritelj dao. Svi službenici američke vlade, uključujući predsjednika i suce, kažu: "Tako mi Bog pomogao", kada se zakunu. Najčešći završetak predsjedničkih govora je: "Bog blagoslovio Ameriku". Prisega vjernosti koja se recitira u javnim školama opisuje SAD kao: "jedan narod pod Bogom".

Neke od tih tradicija traju više od dvije stotine godina, gotovo dugo koliko i povijest Sjedinjenih Američkih Država od njenog osnivanja. Ali u proteklih šezdeset godina, komunistički sljedbenici su te tradicije stalno osporavali.

Jedna nacionalna odvjetnička udruga želi ukloniti Deset zapovijedi iz javnog prikazivanja diljem Sjedinjenih Američkih Država. Najpoznatiji slučaj dogodio se u Montgomeryju, Alabami. Udruga je 2001. godine zatražila uklanjanje ploče sa deset zapovijedi koja se nalazila u rotondi državnog suda. Pronašli su suca koji je imenovan od strane demokratskog predsjednika kako bi saslušao njihov slučaj. U presudi od 76 stranica sudac je presudio u korist odvjetničke udruge. Detalji presude mogu zvučati smiješno. Na primjer, sudac je tvrdio da je "svečani ambijent rotunde", freske iza ploče i atmosfera stvorena prozorom sa pogledom na vodopad, dovoljan razlog da se ukloni Deset zapovijedi. Sudac je također rekao da je "nagnuti vrh" ploče nalik otvorenoj Bibliji i daje gledateljima “osjećaj kao da država Alabama zagovara, podržava, favorizira ili preferira kršćanstvo."

Ovo nije ni početak ni kraj priče. 1980. godine Vrhovni sud zabranio je prikaz deset zapovijedi u javnim školama. Ova odluka bila je katalizator pokreta u cijeloj zemlji kako bi se Deset zapovijedi uklonilo iz pogleda javnosti. U državi Utah je ACLU (Američka unija za civilne slobode) čak ponudio nagradu svima koji su htjeli prijaviti plakete i ploče koje još nisu skinute. [19]

Jedan američki okružni sud odlučio je 26. lipnja 2002. godine da je u državnim školama zabranjeno držati “prisegu vjernosti”, jer uključuje riječi “pod Bogom”. Tu je odluku Vrhovni sud kasnije preinačio 14. lipnja 2004. godine.[20]

Ovo je stalna pravna bitka. Američka nacionalna himna, nacionalni moto, prisega vjernosti, školske molitve i slično pod opsadom su ateista i ljevičarskih aktivista.

Ovdje je potrebno kratko objašnjenje kako bi se pojasnilo da je "Bog", kao što se koristi gore, bio općenita referenca na božansko, ili "Stvoritelja" spomenutog u Deklaraciji o neovisnosti. Svaka religija ima svoje razumijevanje i priznanje Stvoritelja. Stoga, sama riječ "Bog" ne promiče određenu religiju niti krši ustavne amandmane Sjedinjenih Američkih Država. U naciji snažne vjere, uspon ekstremnog pokreta koji pokušava zabraniti javnu slavu Boga odražava stupanj u kojem je đavao ušao u područje prava.

Mijenjanje duha Ustava: Tumačenje i sudska praksa

Dok su pisali Ustav SAD-a, Očevi-utemeljitelji nacije su ustanovili podjelu vlasti, pri čemu je sudska grana izvorno imala najmanju moć. Kongres (zakonodavna vlast) je odgovoran za donošenje zakona, predsjednik (izvršna vlast) je odgovoran za upravljanje državom u skladu s tim zakonima, a Vrhovni sud (sudska vlast) nema ovlasti da donosi zakone niti da vlada.

Iako je Vrhovni sud raspravljao o prisezi vjernosti, ankete su pokazale da 90 posto Amerikanaca podržava zadržavanje izraza "pod Bogom". U Zastupničkom domu bilo je 416 glasova za zadržavanje, nasuprot samo tri protiv.[21] U Senatu je rezultat bio 99 glasova prema nula glasova. Odluka Kongresa odražavala je istinsko mišljenje američke javnosti.

Kao izabrani predstavnici naroda, članovi Kongresa i predsjednik služe mandate koji se kreću od dvije do šest godina prije održavanja novih izbora. Sve dok se javnost i matica društva rukovode božanskim standardima morala, stupanj do kojeg predsjednik i članovi Kongresa mogu skrenuto ulijevo je ograničen. Na primjer, ako je matica društva protiv istospolnih brakova, bit će teško za kongresmena ili senatora da ga podrže. Ako ti političari idu protiv javnog mnijenja, riskiraju da budu maknuti sa položaja.

S druge strane, suci Vrhovnog suda ne moraju poslušati javno mišljenje, budući da drže svoje pozicije do kraja života. Jednom postavljeni, mogu raditi desetljećima. Nadalje, postoji samo devet sudaca. Komparativno je lakše utjecati na odluke ovih devet pojedinaca nego mijenjati cijelo mainstream mišljenje.

Suci vladaju prema zakonu, a zakoni se donose ili ukidaju na temelju Ustava. Stoga da bi se promijenilo društvo kroz zakonodavstvo, nužno je promijeniti Ustav. U SAD-u izmjena Ustava zahtijeva potporu dvije trećine Kongresa i tri četvrtine država. Te stroge mjere otežavaju izravnu izmjenu Ustava.

Strategija progresivaca je stoga ta da ne treba mijenjati Ustav, već mijenjati izvorno značenje riječi u Ustavu reinterpretirajući ih. Ustav smatraju "živim" i kontinuirano "razvijajućim" dokumentom i na temelju presedana kojeg je odredio Vrhovni sud, ubacuju stavove ljevice u zakon. Na taj način potajno vrše svoju volju nad Ustavom, što znači da ga potkopavaju.

Božanska zapovijed više nije najviši princip. Ustav je pretrpio teška premlaćivanja pod sudskim čekićem liberalnog Vrhovnog suda. Budući da su presude Vrhovnog suda konačne i da ih mora poštivati čak i predsjednik, sudska vlast preuzima sve veći udio autoriteta među trima granama vlasti koje su utemeljili Očevi nacije. U praksi suci Vrhovnog suda stekli su djelomične zakonodavne, pa čak i izvršne ovlasti.

Suci liberalnog Vrhovnog suda donijeli su brojne teške posljedice za američko društvo koje su i teško popravljive. Kako stvari stoje, Vrhovni sud može, nakon saslušanja slučaja, naložiti uklanjanje deset zapovijedi iz javnih škola i prostora, prepraviti kaznene postupke, povećati poreze, priznati pravo na pobačaj i istospolne brakove, omogućiti objavljivanje i prikazivanje pornografije i tako dalje.

Rastuća prevlast pravosuđa u kombinaciji sa presudama liberalnih sudaca dala je aveti komunizma važne alate za postizanje svojih planova.

Promicanje opscenog sadržaja u ime slobode

Šezdesete su bile doba duboke transformacije američkog društva. Ljevi studenti pokretali su antiratni pokret, rock'n'roll, hipijevsku kulturu, feministički pokret, seksualno oslobođenje i druge anti-tradicionalne struje, stvarajući kaos u cijeloj zemlji.

Glavni sudac Vrhovnog suda u tom razdoblju bio je liberal Earl Warren. Tijekom Warrenovog mandata kao glavnog suca, Vrhovni sud donio je vrlo utjecajne i dalekosežne odluke. To uključuje zabranu molitve u javnim školama [23] i dopuštanje publikacija koje sadrže seksualno eksplicitne sadržaje. [24]

U svojoj knjizi "Supremacisti: Tiranija sudaca i kako to zaustaviti", znanstvenik Phyllis Schlafly pružio je statističke podatke kojima pokazuje da je od 1966. do 1970. godine Vrhovni sud donio 34 presude koje su ukinule niže sudske odluke o zabrani opscenog sadržaja.[25] Presude Vrhovnog suda nisu potpisane, a većina se sastojala od samo jednog ili dva retka. Drugim riječima, čak i sami suci nisu se potrudili racionalizirati svoje odluke.

Godine 1966., Hollywood je ukinuo ograničenja u prikazivanju opscenih sadržaja na filmu. Ubrzo je uslijedilo mnoštvo različitih vrsta pornografskih djela, a danas su zasitili svaki kutak društva.

Prvi amandman Ustava jamči slobodu govora. Namijenjeno značenje bilo je pravo na izražavanje političkih mišljenja, a ne na proizvodnju i širenje pornografije.

Legaliziranje zlouporabe droga

Dok se svijet spremao dočekati novu godinu 31. prosinca 2017. godine, CNN je emitirao više snimaka novinarke koja puši marihuanu. Vidljivo pod utjecajem, izgledala je dezorijentirano i nesvjesna svog okruženja. Emisija je pretrpjela mnoge kritike.[26]

1996. godine Kalifornija je postala prva američka država koja je legalizirala marihuanu kao lijek na recept, a mnoge države su ubrzo slijedile taj primjer. Do 2012. godine Colorado i Washington legalizirali su marihuanu za “rekreacijsku uporabu”, odnosno legalizirali su zlouporabu droga. U ove dvije države, sadnja, proizvodnja i prodaja marihuane odraslima je potpuno legalna. Također je legalizirana u Kaliforniji. U lipnju 2018. godine kanadska vlada je priopćila kako će uporaba marihuane uskoro postati legalna diljem zemlje.

Osim što uzrokuju ozbiljna oštećenja ljudskog tijela, droge stvaraju psihološku ovisnost. Kad jednom postanu ovisni, ljudi mogu napustiti sve moralne inhibicije kako bi dobili više droge. S druge strane, oni koji podržavaju legalizaciju marihuane vjeruju da dok god se marihuana može dobiti legalno, to bi bio učinkovit način za smanjenje trgovine drogom. Kažu da legalizacija dopušta strožu regulaciju droge, a time i smanjenje kriminala povezanog s drogom.

Legalizirajući drogu, mnoge vlade predviđaju uštedu milijardi dolara prihoda. Ali nije teško vidjeti da dok sve više ljudi postaje ovisnicima, gube želju za radom i pate od lošeg zdravlja, produktivnost će pasti, a sveukupno bogatstvo koje stvara društvo će se smanjiti. Očigledno je da legaliziranje droga ne može dugoročno povećati državne prihode.

Nadalje, prosuđivanje ispravnog ili neispravnog ne bi se trebalo temeljiti na ekonomskoj dobiti, već na božanskim standardima. Tradicionalni moral ljudski oblik vidi kao svet i stvoren prema slici Boga. Zapadne religije vjeruju da je tijelo "hram Duha Svetoga", dok se na Istoku vjerovalo da bi se tijelo moglo poboljšati kroz kultivaciju da bi postalo Buddha ili Tao. Zlouporaba droga je, dakle, čin svetogrđa.

Prema izvješću Los Angeles Timesa, jedna od važnih ličnosti koja lobira za legalizaciju marihuane u Sjedinjenim Američkim Državama je bogata progresivka.[27] U ožujku 2017. godine šest senatora poslalo je pisma američkom Državnom uredu tražeći da se ta osoba istraži zbog korištenja svog temeljnog kapitala za promicanje progresivizma u inozemstvu i potkopavanje konzervativne vlade. [28]

Legalizacija droga je dodatni korak koji uzrokuje da ljudi izgube svoje moralne kočnice i odvoje se od božanskog. Kako društvo proživljava nemir i ekonomske krize, nastaju uvjeti za uspostavljanje političke moći komunista.

Legaliziranje istospolnih brakova

Knjiga Postanka opisuje uništenje Sodome. Jedan od zločina koji su stanovnici osuđenog grada počinili bila je homoseksualnost. To je podrijetlo izraza "sodomija", što označava seksualne odnose između muškaraca. Oni s osnovnim znanjem o Bibliji znali bi da homoseksualnost ide protiv Božje volje.

U lipnju 2015. godine, Vrhovni sud je odlučio u odluci 5-4 da je istospolni brak pravo zajamčeno Ustavom.[29] Kada je presuda donesena, američki predsjednik je u to vrijeme promijenio natpis na službenom Twitter računu Bijele kuće u zastavu duginih boja u korist LGBT prava. Odluka Vrhovnog suda zabranila je 14-ero država koje su zabranile istospolne brakove da provode te zakone.

U kolovozu 2015. godine službenica u okrugu Rowan, Kentucky, odbila je izdavati vjenčane listove za istospolne parove zbog svojih uvjerenja. Kasnije je osuđena na pet dana zatvora, jer je odbila zahtjev američkog saveznog suda da izda dokumente.[30] Zapravo, sud je povrijedio njezino ustavno pravo na slobodu vjerovanja.

Kada je Vrhovni sud presudio u korist legalizacije istospolnih brakova, bivši guverner Arkansasa i bivši republikanski predsjednički kandidat Mike Huckabee nazvao ga je "sudskom tiranijom".[31]

Ustavna odvjetnica i znanstvenica Phyllis Schlafly navela je devet metoda koje suci koriste kako bi potkopali društveni moral. Preuređuju Ustav, cenzuriraju priznavanje Boga, redefiniraju brak, potkopavaju suverenitet SAD-a, promiču pornografiju, podržavaju feminizam, ograničavaju provedbu zakona, ometaju izbore i nameću poreze.[32]

Od 2017. godine 25 zemalja i teritorija službeno je priznalo ili prihvatilo istospolne brakove, uključujući razvijene zapadne zemlje kao što su Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Španjolska, Norveška, Danska, Finska, Švedska, Portugal, Belgija, Australija, Novi Zeland i Kanada. To je uznemirujući razvoj. Zakon ima moć ojačati moral ili utjecati na njegovo kretanje u novom smjeru. Legalizirati ponašanje koje odstupa od tradicionalnih moralnih vrijednosti je isto kao da vlada i zakoni potiču ljude da izdaju moral i ne poslušaju Božje zapovijedi.

Pod utjecajem političke korektnosti, kritika kaosa u kojem se nalazi naše društvo, bilo da je od ljudi, građanskih udruga ili posebice od vjerskih skupina, može lako eskalirati na razinu politike ili prava i rezultirati ograničenjima slobodnog govora ili drugim kaznama. Nakon legalizacije nemoralnog ponašanja, bilo kakvi komentari ili kritike na srodna pitanja često se optužuju za kršenje zakona, poput onih koji se odnose na spolnu diskriminaciju. Zakon je pretvoren u sredstvo gušenja sposobnosti ljudi da donose moralne prosudbe. On u biti promovira homoseksualnost i potiče ljude da se predaju neutaživoj požudi i izopačenosti.

Negiranje osobne odgovornosti

Tradicionalne religije naglašavaju važnost osobne odgovornosti. U Bibliji, knjiga Ezekiela koristi oca i sina kao parabolu za prikazivanje dobrih i loših primjera. Iako su oni otac i sin, oni snose posljedice svog ponašanja i nisu osobno odgovorni za postupke drugih. Kao što Biblija kaže: "Što god čovjek sije, to će i žeti." Kinezi vjeruju da dobrota rađa dobro i da će zlo biti kažnjeno, što potvrđuje isti princip.

Sloboda znači odgovornost. Osoba ima pravo i slobodu izbora svojih ideja, govora i djelovanja. Također mora biti odgovoran za vlastite izbore. Jednom kada je osoba počinila zločin, ona bi trebala biti kažnjena u skladu s tim. To je načelo pravde. Liberalni suci, međutim, potiču ljude da izbjegavaju svoje odgovornosti i prebacuju odgovornost na prevladavajuće društvene uvjete, kao što su njihova ekonomska ili rasna pozadina, fizičko i mentalno zdravlje, obrazovanje i drugi demografski parametri, omogućujući kriminalcima da izbjegnu zakonsku kaznu.

d. Ograničavanje provođenja zakona

Pod utjecajem liberalizma, mnogi suci ili zakonodavne agencije namjerno ograničavaju legitimnu moć provođenja zakona, učinkovito zatvarajući oči pred zločinima. Time komunistička avet pokušava paralizirati državni aparat kako bi potaknula društvena previranja, što pak stvara izgovore ili za širenje vlasti, ili za potrebne uvjete za državni udar ili revoluciju.

Mnoge države su donijele zakone koji su ekstremno ljevičarsko nastrojeni. Tipičan primjer je „zakon utočišta“. Između ostalih odredbi, zakon utočišta zabranjuje saveznim dužnosnicima zatvaranje ilegalnih imigranata u lokalne zatvore, uključujući i one s nalogom za njihovo uhićenje. Lokalnoj policiji je zabranjeno surađivati s federalnim agentima u provedbi imigracijskih zakona.

To predstavlja ozbiljan sigurnosni rizik za javnost. U srpnju 2015. godine, ilegalni imigrant Jose Ines Garcia Zarate upucao je i ubio mladu ženu koja je hodala duž Fisherman's Wharfa u San Franciscu. Zarate je imao povijest kriminala: optužen je za sedam krivičnih djela vezanih za drogu i pljačku i posjedovanje oružja, a deportiran je pet puta. Kada je San Francisco donio gradski zakon utočišta, Zarate je pušten iz pritvora i izbjegao je savezne imigracijske vlasti koje su zahtijevale njegovu šestu deportaciju.

Kada se osobi sudi za kazneno djelo, tužiteljstvu su postavljeni izuzetno strogi standardi. To je navodno kako bi se zaštitila legitimna prava osumnjičenog, ali često je rezultat taj da kriminalci mogu iskoristiti rupe u zakonu. Lukavi osumnjičeni, ili oni koji uživaju status ili privilegije, koji razumiju zakon i propise, ili koji zapošljavaju sposobne odvjetnike, mogu razvući pravni proces, uz veliku cijenu za pravosudni sustav. Čak kad su osumnjičeni i krivi, mogu vrlo lako izbjeći pravdi.

Pod utjecajem širenja "seksualnog oslobođenja", presude u slučajevima koji uključuju seksualne zločine često navode nalaze nedavnih istraživanja kako bi se dokazalo da je šteta uzrokovana zlostavljanjem mala ili da uopće ne postoji. Mnogi slučajevi su riješeni smanjenjem kazne seksualnim predatorima.[33]

Mnogim običnim kriminalcima također su smanjene prvobitne kazne zbog manjka proračuna ili zbog prava zatvorenika. Međutim, prava motivacija je politička korektnost, kako bi oslabili moć zakona, poremetili društveni poredak i utrli put za daljnje širenje vlade.

Kako bi zakon bio pošten, mora izvršavati stroge kazne onima koji čine neoprostive zločine. Od antike, ubojstvo je kažnjivo smrću. Ali danas su neke zemlje i područja ukinule smrtnu kaznu na temelju "čovječnosti", "tolerancije" ili navodnog poštivanja života.

Pod utjecajem izokrenutog liberalizma i progresivizma, neki ljudi daju pretjeranu težinu pravima zatvorenika, bez obzira na težinu zločina, dok ostaju neobično šutljivi u vezi sa žrtvama. Ako se ubojičini troškovi hrane i zatvora plaćaju novcem poreznih obveznika, njegov gubitak slobode jedva da je pravedna zamjena za smrt žrtve i traumu koju uzrokuje voljenima.

Mnogi istraživači u Sjedinjenim Američkim Državama su otkrili da je smrtna kazna učinkovita u sprječavanju zločina. David Muhlhausen, viši politički analitičar u Zakladi Heritage Foundation, svjedočio je pred senatskim sudskim odborom 2007. godine da smrtna kazna ima učinak zastrašivanja i može spasiti živote.

U devedesetim godinama tri profesora, uključujući Paul Rubina sa Sveučilišta Emory, pregledali su 20-godišnju statistiku kriminala iz 3.000 gradova u SAD-u i zaključili da "svako izvršenje smrtne kazne u prosjeku rezultira s osamnaest manje ubojstava. ”[34]

Čak i znanstvenici koji se protive smrtnoj kazni moraju priznati da ima učinak zastrašivanja.

Guranjem koncepata slobode i zakonitosti u krajnosti, vrag je iskrivio zakon i oduzeo mu svetost.

e. Korištenje stranih zakona za slabljenje suvereniteta SAD-a

Kada liberalni suci ne mogu naći rješenje u Ustavu SAD-a kako bi podržali svoje osobno mišljenje, koriste zakone donesene u drugim zemljama kako bi podržali svoje argumente.

Na primjer, u slučaju Lawrence protiv Teksasa (2003.), sudac je želio opozvati Texasov statut kojim se „zabranjuju seksualne radnje suglasnim homoseksualnim odraslim osobama", ali nije mogao pronaći ništa iz Ustava kako bi podržao njegov slučaj. Zatim je citirao "mjerodavnu agenciju" izvan SAD-a koja kaže da je homoseksualnost "sastavni dio ljudske slobode u mnogim drugim zemljama" i uspješno je ukinuo zakon. Ovaj slučaj rezultirao je ukidanjem sličnih statuta u 13 drugih država.

Komunistička misao proširila se svijetom u različitim oblicima. Socijalistički trend u Aziji i Europi je očigledan i ima velik utjecaj i u Africi i u Latinskoj Americi. Zemlje poput Zimbabvea i Venezuele su socijalističke zemlje, u svim aspektima osim imenu. Čak ni Kanada nije slobodna od njegovog utjecaja.

Trgovina i globalizacija zbližili su SAD s drugim zemljama. Kako bi se elementi socijalizma uveli u zemlju, liberalni suci iskorištavaju izgovor za usklađivanje s međunarodnom konvencijom i zatim koriste sudske prakse kojima mijenjaju duh Ustava. Ako čak i Sjedinjene Američke Države, kao vođa slobodnog svijeta, ne mogu održati osnovne, tradicionalne standarde, cijela će Zemlja biti predana komunizmu.

4. Povratak duhu Zakona

Danas je zakon okrenut protiv božanskog učenja koje ga je izvorno inspiriralo. Zakonitost je postala alat koji đavao koristi za gaženje moralnih temelja ljudskog društva, dovodeći ga na rub propasti.

Anti-tradicionalno i nemoralno zakonodavstvo oslabilo je sposobnost zakona da održava društveni poredak, ostavljajući ekspanziju državne vlasti kao jedino "rješenje" za slabost.

Francuski mislilac Alexis de Tocqueville upozorio je da je diktatura jedino sredstvo vlasti koje može okupiti ljude u društvo bez vjere. Današnje izopačenje zakona narušava tradicionalna uvjerenja i usmjerava društvo prema tiraniji.

Ako đavao uspije dobiti potpunu kontrolu nad zakonom, to će se pokazati snažnim oružjem u korupciji čovječanstva. U takvim okolnostima, ljudima bi preostale samo dvije mogućnosti: ili odbiti slijediti vlast ili izdati svoju moralnost kako bi se pridržavali degeneriranih zakona. Prvo bi značilo uništavanje zakona u praksi, jer kako je to rekao pravni stručnjak Harold Berman: „U zakon se mora vjerovati, jer inače, postoji samo na papiru.” Druga mogućnost uključuje sklizak teren moralnog pada, stvarajući silazni ciklus u kojem se zakon i stanje društva natječu u utrci da dosegnu dno. U svakom slučaju, društvo u cjelini ne bi imalo izlaz iz ovog demonskog vrtloga.

Knjiga "Goli komunist" iz 1958. godine navodi 45 ciljeva koje je Komunistička partija vršila u infiltriranju i potkopavanju SAD-a. Sedam se odnosi na pravni sustav.[37]

Šesnaesti cilj sastoji se od korištenja sudskih tehničkih odluka kako bi se oslabile važne američke institucije tvrdeći da njihovo ponašanje krši javna prava.

Dvadeset i četvrti cilj je ukinuti sve zakone koji ograničavaju nepristojan sadržaj prikazujući ih kao cenzuru koja krši slobodu govora i izražavanja.

Dvadeset i deveti je osporiti Ustav kao manjkav, zastarjeli ili nespojiv s međunarodnom praksom.

Trideset i treći je da se ukinu svi zakoni koji ometaju djelovanje Komunističke partije.

Trideset i osmi cilj je ozakoniti da ne-policijski agenti provode uhićenja. Svi problemi u ponašanju trebaju biti delegirani mentalnim zdravstvenim djelatnicima.

Trideset i deveti cilj je preuzeti kontrolu nad područjem psihijatrije i nametnuti zakone o mentalnom zdravlju kako bi se kontrolirali pojedinci koji ne prihvaćaju komunističke ciljeve.

Četrdeset i peti cilj je ukinuti Connally Reservation, također poznatom kao Connally amandman. Ova uredba daje SAD-u pravo da favoriziraju domaću jurisdikciju nad presudama međunarodnih sudova. Svrha ovog cilja je spriječiti Sjedinjene Američke Države da zaštite svoj domaći suverenitet tako da međunarodna tijela poput Svjetskog suda nadglasaju američko pravosuđe.

Uspoređujući gore navedene ciljeve s onim koji su već provedeni, očito je da je komunizam u dobroj poziciji da i dalje potkopava američki zakon i pravdu.

Bilo da je riječ o državnoj politici mržnje u zemljama pod kontrolom komunističkih režima, ili regulacijom u zapadnim zemljama gdje je komunistička ideologija narušila zakonodavne i pravosudne institucije, u oba slučaja meta je duh zakona, tj. poštovanje prema božanskom i tradicionalnom moralu.

Ako nismo u stanju održati moralne standarde koje diktira božanska zapovijed kao naš kriterij za priznavanje konačnog dobra i zla, onda smo osuđeni na predaju sudske neovisnosti komunističkoj aveti. Službenici pod utjecajem komunizma upotrijebit će zakon kako bi potisnuli pravednike i promicali zle ljude, nesvjesno izvršavajući planove aveti u istrebljivanju čovječanstva. Ostalo je još malo vremena kako bi se preokrenuo taj trend.

Reference

[1] Harold J. Berman, The Interaction of Law and Religion (Nashville: Abingdon Press, 1974), 51–55.

[2] Ban Gu, The Book of Han: Chronicle of Dong Zhongshu [班固,《漢書·董仲舒傳》]

[3] Berman, The Interaction of Law and Religion.

[4] W. Cleon Skousen, The Naked Communist (Salt Lake City: Izzard Ink Publishing, 1958, 2014).

[5] Sergey Nechayev, The Revolutionary Catechism, 1869. https://www.marxists.org/subject/anarchism/nechayev/catechism.htm.

[6] Vladimir Lenin, The Proletarian Revolution and the Renegade Kautsky, https://www.marxists.org/archive/lenin/works/1918/prrk/common_liberal.htm.

[7] Li Yuzhen, Work of Inssurection: 20th-Century Russian History, (Yanhuang Chunqiu, Tenth edition of 2010 ) [ 李玉貞, 〈一部顛覆性著作:《二十世紀俄國史》〉,《炎黃春秋》2010年第十期。]

[8] A. N. Yakovlev, “To Chinese Readers (Preface to the Chinese Edition),” Bitter Cup: Russian Bolshevism and Reform Movement, trans. Xu Kui et. al., (Beijing: Xinhua chubanshe, 1999), 10.

[9] “Commentary Seven: On the Communist Party’s History of Killing,” Nine Commentaries on the Communist Party, The Epoch Times, http://www.ninecommentaries.com/english-7.

[10] 15.03.1999.“Amendment of the Constitution of the People’s Republic of China” usvojen na drugom sasjedanju Devetog nacionalnog kongresa usvojenog u članak 5. Ustava: “The People’s Republic of China implements the rule of law and builds a socialist country ruled by law.” See An Linxian, “Constitutional Principles and Governing the Country by Law,” www.people.com.cn,2.11.2006.,http://legal.people.com.cn/GB/43027/73487/73490/4990833.html.

[11] Ouyang Fei, “Red Nonsense”, Minghui.org, 8.1.2015. [歐陽非:〈紅色荒唐言論〉,明慧網,2015年1月8日,http://www.minghui.org/mh/articles/2015/1/8/302850.html.]

[12] Francis Bacon, “Of Judicature,” Essays, Civil and Moral, http://www.notable-quotes.com/b/bacon_francis_viii.html.

[13] Planned Parenthood of Southeastern Pennsylvania v. Casey (Nos. 91–744, 91–902). Citirano u “The Supreme Court; Excerpts From the Justices’ Decision in the Pennsylvania Case,” The New York Times, 30.6.1992.,https://www.nytimes.com/1992/06/30/us/the-supreme-court-excerpts-from-the-justices-decision-in-the-pennsylvania-case.html.

[14] Tom Murse, “Number of Pardons by President,” ThoughtCo, 9.3.2018., https://www.thoughtco.com/number-of-pardons-by-president-3367600.

[15] Gregory Korte, “Obama Commutes Sentence of Chelsea Manning in Last-Minute ClemencyPush,”USATODAY,17.1.2017.,https://www.usatoday.com/story/news/politics/2017/01/17/obama-commutes-sentence-chelsea-manning/96678814/.

[16] Paige St. John i Abbie Vansickle, “Here’s Why George Soros, Liberal Groups Are Spending Big to Help Decide Who’s Your Next D.A.,” Los Angeles Times, 23.5.2018., http://www.latimes.com/local/california/la-me-prosecutor-campaign-20180523-story.html.

[17] Affidavit of Roger N. Baldwin, 31.12.1938., Investigation of Un-American Propaganda Activities in the United States. Hearings before a Special Committee on Un-American Activities, House of Representatives, 75th–78th Congress, 3081–3082.

[18] Phyllis Schlafly, The Supremacists: The Tyranny of Judges and How to Stop It (Minneapolis, MN: Richard Vigilante Books, 2006), 26–27.

[19] Phyllis Schlafly, “Pots of Gold Behind Crosses and Ten Commandments,” The Eagle Forum Report, 4.6.2004., http://eagleforum.org/column/2004/june04/04-06-23.html.

[20] “The U.S. Pledge of Allegiance: Circuit Court Decision, Reactions, etc.,” Religious Tolerance, http://www.religioustolerance.org/nat_pled3.htm.

[21] Passed/agreed to in House: On Motion to Suspend the Rules and Agree to the Resolution Agreed to by the Yeas and Nays: (2/3 required): 416 – 3, 11 Present (Roll no. 273) https://www.congress.gov/bill/107th-congress/house-resolution/459.

[22] Submitted in the Senate, Considered, and Agreed to without Amendment by Yea–Nay, 99–0, June 26, 2002, https://www.congress.gov/bill/107th-congress/senate-resolution/292.

[23] Schlafly, The Supremacists: The Tyranny of Judges and How to Stop It, 30.

[24] Ibid., 58.

[25] Ibid., 60–61.

[26] “CNN Revels in Pot Smoke during New Year’s Eve Report from Denver,” Fox News, 1.1. 2018., http://www.foxnews.com/entertainment/2018/01/01/cnn-revels-in-pot-smoke-during-new-years-eve-report-from-denver.html.

[27] Patrick McGreevy, “Billionaire Activists like Sean Parker and George Soros Are Fueling the Campaign to Legalize Pot,” Los Angeles Times, 2.11.2016., http://www.latimes.com/politics/la-pol-ca-proposition64-cash-snap-20161102-story.html.

[28] Adam Shaw, “GOP Senators Ask Tillerson to Probe US Funding of Soros Groups abroad,” Fox News, 15.3.2017., http://www.foxnews.com/politics/2017/03/15/gop-senators-ask-tillerson-to-probe-us-funding-soros-groups-abroad.html.

[29] Ariane de Vogue and Jeremy Diamond, “Supreme Court Rules in Favor of Same-sex Marriage Nationwide,” CNN News, 27.6.2015., https://www.cnn.com/2015/06/26/politics/supreme-court-same-sex-marriage-ruling/index.html.

[30] Todd Starnes, “Kentucky Clerk: ‘This is a fight worth fighting,” Fox News, 3.9.2015., http://www.foxnews.com/opinion/2015/09/03/kentucky-clerk-am-prepared-to-go-to-jail.html.

[31] “Attorney for Kim Davis Speaks out, Huckabee Blasts ‘Judicial Overreach’ in Case,” Fox News, 8.9.2015., http://www.foxnews.com/transcript/2015/09/08/attorney-for-kim-davis-speaks-out-huckabee-blasts-judicial-overreach-in-case.html.

[32] Schlafly, The Supremacists: The Tyranny of Judges and How to Stop It(Minneapolis, MN: Richard Vigilante Books, 2006).

[33] The Stop the Kinsey Institute Coalition, “Kinsey Helped Undermine Laws Protecting Women & Children,” http://stopthekinseyinstitute.org/more/undermining-laws/.

[34] Cao Changqing, “Capital Punishment Should Absolutely Not Be Abolished”, China Report Weekly, 7.6.2015. [曹長青:〈絕不應廢除死刑〉,《中國報導周刊》,2015年6月7日, http://www.china-week.com/html/6405.htm。]

[35] Schlafly, The Supremacists: The Tyranny of Judges and How to Stop It, 49.

[36] Berman, The Interaction of Law and Religion.

[37] Skousen, The Naked Communist.