Falun Dafa Minghui.org

Kako avet komunizma vlada svijetom (18. poglavlje: Globalne ambicije Komunističke partije Kine; Zaključak)

(Minghui.org)

[Napomena urednika] Ova serija članaka predstavlja hrvatski prijevod knjige "Kako avet komunizma vlada svijetom" prvobitno objavljene u listu The Epoch Times, a čiji su autori urednički tim "Devet komentara o Komunističkoj partiji".

Sadržaj knjige

Kako avet komunizma vlada svijetom: Predgovor

Kako avet komunizma vlada svijetom: Uvod

1. poglavlje: Strategije aveti za uništavanje čovječanstva

2. poglavlje: Europski korijeni komunizma

3. poglavlje: Tiranija na Istoku

4. poglavlje: Izvoz revolucije

5. poglavlje: Infiltriranje na Zapad

6. poglavlje: Pobuna protiv Boga

7. poglavlje: Uništavanje obitelji

8. poglavlje: Kako komunizam sije kaos u politici

9. poglavlje: Komunistička ekonomska zamka

10. poglavlje: Degradacija pravosudnog sustava

11. poglavlje: Oskvrnuće umjetnosti

12. poglavlje: Sabotiranje obrazovanja

13. poglavlje: Mediji - glasnogovornici komunističke aveti

14. poglavlje: Popularna kultura - prepuštanje dekadenciji

15. poglavlje: Komunistički korijeni terorizma

16. poglavlje: Komunizam u pozadini pokreta za zaštitu čovjekove okoline

17. poglavlje: Globalizacija - komunizam u svojoj srži

18. poglavlje: Globalne ambicije Komunističke partije Kine

Kako avet komunizma vlada svijetom: Zaključak

Što sadrži ovaj nastavak?

18. poglavlje: Globalne ambicije Komunističke partije Kine

Uvod

1. Ambicija Komunističke partije Kine da zamijeni SAD i dominira svijetom

a. KPK je uvijek ciljala na svjetsku dominaciju

b. Svjetska dominacija zahtjeva da se poraze SAD

c. KPK ima razgranatu strategiju da podrije i suzbije SAD

d. KPK potiče mržnju protiv SAD u pripremi za rat

e. KPK više ne skriva svoje namjere u sino-američkim odnosima

2. Strategije Komunističke Kine za svjetsku dominaciju

a. Inicijativa jedan pojas, jedna cesta je teritorijalna ekspanzija pod krinkom globalizacije

b. Strategija diplomacije periferije da isključi SAD iz azijsko-

pacifičke regije

c. Strategija u Europi: 'Zavadi pa vladaj' služi da se Europa udalji od SAD

d. KPK izvozi 'Kineski model' i kolonizira Afriku

e. Napredovanje u Latinsku Ameriku, prodor u američko dvorište

f. Komunistička Kina se razmeće vojnim ambicijama

3. "Neograničeno ratovanje" s kineskim komunističkim karakteristikama

a. KPK promiče partijsku kulturu širom svijeta

b. Ujedinjeni front radi na razaranju slobodnog svijeta iznutra

c. Neograničeno ekonomsko ratovanje je teško naoružanje KPK

d. KPK koristi mase za špijunažu

e. Neograničeno ratovanje preuzima mnoge forme

4. 'Kineski model' i njegov destruktivni efekt

5. Naučene lekcije i izlaz

a. Politika popuštanja je bila velika pogreška

b. Zašto je Zapad pogrešno shvatio Kinu?

c. Gdje je izlaz?

Reference

Zaključak: Kako avet komunizma vlada našim svijetom

18. POGLAVLJE: GLOBALNE AMBICIJE KOMUNISTIČKE PARTIJE KINE

Uvod

Početkom 20. stoljeća, sojvetski komunisti su nasilno preuzeli vlast u Rusiji. Uspjeh ove revolucije je za uzrvat utabao put za glavno aktera komunističke aveti: Komunističku partiju Kine (KPK).

KPK su 1921. osnovali agenti dalekoistočnog ogranka Komunističke internacionalne. Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, Sovjetski Savez odigrao je veliku ulogu na svjetskoj sceni, suočavajući se sa zapadnim demokratskim taborom u hladnom ratu, dovodeći Zapadnjake da povjeruju da su Sovjetski Savez i njegovi satelitski komunistički režimi u Istočnoj Europi njihov arhetipski komunistički protivnik. KPK je u međuvremenu imala dovoljno vremena da uspostavi i ojača svoj režim.

Pad Sovjetskog Saveza 1991. godine je ostavio režim KPK samog na svjetskoj pozornici. Suočena sa novom geopolitičkom situacijom, Partija je primijenila novi, ne konfrontacijski pristup: ona je namamila ostatak svijeta da se uključi u njeno reformirano tržišno gospodarstvo zadržavajući totalitarni politički sustav. Stoga su mnogi Zapadni učenjaci, poduzetnici i političari prestali smatrati KPK za komunističku partiju, već nekom njenom varijantom, u najgorem slučaju.

To je veoma daleko od istine. KPK je donijela osnovne karakteristike komunističke ideologije - prevaru, zlobu i borbu – do njihovog vrhunca, stvarajući režim koji koristi najubojitije i najpodmuklije metode političke spletke razvijane tisućama godina ljudske povijesti. KPK zavodi ljude profitom, snažno ih kontrolira i vara lažima. Ona je odgojila svoju demonsku tehniku do točke majstorstva.

Kina je dom pet tisuća godina povijesti i sjajne tradicijske baštine, koja je zaslužila poštovanje njezinog naroda i divljenje širom svijeta. KPK se usredotočila na te pozitivne osjećaje; nakon što je zgrabila vlast i zarobila kineski narod, pomiješala je koncepte kineske nacije i režima KPK. Iznijela je svoje ambicije pod kamuflažom kineskog "mirnog uspona", što međunarodnoj zajednici otežava razumijevanje njezinih istinskih motiva.

Ali suštinska priroda KPK se nikad nije promijenila. Strategija ekonomskog angažmana Partije je jednostavno korištenje „prehrane kapitalističkog tijela“ da ojača svoje vlastito socijalističko tijelo, stabilizira njegovu vladavinu i ostvari njegove ambicije, umjesto da omogući Kini da vidi istinski prosperitet i snagu. [1] U praksi, njene metode zanemaruju osnovnu etiku i univerzalne vrijednosti.

Zemlje koje je čovječanstvo osnovalo postoje na osnovu mudrosti njihovih osnivača i vjere u božansko. Da bi preživjelo i napredovalo ljudsko društvo mora slijediti standarde ponašanja koje je postavio Stvoritelj: održavati visok moralni karakter, pridržavati se univerzalnih vrijednosti i štititi pravo na privatnu svojinu. Ekonomski razvoj normalnog društva mora biti podržan odgovarajućim moralnim standardima.

No Kineski komunistički režim slijedi dijametralno suprotan put, stvarajući brzo rastuću ekonomsku grdobu koja je potaknula ozbiljnu moralnu degeneraciju. Motivacija zle aveti za uređenje kineskog "gospodarskog čuda" je jednostavna: Ekonomska snaga daje režimu KPK potrebni uvjerljiv utjecaj kojim diktira svoje uvjete svijetu. Ti aranžmani nisu stvoreni u korist Kine ili Kineza, već radi igre ljudskog obožavanja novca i bogatstva kako bi se svijet uskladio s KPK u gospodarskoj suradnji i međunarodnim poslovima.

Iznutra Komunistička partija vlada putem tiranije i najgrubljih aspekata kapitalističkog sustava. Nagrađuje zlo i kažnjava dobro, čineći najgore pojedince najuspješnijima u društvu. Njezini zakoni uvećavaju zlu stranu ljudske prirode, koristeći ateizam da stvori stanje potpune degeneracije u kojem ljudi nemaju moralnih poteškoća.

Kad djeluje u inozemstvu, KPK zagovara ideologiju "socijalizma kineskih karakteristika", te nudi snažne ekonomske poticaje kao mamac da učini da ljudi slobodnog svijeta postanu neoprezni, napuste moralna načela i zažmire na ogromnu zlouporabu ljudskih prava i progon religije od strane KPK. Mnogi političari i korporacije u Zapadnim zemljama su izdali svoje vrijednosti i kompromitirali se zbog profita, usklađujući se s djelovanjima KPK.

Zapadne zemlje se nadaju da mogu pomoći KPK da se mirno promijeni, ali iako je Kina doista prošla stupanj površne modernizacije i zapadnjačenja, Partija nikada nije promijenila svoju temeljnu prirodu. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, praktični rezultat angažmana je pokazao da je KPK uspješno i mirno potkopavala moralne obveze Sjedinjenih Država i iskvarila volju javnosti.

KPK je glavni krak komunizma i time najveća prijetnja slobodnom društvu posvuda. Cilj komunističke aveti u jačanju globalne moći KPK je širiti svoj otrov po svim krajevima Zemlje i konačno navesti ljude da izdaju tradiciju i božansko. Čak i ako napori Partije da se uspostavi kao glavna vodeća sila nisu izravno uspješni, ona je i dalje ostvarila svoju osnovnu svrhu: odvojiti ljude od njihovih moralnih vrijednosti. To čini tako da ekonomskim interesima namami ljude, manipulira ih financijskim zamkama, infiltrira se u njihov politički sustav, zastraši ih vojnom silom i zbuni ih svojom propagandom.

Suočeni s tako velikom opasnošću, moramo pažljivo proučiti ambicije, strategiju i taktiku režima KPK.

1. Ambicija Komunističke partije Kine da zamjeni SAD i dominira svijetom

a. KPK je uvijek ciljala na svjetsku dominaciju

Kineski komunistički režim nije zadovoljan biti regionalna sila. On želi kontrolirati svijetom. To je utvrđeno urođenom karakteristikom tiranije Komunističke partije. Partija se po svojoj prirodi protivi Nebu, Zemlji i tradiciji; ona pribjegava nasilju kako bi razbila „stari svijet“ i ima za cilj uništiti sve države, nacije i klase, sa lažnim ciljem „oslobađanja cijelog čovječanstva“. Njena nepromjenjiva misija je misija stalne ekspanzije sve dok se svijet ne ujedini pod komunističkom ideologijom. Njene doktrine i prakse po definiciji su globalističke.

No s obzirom da je tradicionalna kultura bila duboko ukorijenjena u društvu, komunizam je ponekad morao usvojiti postupan i zaobilazan pristup da je nadomjesti. U Sovjetskom Savezu, Jozef Staljin je tvrdio potrebu za "socijalizmom u jednoj zemlji", a u novije vrijeme KPK je usvojila "socijalizam kineskih karakteristika".

Za razliku od političkih stranaka zapadnih demokracija koje dijele vlast ili drže vlast rotacijom, KPK ima nesporan autoritet. Svoje strateške ciljeve postavlja u dometu desetljeća ili stoljeća. Nekoliko godina nakon što je ugrabila vlast 1949. godine, uvela je slogan "nadmašiti Britaniju i uhvatiti se ukorak s Amerikom", što je bio uvod Velikom skoku naprijed. Kasnije, zbog nepovoljne domaće i međunarodne situacije, KPK se namjerno nije isticala desetljećima.

Nakon masakra na Trgu Tiananmen, većina u međunarodnoj zajednici bojkotirala je kineski režim. Kao odgovor, Partija je procijenila situaciju i zaključila da se još uvijek ne može izravno natjecati sa Sjedinjenim Državama. Stoga je krenula putem sakrivanja svojih prednosti i čekanja svog vremena, umjesto da pokuša preuzeti vodeću ulogu na međunarodnoj sceni. To nije bilo zato što je KPK promijenila svoje ciljeve, već zato što usvaja različite strategije, na osnovi postojećih okolnosti.

Može se reći da je komunistička avet primijenila drevni kineski strateški lažni napad „otvoreno popravljanje drvenih puteva dok se potajno napreduje skrivenom rutom do Chencanga“. Prva komunistička supersila bila je Sovjetski Savez, ali njena konačna uloga završila je u pomaganju uspona i sazrijevanja režima KPK.

b. Svjetska dominacija zahtjeva da se poraze SAD

Od Prvog svjetskog rata Sjedinjene Države su najmoćnija država na Zemlji, što je služilo održavanju međunarodnog reda. Svaka država koja želi oboriti ovaj poredak mora srušiti Sjedinjene Države, tako da je prema cjelokupnom strateškom razmatranju KPK, Amerika glavni neprijatelj Partije. Tako je to već desetljećima, a KPK se nikada nije prestajala pripremati za sveopću ofenzivu na Sjedinjene Države.

U knjizi Stogodišnji maraton: Kineska tajna strategija da zamjeni Ameriku kao globalnu supersilu, nacionalni stručnjak za sigurnost, Michael Pillsbury napisao je da Kina ima dugoročnu strategiju da poništi svjetski ekonomski i politički poredak koji je pod vodstvom SAD i zamjeni ga komunizmom do 2049. godine, stote obljetnice dolaska Komunističke partije na vlast u Kini. [2] Pillsbury napominje da je kineski film Silent Contest (Tiha borba), kojeg je produciralo Kinesko nacionalno sveučilište za obranu, tvrdi da će KPK proces ostvarivanja svog "velikog uzroka" dominacije svijetom "neizbježno nailaziti na neprekidnu istrošenost i borbu sa hegemonskim sustavom SAD-a," i "to je stoljetno natjecanje, koje se ne smije promijeniti ljudskom voljom." [2]

Globalna strategija KPK usmjerena je na suzbijanje Sjedinjenih Država. Arthur Waldron, profesor na Sveučilištu u Pennsylvaniji i stručnjak za Kinu, izjavio je na svjedočenju u Senatu 2004. godine da je Narodno oslobodilačka armija Kine jedina vojska na svijetu koja je posvećena borbi protiv Sjedinjenih Država. [3] Osim toga, većina diplomatskih odnosa i međunarodnih aktivnosti KPK, imaju Sjedinjene Države kao njen izravni ili neizravni cilj.

c. KPK ima razgranatu strategiju da podrije i suzbije SAD

KPK je primijenila sveobuhvatan pristup u pokušaju dominacije svijetom. U smislu ideologije, ona se natječe sa Sjedinjenim Državama i drugim demokratskim, slobodnim državama. Ona koristi prisilni prijenos tehnologije i krađu intelektualnog vlasništva kako bi uklonila tehnološku razliku i povećala svoje ekonomsko uvjerenje. Vojno se upušta u tiho suparništvo sa Sjedinjenim Državama asimetričnim i "neograničenim ratovanjem" na mjestima poput Južnokineskog mora. Ona podržava Sjevernu Koreju, Iran i druge razbojničke režime kako bi spriječila Sjedinjene Države i NATO.

U diplomaciji, KPK promiče svoju perifernu strategiju i plan Jedan pojas, jedna cesta. To je vrlo brzo je proširilo njen međunarodni utjecaj na susjedne države, kao i na države u Europi, Africi, Oceaniji i Latinskoj Americi, u pokušaju da izgradi međunarodnu koaliciju, razvije sferu pod vodstvom Kineza i izolira Sjedinjene Države.

KPK koristi raznovrsne načine za postizanje tih ciljeva. Osnovala je Šangajsku organizaciju za suradnju 2001. godine, Azijsku investicijsku banku za infrastrukturu 2015 godine i "16 + 1" mrežu suradnje (sada zvanu “17+1“) sa zemljama Srednje i Istočne Europe 2012. godine. Ona surađuje čvrsto kao dio ekonomskog bloka BRICS-a (Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike) i snažno promiče internacionalizaciju svoje valute. Ona nastoji kontrolirati formulaciju industrijskih standarda (poput onih koji se koriste za 5G mobilne mreže) i dominirati javnim diskursima.

KPK je iskoristila slobodu tiska u Sjedinjenim Američkim Državama i drugim zapadnim zemljama kako bi provela operacije ujedinjenog fronta, širila propagandu i sudjelovala u špijunaži. Ovo je njen pokušaj da što više manipulira Sjedinjenim Državama i iznutra nametne promjene, bez pribjegavanja konvencionalnom ratovanju.

Agenti KPK podmićuju vladine dužnosnike Sjedinjenih Država, članove kongresa, diplomate i umirovljene vojne časnike. Partija koristi gospodarske interese da povede američke vlasnike tvrtki da lobiraju za kineske komuniste i utječu na američku politiku prema Kini. Ona prisiljava tehnološke tvrtke da surađuju s internetskom cenzurom KPK-a i Velikim fajervolom; prisiljava i potiče mnoge u prekooceanskim kineskim zajednicama da posluže kao peti kolumnisti i infiltriraju se u zapadne istraživačke centre i akademske odjele. Ona manipulira te institucije u provođenje samocenzure na osjetljivim temama, učinkovito prihvaćajući stav Komunističke partije. Kineske kompanije, koje kontrolira ili na koje utječe KPK, uložile su puno u Hollywood.

S jedne strane, KPK razvija svoj utjecaj u raznim državama kako bi obuhvatila i sadržala Sjedinjene Države, dok s druge strane uspostavlja skrivena uporišta na američkom tlu tako da je iznutra potkopa. Ona je izgradila veliku mrežu agenata i poticala rascjepe u američkom društvu, što predstavlja ozbiljnu unutarnju prijetnju.

d. KPK potiče mržnju protiv SAD u pripremi za rat

Ideologija KPK funkcionira putem mržnje. Patriotizam koji promiče podrazumijeva mržnju Japana, Tajvana, Tibetanaca, mržnju etničkih manjina Xinjianga, mržnju religioznih vjernika, mržnju disidenata i što je najvažnije, mržnju Sjedinjenih Država. Među kineskim netizenima postoji izreka: "Za male probleme krivite Japan, a za velike krivite Sjedinjene Države." Poticanjem mržnje stranih neprijatelja, Partija pomaže izgladiti bijes javnosti tijekom krize.

Prije nego su kineski komunisti zgrabili vlast, neprekidno su hvalili Sjedinjene Države zbog prijateljstva s Kinom i zbog američkog demokratskog sustava. Međutim, nakon što je KPK uspostavila svoj režim, odmah je iskoristila patnju koju je Kina proživjela u modernoj povijesti, kao i želju naroda da imaju jaku naciju. KPK se prikazala kao spasitelj Kine, potpirujući mržnju prema Sjedinjenim Državama i drugim stranim narodima.

U stvari, KPK ne brine hoće li Kinezi živjeti ili umrijeti, niti brine o teritorijalnom integritetu Kine ili održivom dugoročnom razvoju. Nemoguće je opisati zlo kojim KPK progoni svoj vlastiti narod, izdaje kineski suverenitet, uništava moral i tradicionalnu kulturu te potkopava kinesku budućnost.

Poticanjem mržnje stranih država, ciljevi KPK su, prvo, da se prikaže kao spasitelj kineskog naroda kako bi potvrdila svoju brutalnu vladavinu; drugo, koristiti nacionalističke osjećaje da preusmjeri pažnju javnosti u vrijeme krize; treće, utemeljiti podršku za ekspanzionističke ambicije Partije i proste planove kao sredstva za "ispravljanje" poniženja modernog doba; i četvrto, iskoristiti mržnju za stvaranje psihološke spremnosti potrebne za buduće ratove.

KPK je indoktrinirala mlađu generaciju mržnjom prema Sjedinjenim Državama u pripremi da ih koristi kao svoje pijune u nastojanju da nadjača Ameriku i dominira svijetom. Kad dođe vrijeme, KPK namjerava iskoristiti Kinesku omladinu da se infiltrira u Sjedinjene Države i njene savezničke demokratske države na različite načine, sudjeluju u sveobuhvatnom oružanom sukobu, vode neograničeno ratovanje i ako je potrebno, žrtvuju se u nuklearnom holokaustu.

Vesele reakcije koje je izrazila većina kineske javnosti nakon terorističkih napada 11. rujna ukazale su da KPK postiže znatni napredak u svojoj propagandi. Sada, na glavnim kineskim političkim i vojnim forumima često se vide sentimentalni komentari poput „Kina i Sjedinjene Države moraju imati rat“ – još je jedan pokazatelj uspjeha KPK u obrazovanju ljudi da mrze Sjedinjene Države. Ovo je dugoročna, postupna mobilizacija za rat, koja je namjerno planirana i sustavno izvedena.

Propaganda mržnje KPK nije ograničena na kineske granice. U međunarodnom smislu, izričito ili očito podupire razbojničke režime i terorističke organizacije u borbi protiv Sjedinjenih Država, pružajući im financijsku pomoć, oružje i opremu, teorijske doprinose, taktičku obuku i javnu podršku. Partija upravlja globalnim silama protu amerikanizma, dok NRK sada predvodi osovinu antiameričkih država.

e. KPK više ne skriva svoje namjere u sino-američkim odnosima

Dok su se Sjedinjene Države borile s ekonomskom krizom 2008. godine, Peking je bio domaćin najskupljih Olimpijskih igara u povijesti. Odjeven u kostim prosperiteta, režim se progurao na međunarodnu scenu. U to vrijeme, američka prerađivačka industrija je propadala i država je bila suočena s ekonomskom krizom skoro snažnom kao Velika depresija. Suočena s takvim ekonomskim poteškoćama, vlada Sjedinjenih Država molila je Kinu da pomogne kupnjom državnih obveznica SAD. Glasnogovornici medija KPK odmah su počeli objavljivati članke, koji su tvrdili: "Amerika preživljava posuđujući novac od nas Kineza", "Amerika ide nizbrdo, Kina je u položaju da je zamijeni", i tako dalje. Gotovo svi mediji pod kontrolom Partije u Kini su imali takve naslove, a te ideje su čak postale dio popularnog mnijenja među Zapadnim medijima i učenjacima.

Nakon 2008. Amerika je pokazivala znakove opadanja na područjima kao što su ekonomski položaj, vojna snaga i politička stabilnost. Na gospodarskom planu, vlada Sjedinjenih Država je tada promicala univerzalnu zdravstvenu zaštitu, proširivanje socijalne skrbi, stavljajući klimatska pitanja u središte politike i postavljajući ograničenja na tradicionalno proizvođenje. Ipak, industrija zelene energije poražena je proizvodima proizvedenim u Kini, a američka je proizvodnja nastavila bivati probušena. Nije bilo načina da takva politika suzbije i zaštiti od nezakonite trgovačke prakse i masovne krađe intelektualnog vlasništva.

Suočavajući se s tim trendovima, mnogi su jednostavno prihvatili priču da je Kina u usponu, a Amerika u opadanju. Američka vojna potrošnja se smanjila, a Sjedinjene Države usvojile slabo diplomatsko stajalište. Na američkom političkom frontu, socijalistička ideologija je bila u usponu, demokratska politika postala je poprište svađa pristalica, pa su vladine funkcije često bivale onesposobljene. KPK je ovaj kaos nepovoljno uspoređivala s fokusiranim totalitarizmom vlastitog sustava, prikazujući demokraciju Sjedinjenih Država kao predmet za ismijavanje.

2010. godine, Kina je nadmašila Japan te postala druga najveća svjetska ekonomija. 2014. godine, prema statističkim podacima Svjetske banke, ako se računa na osnovu pariteta kupovne moći, kineski BDP mogao je nadmašiti BDP Sjedinjenih Država. [4] Vidjevši da se ravnoteža snage između Kine i Sjedinjenih Država naizgled mijenja i vjerujući da je propast Amerike nepovratna, KPK je završila svoju staru strategiju skrivanja svojih snaga i kupovanja vremena. Umjesto toga, Partija je otvoreno i izravno ciljala na međunarodni poredak koji su predvodile Sjedinjene Države. Službeni stav KPK, mediji i stručnjaci postupno su počeli nepokolebljivo govoriti o ekspanzionističkom "kineskom snu".

2012. godine, tijekom 18. nacionalnog kongresa, KPK je uvela pojam izgradnje „zajednice zajedničke budućnosti čovječanstva“. 2017. godine na Svjetskom dijalogu političkih partija, KPK je dočarala drevne slike bezbrojnih kraljevstava kako dolaze odavati počast kineskom carskom dvoru. KPK je izašla u javnost sa željom da izveze komunistički „kineski model“ u ostatak svijeta.

Ambicija KPK u širenju onoga što naziva „kineskim modelom“, „kineskim planom“ ili „kineskom mudrošću“, je da vodi svijet i uspostavi novi svjetski poredak. KPK se desetljećima pripremala za to u svim pogledima. Da je taj novi svjetski poredak doista uspostavljen, predstavljao bi zastrašujuću novu osovinu zla, protivnika koji više prijeti slobodnom svijetu nego sile osovine tijekom Drugog svjetskog rata.

2. Strategije Komunističke Kine za svjetsku dominaciju

a. „Inicijativa jedan pojas, jedna cesta“ je teritorijalna ekspanzija pod krinkom globalizacije

„Jedan pojas, jedna cesta“ na sceni

2013. godine Peking je službeno predstavio svoju inicijativu Jedan pojas, jedna cesta (OBOR), također poznat kao Pojas i cesta. Plan je da Kina uloži trilijune dolara da izgradi kritičnu infrastrukturu, poput mostova, željeznica, luka i energetskih postrojenja u desecima zemalja da bi ih stavila pod kineski utjecaj. To je najveći investicijski projekt u povijesti.

"Jedan pojas" odnosi se na gospodarski pojas svilenog puta, koji se sastoji od tri kopnena sastojka: od Kine preko Srednje Azije i Rusije do Europe i Baltičkog mora; od sjeverozapadne Kine preko središnje i zapadne Azije do Perzijskog zaljeva i Sredozemlja; i od jugozapadne Kine preko indokineskog poluotoka do Indijskog oceana.

"Jedna cesta" odnosi se na pomorski put svile dvadeset i prvog stoljeća, koji je dvostrani poduhvat: Prva ruta ide od luka u Kini do Južnokineskog mora, kroz Malajski prolaz i dalje prema Europi preko Indijskog oceana; druga ruta kreće prema južnom Tihom oceanu.

Kopneni "Jedan pojas" sastoji se od šest gospodarskih koridora: Kinesko-mongolsko-ruski ekonomski koridor, Novo euroazijski kopneni most koridor, Kinesko-središnji i zapadno Azijski ekonomski koridor, Kinesko-Indokineski poluotok ekonomski koridor, Kinesko-Pakistanski ekonomski koridor, Bangladeš-Kina-Indija-Burma ekonomski koridor.

Novo euroazijski kopneni most koridor zasnivat će se na željezničkim vezama između Kine i Europe, pod nazivom China Railway Express. Prijevoz iz Kine u Europu traje nešto više od deset dana željeznicom, u usporedbi preko trideset dana morskim putem. China Railway Express, koji ide tim željezničkim vezama, započeo je s radom 2011. godine i bio je važna sastavnica OBOR-a.

Kinesko-Pakistanski ekonomski koridor je zajednički plan dviju vlada. To uključuje autocestu koja povezuje Kashgar u kineskoj provinciji Xinjiang sa lukom Gwadar u Pakistanu, na Indijskom oceanu. 2013. godine KPK je stekla pravo da upravlja tom lukom, koja je Pakistanski prolaz do Perzijskog zaljeva i Arapskog mora. Luka zauzima kritično strateško mjesto, povezujući Hormuzov prolaz, kroz koji prolazi 40 posto svjetske sirove nafte u Arapsko More.

Opći okvir morske "Jedne ceste" je izgraditi niz strateških luka i steći kontrolu nad globalnim pomorskim prometom. U financijski stabilnim zemljama, kineske tvrtke ulaze u ravnopravno sudjelovanje u kapitalu ili zajedničke pothvate. U financijski slabije zemlje, NRK ulaže lokalno velike količine novca i pokušava steći prava da upravlja lukama. 2013. godine China Merchants Port Holdings Co. Ltd. kupio je 49-posto kapitala od Terminal Link SAS u Francuskoj. Tom kupnjom stekla je operativna prava u petnaest terminala u osam zemalja na četiri kontinenta, uključujući Kontejnerski terminal Južne Floride u Miamiju i Terminalna veza Houstona (sada nazvana Terminalna veza Teksas). [5]

Druge luke i terminali koji su sada pod kineskom kontrolom, uključuju luke Antwerpen i Zeebrugge u Belgiji; kontejnerski terminal Sueskog kanala u Egiptu; Kumport (ili Ambarli) u Turskoj; luku Pirej u Grčkoj; Pasir Panjang Terminal u Singapuru; Terminal Euromax Rotterdam, kojeg u Nizozemskoj zovu "vrata Europe"; drugo fazni terminal u luci Khalifa u Ujedinjenim Arapskim Emiratima; luku Vado u Italiji; luku Kuantan u Maleziji; luku Džibuti u istočnoj Africi; i Panamski kanal.

Pored ulaganja, KPK također koristi zamke duga koje je stvorio OBOR da dobiju kontrolu strateških lokacija. Šri Lanka nije mogla platiti dug kineskim tvrtkama, pa je 2017. godine potpisala kineskoj tvrtki korištenje luke Hambantota na devedeset devet godina. KPK je 2018. godine pokrenula svoj Digitalni put svile s namjerom da preoblikuje budući razvoj internetske infrastrukture. Put digitalne svile smatra se naprednom fazom OBOR projekta i to uglavnom uključuje izgradnju infrastrukture optičkih vlakana, digitalne informacijske usluge, međunarodne telekomunikacije i e-trgovinu.

Mnoge zemlje uključene u OBOR nemaju cjelovit kreditni sustav. KPK namjerava predstaviti svoj sustav e-trgovine i elektroničkih usluga plaćanja, poput Alipay, u te zemlje, dok u potpunosti isključuje Zapadnu konkurenciju. Veliki vatrozid, koji filtrira internetski promet u Kini, izvozi se u zemlje OBOR-a, kao i sustavi masovnog nadzora koji se već upotrebljavaju u Kini.

Opseg strateškog dosega KPK može se vidjeti iz njenih ulaganja u globalnu infrastrukturu. Prema izvješću The New York Times studenog 2018. godine, KPK je izgradila ili gradi više od četrdeset cjevovoda i druge naftne i plinske infrastrukturne projekte; više od dvjesto mostova, cesta i željeznica; gotovo dvjesto elektrana za nuklearnu energiju, prirodni plin, ugljen i obnovljive izvore energije te niz glavnih brana. Za vrijeme izvješća, KPK je uložila u najmanje 112 država, od kojih većina pripada inicijativi OBOR-a. [6]

Kako se OBOR formirao, napori režima KPK-a da zamijeni Sjedinjene Države na svjetskoj sceni su rasli. Agresivno je promicala juan kao međunarodnu valutu, kao i vlastiti kreditni sustav. Telekomunikacijske mreže kineske proizvodnje (uključujući 5G) su ugurane kao budućnost u mnoge zemlje, kao i željezničke pruge velike brzine kineske izgradnje. Cilj je na kraju uspostaviti skup standarda koje KPK kontrolira i koji su neovisni o trenutnim Zapadnim standardima.

U ranim fazama OBOR-a, KPK se fokusirala na susjedne zemlje, dosegnuvši sve do Europe. KPK je ubrzo proširila svoj domet na Afriku, Latinsku Ameriku, pa čak i Arktički ocean, pokrivajući cijeli svijet. Pomorski put svile izvorno se sastojao od samo dvije rute. Treća ruta, Polarni put svile, dodana je za povezivanje s Europom preko Arktičkog oceana. Prije OBOR-a, Kina je već mnogo uložila u Afričke i Latinsko-američke zemlje. Te su zemlje sada dio glavne strukture OBOR-a, što je omogućilo da KPK brže proširi svoj financijski i vojni domet na te kontinente.

Izvorni cilj OBOR-a je izvoz viška kapaciteta Kine izgradnjom osnovne infrastrukture poput željeznica i autocesta u drugim zemljama. Te su zemlje bogate resursima i energijom. Izgradnjom njihove infrastrukture, KPK ostvaruje dva sekundarna cilja. Jedan je otvoriti rute za isporuku domaćih proizvoda u Europu po niskim cijenama; drugi je osigurati strateške resurse zemalja koje sudjeluju u OBOR-u. Namjera KPK je povećati kontinentalno kineski izvoz, a ne pomagati zemljama Pojasa i ceste da uspostave vlastite proizvođačke industrije - KPK ne bi pomogla stvoriti natjecanje sa svojom vlastitom proizvodnjom.

Stvarna ambicija OBOR-a je da iskoristi ekonomska sredstva kao prethodnicu da uspostavi kontrolu nad financijskom i političkom žilom kucavicom drugih zemalja, pretvarajući ih u kolonije kineskog režima i pijune na globalističkoj sceni. Nusprodukt sudjelovanja u OBOR planovima je uvoz svih pogubnih pogleda komunizma: korupcije, duga i totalitarne represije. Taj projekt je varljiva zamka koja svojim sudionicima neće donijeti trajni ekonomski prosperitet.

Takve opasnosti su digle uzbunu u mnogim zemljama, izazivajući da njihove vlade zaustave ili smanje njihovo učestvovanje u OBOR planu. Jednom prilikom Peking je priznao da bi trebao biti transparentniji i razmotriti ozbiljno kritizirane zamke duga.

Ipak, planovi KPK ne mogu biti zanemareni. Dok Zapadna poduzeća posluju prema principima traženja profita i neće izdržati u turbulentnim zemljama domaćinima više od nekoliko godina, računica KPK dopire u sljedeće stoljeće. Ona može tolerirati poslovanje u turbulentnom međunarodnom okruženju dugoročno bez obzira na neposredne gubitke.

KPK želi razviti prokomunističke vlade koje će je podržati u Ujedinjenim narodima i drugim međunarodnim organizacijama. Ona želi postati vođa Azije, Afrike i Latinske Amerike u borbi protiv slobodnog svijeta i najzad zamjeniti Sjedinjene Države kao svjetsku silu broj jedan. Ljudske žrtve nisu prepreka za postizanje tih ciljeva - na primjer, Partija može natjerati kineski narod da plati troškove ulaganja koje zapadna poduzeća u privatnom vlasništvu nikada ne bi mogla podmiriti. U ovom ratu za osvajanje svijeta, ne radi se o tome koliko je KPK moćna na papiru, već da KPK ima na raspolaganju resurse stotina milijuna Kineza, bez obzira na njihov život ili smrt. Oni su njezini žrtveni pijuni.

Bivši glavni strateg Bijele kuće Steve Bannon rekao je da OBOR projektom, kineski režim uspješno integrira tezu Mackinder-Mahan-Spykmana o dominaciji svijeta. U članku koji raspravlja o tom pogledu, Andrew Sheng iz Asia Global Institute piše:

Gospodin Halford Mackinder je bio utjecajni britanski zemljopisac / povjesničar koji je 1904. tvrdio da “Tko god vlada Heartlandom (središnja Azija ili otok srca) zapovijeda Svjetskim otokom (Euroazija); tko god upravlja Svjetskim otokom, zapovijeda svijetom.“ Njegov američki suvremenik, Alfred Mahan bio je pomorski povjesničar koji je formirao strategiju Sjedinjenih Država za dominaciju nad morskom silom, proširujući logiku britanskog pomorskog carstva za kontrolu morskih staza, moreuza i kanala, nadzirući globalnu trgovinu. Nasuprot tome, Nicholas John Spykman tvrdio je da je Rimland (obalne zemlje koje okružuju Aziju) važniji od Heartlanda, pa: “Tko kontrolira Rimland, vlada Euro Azijom; tko vlada EuroAzijom, kontrolira sudbinama na svijetu."[7]

Ta shvaćanja odražavaju rastuću budnost Zapadnog svijeta što se tiče ambicija KPK, koje su sadržane u OBOR projektu.

Naravno, ambicija KPK nije ograničena na OBOR. Inicijativa nije usredotočena samo na dobivanje prava kopnenih puteva, morskih ruta i glavnih luka. KPK želi iskoristiti bilo koju slabost, koja postoji diljem svijeta. Posljednjih godina, mnoge države u Aziji, Africi i Latinskoj Americi su postale nove neovisne države stvorene dekolonizacijom. U tim zemljama je nastao vakuum vlasti, što je pozvalo KPK da se učvrsti. Nove neovisne zemlje koje su nekad bile dio Sovjetskog Saveza i njeni istočnoeuropski sateliti su imali slabu suverenu kontrolu te su također bile laki plijen za režim KPK. Ostale turbulentne zemlje, od kojih se zapadni investitori obično drže podalje, prirodno su upale u zamku duga KPK. Male zemlje, otočne zemlje i nerazvijene zemlje koje zauzimaju strateške lokacije se sve nalaze na nišanu KPK.

Čak i neke države koje su jednom čvrsto bile u zapadnom demokratskom taboru su odlutale u orbitu KPK uslijed slabe ekonomije i visokog duga. Geopolitički, KPK postupno okružuje Sjedinjene Države kontrolirajući ekonomiju drugih zemalja. Cilj je marginalizirati i na kraju ukloniti američki utjecaj iz tih zemalja, a do tog trenutka KPK će već uspostaviti zaseban svjetski poredak temeljen na komunističkoj hegemoniji. Ovo nije novi pristup. To ima svoje korijenje u prvobitnoj strategiji Partije, zauzeti seosko područje da bi opkolili gradove, što ju je dovelo do pobjede u kineskom građanskom ratu.

b. Strategija diplomacije periferije da isključi SAD iz azijsko-pacifičke regije

KPK skupina za strateško promišljanje definira “diplomaciju periferije“ režima ovako: „Kina ima četrnaest susjednih zemalja duž kopnene granice i baca oči preko mora na šest drugih susjednih zemalja. Osim toga, na istoku je Azijsko-pacifička regija, a na zapadu Euroazija. To jest, radijalni opseg proširenog susjedstva Kine obuhvaća dvije trećine međunarodne politike, gospodarstva i sigurnosti. Stoga je okvir periferne diplomacije više od puke regionalne strategije. … To je prava velika strategija.” [8]

Australija je slaba karika zapadnog svijeta

Lipnja 2017., Fairfax Media Ltd. i Australian Broadcasting Corp. objavili su rezultate svoje petomjesečne istrage u dokumentarnom filmu Snaga i utjecaj: Tvrdi rub meke moći Kine. Taj dokumentarni film, koji je izazvao je zabrinutost širom svijeta, opisao je veliku infiltraciju i kontrolu KPK nad australijskim društvom. [9] Šest mjeseci kasnije, Sam Dastyari, član Australijske laburističke stranke, najavio je ostavku iz Senata. Dastyarijeva ostavka uslijedila je nakon optužbi da je prihvatio novac od kineskih trgovaca povezanih s KPK za davanje izjava u znak podrške Pekingu u vezi s teritorijalnim sporom Južnog kineskog mora. Njegove izjave po ovom kritičnom pitanju sukobile su se sa stavovima njegove vlastite stranke. [10]

Lipnja 2017. australijski ABC News ažurirao je izvješće koje otkriva političke donacije subjekata povezanih sa Kinom, očito namijenjene da utječu na trgovinsku politiku Australije i Kine. Izvješće je otkrilo više od 5.5 milijuna dolara donacija tvrtki povezanih sa Kinom i pojedinačnih donatora ratnim škrinjama liberalne i laburističke stranke između 2013. i 2015. godine. [11] Nadalje, posljednjih godina, australske medijske kuće potpisale su ugovore s kineskim državnim medijima, pristajući da emitiraju propagandu koji su kineski mediji pružili australijskoj publici. [12]

2017. godine, knjigu Silent Invasion: China's Influence in Australia (Tiha najezda: Kineski utjecaj u Australiji), od autora Clivea Hamiltona su australijski izdavači tri puta odbili zbog straha od kineskog utjecaja. Nakon mnogo razmatranja, izdavač se složio je objavi. Cenzura je izazvala veliku zabrinutost Australaca zbog utjecaja Kine u njihovoj zemlji. [13]

2015. godine Australija je dopustila kineskoj tvrtki koja je bila u bliskoj vezi s Narodnom oslobodilačkom vojskom (PLA) da osigura devedeset devet godina najma nad Lukom Darwin - strateška luka i vojno mjesto za zaštitu od napada sa sjevera. Richard Armitage, bivši zamjenik američkog državnog sekretara, bio je zapanjen dogovorom i rekao je da su Sjedinjene Države zabrinute zbog tog događaja. [14]

Kakva je vojno-strateška vrijednost infiltriranja KPK u Australiju? Glavni cilj je oslabiti savez Australije i Sjedinjenih Država. [15] U svojoj bijeloj knjizi o vanjskoj politici 2017. godine, australijska vlada je rekla: "Sjedinjene Države su bile dominantna sila u našoj regiji tijekom čitave povijesti Australije nakon Drugog svjetskog rata. Danas, Kina osporava položaj Amerike." [16] Malcolm Davis, stariji analitičar australskog instituta strateške politike, također je rekao da je Peking pokušavao dobiti stratešku prednost u regiji s ciljem da okonča australski savez sa Sjedinjenim Državama. [17]

Australija je poligon za ispitivanje djelovanja meke sile u strategiji periferne diplomacije KPK. [18] Nedavna povijest kineske komunističke infiltracije u Australiju datira iz 2005. godine, kada je Zhou Wenzhong, tada zamjenik šefa Ministarstva vanjskih poslova, stigao u Canberru i obavijestio visoke dužnosnike kineskog veleposlanstva o novom diplomatskom pristupu KPK. Kazao je da je prvi cilj uključivanja Australije u veću periferiju Kine bio osigurati da Australija služi kao pouzdana i stabilna baza opskrbe za kineski ekonomski razvoj sljedećih dvadeset godina. Misija prisutnih na sastanku bila je razumjeti kako bi KPK mogla opširno vršiti utjecaj na Australiju u područjima ekonomije, politike i kulture. [19]

KPK koristi kinesku ekonomsku snagu da prisili Australiju da popusti u pogledu vojnih pitanja i ljudskih prava. Standardni pristup koji je KPK usvojila da prisili druge na suradnju je njegovanjem osobnih odnosa putem ekonomskih interesa i istodobnim stvaranjem implicitne prijetnje ucjenom. [20]

Nakon godina istrage, Hamilton je izvjestio slijedeće: "Australske institucije - od naših škola, fakulteta i stručnih udruga do naših medija; od djelatnosti kao rudarstvo, poljoprivreda i turizam do strateške imovine poput luka i električnih mreža; od naših mjesnih vjeća i vlada do naših političkih stranaka u Canberri – su svi infiltrirani i oblikovani kompliciranim sustavom utjecaja i nadzorom koje vrše ustanove u službi Kineske komunističke partije." [21]

Od ekonomske krize 2008. godine, u praksi, Australija je dokazala da je voljna služiti kao opskrbna baza NRK, zbog općeg uvjerenja da je Kina spasila Australiju od ekonomske krize. Hamilton kaže da je razlog infiltracije i utjecaja KPK tako učinkovit jer su Australci „dopuštali da se to dogodi točno pod našim nosom, jer smo zaslijepljeni vjerovanjem da samo Kina može osigurati naš ekonomski prosperitet i zato što se bojimo oduprijeti Pekinškom maltretiranju. " [22]

Unatoč znanju za infiltraciju i utjecaj KPK na zapadno društvo, a posebice infiltraciju i kontrolu prekooceanskih kineskih zajednica, većina dobronamjernih zapadnjaka je naivno mislila da je glavni cilj partijske strategije bio "negativan" - to jest, ušutkati glasove kritičara i onih različitih političkih mišljenja. Međutim, Hamilton kaže da iza "negativnih" djelatnosti stoje "pozitivne" ambicije KPK: iskoristiti etničke kineske imigrante da promjene sklop australijskog društva i da učine da zapadnjaci budu naklonjeni NRK kako bi omogućili Pekingu da poveća utjecaj. Na taj način bi Australiju pretvorilu u pomagača Komunističke partije, tako da režim postigne cilj postati azijska, a zatim globalna supersila. [23]

Slično tome, KPK proširuje svoj utjecaj na Australijskog bliskog susjeda i saveznika, Novi Zeland. Anne-Marie Brady, stručnjak za kinesku politiku na Sveučilištu u Canterburyju, 2017 godine napisala je u izvještaju Čarobno oružje: Kineske političke aktivnosti utjecaja pod Xi Jinpingom, da su nekoliko članova novozelandskog parlamenta rođenih u Kini bili usko povezani sa Kinom, te da su mnogi političari bili podmićeni ogromnim političkim donacijama bogatih kineskih trgovaca i donacijama organizacija ujedinjenog fronta KPK, poput kineskih trgovinskih udruga u Novom Zelandu. [24]. Ubrzo nakon što je objavljeno njezino izvješće, provalili su u Bradyin ured. Prije provale primila je anonimno pismo koje kaže "Ti si sljedeća." [25]

NRK aktivno mami mjesne političare Novog Zelanda. Na primjer, članovi novozelandskih političkih stranaka su obasuti srdačnim tretmanom na putovanjima u Kinu. Umirovljenim političarima nude visoko plaćene položaje u kineskim poduzećima, kao i druge pogodnosti da ih navedu da slijede direktive Partije. [26]

KPK cilja na zemlje Tihog oceana zbog strateške vrijednosti

Unatoč njihovoj veličini, male pacifičke otočne države imaju kritičnu stratešku vrijednost uloge pomorske baze. Mada njihova ukupna kopnena površina iznosi samo 53,000 kvadratnih kilometara (20,463 kvadratnih milja) njihove isključive gospodarske pojaseve na dijelovima oceana, iznose 19,000,000 kvadratnih kilometara (7,335,941 kvadratnih milja) - površina više od šest puta veća od kineskih isključivih gospodarskih pojaseva.

Trenutno, područje Tihog oceana može se podijeliti na pet sfera utjecaja: Američki, Japanski, Novog Zelandski, Australijski i Francuski. Kako bi razvila svoje pomorske sposobnosti u Tihom oceanu, KPK mora prvo izgraditi dobre odnose s otočnim državama, a zatim polako istisnuti američku prisutnost. [27]

KPK je nadmašivala američke aktivnosti u tom području ulažući ogromne količine novca u projekte infrastrukture u Melaneziji, Mikroneziji i Polineziji promičući mjesni turizam i stavljajući na raspolaganje platforme za e-poslovanje. [28]

Nakon velike kineske financijske pomoći i ulaganja, arogantno ponašanje koje su iskazali KPK dužnosnici odražava mentalitet režima kad se osjeća ohrabren – pokušava se odnositi prema ljudima slabijih naroda onako kako se odnosi prema kineskom narodu pod njenom totalitarnom kontrolom. Naravno, od KPK se ne može očekivati da poštuje međunarodne propise i protokol.

Na samitu APEC-a, održanom krajem 2018. u Papui Novoj Gvineji, nepristojno i necivilizirano ponašanje kineskih dužnosnika šokiralo je prisutne. Visoki dužnosnik Sjedinjenih Država opisao je ponašanje dužnosnika KPK kao “diplomaciju bijesa”. Kineski dužnosnici pribjegli su vikanju dok su optuživali druge zemlje za zavjeru protiv Kine. Oni su grubo sprječavali novinare da intervjuiraju sudionike na forumu koji je održan između kineskog čelnika Xi Jinpinga i čelnika država otoka Tihog oceana, zahtijevajući da svi novinari navode informativno izdanje Novinske agencije Xinhua. Kako bi spriječili izjave koje osuđuju nepravedno trgovinsko ponašanje režima KPK-a da budu napisane u zajedničko saopćenje, kineski dužnosnici su zahtijevali susret s ministrom vanjskih poslova Papue Nove Gvineje. Ministar je odbio zahtjev na temelju da ostane nepristran [29].

Primjenjivanje zamke dugova radi preuzimanja kontrole nad resursima Središnje Azije

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, KPK je poduzela velike napore za razvijanje i učvršćivanje odnosa sa zemljama Srednje Azije, poput Kazahstana, Kirgizije, Tadžikistana, Turkmenistana i Uzbekistana. Cilj strategije KPK u Srednjoj Aziji može se promatrati iz nekoliko uglova: Prvi, Srednja Azija je nezaobilazni kopneni put u proširenju Kine na zapad. Nadalje, kad Kina izgradi infrastrukturu za prijevoz robe u Kinu i van, također može proširiti svoje komercijalne interese u Srednjoj Aziji. Drugo, Kina namjerava zgrabiti prirodne resurse, uključujući ugljen, naftu, plin i dragocjene metale, kojih u tim zemljama ima u izobilju. Uz to, kontrolom zemalja Srednje Azije koje su geografski i kulturološki bliske kineskoj Xinjiang provinciji, režim može tamo pooštriti svoj nadzor nad etničkim manjinama.

KPK je postala najutjecajniji igrač u središnjoj Aziji. Međunarodna krizna grupa, briselska skupina za strateško promišljanje, objavila je izvještaj 2013. godine u kojem kaže da Kina naglo raste u ekonomsku dominantnu silu u ovoj regiji iskorištavajući socijalne nemire u Srednjoj Aziji. Peking smatra Srenju Aziju opskrbnom bazom sirovine i resursa te tržištem za svoje proizvode niske cijene i niske kvalitete. [30] U međuvremenu, KPK je također izlila milijune američkih dolara u ulaganja i pomoć Srednjoj Aziji u ime održavanja stabilnosti u Xinjiangu. [31]

Ogromna mreža autocesta, željeznica, zračnih puteva, komunikacija i naftovoda usko je povezala Kinu sa Srednjom Azijom. Kineska korporacija ceste i mostova i njeni poduzetnici bili su odgovorni za izgradnju autocesta, željeznica i dalekovoda električne energije u Srednjoj Aziji. Oni asfaltiraju ceste na nekim najopasnijim i najsloženijim terenima te grade nove ceste za prijevoz kineske robe u Europu i Bliski Istok, kao i u luke u Pakistanu i Iranu. Od 1992. do 2012. godine, za dva desetljeća diplomatskih odnosa između Kine i pet zemalja Srednje Azije, ukupan obim trgovinske razmjene između Kine i Srednje Azije porastao je sto puta, prema kineskim državnim medijima. [32]

KPK je u Središnjoj Aziji promicala ulaganja u velike državne, kreditno financirane infrastrukturne projekte. Neki su učenjaci shvatili da bi takve investicije mogle biti temelj novog međunarodnog poretka u kojem bi Kina igrala dominantnu ulogu. Gledano iz ove perspektive, Srednja Azija poput Australije je još jedan poligon za testiranje za konceptualne revolucije KPK u diplomatskoj strategiji. [33]

Peking obično podržava korumpirane autoritarne vođe zemalja Srednje Azije, a njegovi neprozirni investicijski projekti su smatrani korisnim prvenstveno za lokalne društvene elite. Izvještaj Međunarodne krizne grupe navodi da je svaka vlada Srednje Azije slaba i korumpirana, a države kojima vladaju su prepune socijalnih i ekonomskih nemira. [34] Veliki infrastrukturni projekti koje promiče Peking nisu samo povezani s velikim zajmom, već uključuju službena odobrenja i dozvole, koje se temelje na stečenim interesima. To stvara i pogoršava korupciju u tim režimima.

U Uzbekistanu, Islam Karimov, bivši prvi sekretar Komunističke partije Uzbekistanske sovjetske socijalističke republike u SSSR-u je bio predsjednik te zemlje od vremena neovisnosti 1991. do njegove smrti 2016. 2005. godine, vladine snage sukobile su se s prosvjednicima u istočnom gradu Andijanu, što je rezultiralo stotinama smrti. KPK se postavila kao saveznik Karimova, pružajući čvrstu podršku režimu Uzbekistana i drugih zemalja regije u njihovim naporima da očuvaju status quo. [35]

Krhke gospodarske strukture zemalja Srednje Azije, u kombinaciji s ogromnim zajmovima za infrastrukturu od NRK, ostavljaju te zemlje posebno sklonim upadanju u kinesku dužničku zamku. Turkmenistan trpi tešku gospodarsku krizu s približnom godišnjom stopom inflacije godine 2018 od 300 posto, nezaposlenost se procjenjuje od preko 50 posto, sa ozbiljnom nestašicom hrane i jako raširenom korupcijom. 2018. godine Kina je bila jedini glavni kupac turkmenskog plina, a ujedno i najveći vjerovnik njenog inozemnog duga, koji je iznosio 9 milijardi američkih dolara (približno 30 posto BDP-a 2018. godine). [36][37] Najzad, moguće je da Turkmenistan nije imao drugog izbora nego da svoja polja prirodnog plina – što stvara 70 posto nacionalnog dohotka - stavi u ruke NRK kako bi otplatio svoj dug. [38]

2018. godine Tadžikistan je posudio od Kine više od 300 milijuna američkih dolara za izgradnju elektrane. Zauzvrat, prenio je operativnu dozvolu rudnika zlata NR Kini sve vrijeme dok rudnik ne proizvede dovoljno zlata za vraćanje duga. [39]

Kirgiško gospodarstvo također je u opasnosti, jer su krupni infrastrukturni projekti pod kontrolom NRK, također uzrokovali da padne u zamku duga. Ta država će vjerojatno dati dio svojih prirodnih resursa za plaćanje duga. Kirgistan je također surađivao s kineskim komunikacijskim kompanijama Huawei i ZTE na izgradnji digitalnih komunikacijskih alata kako bi pooštrio kontrolu vlade nad ljudima, također ostavljajući režimu KPK mogućnost da proširi svoj nadzor u te zemlje. [40]

Peking je iskoristio bezvlađe nakon raspada Sovjetskog Saveza za ulazak u kazahstanski energetski sektor. Kazahstansko gospodarstvo ovisi o svojoj proizvodnji sirove nafte, a svoj prihod od nafte koristi za kupnju jeftinih kineskih proizvoda. Osim bušenja nafte, industrijski temelji ove države su krhki. Dolaskom jeftinih kineskih proizvoda na njegovo tržište, kazahstanska prerađivačka industrija je propala. [41]

Drugi motiv za proširivanje KPK u Srednjoj Aziji je tiranizirati ujgurske disidente koji žive u regiji. Šangajska organizacija za suradnju, regionalni savez vođen Kinom i Rusijom, omogućuje izručenje između šest zemalja članica. Država članica može čak poslati svoje službenike u drugu državu članicu radi provođenja istrage. Na taj način, KPK može proširiti represije Ujgura u inozemstvu i uhititi ujgurske disidente koji su izbjegli u druge obližnje zemlje. [42]

KPK koristi ključne zemlje za osiguranje strateških resursa

Periferna strategija Komunističke partije uključuje stvaranje gospodarske zaduženosti u ključnim državama, koje se potom koriste kao baza za postizanje strateških ciljeva u cijeloj regiji. Prema skupini za strateško promišljanje Partije, ključne države su zemlje s velikom regionalnom snagom koje Peking ima sposobnost i resurse da predvodi; one nemaju izravne sukobe s KPK u smislu strateških interesa i većina nema bliske interese sa Sjedinjenim Državama. [43] Pored već spomenute Australije, Kazahstana i drugih, primjeri ključnih država za kineski režim, uključuju Iran i Burmu.

Na Bliskom istoku, Iran prima najveću kinesku investiciju. Iran je važan proizvođač nafte u regiji i bio je u ideološkoj oporbi protiv Zapada od kraja 1970-ih, što ga čini prirodnim ekonomskim i vojnim partnerom za NRK. Peking je održavao bliske gospodarske i vojne odnose s Iranom od 1980-ih.

Međunarodna agencija za atomsku energiju, 1991. godine otkrila je da je KPK izvezla uran u Iran te da su Kina i Iran 1990. godine potpisali tajni nuklearni sporazum. [44] 2002. godine kada je otkriven iranski projekt obogaćivanja urana, zapadne naftne kompanije povukle su se iz zemlje, pružajući KPK priliku da iskoristi situaciju i njeguje bliže odnose s Iranom. [45]

Obim bilateralne trgovine između KPK i Irana porastao je za više od sto puta u sedamnaest godina u između 1992. i 2011., unatoč međunarodnim sankcijama iranskog režima. [46] Zahvaljujući kineskoj pomoći, Iran je uspio zaustaviti međunarodnu izolaciju koja mu je nametnuta i razviti širok arsenal balističkih raketa kratko srednjeg dometa, kao i protu brodske krstareće rakete. Kineski režim je također opskrbio protu brodske mine i brodove za brzo napadanje, te pomogao Iranu u uspostavljanju tajnog projekta kemijskog oružja. [47]

Druga ključna susjedna država koju KPK favorizira je Burma, koja ima dugu obalu koja pruža strateški pristup Indijskom oceanu. KPK smatra otvaranje kinesko-burmanskog kanala strateškim korakom za minimiziranje oslanjanja na Malajski prolaz. [48] Loše stanje ljudskih prava burmanske vojne vlade prouzročilo je da bude izoliran od međunarodne zajednice. Pokret za demokraciju 1988. godine u Burmi je konačno ugušen vojnom silom. Sljedeće godine, na Pekinškom trgu Tiananmen, tenkovi kineske vojske otvorili su vatru na pro-demokratske demonstrante.

Dvije autoritarne vlade, obje osuđene od međunarodne zajednice, našle su do neke mjere utjehu u svom diplomatskom društvu i od tada uživaju u bliskim odnosima. Listopada 1989., burmanski Than Shwe posjetio je Kinu i dvije su strane potpisale sporazum o trgovini oružjem u iznosu od 1.4 milijarde dolara. [49] Devedesetih godina prošlog vijeka bilo je opet mnogo ugovora o trgovini oružjem između dviju strana. [50] Oprema koju je KPK prodala Burmi uključuje borbene avione, patrolne brodove, tenkove i oklopne transportere, protuavionske topove i rakete. Vojna, politička i ekonomska potpora KPK postale su tako životna snaga burmanske vojne hunte u njezinoj borbi za neprekidni opstanak. [51]

Kinezi su u 2013. uložili 5 milijardi američkih dolara u kinesko burmanski cjevovod sirove nafte i plina, za koji se smatra da je četvrti najveći kineski strateški kanal za uvoz nafte i plina. Iako se susrela sa snažnom narodnom oporbom, 2017. godine je započela s radom uz podršku KPK. [52] Slična ulaganja uključuju branu Myitsone (trenutno na čekanju zbog oporbe lokalnih ljudi) i rudnik bakra Letpadaung. 2017. godine, bilateralna trgovina između Kine i Burme iznosila je 13.54 milijardi američkih dolara. KPK trenutno planira stvoriti kinesko-burmanski gospodarski koridor sa 70 posto udjela u posjedu kineske strane. To uključuje luku duboke vode za trgovinski pristup Indijskom oceanu i industrijski park posebne ekonomske zone Kyaukpyu. [53][54]

c. Strategija u Europi: 'Zavadi pa vladaj' služi da se Europa udalji od SAD

Tijekom hladnog rata Europa je bila središte sukoba slobodnog svijeta i komunističkog logora. Sjedinjene Države i zapadnoeuropske države održavale su bliski savez preko Organizacije Sjevernoatlantskog pakta (NATO).

Kako bi razdvojila Europu i Sjedinjene Države, KPK je usvojila strategiju podjele i osvajanja europskih zemalja. Shodno tome, Partija je prilagodila svoju strategiju da paše lokalnim uvjetima dok je postupno prodirala i razvijala utjecaj u Europi. Posljednjih godina, razlike između Europe i Sjedinjenih Država po mnogim glavnim pitanjima postaju sve očitije. KPK ima ruke u tome.

Tijekom financijske krize 2008. godine, KPK je iskorištavala slabija europska gospodarstva, kojima je hitno bilo potrebno strano ulaganje. Partija je ubacila velike iznose novca u te zemlje u zamjenu za kompromise po pitanjima poput međunarodne vladavine zakona i ljudskih prava. KPK je iskoristila ovu metodu za stvaranje i širenje pukotina između europskih zemalja, a zatim je požela korist. Zemlje koje su na nišanu KPK uključuju Grčku, Španjolsku, Italiju i Mađarsku.

Tijekom krize državnog duga u Grčkoj, KPK je tamo jako uložila, razmjenjujući novac za politički utjecaj i koristeći Grčku kao otvor za izgradnju još više utjecaja u Europi. U roku od nekoliko godina, KPK je dobila koncesiju od trideset pet godina za drugi i treći kontejnerski terminal luke Piraeus, koja je najveća grčka luka te je preuzela glavno pretovarno čvorište luke.

Svibnja 2017. godine, Kina i Grčka potpisale su trogodišnji akcijski plan koji uključuje željeznice, luke, izgradnju aerodromske mreže, elektroenergetske mreže i ulaganja u elektrane. [55] Investicija KPK već je ostvarila političke prinose. Od 2016., Grčka, članica Europske unije, neprekidno se protivila prijedlozima EU koji bi kritizirali politiku i stanje ljudskih prava kineskog režima. Kolovoza 2017., u komentaru koji je objavio The New York Times, rečeno je: "Grčka je prihvatila predujam Kine, njezinog najatraktivnijeg i geopolitički najambicioznijeg udvarača." [56]

2012. godine, kad je KPK pokrenuo ono što će postati sistem suradnje "17 + 1", Mađarska je bila prva zemlja koja se pridružila inicijativi. Ona je također bila prva europska zemlja koja je potpisala OBOR sporazum s Kinom. 2017. godine, obim bilateralne trgovine između Kine i Mađarske premašio je 10 milijardi USD. Poput Grčke, Mađarska se neprekidno protivila EU kritici kršenja ljudskih prava od KPK. Predsjednik Češke Republike angažirao je bogatog kineskog biznismena da mu bude osobni savjetnik i držao se podalje od Dalaj Lame. [58]

Među šesnaest zemalja uključenih u sistem, jedanaest su EU države, a pet nisu. Osim toga, mnoge imaju povijest komunističke vladavine i sačuvale su mnoge ideološke i organizacijske tragove tog režima. U određenoj mjeri, udovoljavanje zahtjevima KPK post komunističkim elitama dolazi prirodno.

Europa se sastoji od mnogo malih zemalja i teško je bilo kojoj zemlji da konkurira KPK. Partija je to iskoristila da se pozabavi sa svakom vladom pojedinačno, zastrašujući ih da šute o kršenju ljudskih prava u Kini i o opasnoj vanjskoj politici.

Najtipičniji primjer je Norveška. Norveški Nobelov nagradni odbor 2010. godine je dodijelio Nagradu za mir pritvorenom kineskom disidentu. KPK je brzo kaznila Norvešku spriječavajući njen izvoz lososa u Kinu i druge poteškoće. Šest godina kasnije, odnosi tih dviju zemalja su se "normalizirali", ali Norveška je ostala šutjeti o pitanjima ljudskih prava u NRK. [59]

Tradicionalne zapadnoeuropske sile također su osjetile sve veći utjecaj KPK. Kineska direktna investicija u Njemačkoj znatno je porasla od 2010. godine. 2019. godine NRK je bila najveći trgovinski partner Njemačke četvrtu godinu zaredom. 2016. godine, kineski i hongkongški ulagači su kupili pedeset i šest njemačkih tvrtki, a ulaganje je doseglo čak 11 milijardi eura. Ova spajanja i preuzimanja omogućila su kineskim tvrtkama da brzo uđu na tržište i nabave naprednu zapadnu tehnologiju, marke i drugu imovinu. [56] Institucija Hoover, američka skupina za strateško promišljanje, označila je takve taktike “oružanom” investicijom. [61]

Industrijski grad Duisburg u zapadnoj Njemačkoj postao je europsko tranzitno čvorište za OBOR. Osamdeset posto vlakova iz Kine prolazi kroz Duisburg prije nego ide u druge Europske zemlje. Grad je također potpisao ugovor s Huawei da postane “pametni grad”. Gradonačelnik Duisburga je nazvao taj grad Njemački "kineski grad." [62]

U poslovanju s Francuskom, KPK je dugo koristila strategiju "transakcijske diplomacije". Na primjer, kad je tadašnji vođa Partije Jiang Zemin posjetio Francusku 1999. godine, kupio je gotovo trideset zrakoplova Airbus, vrijednih sve skupa 15 milijardi franaka. Ova masovna prodaja navela je francusku vladu da podrži ulazak Kine u Svjetsku trgovačku organizaciju.

Nakon pokolja na trgu Tiananmen, Francuska je postala prva zapadna zemlja koja je uspostavila sveobuhvatno strateško partnerstvo s Kinom. Tadašnji francuski predsjednik je bio prvi na Zapadu koji se suprotstavio kritici NRK na godišnjoj konferenciji Komisije UN-a za ljudska prava u Ženevi, prvi koji se snažno zalagao za ukidanje EU embarga na oružje za Kinu i prvi šef Zapadne vlade koji je hvalio KPK. [63] Pored toga, krajem 1990-tih i početkom 2000-tih, KPK je uspostavila opsežne Kineske godišnje kulture u Francuskoj da promiče komunističku ideologiju pod krinkom kulturne razmjene. [64]

Ujedinjeno Kraljevstvo, tradicionalno moćna europska zemlja i važan saveznik Sjedinjenih Država, također je jedna od najcjenjenijih ciljeva KPK. 15. rujna 2016., britanska vlada službeno je odobrila izgradnju nuklearne elektrane Hinkley Point C u Somersetu, Engleska. Vlada plaća postrojenje kroz zajedničko ulaganje sa Kinom i francuskim konzorcijem.

Projekt su žestoko kritizirali stručnjaci, uključujući inženjere, fizičare, ekologe, kineske stručnjake i poslovne analitičare, koji su se posebno odnosili na velike skrivene opasnosti po britansku nacionalnu sigurnost. Nick Timothy, bivši šef kabineta premijerke Therese May, istaknuo je kako su stručnjaci za sigurnost "zabrinuti da bi Kinezi mogli iskoristiti svoju ulogu da ugrade slabosti u računalne sustave, što će im omogućiti da obustave britansku proizvodnju energije kad god zažele." [65] The Guardian ovo naziva ”užasnom pogodbom“ u pozadini najskuplje elektrane na svetu.” [66]

Kao i u drugim dijelovima svijeta, metode koje kineski režim koristi kako bi proširio svoj utjecaj u Europi su dalekosežne i brojne. To uključuje kupnju europskih tehnoloških kompanija; kontrolu dionica važnih luka; podmićivanje umirovljenih političara kako bi hvalili platformu KPK; nagovaranje sinologa da pjevaju pohvale KPK; prodiranje u sveučilišta, skupine za strateško razmišljanje, istraživačke institute i tako dalje. [67] Godinama, odavno osnovane Britanske novine The Dialy Telegraph imale su mjesečni umetak, China Watch, koji je pod kontrolom KPK objavljivao China Daily na engleskom jeziku. Peking je platio britanskim novinama čak 750,000 funti godišnje da objavljuje umetke, koji su sadržavali članke koji veličaju kineski režim. [68]

Aktivnosti KPK u Europi izazvale su veliku zabrinutost istraživača. Globalni institut za javnu politiku i Institut Mercator su objavili istraživačko izvješće 2018. godine razotkrivajući infiltracijske aktivnosti KPK u Europi. Ono navodi:

Kina zapovijeda sveobuhvatnim i fleksibilno utjecajnim setom alata, u rasponu od otvorenog do prikrivenog, prvenstveno raspoređenog na tri područja: političke i ekonomske elite, mediji i javno mnijenje te civilno društvo i akademija. U širenju svog političkog utjecaja, Kina iskorištava jednostranu otvorenost Europe. Europska vrata širom su otvorena, dok Kina nastoji strogo ograničiti pristup stranim idejama, akterima i kapitalu.

Učinci ovog asimetričnog političkog odnosa počinju se pokazivati unutar Europe. Europske države su sve više sklone da prilagode svoju politiku u skladu s “preventivnom poslušnosti“ kako bi se pokušale dodvoriti kineskoj strani. Političke elite unutar Europske unije (EU) i europskog susjedstva počele su prihvaćati kinesku retoriku i interese, čak i tamo gdje su u suprotnosti s nacionalnim i / ili europskim interesima. Jedinstvo EU pretrpjelo je kinesku taktiku podjeli i vladaj, posebno kad je riječ o zaštiti i provedbi liberalnih vrijednosti i ljudskih prava. Peking također ima koristi od “usluga“ voljnih pristalica među europskim političkim i profesionalnim staležima koji rado promiču kineske vrijednosti i interese. Umjesto da samo Kina pokušava aktivno prikupiti politički kapital, također dobiva mnogo utjecaja udvaranjem onih političkih elita u zemljama članicama EU, koje nastoje privući kineski novac ili steći veće priznanje na globalnoj razini. [69]

Osim političke, gospodarske i kulturne infiltracije u Europu, KPK je također sudjelovala u raznim oblicima špijunaže. 22. listopada 2018. francuske novine Le Figaro sadržale su ekskluzivnu seriju posebnih izvještaja, koji su razotkrili razne aktivnosti špijunaže KPK u Francuskoj. To je uključivalo korištenje internetske stranice poslovnih društvenih mreža, a posebno LinkedIn, za angažiranje Francuza da KPK pruže informacije u svrhu infiltriranja u politička, ekonomska i strateška područja Francuske i te stjecanje opsežnog insajderskog razumijevanja u specifičnim situacijama. Izvještaj je također rekao da su takvi slučajevi tek vrh ledenog brijega špijunskih operacija KPK u Francuskoj. [70] Namjera KPK je velika pljačka osjetljivih podataka Francuske države i njene ekonomske imovine. Slične špijunske aktivnosti su se odvijale i u Njemačkoj. [71]

d. KPK izvozi 'Kineski model' i kolonizira Afriku

Nakon Drugog svjetskog rata, mnoge su se afričke zemlje podvrgle dekolonizaciji, stekavši neovisnost. Regija je postupno gubila pažnju Zapada i tehnologija i kapital su prebačeni u Kinu. Ojačana tim resursima, KPK je zadirala u Afričke zemlje, infiltrirajući se u njihovu politiku, gospodarstvo i društvo neprestano zamjenjujući ono što su zapadne suverene sile postavile.

S jedne strane, KPK je namamila afričke države pod zastavom pomaganja razvoju tih zemalja, stvarajući ujedinjeni front protiv Sjedinjenih Država i drugih slobodnih zemalja u Ujedinjenim narodima. S druge strane, putem ekonomskog podmićivanja i vojne pomoći, KPK je nemilosrdno manipulirala afričkim vladama i oporbenim skupinama, kontrolirajući poslove afričkih zemalja i namećući im kineski model i njegove vrijednosti.

Od 2001. do 2010., kineska banka za izvoz i uvoz pod kontrolom KPK, posudila je afričkim zemljama 62.7 milijardi američkih dolara. Na površini nije izgledalo da zajam dolazi s političkim uvjetima, a kamate na zajam bile su relativno niske. Međutim, budući da su ugovori o zajmu sadržali upotrebu prirodnih resursa kao zalog, KPK je učinkovito stekla prava da izvuče ogromne količine resursa iz tih zemalja.

Zajam koji je kineska banka za izvoz i uvoz dala Angoli 2003. godine sadržao je korištenje sirove nafte kao zalog, u onom što je nazvano „angolskim modelom“. Desila se sljedeća situacija: Na tragu Pekinške ekspanzije u Africi: „Tu su Kinezi da buše naftu, a zatim je natoče u kineski cjevovod, kojeg čuvaju kineski snagatori, na putu u luku koju su izgradili Kinezi, gdje naftu ukrcavaju u kineske tankere koji plove u Kinu. Kineski radnici za izgradnju puteva, mostova i gigantske brane, koja je istisnula tisuće malih zemljoposjednika; Kinezi da uzgajaju kinesku hranu tako da ostali trebaju jesti samo kinesko povrće s njihovim uvezenim kineskim spajalicama; Kinezi da naoružaju vladu, koja čini zločine protiv čovječnosti i Kinezi da zaštitite tu vladu i zauzmu se za nju u Vijeću sigurnosti UN." [72]

Kina je 2016. godine postala najveći afrički trgovinski partner i izravni strani ulagač. [73] U Africi je KPK model upravljanja bio oštro kritiziran zbog brojnih problema: niskih plaća, loših uvjeta rada, hirovitih proizvoda, „tofu-otpadaka inženjerstva“ (pojam koji se odnosi na lošu izradu zgrada u kineskoj provinciji Sichuan, što je dovelo do mnogih smrti nakon potresa 2008. godine), zagađenja okoliša, podmićivanja vladinih službenika i drugih koruptivnih djela. Kineske rudarske djelatnosti u Africi također su se često susretale s prosvjedima lokalnog stanovništva.

Michael Sata, bivši predsjednik Zambije, rekao je tijekom svoje predsjedničke kampanje 2007. godine: „Želimo da Kinezi napuste, a stari kolonijalni vladari da se vrate. Oni su također iskorištavali naše prirodne resurse, ali su se barem dobro brinuli o nama. Gradili su škole, učili nas njihovom jeziku i donijeli nam britansku civilizaciju. Zapadni kapitalizam barem ima humano lice; Kinezi nas samo hoće iskorištavati." [74] U Zambiji se kineski utjecaj može vidjeti posvuda. Sata nije imao drugog izbora osim sklapati ugovore s KPK. Jednom kada je stekao moć, odmah se sastao s veleposlanikom NRK, a 2013. godine posjetio je Kinu.

Sudan je bio jedan od prvih baza koje je KPK uspostavila u Africi, a tijekom posljednjih dvadeset godina, ulaganje KPK u tu sjeveroistočnu zemlju eksponencijalno je raslo. Osim obilnih naftnih rezervi Sudana, njegova strateška luka na Crvenom moru bila je od presudnog značaja za planove KPK. [75] Devedesetih godina, kada je Sudan izolirala međunarodna zajednica zbog njegove podrške terorizma i radikalnog islama, KPK je to iskoristila i brzo postala najveći trgovinski partner Sudana, kupivši većinu njegovih izvoza nafte. [76] Investicija KPK pomogla je Omar Hassan Ahmad al-Baširovom totalitarnom režimu da opstane i razvije se unatoč sankcijama. NOV (Narodnooslobodilačka vojska Kine) je tijekom tog razdoblja čak izvozila oružje u Sudan, što je posredno omogućilo Darfurski genocid u Sudanu, koji je počeo 2003.

U međunarodnoj zajednici KPK je igrala dvoličnu ulogu: Dok je Kina poslala UN-u mirovni tim kako bi posredovao u sukobu u Sudanu, Peking je također otvoreno pozvao Bashira u Kinu, iako ga je tražio Međunarodni kazneni sud zbog zločina protiv čovječanstva. KPK je izjavila da bez obzira kako se svijet promijenio, bez obzira kakva bila situacija u Sudanu, Kina će uvijek biti prijatelj Sudana. [77]

KPK ulaže znatne napore u primamljivanju zemalja u razvoju. Forum o kinesko-afričkoj suradnji (FOCAC) osnovan je 2000. godine, a njegova prva ministarska konferencija održana je u Pekingu. Tijekom ovog prvog sastanka, tadašnji čelnik KPK Jiang, najavio je popust duga od 10 milijardi juana za siromašne zemlje Afrike. 2006. godine kada je Peking bio domaćin prvog FOCAC samita, KPK ne samo da je najavila odricanje od duga za četrdeset četiri zemlje, već je i obećala 10 milijardi američkih dolara financija, kredita, stipendije i razne pomoći projektima. [78]

Tijekom samita u Johannesburgu u Južnoj Africi 2015. godine, NRK je objavila da će osigurati 60 milijardi američkih dolara da radi s afričkim zemljama na provođenju deset glavnih planova suradnje. [79] 28. kolovoza 2018., potpredsjednik ministra trgovine NRK je primijetio da "97 posto proizvoda iz trideset tri najmanje razvijenih afričkih zemalja ima nultu tarifu." [80] 3. rujna 2018., tijekom samita 2018, KPK se ponovno obvezala da će Africi pružiti 60 milijardi američkih dolara bezuvjetne pomoći, beskamatnih zajmova, kapital za specifične projekte i ulaganje. Istovremeno, KPK je obećala da će za afričke države koje imaju diplomatske odnose s Kinom, otkazati njihove međuvladine dugove koji su porasli krajem 2018. [81]

Kad je bio premijer Etiopije, Meles Zanawi je uspostavio petogodišnji plan za Etiopiju slijedeći kineski primjer. Organizacija i struktura vladajuće stranke zemlje u to vrijeme, Etiopskog narodnog revolucionarnog demokratskog fronta (EPRDF), također je imala upečatljivu sličnost KPK. Anonimni izvor u kineskom Ministarstvu vanjskih poslova rekao je da su mnogi visoki dužnosnici EPRDF išli u Kinu kako bi studirali i prošli obuku te da su djeca mnogih važnih službenika također išla u Kinu na svoje obrazovanje. To je bilo još očitije na ministarskoj razini, gdje je gotovo svaki službenik čitao Izabrane spise Mao Zedonga. [82]

Ožujka 2013., na samitu BRICSa, etiopski premijer je izjavio da je Kina trgovinski partner kao i model razvoja za Etiopiju. Etiopiju se danas naziva afričkom "Novom Kinom." Njen internetski nadzor i cenzura, totalitarna narav vlade, kontrola medija i slično, svi su izrađeni po istom komunističkom kalupu kao u Kini. [83] NRK je također održao obuku usmjerenu na vođe i vladine službenike drugih afričkih država.

Yun Sun, suravnateljica Kineskog programa u Washingtonskom Stimson Centru, je rekla da je svrha ovog političkog treninga da se kineski model izveze u razvijene zemlje:

Oni su organizirali ovu vrstu političke obuke s tri cilja na umu. Prvo, da je režim KPK legitiman – to je pokušaj reći svijetu kako je KPK uspješno upravljala Kinom i kako bi taj uspjeh mogli ponoviti za zemlje u razvoju. Drugo, KPK nastoji promicati iskustvo koje je Kina imala u svom razvoju, tijekom takozvane "razmjene ideja o upravljanju državom." Iako KPK otvoreno „ne izvozi revoluciju“, ona sigurno izvozi svoj ideološki pristup. Treći je cilj ojačati razmjenu između Kine i Afrike. [85]

e. Napredovanje u Latinsku Ameriku, prodor u američko dvorište

Budući da je geografski bliska Sjedinjenim Državama, Latinska Amerika je povijesno bila pod američkim područjem utjecaja. Iako se u Latinskoj Americi pojavilo nekoliko socijalističkih režima kada je sredinom dvadesetog stoljeća svijet preplavio komunizam, naposljetku ti utjecaji nisu prijetili ulozi Sjedinjenih Država u regiji.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, KPK je počela ciljati na Latinsku Ameriku. Pod znakom „suradnje jug prema jugu“ počela se infiltrirati u sva područja društva u regiji, prodirući u područja poput gospodarstva, trgovine, vojske, diplomacije, kulture i slično. Vlade mnogih latinskoameričkih država, poput Venezuele, Kube, Ekvadora i Bolivije, već su bile neprijateljski raspoložene prema Sjedinjenim Državama, a KPK je to u potpunosti iskoristila kad je proširila svoj utjecaj preko Tihog oceana, dodatno pogoršavajući napetost između tih država i Sjedinjenih Država te pojačavajući njihov antiamerički stav.

KPK sada može slobodno djelovati u američkom dvorištu, podržavati socijalističke režime u Latinskoj Americi i tako postaviti temelje za dugoročno suočavanje sa Sjedinjenim Državama. Nije pretjerano reći da su infiltracija i utjecaj KPK u Latinskoj Americi daleko nadmašili ono što je postigao Sovjetski Savez.

Prvo, KPK je iskoristila inozemnu trgovinu i ulaganja kako bi proširila svoj utjecaj u Latinskoj Americi. Prema izvješću američke skupine za istraživanje institucije Brookings, 2000. godine, kineska trgovina s Latinskom Amerikom iznosila je 12 milijardi USD, ali do 2013. povećala se na više od 260 milijardi USD, što je poraslo više od dvadeset puta . Prije 2008. godine kineske obveze zajma nisu premašile milijardu američkih dolara, ali u 2010. povećale su se na 37 milijardi USD. [86] Od 2005. do 2016., Kina se obvezala da će latinoameričkim zemljama posuditi 141 milijardu američkih dolara. Danas su kineski zajmovi premašili one od Svjetske banke i Među-američke razvojne banke zajedno. 2015 godine KPK je također obećala da će do 2025. osigurati Latinskoj Americi izravne investicije u iznosu od 250 milijardi USD i da će bilateralna trgovina između Kine i Latinske Amerike dostići 500 milijardi USD. Latinska Amerika je trenutno drugi najveći investicijski cilj NRK nakon Azije.

Kina je vrhunski trgovinski partner triju najvećih gospodarstava Latinske Amerike – Brazila, Čilea i Perua – i drugi najveći partner Argentine, Kostarike i Kube. Izgradnjom autocesta u Ekvadoru, projektima luka u Panami i budućim svjetlovodnim kabelom od Kine u Čile, utjecaj KPK u cijeloj Latinskoj Americi je očit. [87]

Sve to vrijeme KPK je angažirala državne kompanije kako bi Latinsku Ameriku pretvorila u svoju resursnu bazu, uključujući ogromnu investiciju Bao čelika u Brazilu i kontrola Shouganga nad rudnicima željeza u Peruu. KPK je također pokazala veliko zanimanje za ekvadorsku i venecuelsku naftu i rudnike zlata.

Pored ovog, KPK puno investira u infrastrukturu Latinske Amerike. U Argentini, KPK je obećala da će investirati US$25 miliona u luke koje transportuju hranu, i 250 miliona u auto ceste između Argentine i Čilea. [88]

U vojnom području, KPK je pojačavala svoju infiltraciju u Latinsku Ameriku u dosegu i dubini. Jordan Wilson, istraživač iz Američko-kineske komisije za ekonomiju i sigurnosni pregled, otkrio je da je od sredine 2000-tih, KPK napredovala od vojne prodaje niske razine do vojne prodaje visoke razine, dosegnuvši izvoz od 100 milijuna američkih dolara do 2010. Počevši u 2000-tim, vojni izvoz KPK u zemlje Latinske Amerike znatno se povećao. Primatelji te prodaje oružja bili su protiv američkog režima, a ponajviše Venezuela. Istovremeno, došlo je do povećanja vojne razmjene obuka i zajedničkih vojnih vježbi. [89]

KPK brzo razvija veze s Latinskom Amerikom preko diplomatskih, ekonomskih, kulturnih i vojnih dimenzija. 2015. godine, novi zahtjevi istaknuti na bijelom dokumentu obrane KPK „posebno zadužuju NOV da 'aktivno sudjeluje u regionalnoj kao i međunarodnoj sigurnosnoj suradnji te učinkovito osigurava kineske prekomorske interese.'“ [90]

Na diplomatskom planu, zbog stimulacija i prijetnje KPK, neke zemlje su odlučile prekinuti diplomatske veze s Republikom Kinom (Tajvanom) i umjesto toga prigrlili su komunističku NRK. Lipnja 2017., Panama je izjavila da je prekinula diplomatske odnose s Tajvanom i sada prizna „samo jednu Kinu“. Tri godine prije toga, KPK je započela aktivno planirati ulaganje u infrastrukturu Paname, poput luka, željeznica i autocesta, s ukupnim iznosom ulaganja oko 24 milijarde USD. [91] Kina je već stekla kontrolu nad oba kraja Panamskog kanala, što je od velike međunarodne strateške važnosti.

KPK je također uložila blizu 30 milijardi USD u El Salvadorsku luku, El Union. Srpnja 2018., američki veleposlanik El Salvadora upozorio je u El Salvadorske novine El Diario De Hoy (Današnje novine) da kinesko ulaganje u luku ima vojni cilj i zaslužuje pomnu pažnju. [92]

Na kulturnom planu, do početka 2018, KPK je osnovala trideset devet Konfucijevih instituta i jedanaest Konfucijevih učionica u Latinskoj Americi i Karibima, a ukupno je upisano više od 50,000. [93] Konfucijevi instituti se smatraju kao institucije koje KPK koristi za špijuniranje, kao i za prenošenje komunističke kulture partije i ideologije pod krinkom tradicionalne kineske kulture.

Širenje i infiltracija KPK u Latinskoj Americi ozbiljna je prijetnja Sjedinjenim Državama. Koristeći pristup kineskom tržištu, ovisnosti o ekonomskim ulaganjima i vojnoj pomoći kako bi utjecala na politiku latinoameričkih vlada, Kina ih je u stanju povući u svoju sferu utjecaja i suprotstaviti ih Sjedinjenim Državama. Kanali, luke, željeznice i komunikacijski objekti koje KPK gradi su važni alati koji će se u budućnosti koristiti za širenje i uspostavljanje njene globalne hegemonije.

f. Komunistička Kina se razmeće vojnim ambicijama

Na sajmu naoružanja u Zhuau, 2018. godine, CH-7 Rainbow dron je privukao pažnju vojnih stručnjaka. Rainbow serija označava da Kina sustiže u tehnologiji razvoja naoružanih dronova. Velik broj CH-4 Rainbow preuzeli su vojno tržište Jordana, Iraka, Turkmenistana i Pakistana od SAD. [94] Najnoviji CH-7 Rainbow je jednako dobro opremljen kao X-47B, najbolji koji SAD ima. Jedan posmatrač je otkrio da da je najnoviji CH-7 predstavljen na izložbi prije nego što ga je kineska armija isprobala. [95] Video prikazan na izložbi simulirao je borbu dronova s neprijateljem – američkom vojskom. [96] Svi ovi potezi jasno pokazuju kineske ambicije da se ospori vojna hegemonija SAD.

Kako se kineska vojna sila razvijala, postajala je agresivnija na područjima kao što je Južnokinesko more. 2009 godine, kineska plovila pratila su i maltretirala američki nadzorni brod (USNS Impeccable) dok je obavljao rutinske operacije u tamošnjim međunarodnim vodama [97].

Sličan incident dogodio se u međunarodnim vodama Žutog mora kad su se Kineska plovila više puta približila USNS Victorious na razdaljini od 30 jarda, prisilivši ga da se naglo opasno zaustavi. [98] Rujna 2018., kineski ratni brod vršio je agresivne manevre upozoravajući USS Decatur da napusti to područje. Kineski se brod približio 45 jarda pramcu Decatura, prisiljavajući američki brod na manevar kako bi spriječio sudar. [99]

KPK je odavno otkrila svoje vojne ambicije. Njena strategija je prijeći iz kopnene sile u pomorsku velesilu i na kraju uspostaviti hegemoniju i na kopnu i na moru. 1980. godine Pekinška je strategija bila izvesti aktivnu obranu, a njezin fokus je bio uglavnom obrana vlastitih granica. U to je vrijeme njen glavni protivnik bila Sovjetska vojska. 2013. godine, Pekinška prva linija obrane pretvorila se u aktivni napad u svrhu širenja njene prve linije obrane. Predložila je "strateški napad kao važnu vrstu aktivne obrane." [100]

2015\,, kineski vojni teoretičar i autor knjige Unrestricted Warfare: China’s Master Plan to Destroy America izjavio je sljedeće: „Politika Jedan pojas-Jedna cesta zahtjeva da armija bude visoko mobilna.” “Kineske vojne snage moraju učiniti veliki korak naprijed i revolucionizirati se.“ “Nacionalni interesi koji proističu iz Jedan pojas – Jedna cesta su ogroman podstrek za reformu kineske armije.” [101] Sve ovo pogoni cilj Pekinga da postane kopnena super-sila.

Američko Ministarstvo obrane u svom godišnjem izvješću Kongresu 2018. godine je izjavilo:

Kineski pomorski naglasak i pažnja na misije koje čuvaju njezine prekomorske interese su sve više tjerale PLA izvan kineskih granica i njegove neposredne periferije. Razvoj fokusa PLAN [kineske mornarice] - od „obrane priobalnih morskih voda“ do kombinacije „obrane priobalnih morskih voda“ i „zaštite otvorenog mora“ - odražava rastući interes visokog zapovjedništva u širem operativnom dometu. Kineska vojna strategija i stalne reforme PLA odražavaju napuštanje njenog povijesno usmjerenog kopnenog mentaliteta. Slično tome, doktrinarni navodi "prednja rubna obrana" koji bi makli potencijalne sukobe daleko od kineskog teritorija sugeriraju da PLA stratezi predviđaju sve veću globalnu ulogu. [102]

Cilj kineske ekspanzije na Južnom kineskom moru je da se probije ozvan prvog lanca otoka. Kina je izgradila otoke i militarizirala grebene otočiće u Južnom kineskom moru, opremivši ih zračnim lukama, zrakoplovima na obali i raketama. Ojačala je tri strateški važna otočića, Ognjeni križni greben, Subi greben i Mischief greben, protu brodskim krstarećim raketama, raketama zemlja zrak i zračnim pristaništima. Otoci u osnovi služe kao stacionarni nosači zrakoplova koji se mogu koristiti u slučaju vojnih sukoba. Na strateškoj razini, mornarica NOV sposobna je probiti granice otočnog lanca, koji se pruža od Kurilskih otoka na sjeveru do Tajvanskog otoka i Bornea na jugu, dajući joj sposobnost borbe na otvorenom oceanu.

Lawrence Sellin, umirovljeni pukovnik američke vojske i vojni komentator, 2018 godine je napisao: „Kina sada pokušava proširiti svoj međunarodni utjecaj izvan Južnokineskog mora povezujući se sa sličnim okvirom za prevlast u sjeverno Indijskom oceanu. Ako se dozvoli da dovrši vezu, Kina bi mogla biti u nedostižnom položaju da izvrši ovlast nad oko polovice globalnog BDP-a." [104]

Prevlast u Južnom kineskom moru nije pitanje teritorija, već globalne strategije. Svake godine, gotovo 5 bilijuna dolara robe kreće se kroz Južnokinesko more. [105] Za Kinu, njen pomorski put svile započinje Južnokineskim morem, a oko 80 posto njenog uvoza nafte putovat će morem. [106] Čuvanje mira u Južnom kineskom moru nakon Drugog svjetskog rata palo je na Sjedinjene Države i njihove saveznike, što predstavlja veliku prijetnju kineskom režimu.

M. Taylor Fravel, predavač političkih znanosti na Institutu tehnologije Massachusetts, napisao je da od 1949., Kina je sudjelovala u dvadeset i tri teritorijalna spora sa svojim susjedima. Riješila je sedamnaest tih sporova. U petnaest od tih rješenja, Peking je ponudio značajne kompromise u raspodjeli spornog teritorija. Ali kad je riječ o problemima u Južnom kineskom moru, od 1950-ih, pa čak i kad je kineska mornarica bila vojno beznačajna, ona je usvojila beskompromisni pristup i zatražila neosporni suverenitet nad regijom. Kina nikada nije upotrijebila takav apsolutni jezik u ostalim teritorijalnim sporovima. [107]

Fravel je naveo nekoliko razloga snažnog stava Kine o pitanjima Južnog kineskog mora. „Kina smatra strateškim priobalne otoke poput [Spratly otočja]. S ovih otoka, Kina može zatražiti jurisdikciju nad susjednim vodama koje mogu sadržavati značajne prirodne resurse, pa čak i nadležnost nad nekim aktivnostima stranih mornaričkih plovila", rekao je. „Južno kineski morski grebeni se također mogu razviti u prednje ispostave za projektiranje vojne snage. ... Oni bi također mogli pomoći kineskim silama podmornice sprječavanjem drugih država da prate kineske podmornice koje pokušavaju ući u zapadni Tihi ocean iz Južno kineskog mora. " [108]

Agresivne i ekspanzivne akcije kineskog režima u Južnom kineskom moru, a posebno koraci koje je poduzeo posljednjih godina da promjeni status quo, pojačali su vojne tenzije u široj regiji. U reakciji, „Japan je naravno preokrenuo desetljeće duge propadajuće vojne izdatke, dok je Indija oživjela svoju stagnirajući pomorsku modernizaciju.“ [109]

Prikrivajući svoje napore izgovorom sigurnog prolaza energije i tereta, kineska aktivna ekspanzija u Južnom kineskom moru je prevagnula ravnotežu snage u regiji i povećala mogućnost vojnih sukoba. Jedan ekspert je istaknuo da "kinesko shvaćanje [Južnokineskog mora] kao sigurnosni problem dovelo je do erozije sigurnosti u regiji." [110]

2017. godine kineska armija je osnovala svoju prvu prekomorsku vojnu bazu u Džibutiju. Zapadni učenjaci vjeruju da kineski vojni dužnosnici razmatraju kako projicirati vlast sve dalje u inozemstvo. [111] Na primer, KPK je od nedavno aktivna na pacifičkim ostrvima, bez obzira na cijenu takvih investicija. Njen dugoročni cilj je da te ostrvske države služe za opskrbu plave mornaričke flote. [112] Komunistička kineska vojna ekspanzija nije ograničena na tradicionalnu podjelu kopna, mora i vazduha; ona također napreduje u području svemirskog i elektromagnetskog ratovanja.

KPK režim ima najveću vojsku na svijetu, s dva milijuna aktivnog vojnog osoblja. Ona također ima najveću kopnenu silu na svijetu, najveći broj ratnih brodova, treću mornarsku tonažu i ogromne zračne snage. Ona ima sposobnost nuklearnog napada koji se sastoji od interkontinentalnih balističkih raketa, balističko-raketnih podmornica i strateških bombardera.

Kineski režim također ima 1.7 milijuna naoružanih policajaca, koji su organizacija pod ujedinjenim vodstvom Središnje vojne komisije KPK; pored toga, KPK drži veliki broj pričuvnih i milicijskih jedinica. Partijska vojna doktrina uvijek je isticala važnost "narodnog rata". Pod totalitarnim sustavom KPK, ona može brzo preusmjeriti sve raspoložive resurse u vojnu upotrebu u slučaju rata. To znači da KPK ima preko milijardu ljudi od kojih može mobilizirati ogroman broj ljudi.

Kineski BDP naglo se povećao između 1997. i 2007. godine. Kopnene snage kineske armije sada imaju na tisuće modernih glavnih borbenih tenkova. Mornarica ima dva nosača zrakoplova u svojoj floti i gradi još. Devedeset posto lovaca zrakoplovstva pripadaju četvrtoj generaciji, a KPK je započela uvoditi lovce pete generacije.

Početkom 2017. NRK je najavila povećanje svog godišnjeg vojnog proračuna za 6.5 posto prilagođene inflacije na 154.3 milijarde američkih dolara. Analiza podataka od 2008. do 2017. godine pokazuje da je Pekinški službeni vojni proračun porastao za godišnji prosjek od 8 posto u uvjetima prilagođenim inflaciji u tom razdoblju. [113] Promatrači procjenjuju da je stvarna vojna potrošnja KPK dvostruko veća od službeno priznate. Osim toga, vojna snaga režima ne odražava se u potpunosti u vojnoj potrošnji, jer su stvarni vojni izdaci veći od javnih podataka, a KPK može zahtijevati mnoštvo civilnih resursa i radne snage po vlastitom nahođenju. Čitav industrijski sustav može služiti potrebama rata, što znači da njegove stvarne vojne mogućnosti daleko prelaze službene podatke i uobičajene procjene.

KPK je izgradila globalni sustav koji se sastoji od više od trideset navigacijskih satelita Beidou (Veliki medvjed) koji imaju globalne mogućnosti za vojno pozicioniranje. U vezi s tim, NOV pronalazi sve naprednije borbene bespilotne letjelice. Na zračnom mitingu Zhuhai u Kini 2018 godine, prvi nastup drona CH-7 Rainbow privukao je pažnju vojnih stručnjaka. Serija Rainbow označava da je Kina ušla ukorak u tehnologiji razvoja naoružanih bespilotnih letjelica. Veliki broj ranijih CH-4 Rainbow zavladao je vojnim tržištem Jordana, Iraka, Turkmenistana i Pakistana, koje su Sjedinjene Države ograničile u kupnji naoružanih bespilotnih letjelica. [103] Najnoviji CH-7 Rainbow je na neki način jednako dobro opremljen kao i X-47B, najbolja bespilotna letjelica koje mogu ponuditi Sjedinjene Države. [104] Video prikazan na zračnom mitingu simulirao je bespilotne letjelice u borbi protiv neprijatelja, koji je očito bila američka vojska. [105] Bespilotne letjelice male veličine mogu biti raspoređene po raznim platformama, uključujući civilna plovila, što bi moglo KPK pružiti prednost nad Tajvanom u potencijalnom sukobu. [106] Veliki broj zračnih bespilotnih letjelica može formirati grozdove pod nadzorom satelita i umjetne inteligencije, što ih čini korisnim u regionalnim i asimetričnim sukobima.

Kineski borac J-20, koji je također predstavljen na zračnom mitingu Zhuhai, podsjeća na američki F-22, dok kineski J-31 izgleda po uzoru na F-35. Iako u mnogim pogledima još uvijek zaostaje za američkom vojskom, obrambena industrija NRK zatvara jaz sa Sjedinjenim Državama u razvoju modernih mlaznih borbenih aviona.

KPK koristi širok raspon špijunaže kako bi tehnološki ušla ukorak sa Sjedinjenim Državama. Prema nekim procjenama, više od 90 posto špijunaže protiv Sjedinjenih Država provedenih hakiranjem dolazi iz Kine, a mreže KPK infiltriraju se u velike američke kompanije i vojsku, kradući tehnologiju i znanje koje Kinezi ne mogu samostalno razviti. [115]

U pogledu taktike, PLA je usmjeren na asimetrične mogućnosti: asimetrično ratovanje, asimetričnu strategiju i asimetrično oružje. [116] Adm. Philip S. Davidson, zapovjednik američke Indo-pacifičke komande, opisao je Kinu kao "ravnopravnog natjecatelja." Rekao je da se Kina ne pokušava uskladiti s američkom vatrenom snagom jedan na jedan, već pokušava ući ukorak sa Sjedinjenim Državama izgradnjom kritičnih asimetričnih sposobnosti, uključujući uporabu protu brodskih raketa i sposobnosti podmorničkog ratovanja. Zbog toga je upozorio da "nije sigurno da će Sjedinjene Države pobijediti u budućemu sukob s Kinom." [117]

KPK se oslanjala na razvoj raketa Dongfeng 21D (anti-brodske balističke rakete za borbu protiv američkih nosača aviona) za slične snajperske sukobe. Tijekom 2018. godine, PLA je izložila svoju kopnenu YJ-12B nadzvučnu protu brodsku krstareću raketu još poznatu kao "ubojica nosača zrakoplova." Nacrtao je 550 kilometara "zonu smrti" u zapadnom Tihom oceanu, u kojoj će američke borbene skupine biti podložne napadima zasićenja ultra malih visina.

Nakon brzog širenja svoje vojne moći, NRK je postala veliki izvoznik oružja svjetskim autoritarnim režimima, poput Sjeverne Koreje i Irana. S jedne strane, cilj je proširiti vojne saveze, a s druge strane, rastjerati i suzbiti američku vojnu moć. U tu svrhu KPK režim potiče mržnju prema Sjedinjenim Državama, pronalazeći zajednički uzrok s ostalim protuameričkim režimima.

Istodobno, vodstvo KPK je usvojilo terorističke vojne teorije poput neograničenog ratovanja. Ona zagovara nužnost rata rekavši da „rat nije daleko od nas; to je rodno mjesto "kineskog stoljeća." To legitimira nasilje i teror izrekama poput "mrtvi su pokretačka snaga za napredovanje povijesti." To opravdava agresiju izrekama "nema prava na razvoj bez prava na rat" i "razvoj jedne zemlje prijeti drugoj - to je opće pravilo svjetske povijesti." [118]

Zhu Chenghu, general bojnik i dekan na Nacionalnom sveučilištu obrane Narodne Republike Kine, 2005 godine javno je izjavio da ako Sjedinjene Države interveniraju u ratu na tajvanskom tjesnacu, Kina bi preventivno upotrijebila nuklearno oružje kako bi razorila stotine gradova u Sjedinjenim Državama, čak i ako cijela Kina istočno od Xiana (grada smještenog na zapadnom rubu tradicionalnih kineskih granica), kao posljedica toga bude uništena. [119] Zhuove izjave su bile uglavnom u svrhu ispitivanja reakcije međunarodne zajednice.

Važno je biti svjestan da su vojne strategije KPK uvijek podređene njenim političkim potrebama, te da vojne ambicije režima sačinjavaju samo jednu dimenziju njegovih većih planova da utemelji komunističku hegemoniju nad čitavom zemaljskom kuglom.

3. "Neograničeno ratovanje" s kineskim komunističkim karakteristikama

U procesu ostvarenja svojih globalnih ambicija KPK ne priznaje moralna ograničenja i ne poštuje zakone. Kao što je rečeno u Devet komentara o Komunističkoj partiji, povijest utemeljenja i uspona KPK na vlast bio je proces postupnog usavršavanja zla koje je pronađeno kroz povijest, kako u Kini tako i širom svijeta, uključujući devet naslijeđenih osobina Partije: „zlo, prijevara, podbadanje, oslobađanje ološa društva, špijunaža, pljačka, borba, uklanjanje i kontrola. " [1] Te se osobine vide svugdje kroz globalno širenje KPK, a Partija je kontinuirano poboljšavala i jačala svoje tehnike i njihovu zlonamjernost. Neograničeno ratovanje KPK je koncentrirani izraz tih zlih osobina i važan dio njezinog uspjeha.

Ideja o neograničenom ratovanju je uvijek bila prisutna kroz vojne prakse KPK, ali taj je termin prvi put službeno upotrijebljen u knjizi Neograničeno ratovanje iz 1999. godine, koju su napisala dva kineska pukovnika. Kao što samo ime govori, neograničeno ratovanje ima ove karakteristike: "[To je] rat izvan svih ograničenja i granica..., prisiljavanje neprijatelja da prihvati vlastite interese na bilo koji način, uključujući metode sile i ne-sile, vojne i ne- vojne, ubijanja i ne-ubijanja. ... Sredstva su sveobuhvatna, informacije su sveprisutne, bojište je posvuda ... izvan svih političkih, povijesnih, kulturnih i moralnih ograničenja." [2]

Neograničeno ratovanje znači da se "sve oružje i tehnologije mogu koristiti po volji; to znači da su probijene sve granice između ratnih i neratnih, vojnih i nevojnih svjetova." Koristi metode koje obuhvaćaju razne nacije i sfere aktivnosti. Financije, trgovina, mediji, međunarodni zakon, svemir i drugo su sva potencijalna bojišta. Oružja uključuju hakiranje, terorizam, biokemijsko ratovanje, ekološko ratovanje, atomsko ratovanje, elektroničko ratovanje, trgovinu drogom, obavještajnu službu, krijumčarenje, psihološko ratovanje, ideološko ratovanje, sankcije i tako dalje. [3]

Autori Neograničenog ratovanja smatraju da je „generalizacija rata“ neizbježni budući smjer i da svako polje mora biti militarizirano. Oni smatraju da je korištenje velikog broja ne-vojnog osoblja ključ za neograničeno ratovanje, te da se vlada mora brzo pripremiti za borbu na svim nevidljivim ratnim poljima. [4]

Mnogi ljudi se metaforički odnose na različita profesionalna ili društvena okruženja kao "bojišta", ali KPK to shvaća doslovno. Sva polja su bojišta jer je KPK svakog trenutka u stanju rata i svi su borci. Svi sukobi smatraju se borbama života i smrti. Mali problemi bivaju uvećani da postanu pitanja principa ili ideologije, a cijela je država mobilizirana, kao da je u stanju aktivnog rata, kako bi ispunila ciljeve KPK.

U četrdesetim godinama 20. stoljeća, za vrijeme kineskog građanskog rata, KPK je koristila ekonomsko ratovanje kako bi naškodila ekonomiji nacionalističke vlade (Kuomintang, ili KMT) Republike Kine i prouzročila kolaps. Partija je koristila špijunažu za dobivanje Kuomintangovih vojnih planova čak prije nego što su ih primile trupe KMT. KPK i danas nastavlja koristiti neograničena sredstva ratovanja i to u još većem i širem obimu. Neograničeno ratovanje, koje krši sva konvencionalna pravila i moralna ograničenja, ostavlja većinu zapadnjaka, zapadnih vlada i zapadnih tvrtki nesposobnima da razumiju KPK, a još manje da joj se suprotstave.

KPK u brojnim područjima primjenjuje mnoga naizgled svjetovna sredstva za postizanje svojih ciljeva:

  • Izvoz partijske kulture i laži svijetu putem strane propagande. Kontroliranje globalnih medija i provođenje ideološkog rata

  • Koristeći slavu, medene zamke (seksualne zamke), međuljudske odnose, podmićivanje i despotsku moć da bi stekli prednost nad vođama globalnih organizacija, važnim političkim ličnostima, stručnjacima u istraživačkim centrima i akademskim krugovima, poslovnim tajkunima i utjecajnim ljudima svih slojeva života

  • Podrška, podbadanje i savez sa razbojničkim režimima da bi odvratili pažnju Sjedinjenih Država i zapadnih vlada

  • Koristeći trgovinsku diplomaciju da natjera slobodne zemlje da se natječu jedna protiv druge, koristeći tržište od više od milijardu kineskih potrošača kao mamac

  • Produbljivanje ekonomske integracije i međuovisnosti da povežu druge zemlje

  • Kršenje trgovinskih pravila Svjetske trgovinske organizacije

  • Davanje lažnih obveza u pogledu reformi za akumuliranje trgovinskog viška i deviznih rezervi

  • Korištenje tržišta, deviza i financijskih sredstava kao oružja za represiju ljudskih prava ekonomskim neograničenim ratovanjem i prisiljavanje drugih zemalja da odustanu od moralne odgovornosti i univerzalnih vrijednosti

  • Prisiljavanje Kineza koji rade u privatnim poduzećima u inozemstvu da kradu informacije

  • Pravljenje talaca od kineskih građana i državljana drugih zemalja

a. KPK promiče partijsku kulturu širom svijeta

2018. godine, kada je KPK osnovala podružnicu nacionalne TV u Londonu, naišla je na problem: dobivanje previše zahtjeva za posao. Gotovo šest tisuća ljudi prijavilo se za devedeset slobodnih radnih mjesta. [5] Revnost ljudi da rade za glasnika KPK - posao koji je zahtijevao izvještavanje vijesti iz perspektive KPK - odražava pad zapadne medijske industrije i prijetnju inozemne propagande KPK svijetu.

Najveći svjetski stroj propagande

Mao Zedong je jednom zahtijevao da Novinska agencija Xinhua "preuzme kontrolu nad Zemljom i omogući da cijeli svijet čuje naš glas." [6] Ono što nije uspjela u prošlosti, KPK sada postiže.

Nakon financijske krize 2008. zapadni mediji su bili suočeni s vlastitim financijskim i poslovnim krizama. KPK je iskoristila priliku da postavi svoju kampanju "vanjske propagande". The People's Daily, China Daily, Xinhua, China China Central Television (CCTV), China Radio International i ostali glasnici Komunističke partije uspostavili su distribuciju novina, radio i televizijskih stanica širom svijeta.

Chang Ping, bivši direktor vijesti tiražnog kineskog lista Southern Weekend, rekao je da između 2009. i 2015. kineski režim je izdvojio 45 milijardi juana (6.52 milijardi USD) za "nacionalnu strategiju vanjske propagande za odnose s javnošću i publicitet". Prema kineskim medijskim izvorima, 45 milijardi juana predstavljalo je samo mali dio ukupnih rashoda. [7] Poznati učenjak na George Washington univerzitetu rekao je za BBX da je u 2016. KPK potrošila 10 milijardi dolara na propagandu. [8]

Ožujka 2018., Odjel za propagandu Centralnog komiteta Komunističke partije Kine predvodio je integraciju CCTV, Kineskog međunarodnog radija i Kineskog nacionalnog radija kako bi osnovao China Media Group, također nazvanu Glas Kine. Ona je postala najveća propagandna mašina na svijetu.

Strani propagandni aparat KPK pokušava se uklopiti vrbovanjem uglavnom lokalnih izvjestitelja i prezentatora. Video poziv između Xi Jinpinga i ureda CCTV Amerike u Washingtonu DC veljače 2016. pokazao je da većina tamo zaposlenih novinara nisu bili Kinezi. [9] Ali, odjel za propagandu KPK daje sadržaj o kojem izvještavaju. Kineski državni mediji na taj način proizvode mjesni medijski paket u ciljnoj zemlji, koristeći mjesna lica i glasove kako bi ulijevali razmišljanje Komunističke partije i povezali režim s kineskim narodom. Koriste mjesno stanovništvo u inozemstvu za širenje priča KPK i glasa KPK, a ne istinite Kineske priče i glasove kineskog naroda.

Partija također daje stipendije mladim stranim novinarima, uključujući hranu i obrazovanje kako bi mogli studirati ili se osposobljavati u kontinentalnoj Kini i istodobno biti naučeni stavovima KPK u novinarstvu.

U mnogim situacijama propaganda KPK izgleda neuspješna zbog njezinih grubih narativa, koji štete njenoj vjerodostojnosti. Međutim, koriste niz taktika, uključujući korištenje stranih medija kao glasnika, bezobzirno napadajući bilo koji medij i pojedince koji kritiziraju KPK, prisiljavajući podršku KPK.

Pretvaranje medija širom svijeta u novinsku agenciju Xinhua

Godine 2015. ministri vanjskih poslova deset zemalja osudili su KPK zbog izgradnje umjetnih otoka u spornim vodama Južnokineskog mora. U isto vrijeme, radio postaja u Washington, DC, tvrdila je da su vanjske snage pokušale izmisliti činjenice i pogoršati napetosti u Južnokineskom moru. Ona nije uspjela spomenuti kako je KPK nastojala preuzeti to područje. Postaja WCRW ponavlja veliki dio sadržaja favorizirajući položaj KPK i što je zanimljivo, ne pušta reklame. Njezin jedini kupac je los anđelska tvrtka G&E Studio Inc., koju 60 posto kontrolira Kineski međunarodni radio (KMR) u Pekingu. G&E emitira svoje programe na kineskom i engleskom jeziku na najmanje petnaest američkih postaja, a između ostalih pokrivaju Salt Lake City, Philadelphiju, Houston, Honolulu i Portland.

Glasilo KPK, KMR, oslanja se na lokalnu kompaniju registriranu pod nazivom „kinesko—američka“. Kontrolirajući većinski paket akcija, koristi američke radio stanice da promiče KPK propagandu. Najveća korist ove operacije je prikrivanje uloge KPK i slušatelji su navedeni da misle da sami Amerikanci izražavaju potporu KPK.

2015. godine KMR je globalno upravljao trideset i tri takve stanice u najmanje četrnaest zemalja. Do 2018. godine imao je pedeset i osam postaja u trideset pet zemalja. [12] Kontrola i djelovanja provode se preko lokalnih kineskih tvrtki, što ga čini legalnim, mada su mnogi nezadovoljni što Partija skriva svoju propagandu. Pod znakom demokracije, KPK se zalaže za komunizam i pokušava manipulirati svojom publikom da usvoji njene stavove iskorištavajući rupe u zakonima slobodnih društava. Ona koristi demokraciju za uništavanje demokracije.

Umetci China Daily su još jedan važan dio vanjske propagandne kampanje KPK. China Daily objavljuje umetke vijesti pro-KPK u Washington Postu koristeći stil izgleda koji čitateljima ostavlja dojam da je to sadržaj Washington Posta, jer je tekst koji označava umetak reklama postavljena na neupadljivo mjesto. [13] KPK je sklopila slične ugovore sa više od trideset drugih novina, uključujući The New York Times, The Wall Street Journal, The Daily Telegraph i Le Figaro.

23. rujna 2018. godine China Daily je također ubacio dodatak od četiri stranice koji je izgledao kao obične vijesti i komentari lokalnih novina Des Moines Register. Taj materijal je napao američkog predsjednika i čekanu trgovinsku pogodbu, u onome što su neki nazvali, pokušaj utjecaja na nadolazeće polugodišnje izbore. [14]

Kada je u pitanju informacijsko ratovanje, totalitarni režim KPK ima nekoliko prednosti u odnosu na ostale zemlje. Partija blokira medije svih demokratskih zemalja, ali može ubaciti svoje državne medije u demokratska društva. KPK sprječava medijske dodatke slobodnih zemalja u svojim medijima, ali KPK može umetnuti svoj sadržaj u medije slobodnih društava. Mediji KPK prije svega služe Partiju, a zapadni novinari nikada neće imati ulogu rukovoditelja u svojim glasnicima KPK. KPK može, međutim, poslati svoje tajne agente u zapadne medije ili trenirati strance da budu glasnici izvjestitelji za medije Partije.

Sve dok Zapad još uvijek smatra da su mediji KPK legitimni, Zapad će i dalje gubiti u informacijskom ratu. 2018. godine američko Ministarstvo pravosuđa naložilo je Xinhua i China Global Television Network da se registriraju kao strani agenti u Sjedinjenim Državama. Bio je to korak u pravom smjeru, ali daleko od dovoljnog, a problem u prvom redu je bio nedostatak reciprociteta.

U novije vrijeme američka vlada poduzela je snažnije djelatnosti kako bi se suprotstavila propagandnim narativima KPK. Od ožujka 2020. američko Ministarstvo vanjskih poslova počelo je postavljati ograničenja na medije pod kontrolom NRK koje posluju u Sjedinjenim Državama, poput njihovog imenovanja inozemne misije i ograničavanja broja osoblja koje mogu zaposliti. Dužnosnici Trumpove administracije poput državnog tajnika Mikea Pompea bili su posebno glasni u kritikama pokušaja Komunističke partije da pobjedi u propagandnom ratu.

Komunistička partija također se odlikuje u nadzoru prekomorskih medija na kineskom jeziku. KPK je prisilom i namamljivanjem zaposlila veliki broj medija na kineskom jeziku, uključujući i neke Tajvanske medije koji su prethodno imali jaku tradiciju antikomunizma. Svjetski kineski medijski forum kojeg financira KPK korišten je kao platforma za komuniciranje uputa Partije kineskim medijima širom svijeta. Više od četiri stotine i šezdeset prekomorskih kineskih rukovoditelja medija iz više od šezdeset zemalja i regija prisustvovalo je 9. Svjetskom kineskom medijskom forumu održanom u Fuzhouu 10. rujna 2017. godine.

Primjer utjecaja ovog medijskog rada upravljanja može se naći u izvještavanju The China Pressa (pod nazivom Qiao Bao na mandarinskom kineskom), kalifornijskog medija na kineskom jeziku koji u SAD provodi propagandu KPK. Duga izvješća China Pressa tijekom 19. nacionalnog kongresa KPK 2017. godine bila su gotovo identična onima koje su objavili službeni mediji Partije. [15]

KPK je nadzirao kinesko medijsko udruženje sa više od sto šezdeset članova medija, koje je krenulo u akciju tijekom pro demokratskih prosvjeda pokreta kišobrana 2014. godine u Hong Kongu. Grupa je hitno okupila stotinu četrdeset i dva pro-NRK medija u Aziji, Europi, Africi, Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji kako bi objavila svoju deklaraciju "Čuvanja Hong Konga" što podržava perspektivu KPK. [16]

Uz ekonomsku „kolonizaciju“ Afrike, mediji KPK stigli su i do svih krajeva kontinenta. Kineska televizijska i medijska grupa StarTimes sada djeluje u tridesetak afričkih zemalja i tvrdi da je "najbrže rastući i najutjecajniji operater digitalne televizije u Africi." [17] Režim je bio neumoljiv u svom prodiranju u prekomorske medije.

Suzbijanje protivničkih glasova još je jedan vid prekomorske propagandne operacije KPK. Partija prijeti novinarima koji to razotkrivaju uskraćivanjem vize i drugim oblicima uznemiravanja, što dovodi do samocenzure. Posljedica je da je samo nekoliko globalnih medijskih korporacija koje zauzimaju potpuno neovisan stav o KPK bez obzira na posljedice koje nameće režim.

Postoji nekoliko načina da tiranski režim poput KPK poboljša svoj javni imidž. Prvi i najdirektniji način je provesti istinsku reformu i prijelaz na oblik vladavine koji poštuje ljudska prava, univerzalne vrijednosti i vladavinu zakona. Drugi način je da režim prikrije svoje zločine cenzurom. Treći je da režim aktivno uvjeri vanjski svijet da stane na stranu režima. Treća metoda je najučinkovitiji oblik zataškavanja tiranije.

KPK je koristila drugi i treći način istodobno tijekom decenija. Ona koristi razne propagandne aktivnosti velikih razmjera kako bi se usmjerila na strance, mijenjajući mišljenje ljudi kako bi ih navela da razmišljaju pozitivno o komunističkoj Kini ili barem ne kritiziraju njezine temeljne mane. U nekim slučajevima, propaganda KPK ih čak može povući u blato i pretvoriti u aktivne saveznike. Kroz opsežna ulaganja i promišljena djelovanja, Partija je uspostavila svjetski sustav za stvaranje saveza, izoliranje neprijatelja i pretvaranje neutralnih entiteta u simpatizere ili propalice.

Ispiranje mozga preko kulture, književnosti i likovne umjetnosti

Ideološka i politička indoktrinacija ključno je sredstvo u KPK uništavanju tradicionalne kineske kulture. Ali posljednjih godina, Partija reklamira svoju posvećenost obnovi tradicionalne kulture, nastojeći se postaviti kao legitimni predstavnik kineske nacije i njenog identiteta. Kao što je rečeno u prethodnim poglavljima ove knjige, ovaj val navodne obnove zanemaruje dušu tradicije, zamjenjujući je lažnom verzijom prožetom devijantnom kulturom Komunističke partije. To ne samo da je prevarilo svijet, nego je još više urušilo drevno nasljeđe Kine. Tipični primjeri ovog napora su Konfucijevi instituti koji su postavljeni na kampusima i srednjoškolskim kampusima širom svijeta.

Konfucijevi instituti podrivaju važna akademska načela autonomije i slobode istraživanja, te nastoje promicati KPK-ovu verziju povijesnih događaja, iskrivljavati povijest Kine i izostavljati grozno stanje ljudskih prava. U nekim učionicama Konfucijevih instituta na zidu su obješeni citati Maoa. Na površini, Konfucijevi instituti tvrde da podučavaju kinesku kulturu, dok zapravo, promiču komunističku doktrinu i prenose partijsku kulturu.

Prema nepotpunim statistikama, od kraja 2017. KPK je osnovala najmanje 525 Konfucijevih instituta (koji su usmjereni na koledže i sveučilišta) i otvorila 1.113 Konfucije učionica (usmjerenih na osnovne i srednje škole) u više od 145 zemalja. [17] Financiranje Konfucijevih instituta osigurava Hanban, organizacija povezana s Odsjekom za rad ujedinjenog fronta KPK (UFWD). Korištenje sredstava nadgleda osoblje iz veleposlanstava i konzulata NRK.

Osim što nude kulturne i jezične tečajeve, Konfucijevi instituti također iskrivljuju povijest, pa čak organiziraju prosvjede protiv aktivnosti za koje KPK vjeruje da prijete njenoj dominaciji. Na primjer, govornici pro-Pekinga pozvani na događaje pod pokroviteljstvom Konfucijevih instituta ponavljali su laži KPK o Tibetu, dok su drugi tvrdili da su Sjedinjene Države uvukle Kinu u Korejski rat bombardirajući kineska sela, navodi se u izvješću Kongresne komisije SAD-Kina za ekonomski i sigurnosni pregled 2018 godine (USCC). [18]

Zakon o financiranju obrane za fiskalnu 2019. godinu osudio je pokušaje utjecaja KPK na javno mnijenje SAD, a posebno "medija, kulturnih institucija, tvrtki i akademskih i političkih skupina." Zakon izričito zabranjuje da se bilo koja nacionalna sredstva za obranu daju kinesko jezičnim odjelima američkih sveučilišta gdje postoji Konfucijev institut. [19]

Od devetog do desetog mjeseca 2011, kineske vlasti su otposlale muzičko-plesnu trupu sa 300 izvođača u Kennedy Center for the Arts u Washingtonu, D.C., gdje je KPK odigrala svoju komunističku plesnu dramu Crveni odred žena. U desetom mjesecu 2016, u Los Angelesu je održan koncert visokog profila u čast osamdesete obljetnice pobjede Crvene armije u Dugom maršu. Istovremeno, u Australiji je u koncertnim dvoranama u Melburnu i Sidneju zakazana predstava Koncert crvenih pjesama povodom 40-te obljetnice smrti Mao Zedonga. Lokalne kineske organizacije u Australije su uložile protest i na kraju su uspjele da spriječe predstavu. 2017, KOK je poslala u Australiju Crveni odred žena, a 2018. je postavila još jednu komunističku plesnu dramu Crvena garda jezera Honghu, u Sidneju i Melburnu.

Po pitanju informacijskog ratovanja, totalitarni režim KPK zauzima visoku poziciju u odnosu na demokratske režime. Na primjer, Partija blokira medije svih demokratski zemalja, ali može da ubaci svoje sadržaje u medije demokratskih zemalja. KPK mediji služe pre svega Partiji, i zapadni novinari nikad neće dobiti rukovodeća mjesta u njima. KPK, međutim, može slati svoje ljude tajno u zapadne medije, ili obučavati novinare da budu njenih glasnogovornici. Dok god Zapad bude smatrao KPK medije legitimnim, nastaviti će da gubi u ratu informacija. 2018, američko Ministarstvo pravde je naložilo novinskoj agenciji Xinhua i China Global TV Network da se registriraju kao strane agenture u SAD. To je bio ispravan korak, ali daleko od dovoljnog – problem je ionako u nedostatku reciprociteta.

Inozemna propagandna kampanja KPK je glavni projekt namijenjen globalnom preoblikovanju pogleda javnosti na režim. KPK širi svoju štetnu ideologiju ovim propagandnim radom, koji je žestoko zavarao ljude što se tiče režima, njegovog načina rada, kršenja ljudskih prava i općenito komunizma.

b. Ujedinjeni front radi na razaranju slobodnog svijeta iznutra

18. prosinca 2018. KPK je proslavila četrdesetu obljetnicu svoje takozvane reforme i otvaranja. Dodijelila je medalju za prijateljstvo Kineske reforme desetorici utjecajnih stranaca kako bi "zahvalili međunarodnoj zajednici na podršci kineske reforme." [130] Tih deset stranaca uključuje Juan Antonia Samarancha, bivšeg predsjednika Međunarodnog olimpijskog komiteta, koji je izabrao Kinu za domaćina Olimpijskih igara 2008. godine; i Robert Lawrence Kuhna, američkog biznismena koji je posudio svoje ime kao autor sjajne biografije bivšeg lidera KPK Jianga. U proteklih nekoliko desetljeća, bezbroj političara i poznatih ličnosti djelovali su kao suučesnici taktike ujedinjenog fronta KPK. Na žalost, svi su postali žrtvama taktike ujedinjenog fronta i na taj način suučesnici.

Da bi ostvarila svoj cilj dominacije svijetom, KPK, koristi sva sredstva. Ovo je ključni dio koncepta “ujedinjenog fronta”.

Mao je ujedinjeni front nazvao jednim od „triju čarobnih blaga“ KPK. Vlada Kuomintang u doba građanskog rata je obmanuta ovim taktikama i na kraju je pretrpjela velike gubitke. Zapadne vlade su ovim taktikama bile prevarene i pretrpjele gubitke, ali neke se počinju buditi i objavljeno je niz istraživačkih izvještaja o ujedinjenom frontu.

Izvještaj USCC 2018. godine Rad kineskog prekomorskog ujedinjenog fronta opisuje strukturu rada i operacije prekomorskog ujedinjenog fronta, uključujući način na koji KPK koristi razne vrste vladinih i nevladinih organizacija za rad ujedinjenog fronta i posljedice za Sjedinjene Države i druge Zapadne zemlje. U izvješću se navodi: "Ovo povećanje važnosti rada Ujedinjenog fronta rezultiralo je povećanim brojem dužnosnika UFWD stavljenim na čelne vladine i KPK položaje, dodajući otprilike 40,000 novih kadrova UFWD." [20]

Istraživački centar Global Public Policy Institute 2018. godine objavio je izvješće u kojem je detaljno opisao aktivnosti ujedinjenog fronta KPK u Europi. [21] Institucija Hoover na Sveučilištu Stanford objavila je detaljno izvješće o istoj temi 29. studenog 2018. Izvještaj kaže: „Kineske utjecajne aktivnosti nadišle su tradicionalni fokus Ujedinjenog fronta na zajednice dijaspore kako bi se usmjerile na daleko širi spektar sektora u zapadnim društvima, u rasponu od istraživačkih centara, sveučilišta i medija do državnih, lokalnih i državnih vladinih institucija. Kina nastoji promicati poglede koji se simpatiziraju sa kineskom vladom, politikom, društvom i kulturom, a suzbija alternativne poglede; i izabire ključne američke igrače kako bi podržali kineske vanjskopolitičke ciljeve i gospodarske interese." [22]

Ujedinjeni front KPK cilja prvenstveno sljedeće aktere na Zapadu:

Političari i biznismeni

Izvještaj USCC kaže da KPK smatra rad njenog ujedinjenog fronta važnim alatom za jačanje domaće i međunarodne potpore Partiji. To uključuje kupovanje zapadnih političara. Kroz nagovaranje, mamljenje i izgradnju odnosa, KPK održava bliske veze s mnogim visokim dužnosnicima zapadnih vlada. Partija ove političare tretira kao "državno blago", dajući im raskošne poklone i dodjeljujući im titule poput "starih prijatelja Kine." Među njima su sadašnji i bivši generalni tajnici Ujedinjenih naroda, šefovi država, visoki vladini dužnosnici, viši vladini savjetnici, šefovi međunarodnih organizacija, poznati akademici i znanstvenici istraživačkih centara, kao i tajkuni medijskih konzorcija. Očekuje se da svi ti ljudi mreže ujedinjenog fronta u ključnim trenucima izraze svoju podršku KPK.

Patrick Ho Chi-ping, bivši hongkongški sekretar za unutarnje poslove, u Sjedinjenim Državama je osuđen zbog primanja mita prosinca 2018. Ho je bio u tijesnoj vezi s KPK i podmićivao visoke dužnosnike u dvije afričke države u ime China Energy Co. Ltd., energetska korporacija povezana s KPK radi stjecanja prava na rudarstvo. [23]

Američki sudski dokumenti također opisuju korupciju i špijunažu kineskog telekomunikacijskog diva ZTE. Dva visoka dužnosnika kompanije u Liberiji svjedočila su kako je između 2005. i 2007. ZTE potkupio brojne službenike - uključujući predsjednika, vladine dužnosnike i sudce - papirnatim vrećama punim tisuće dolara u gotovini.

KPK koristi novac i žene kako bi uhvatila političke lidere u zamku, a zatim ih koristi kao pijune u interesu režima. U memorandumu nakon polugodišnjih američkih izbora studenog 2014. godine, CEFC China Energy opisao je plan za uspostavljanje odnosa i prijateljstva s političarima. Ye Jianming, sada osramoćeni predsjednik tvrtke, ima čvrste veze s europskim političkim liderima. Jednom je zatražio od sigurnosnog savjetnika američkog predsjednika da nagovori američku vojsku da ne bombardira Siriju jer je tamo želio kupiti naftna polja. Ye se također hvalio vezama s visokim dužnosnicima Saveznih rezervi i dužnosnicima Ujedinjenih Naroda, kao i članovima obitelji američkih vladinih dužnosnika. [24]

Kad smatrala potrebnim, KPK može formirati razne privremene ujedinjene fronte radi izoliranja svojih neprijatelja. Primjerice, KPK je iskoristila glasove zemalja u razvoju čije je dužnosnike prethodno podmitila da propuštaju ili blokiraju glasanja u Ujedinjenim narodima. Preko posrednika poremetila je američke napore u stabilizaciji Bliskog istoka. U međuvremenu je uspjela stvoriti nove gospodarske saveze. U trgovinskom ratu SAD-Kina, KPK je nastojala sijati sukob između Sjedinjenih Država i Europe s ciljem da iskoristi Europu kao dio drugog ujedinjenog fronta protiv Sjedinjenih Država.

Lokalni političari također su meta djelovanja ujedinjenog fronta KPK. To uključuje vođe zajednica, članove gradskog vijeća, gradonačelnike, državne senatore i druge. Uobičajeni je pristup donirati lokalnim političarima putem kineskih organizacija ili trgovaca, koji su tada pozvani posjetiti Kinu, gdje primaju mito. Njihove obiteljske tvrtke dobivaju poseban tretman u Kini. Slučajevi seksualne klopke, poznatiji kao "medene zamke", često uključuju ucjene i KPK često koristi tu taktiku.

Chen Yonglin, bivši časnik na kineskom konzulatu u Sydneyu u Australiji, koji je izbjegao 2005. godine, rekao je za Epoch Times da se UFWD infiltrirao u australijsku vladu i korumpirao službenike. Chen je rekao: „Iznos privatnog podmićivanja službenika daleko je nadmašio političke donacije. Pogotovo za visoke dužnosnike; mito je bio ogroman. ... Još jedan vid mita su putovanja u Kinu sa svim troškovima plaćenim, a službenici su tretirani kao kraljevi. To uključuje prostituciju koju plaćaju kineske kompanije. Mnogi su dužnosnici promijenili svoja stajališta nakon povratka iz Kine." [25]

Svojom snažnom financijskom podrškom, KPK je platila komunističkim i ljevičarskim političarima širom svijeta da postanu njezini agenti u tim narodima kako bi dalje širili komunističku ideologiju.

KPK koristi iste taktike kao u financijskom sektoru i nizu drugih industrija. Poslovni ljudi i poduzetnici bivaju tretirani poput kraljeva i daju im poslovne poticaje. Zauzvrat, oni postaju glas KPK za lobiranje svojih vlada i utjecanje na financijsku i ekonomsku politiku njihovih zemalja. U trgovinskom ratu SAD-Kina, KPK je imala čest kontakt s tajkunima Wall Streeta. Mnoge vodeće financijske tvrtke i međunarodne korporacije posluju u Kini. Kako bi pomogle proširivanju svog poslovanja tamo, ove tvrtke unajmljuju brojnu djecu visokih kineskih dužnosnika, zvanih "kraljevići". Zauzvrat, ti kraljevići djeluju kao oči, uši i glas Partije u tim tvrtkama.

Infiltraciju u akademske krugove i trustove mozgova

Mnogi istraživački centri na Zapadu izravno oblikuju politiku i strategiju svoje zemlje prema Kini; stoga im KPK posvećuje posebnu pozornost. Hoover institut izvještava u svom izvješću da nameće kontrolu nad trustovima mozgova putem financijskog sponzorstva. Podmićuje, kontrolira ili utječe na gotovo sve trustove mozgova povezane s Kinom. KPK također pomno prati perspektive obje partije u SAD i predstavlja teme koje se uklapaju u njenu agendu. [26]

Kineski tehnološki gigant Huawei pružio je financijsku podršku trustovima mozgova u Washingtonu, koji potom pišu pozitivna izvješća o Huaweiju, navodi se u izvješću Washington Posta 2018. godine. [27]

Huawei sponzorira više od dvadeset sveučilišta u Velikoj Britaniji, uključujući sveučilišta Cambridge i Oxford. Povjesničar Anthony Glees, britanski stručnjak za nacionalnu sigurnost, rekao je: "Ovdje se radi o elektronskoj agendi koju pogoni ubrizgavanje kineskog novca u britanska sveučilišta. To je pitanje nacionalne sigurnosti. " [28] Huawei je kroz program Seeds for the Future (sjeme za budućnost) privukao veliki broj mladih talentiranih inženjera - klasična komunistička taktika subverzije.

CCP kupuje inozemne učenjake, a posebno kineskog porijekla, novcem, statusom i slavom. Neki takvi učenjaci onda pomno slijede retoričku liniju KPK, objavljujući knjige i članke kako bi objasnili "mirni uspon" KPK, koncepte "kineskog sna" ili "kineskog modela." Stajališta tih učenjaka tada indirektno politiku zapadnih vlada prema Kini – što je upravo cilj KPK.

Da stvar bude još gora, tijekom posljednjih nekoliko desetljeća zapadni naučnici humanističkih znanosti i sociolozi su bili pod jakim utjecajem pritiska komunističke ideologije. Malom količinom utjecaja KPK, oni mogu preći od jednostavnog podržavanja ljevičarske ideologije do prihvaćanja vladavine Partije.

Primoravanje i upotreba kineskih lidera u inozemstvu, biznismena i studenata

KPK je uspješno iskoristila patriotizam prekomorskih kineskih studenata kako bi stvorila simpatije za politiku i ideologiju KPK. Kako bi dobila potporu inozemnih Kineza, KPK im pruža financijsku potporu. Ona često koristi frazu "ljubav prema svojoj domovini, rodbinsko prijateljstvo" kao dio namjernog stapanja Kine i KPK kako bi prevarila inozemne Kineze. Partija također koristi široku inozemnu mrežu organizacija, pristalica i špijuna kako bi marginalizirala i napala svoje protivnike.

KPK koristi razne izgovore da pozove inozemne Kineze da posluju i investiraju u kontinentalnoj Kini. Inozemnim kineskim liderima daje poseban tretman prilikom posjeta zemlji, priređivanjem sastanaka za njih s drugim visokim dužnosnicima te ih poziva da prisustvuju proslavama nacionalnog dana Kine.

Zach Dorfman, stariji kolega na Carnegie Vijeću za etiku u međunarodnim odnosima, objavio je istražni izvještaj u Politiko koji otkriva kineske i ruske špijunske aktivnosti u Silicijskoj dolini, s posebnim naglaskom na kineske glumce. [29] Izvještaj je kao primjer istraživao Rose Pak, utjecajnu Kineskinju iz San Francisca. Navodi da je KPK koristila Pak da bi Kineska gospodarska komora u San Franciscu marginalizirala Falun Gong, Tibetansku, pro-Tajvansku i Ujgursku skupinu, sprječavajući da učestvuju u kineskoj novogodišnjoj paradi.

Izvještaj USCC-a također je detaljno objasnio kako KPK kontrolira kineska udruženja studenata i znanstvenika (CSSA). Na svojim web stranicama neke podružnice CSSA izravno navode da ih je osnovao lokalni kineski konzulat ili njegove podružnice, dok se u ostalim slučajevima kontrola provodi tajno. Te organizacije primaju naređenja konzulata NRK, sprječavajući emitiranje bilo kakvih disonantnih pogleda. Dužnosnici konzulata uznemiravaju, zastrašuju i prate studente koji se ne slažu s linijom Komunističke partije.

CSSA-i i povezani ponekad čak vrše industrijsku i gospodarsku špijunažu. Francuski Le Monde izvijestio je 2005. da je CSSA na Sveučilištu Leuvena u Belgiji bila prednja linija špijunske skupine KPK u toj zemlji. Ponekad se takve špijunske mreže sastoje od nekoliko stotina agenata koji rade u raznim tvrtkama u Europi. [31]

Infiltracija i utjecaj na industriju filma i zabave

Posljednjih godina KPK je pojačala napore na infiltriranju američke industrije zabave. 2012. godine kineska grupa Wanda potrošila je 2.6 milijardi dolara da kupi AMC, drugi po veličini lanac kina u Sjedinjenim Državama. Od tada je kupila Legendary Entertainment za 3.5 milijardi dolara, a Carmike Cinemas, četvrti po veličini lanac kina u Sjedinjenim Državama, za 1.1 milijardu dolara. [32] 2016. godine, Ali Pictures je kupio udio u Amblin Partnersu Stevena Spielberga i postavio predstavnika u Amblinov odbor direktora kako bi sudjelovao u glavnom donošenju odluka. [33]

Jedan od glavnih ciljeva KPK u infiltraciji zabavne industrije je da svijet slijedi scenarij KPK - slikajući pozitivnu sliku o KPK i kineskom takozvanom mirnom usponu - da prikrije tiranske ambicije režima. U isto vrijeme, ta slika prikriva način na koji je izvoz partijske kulture pokvario svijet. U razdoblju od 1997. do 2013., Kina je uložila u samo dvanaest od sto najboljih holivudskih filmova. Ali u narednih pet godina, Kina je sufinancirala četrdeset i jedan od najpopularnijih holivudskih filmova. [34]

Holivud želi brzo rastuće kinesko filmsko tržište, a rukovoditelji su svjesni da će biti isključeni iz njega ako ne uspiju postupati po liniji stranke. Tako su se odlučili osigurati da su u skladu s kineskom cenzurom. [35] Američkim filmskim zvijezdama koje su zauzele stav protiv KPK ugnjetavanja blokiran je ulazak u zemlju ili njihovi filmovi bivaju izuzeti sa kineskog tržišta. Primjerice, jasna podrška Tibetu od strane holivudske zvijezde Richarda Gerea dovela je ne samo do toga da mu je uskraćen pristup Kini, već je također ograničila njegovu karijeru u Sjedinjenim Državama. Nastojeći izbjeći uvredu ili provociranje KPK, filmski producenti odbijaju investirati u njegove filmove [36] Ostale filmske zvijezde također su na crnoj listi za takve "prijestupe".

Zastrašivanje inozemnih disidenata

KPK koristi zastrašivanje i poticaje da utječe na učenjake zapadne Kine i marginalizira stručnjake koji kritiziraju režim. To je mnoge dovelo do voljne samocenzure. Zastrašivanje uključuje odbijanje izdavanja vize, što ima najveći utjecaj na mlade učenjake. Radi profesionalnog napretka, mnogi dobrovoljno izbjegavaju raspravu o ljudskim pravima, Tibetu i drugim osjetljivim temama koje bi mogle privući gnjev Partije.

KPK je Perry Linka, profesora istočno azijskih studija, stavila na crnu listu zbog njegovih napisa o masakru na Tiananmenu. Način na koji ga je režim tretirao postao je "lekcija" mladim učenjacima o tome što ne treba činiti. [37]

Listopada 2017. Benedict Rogers, zamjenik predsjednika Komisije za ljudska prava Britanske konzervativne stranke i zagovornik honkonškog pokreta za demokraciju, otišao je u Hong Kong u privatni posjet da se susretne s prijateljima, uključujući demokratske aktiviste, ali mu je odbijen ulaz i vraćen je nazad iz aerodroma u Hong Kongu. [38]

Izvještaj USCC 2018. godine također je rekao da kineski agenti pokušavaju regrutirati ljude etničkih manjina, uključujući Ujgure koji žive u inozemstvu, da djeluju kao špijuni. Odbijanje može dovesti do progona njihovih članova obitelji u Kini. Ujguri kojima su prijetili navode da svrha takvih prijetnji nije samo prikupljanje podataka o ujgurskoj dijaspori, nego i stvaranje neslaganja i sprječavanje njihovog učinkovitog suprotstavljanja KPK. [39]

c. Neograničeno ekonomsko ratovanje je teško naoružanje KPK

Ako su vanjska propaganda, upravljanje percepcijom i rad ujedinjenog fronta KPK-ovi oblici meke moći, onda njena visoko tehnološka industrija mora biti čvrsta snaga Partije. U pedesetim godinama prošlog vijeka, slogan KPK bio je "nadmašiti Ujedinjeno Kraljevstvo i sustići Sjedinjene Države." Danas je ta strategija postala legitimna prijetnja.

Od 1980-ih, KPK je provodila niz strateških planova u znanosti i tehnologiji, uključujući Program 863 (poznat i kao Program državnog tehnološkog istraživanja i razvoja); program 973 za znanstvena istraživanja; i Plan Made in China 2025, koji ima za cilj pretvoriti Kinu iz proizvodne zemlje u proizvodnu silu do 2025. godine, preuzimajući vodeću ulogu u velikim podacima, 5G i slično. Strategija uključuje ambiciozne planove za umjetnu inteligenciju, u kojima Kina želi biti svjetski lider do 2030. Cilj je poboljšati status Kine kao svjetske tvornice u status naprednog proizvodnog giganta, čime bi se postigla globalna nadmoć.

U normalnim okolnostima, normalno je da država mobilizira državne resurse u korist industrijskog razvoja ili ulaganja u istraživanje ključnih tehnologija. Zbog čega je onda strategija razvoja visokih tehnologija Kine pretnja po Zapad?

Osnovni je razlog to što Kine nije normalna zemlja i ne poštuje norme koje upravljaju međunarodnim odnosima. Svrha KPK-ovog tehnološkog razvoja nije da bi se mogla pridružiti redovima ostalih svjetskih tehnoloških zemalja ili se natjecati na jednakim osnovama s njima, već da eliminira protivnike i obori zapadne ekonomije, a posebno američku - i tako bude jedan korak bliža svjetskoj dominaciji. KPK-ov razvoj naučne i tehnološke snage služi komunističkoj ideologiji i na kraju tome da komunizam zavlada svijetom.

Tehnološka inovacija plod je slobode pojedinca koja je u prirodnom sukobu s totalitarnom vladavinom komunizma. Istraživači u kontinentalnoj Kini lišeni su slobode upotrebe stranih tražilica, a kamoli da izražavaju svoju slobodu na druge načine. Stoga je zaista teško napraviti stvarne napretke u znanstvenim i tehnološkim inovacijama s obzirom na KPK ograničenja razmišljanja i pristupa informacijama.

Da bi to nadoknadila, Partija je koristila razne nedorasle načine kako bi ukrala zapadnu tehnologiju i pobijedila vrhunske talente, a također je koristila nepoštene i izvanredne mjere da potkopa zapadnu industriju. KPK je prihvatila kompletni državni pristup, uključujući vladina tijela i tvrtke, vojsku, privatne biznise i pojedince da kradu tehnologije na koje je Zapad potrošio desetljeća i ogromne svote novca. Nakon asimilacije i poboljšanja ukradenog intelektualnog vlasništva, tvrtke kopnene Kine masovno proizvode tehnološku robu po niskim cijenama i bacaju je na međunarodna tržišta, istiskujući strana poduzeća koja su u privatnom vlasništvu. Tako režim koristi svoju tehniku neograničenog ratovanja dok se tehnološki nadmeće sa Zapadom.

Zamka trampe tehnologije u zamjenu za pristup tržištu

Posljednjih godina kineska mreža brzih pruga postala je gotovo kao reklama za napredne proizvodne sposobnosti zemlje i nastao je pojam „diplomacija brzih pruga“. Kineski državni mediji nazvali su rad Kine u ovom području "legendarnim", s obzirom na njegov brzi razvoj u samo deset godina. No, za zapadne kompanije, razvoj brzih pruga u Kini predstavljao je noćnu moru tehnološke krađe, zamki i onoga što je na kraju postalo ogromni gubitak u zamjenu za samo male dobitke.

Rad na brzim prugama započeo je početkom 1990-ih. Krajem 2005. godine, KPK je odustala od ideje samostalnog razvoja tehnologije i prešla na zapadnu tehnologiju. Cilj KPK bio je jasan od početka: Planirala je prvo nabaviti tehnologiju, potom proizvesti istu tehnologiju i prodati je po jeftinijoj cijeni na globalnom tržištu.

Kineska strana zahtijeva da strani proizvođači potpišu ugovor o prijenosu tehnologije s kineskom domaćom tvrtkom prije nego što licitiraju za ugovore izgradnje. Kineski režim je također uspostavio formalne interne procjene nazvane „ocjenjivanje primjene prijenosa tehnologije“, koje se ne usredotočuju na to koliko dobro strane tvrtke podučavaju svoje sustave, već na to koliko dobro ih domaće kompanije uče. Ako domaća poduzeća u potpunosti ne savladaju tehnologiju, Kina ne plaća. Vlasti također zahtijevaju da do posljednje serije narudžbi lokalne tvrtke moraju proizvesti 70 posto narudžbi. [40]

Budući da su strane kompanije osjetile da je pristup kineskom tržištu prilika koju se ne smije propustiti, takvi uvjeti nisu ih zaustavili od potpisivanja ugovora. Japanski Kawasaki, francuski Alstom, njemački Siemens i kanadski Bombardier su sudjelovali na tenderima. Ipak, nijedna zapadna tvrtka nije bila voljna prenijeti svoju temeljnu, najcjenjeniju tehnologiju. KPK se zato nastavila igrati s nekoliko tvrtki u nadi da će barem jedna popustiti i odreći se nečega stvarne vrijednosti u korist kratkoročnih interesa. Doista, kad je izgledalo da će jedna tvrtka dobiti komad kineskog tržišta u zamjenu za tehnologiju, ostale su se počele bojati da će biti izostavljene. Tako je nekoliko njih upalo u zamku KPK, što je rezultiralo da Kina uspije izvući ključnu tehnologiju iz gore navedene četiri tvrtke.

Kina je uložila ogromne iznose u projekt, djelujući bez obzira na troškove, a kineske tvrtke izgradile su najopsežniji svjetski sustav brzih pruga po kilometraži. Za nekoliko godina Kina je brzo asimilirala zapadnu tehnologiju, koja je potom pretvorena u "pravo neovisnog intelektualnog vlasništva". Ono što je zaista šokiralo zapadne tvrtke bilo je kad je Kina tada započela podnositi zahtjev za patente željeznice velike brzine u inozemstvu, pri čemu su kineske tvrtke postale žestoki konkurenti protiv svojih bivših učitelja na međunarodnom tržištu. Budući da su kineske tvrtke stekle veliko praktično iskustvo u ovom području i nude im se sve industrijske prednosti koje su donijeli veliki proizvodni kapaciteti i masivna državna financijska podrška, kineska industrija željeznice velike brzine ima konkurentsku prednost u odnosu na kolege. To je postao ključni element partijskog projekta 'Jedan pojas, jedan put'.

Dok su strane kompanije jednom sanjale o udjelu na ogromnom tržištu brzih pruga u Kini, otkrile su da ne samo da su istisnute iz tog tržišta, već su stvorile i jakog međunarodnog konkurenta. Yoshiyuki Kasai, počasni predsjednik Centralne japanske željezničke kompanije, rekao je: "Shinkansen [japanski vlak brzine metka] je dragulj Japana. Prijenos tehnologije Kini bila je velika pogreška." [41]

KPK i sama priznaje da je uspjeh Kine u željeznicama velike brzine postignut stajanjem na ramenima divova. Doista, njena je svrha od početka bila je postati ubiti ostale divove. KPK ima izrični dvostruki cilj: Njen kratkoročni cilj je iskoristiti ekonomska dostignuća kako bi dokazala legitimitet svog režima i ostvarila ekonomski i tehnološki napredak za održavanje i uzbuđivanje nacionalističkih osjećaja i propagande. Ali njena dugoročna svrha je dokazati da je njen komunistički sustav superiorniji nego kapitalistički sustav, pa beskrupulozno krade tehnologiju i koristi snagu cijele države da se nadmeće sa slobodnim kapitalističkim poduzećem.

Taktike KPK - obećati pristup tržištu u zamjenu za tehnologiju, prisiliti tehnološke prijenose, apsorbirati i poboljšati stranu tehnologiju, učiniti da kineske firme vježbaju na domaćem tržištu prije nego što su napreduju u svijetu i odbacivanje proizvoda na globalnoj razini kako bi podcijenili konkurente - dovelo je da su zapadne kompanije, i tržišta rada, jako stradali.

2015. godine KPK je predložila desetogodišnji projekt Made in China 2025, predviđajući da će se Kina do 2025. godine iz velike proizvodne zemlje pretvoriti u proizvodnu silu te da će do 2035., prerađivačka industrija zemlje nadmašiti industrijski napredne zemlje poput Njemačke i Japana. KPK se nada da će do 2049. godine predvoditi inovacije u ključnim proizvodnim sektorima. Koristeći tako uzvišenu retoriku, KPK je podigla status svog proizvodnog sektora na „temelj nacije“ i „instrumenta pomlađivanja zemlje“.

Proizvodna supersila izgrađena na krađi

Kako je Kina pojačala svoj proizvodni i inovativni potencijal u tako kratkom roku? Koristila je iste stare trikove: Prvo, prisiljavala je kompanije da prenose svoje tehnologije, kao u slučaju brzih pruga; drugo, tražila je da strane kompanije formiraju zajednička ulaganja s kineskim firmama kako bi mogle uzeti tehnologiju stranih kompanija; treće režim je ohrabrio domaće tvrtke da kupe inozemne tehnološke tvrtke, izravno ulažući u startupe s ključnim tehnologijama i uspostavljajući inozemne istraživačko-razvojne centre: četvrto, poticala je vodeće strane znanstveno istraživačke institute da osnuju centre za istraživanje i razvoj u Kini; peto, koristi ciljanu politiku da dovede strane stručnjake.

Mnogi startupi u Silicijskoj dolini trebaju kapital. KPK koristi novac poreznih obveznika kako bi uložila u njih i domogla se novih tehnologija, uključujući raketne motore, senzore za autonomne mornaričke brodove i 3D pisače koji proizvode fleksibilne ekrane koji bi se mogli koristiti u pilotskim kabinama borbenih zrakoplova. [42] Ken Wilcox, predsjedavajući emeritus Banke Silicijske doline, rekao je 2017. da su mu u roku od šest mjeseci pristupila tri različita kineska državna poduzeća oko kupovine tehnologije u njihovo ime. Rekao je: "U sva tri slučaja rekli su da imaju blagoslov Pekinga, mada nisu imali pojma što žele kupiti. Bilo koju tehnologiju." [43]

2018, Ured američkog trgovinskog predstavnika objavio je nalaze o istrazi po članu 301. U Nalazu se kaže da Digital Horizon Capital (ranije Danhua Capital) koristi kineski kapital kako bi pomogao KPK steći vrhunske tehnologije i intelektualno vlasništvo u Sjedinjenim Državama. [44]

Gornji nalaz na raspolaganju je javnosti za vidjeti. Ubojstveno oružje koje Kina koristi da bi realizirala svoj tehnološki skok naprijed je besramna krađa Zapadne tehnologije. Sposobnost NRK za industrijsku špijunažu daleko nadilazi doseg komercijalnih špijuna u prošlosti. Kako bi ukrali tehnologiju i tajne Zapada, režim mobilizira svo raspoloživo osoblje i taktike - uključujući špijunažu, hakere, međunarodne studente, gostujuće znanstvenike, kineske i tajvanske imigrante koji rade u zapadnim kompanijama i zapadnjake namamljene novčanim interesima.

KPK je oduvijek željela američki borbeni zrakoplov F-35. 2016. godine, kanadski državljanin iz Kine, Su Bin, osuđen je na četrdeset i šest mjeseci zatvora zbog pomaganja u krađi planova F-35 i drugih američkih vojnih zrakoplova. Su je surađivao s dva hakera iz kineske vojske kako bi prodrli u računalne sustave proizvođača Lockheed Martin i ukrali poslovne tajne. Istražitelji su otkrili da je Suova grupa također ukrala podatke o Lockheedovom prikrivenom lovcu F-22 i Boeing strateškom transportnom zrakoplovu C-17, kao i 630.000 datoteka iz Boeingova sustava, što ukupno iznosi oko 65 gigabajta podataka. [45] Kineski prikriveni lovac J-20 pokazan posljednjih godina sada je vrlo sličan američkom F-22, a manji kineski FC-31 je imitacija F-35.

David Smith, stručnjak za meta materijale na Sveučilištu Duke, izumio je svojevrsni "ogrtač nevidljivosti" s potencijalom da jednog dana zaštiti američke snage. Američka vojska uložila je milijune u potporu njegovih istraživanja. 2006. godine kineski student Ruopeng Liu je došao u Sjedinjene Države sa izričitom svrhom studiranja u Smithovom laboratoriju, postajući štićenik tog znanstvenika. Dužnosnik kontraobavještajne službe FBI vjeruje da je Liu imao specifičnu misiju: dokopati se Smithovog istraživanja. 2007. godine Liu je doveo dva bivša kolega, koji su putovali o trošku kineskog režima, u posjet Smithovog laboratorija, i oni su neko vrijeme radili na ogrtaču nevidljivosti. Kasnije je oprema koja se koristila za izradu ogrtača duplicirana u Liujevom starom laboratoriju u Kini. [46]

20. prosinca 2018. Ministarstvo pravosuđa optužilo je dvojicu kineskih državljana iz kineske hakerske organizacije APT 10, koja ima bliske veze s KPK. Prema optužnici, od 2006 do 2018, APT 10 izveo je opsežne hakerske napade, kradući ogromne količine informacija od više od četrdeset pet organizacija, uključujući NASA i Ministarstvo energetike. Ukradeni dokumenti obuhvaćali su informacije o lijekovima, biotehnologiji, financijama, proizvodnji, nafti i prirodnom plinu. Direktor FBI Christopher Wray rekao je: "Cilj Kine je, najjednostavnije rečeno, zamijeniti SAD kao vodeću svjetsku supersilu i oni koriste ilegalne metode da bi to postigli. Koriste široki skup netradicionalnih i ilegalnih metoda." [47]

Protiv kineske krađe tehnologije i patenata teško je boriti se i spriječiti. Kathleen Puckett, bivša američka kontra obavještajna službenica u San Franciscu, rekla je da KPK ulaže sve svoje napore u špijunažu i dobiva sve besplatno. [48]

KPK je pokrenula „rat protiv svih“ kako bi opljačkala naprednu tehnologiju Zapada, koristeći patriotizam, rasne osjećaje, novac i ugled kako bi pokrenula svoju nezapamćenu groznicu krađe.

Neki brane kinesku krađu intelektualnog vlasništva tvrdeći da takva aktivnost ne može imati velikog utjecaja, jer kineske tvrtke ne dobivaju potpunu sliku o načinu na koji se tehnologija koristi i povećava. Ali vrlo je opasno ovako vidjeti kinesku industrijsku špijunažu. Špijunaža u elektroničko doba potpuno se razlikuje od one prošlih desetljeća u kojoj su špijuni mogli napraviti neke fotografije. Špijuni KPK sada kradu čitave baze podataka istraživanja i u mnogim slučajevima prikupljaju ne samo tehnologiju, već i stručnjake. Sa snagom svjetske tvornice koju je Kina razvijala desetljećima i potencijalom za istraživanje i razvoj koji je akumulirala, režim je uistinu spreman i sposoban izgraditi proizvodnu supersilu na temelju krađe - i na putu je to učiniti.

Program tisuću talenata: špijunaža i privlačenje talenata

Od kada se Kina otvorila 1970-ih, pa sve do danas, milijuni kineskih studenata studirali su u inozemstvu, a mnogi su postali uspješni. KPK nastoji zaposliti i iskoristiti te talentirane pojedince, u koje je uložio i obučio Zapad, kako bi izravno Kini povratili tehnološke i ekonomske informacije koje su prigrabili kako bi podržali kampanju Partije za globalnu dominaciju. Sve do nedavnog nestanka, više vladinih odjela NRK upravljalo je programom Tisuće talenata. Pokrenut 2008. godine, program Tisuće talenata tobože se temeljio na zapošljavanju vrhunskih inozemnih kineskih talenata da bi se vratili u Kinu na stalne ili kratkoročne pozicije. Ali pravi je cilj bio da državna industrija stavi ruke na nove tehnologije i intelektualno vlasništvo zapada.

FBI je objavio tajni dokument o programu talenata rujna 2015. Zaključuje kako zapošljavanje ciljanih pojedinaca omogućuje Kini da profitira na tri načina: dobivanjem pristupa istraživanju i stručnjacima vrhunske tehnologije, iskorištavanjem godina znanstvenog istraživanja tokom boravka u Sjedinjenim Državama, podržanim donacijama SAD i privatnim financiranjem, te ozbiljnim utjecajem na američku ekonomiju. [49]

Američki nacionalni instituti za zdravstvo (NIH) zabilježili su u izvještaju 2018. godine da su strani državljani prenijeli američko intelektualno vlasništvo u svoje zemlje dok su bili na platnom spisku američke vlade. Njihovi postupci nepošteno su imali utjecaja na sve američke akademske institucije. [50] M. Roy Wilson, koautor izvješća i predsjedavajući savjetodavnog odbora ravnatelju NIH, rekao je da je ključna kvalifikacija za sudjelovanje u Programu tisuću talenata imati pristup vrijednom intelektualnom vlasništvu. Rekao je da je problem značajan, a ne slučajan i da je ozbiljnost gubitaka intelektualnog vlasništva nemoguće zanemariti. [51]

Peter Harrell, pomoćni stariji kolega za program energetike, ekonomije i sigurnosti u Centru za novu američku sigurnost, rekao je: „Kina želi pristup cijelog društva njenim tehnološkim mogućnostima. To uključuje kupovinu inovativnih kompanija preko inozemnih ulaganja, zahtijevajući zapadne tvrtke da prenesu vrhunske tehnologije u Kinu kao uvjet pristupa tržištu, pružajući ogromne državne resurse za financiranje domaćeg tehnološkog razvoja, financiranje obuke za vrhunske kineske studente i istraživače u inozemstvu i plaćanje ogromnih premija za privlačenje talenta natrag u Kinu." [52]

Program tisuća talenata kao ciljeve uključivao je gotovo sve kineske studente koji su u Sjedinjene Države došli od 1980-ih i koji imaju pristup korisnim informacijama za industrijski, tehnološki i ekonomski razvoj režima – potencijalno na desetke tisuća ljudi. KPK mobilizira kapacitet cijele zemlje i stanovništva za neograničeno ratovanje u zapošljavanju talenata i akumuliranju intelektualnog vlasništva.

Zloban, totalni nacionalni sistem

Osim neprikrivene krađe, državna potpora i subvencije NRK također su važno sredstvo da KPK ispuni svoje ambicije. Državna potpora znači da režim može koristiti ogromne svote novca za podršku ključnim industrijama. Učinkovito, riječ je o korištenju kineske nacionalne moći za vršenje pritiska na privatne tvrtke Zapada. To predstavlja ogroman, jedinstven izazov za zemlje u kojima su lideri demokratski izabrani i poslovne odluke prepuštaju se samim tvrtkama. Kineske subvencije – na kraju izvađene iz džepa poreznika koji na to nije pristao - znače da kineski proizvođači mogu ignorirati stvarne troškove poslovanja, što ih čini nezaustavljivim grabežljivcima na međunarodnim tržištima.

Industrija solarnih ćelija klasičan je primjer subvencija režima KPK. Početkom 2000-ih nijedna kineska tvrtka nije bila među prvih deset proizvođača solarnih panela, ali do 2017. bilo ih je šest, uključujući i dva najveća. Industrija zelene energije snažno je promaknuta tijekom prvog mandata američkog predsjednika Baracka Obame, ali nedugo zatim, desetci proizvođača solarnih panela prijavili su se za bankrot ili su morali prekinuti svoje poslovanje zbog neumoljive konkurencije iz Kine, što je na kraju potkopalo entuzijazam industrije čiste energije. [53] Štetu je napravilo kinesko istovarivanje proizvoda na međunarodno tržište, omogućeno subvencijama režima za domaću solarnu industriju.

U zapadnim zemljama, države također financiraju ključne projekte, uključujući one vrhunskog tehnološkog razvijanja. Na primjer, prvi prototip interneta je razvilo Ministarstvo obrane SAD. Međutim, na zapadu, sudjelovanje vlasti na nacionalnoj razini je ograničeno. Jednom kada se tehnologija komercijalizira, privatne tvrtke mogu djelovati kako hoće. Na primjer, NASA je raširila svoje napredne rezultate istraživanja industriji putem svoje tehnologije programa za prijenos. Mnogi njeni softverski projekti jednostavno stavljaju svoj izvorni kod na Internet kao otvoreni kod. Suprotno tome, KPK izravno koristi moć države da komercijalizira tehnologiju, što je ekvivalentno korištenju "China Inc." da se natječe sa pojedinačnim zapadnim firmama.

Projekt Made in China 2025 je, naravno, neodvojiv od državnih subvencija i državnog industrijskog planiranja. Ako KPK nastavi svojim trenutnim tragom, priča o kompanijama solarnih ploča odigrat će se u drugim industrijama, a kineski će proizvodi postati ubojice zaposlenika. Kroz neograničeni ekonomski i tehnološki rat, KPK je uspješno navela mnoge zapadne tvrtke, uključujući i multinacionalne korporacije, u zamku. Predali su kapital i naprednu tehnologiju, ali nisu se mogli pošteno natjecati na kineskom tržištu, umjesto toga pomogli su stvoriti svoje vlastite državno podržane konkurente. KPK ih je iskoristila kao pijune da ostvari svoje ambicije.

d. KPK koristi mase za špijunažu

Za KPK informacije su jednostavno još jedno oružje u arsenalu. Bez obzira na polje, bilo da se radi o državnom, privatnom poduzeću ili individualnim poduhvatima, svi se oblici informacija smatraju poštenom igrom za ispunjenje strateških ambicija režima. KPK je također koristila zakonodavstvo da prisili sve Kineze da sudjeluju u neograničenom ratu. Nacionalni obavještajni zakon Narodne Republike Kine, koji je donio Stalni odbor Nacionalnog narodnog kongresa, kaže da "nacionalne obavještajne agencije mogu zahtijevati od relevantnih agencija, organizacija i građana da pruže potrebnu podršku, pomoć i suradnju." [54] To znači da KPK može natjerati bilo kojeg kineskog državljana da prikuplja podatke i postane špijun.

12. prosinca 2018. godine američki odbor senata za pravosuđe održao je saslušanje o netradicionalnim špijunskim aktivnostima KPK. Bill Priestap, pomoćnik direktora kontraobavještajnog odjela FBI, opisao je pristup KPK: Partija se drži pravila kada je to korisno, dok u drugim slučajevima, pravila zaobilazi ili krši kako bi postigla svoje ciljeve. Kad je to moguće, Partija također pokušava prepraviti pravila i preoblikovati svijet u skladu s vlastitim zahtjevima.

John Demers, pomoćnik glavnog tužitelja Odjela za nacionalnu sigurnost Ministarstva pravosuđa SAD, svjedočio je da je plan KPK Made in China 2025 u osnovi priručnik za krađu. Otkrio je da je od 2011. do 2018. više od 90 posto slučajeva ekonomske špijunaže koji se navodno odnose na neku zemlju ili donose profit i više od dvije trećine slučajeva krađe trgovačkih tajni bilo povezano s Kinom. [55]

U prethodnom poglavlju smo govorili o tome kako KPK hakuje kompanije i navodi pojedince da kradu intelektualno svojinu. Špijunaža KPK je daleko od biti ograničena na intelektualno vlasništvo.

KPK kontrolira sve velike privatne tvrtke u Kini i koristi ih za međunarodno prikupljanje podataka. Na Twitteru 2018. godine Američki senator Ted Cruz nazvao je Huawei "špijunskom službom Komunističke partije, prekrivenom tankim velom telekomunikacijske kompanije". "Njihove mreže nadzora prostiru se po čitavom globusu, a njegovi klijenti su razbojnički režimi poput Irana, Sirije, Sjeverne Koreje i Kube. Hapšenje izvršnog direktora Huaweija, Wanzhou Menga u Kanadi, ujedno je prilika i izazov ”, napisao je Cruz. [56]

Istraga koju je u siječnju 2018. objavio francuski list Le Monde otkrila je da su povjerljive informacije iz sjedišta Afričke unije (AU) u Etiopiji svake večeri pet godina slane u Šangaj, počevši siječnja 2012. godine. KPK je optužena da je organizator hakiranja. Izvješće australskog Instituta za stratešku politiku objavljeno šest mjeseci kasnije otkrilo je da je Huawei bio ključni dobavljač infrastrukture informacijske i komunikacijske tehnologije u zgradi sjedišta AU. [57]

André Ken Jakobsson, postdoktorski suradnik Centra za vojne studije u Kopenhagenu, rekao je: „Ono što zabrinjava je da KPK može dobiti vrlo kritične i osjetljive informacije. Oni mogu ući u sustav koji kontrolira cijelo naše društvo. U budućnosti će sve biti povezano s 5G mrežom. Zabrinuti smo da zemlja koja pruža takvu opremu - Kina, kontrolira prekidač. " [58]

U Kini, KPK koristi kamere, kompjuterske mreže i vještačku inteligenciju opremljenu tehnologijom za prepoznavanje lica da kreira sveprisutnu mrežu nadzora. Ako se ne zaustavi, situacija koja postoji u Kini danas, vjerojatno će se sutra proširiti cijelim svijetom.

Istovremeno KPK koristi hakere u velikoj mjeri. Još 1999. godine, hakeri KPK prerušeni u inozemnu internet stranicu Falun Gonga napali su američko Ministarstvo prometa. Odjeljenje je kontaktiralo internet stranicu kako bi istražilo napad i slijedilo trag do hakera iz obavještajne agencije koju vodi Partija [59]

U lipnju 2015., hakeri KPK napali su američki Ured za upravljanje osobljem, ukrali podatke i sigurnosne informacije više od 21.5 milijuna Amerikanaca. Među pogođenima bilo je 19.7 milijuna državnih službenika i 1.8 milijuna članova njihovih obitelji.

Studenog 2018. Marriott International objavio je da su hakeri ukrali privatne podatke, uključujući podatke o putovnicama 500 milijuna gostiju, koji datiraju od 2014. Američki državni tajnik Michael Pompeo potvrdio je 12. prosinca da je hakiranje izvršila KPK. Marriott je najveći pružatelj hotelskih usluga američkoj vladi i vojsci.

e. Neograničeno ratovanje preuzima mnoge forme

KPK koristi i mnoge druge metode neograničenog ratovanja. Ispod je navedeno nekoliko glavnih područja.

Diplomatsko ratovanje

Tipična diplomatska metoda KPK je zavadi pa vladaj. Kad svijet kritizira KPK zbog kršenja ljudskih prava, dužnosnici režima pozivaju svaku zemlju da pojedinačno i privatno diskutira o ljudskim pravima; prema tome, takva kritika ne može imati suzdržavajući učinak. Štoviše, KPK je gotovo dezintegrirala međunarodne norme koje štite ljudska prava.

KPK je koristila ovu metodu kako bi izbjegla osudu i sankcije neposredno prije nego što je primljena u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Čim je primljena, KPK je odmah započela koristiti ekonomska sredstva kako bi namamila razne zemlje, i opet upotrijebila podjeli i vladaj pobjedu za postizanje proboja velikih razmjera u različitim područjima.

KPK također koristi razbojničke, talačke diplomacije kako bi uhitila i prijetila Kinezima i ne-Kinezima sve dok njezini zahtjevi ne budu ispunjeni. Prije nego što je Kina 2002. godine od SAD dobila trajni status normalnih trgovinskih odnosa, režim bi uhitio disidente prije gotovo svakog pregovaračkog zasjedanja, a zatim je puštanje disidenata koristio kao pregovarački čip tijekom pregovora. Komunistička partija ne mari za živote vlastitog naroda, ali zna da se zapadnjačka društva brinu za osnovna ljudska prava. Stoga koristi svoje građane kao taoce, stavlja nož kineskom narodu na vrat i koristi ih za prijetnju neprijatelju - Sjedinjenim Državama.

Brzim razvojem kineske ekonomije, KPK je postala odvažnija, čak uzimajući strane taoce. Šest tjedana nakon što je spomenuti Su Bin uhićen u Kanadi zbog hakiranja američke vojne baze podataka, kanadski par Kevin i Julia Garratt uhićeni su u Kini, a KPK ih je optužila za špijunažu.

Nakon uhićenja potpredsjednika i financijske direktorice Huaweija, Meng Wanzhoua, u Vancouveru 1. prosinca 2018., kinesko Ministarstvo vanjskih poslova potaknulo je niz prosvjeda, pri čemu je kinesko veleposlanstvo u Kanadi mobiliziralo veliki broj prokomunističkih inozemnih Kineza za akciju. Pored toga, Kina je uhapsila dva državljana Kanade kao odmazdu zbog Menginog uhićenja. [60] Ovo je bilo namijenjeno da izvrši izravan pritisak na Kanadu i razdvoji Kanadu i Sjedinjene Države.

Bezakonje je način rada KPK. Svaki stranac u Kini u bilo kojem trenutku može postati talac i biti iskorišten kao pregovarački čip u političke, ekonomske i diplomatske svrhe. Uz to, kada KPK prijeti prekomorskim Kinezima, a posebno disidentima, često koristi njihove rođake u Kini kao taoce.

Neograničeno vojno ratovanje

KPK je razvila asimetrično oružje, poput protu brodskih raketa i raketa protiv zrakoplovnih nosača. U pogledu konvencionalnog oružja, KPK je pokušala nadmašiti tehnološku nadmoć Sjedinjenih Država tako što je imala veću količinu opreme usmjerene na značajne mete. KPK je rasla ekonomski i tehnički, što joj pruža veći operativni prostor za provedbu cyber-rata, ratovanja u svemiru i drugih nekonvencionalnih tehnoloških napada vektora protiv Sjedinjenih Država, kako je opisano u posljednjem odjeljku.

Kineska armija javno izjavljuje da će vođenje vrste rata kakvu priželjkuje "biti na način koji je transnacionalan, u raznim domenima i koji koristi sva potrebna sredstva". U njihovom idealnom ratu „opipljive nacionalne granice, neopipljivi sajber prostor, međunarodni zakoni, nacionalni zakoni, kodeksi ponašanja i etika za njih nisu obvezujući. … Oni ne preuzimaju odgovornost ni za koga i nisu ograničeni nikakvim pravilima. Svatko može biti meta i mogu se koristiti sva sredstva." Autori Neograničenog ratovanja izjavljuju svojim čitateljima: "Jeste li razmatrali da kombinirate bojno polje s ne-bojnim poljem, rat s ne ratom, vojno s nevojnim - konkretno, kombinirati prikrivene zrakoplove, krstareće rakete i mrežne ubojice, nuklearni rat, financijsko ratovanje i terorističke napade? Ili, najjednostavnije rečeno, Schwarzkopf [tadašnji glavni zapovjednik središnjeg zapovjedništva SAD] + Soros [ljevičarski milijarder] + Morris [tvorac računalnog virusa Morris Worm] + bin Laden? Ovo je karta na koju igramo. " [61]

Neograničeno financijsko ratovanje

KPK je započela promicati vlastiti sustav financijskog plaćanja i koristiti kineski juan putem „ekonomske pomoći” i privatnih poduzeća, u pokušaju da izgradi globalnu infrastrukturu. Ona namjerava upotrijebiti juan da zamijeni dominaciju američkog dolara u međunarodnom prometu valuta. Prema neograničenoj strategiji financijskog ratovanja KPK, režim može postići svoje ciljeve jednostavnim tiskanjem ogromnih količina novca, uništavajući tako financijski sustav kad je to potrebno. Trustovi mozgova KPK zagovaraju korišćenje deviznih rezervi kao oružje.

Neograničeno internetsko ratovanje

Naporima Huawei i ZTE da zauzmu tržište 5G tehnologije, KPK nastoji dobiti dominantnu poziciju u standardima 5G i želi igrati vodeću globalnu ulogu u novoj tehnologiji. Bivši šef Federalnih rezervi u Dallasu rekao je: "Kad bi Kina pobijedila u utrci, oni bi uspostavili protokole za internet, baš kao što je engleski zamijenio njemački kao jezik znanosti i postao jezik za sve ključne aktivnosti na globalnim razmjerima.” [62]

Trenutno, s nadolazećim uvođenjem 5G tehnologije, Internet se suočava s novim ciklusom evolucije. Kombinacijom 5G i umjetne inteligencije kontrola interneta nad fizičkim svijetom dramatično se proširuje i pravila cijelog svijeta se mijenjaju. Ako KPK dominira 5G, moći će djelovati nesmetano.

Pored toga, jednom kada se vanjske propagandne operacije KPK uspješno integriraju s 5G pod kontrolom Kine, njezini napori mekog ispiranja mozgova uvelike će premašiti trenutni opseg i utjecaj.

Neograničeni rat narkoticima

Na sastanku američkog kabineta održanom 16. kolovoza 2018. predsjednik Donald Trump rekao je da je širenje opioida, a posebno droge sintetičkog fentanila iz Kine "gotovo oblik ratovanja". [63] 2017. godine više od sedamdeset tisuća ljudi umrlo je od predoziranja drogom u Sjedinjenim Državama, od čega se više od 40 posto odnosilo na sintetičke opioide (uglavnom fentanil i slično tome). Ove droge se uglavnom proizvode u Kini, a potom ulaze u Sjedinjene Države preko američke poštanske službe ili se krijumčare preko američko-meksičke granice. [64]

Markos Kounalakis, stariji istraživač na Srednjoeuropskom sveučilištu i gostujući znanstvenik na Institutu Hoover Stanfordskog sveučilišta, studenog 2017. napisao je da se fentanil "koristi kao oružje u kineskom opijumskom ratu protiv Amerike u 21. stoljeću". Kounalakis je trgovinu fentanilom naveo kao primjer KPK strategije: KPK vidi stvarnu vrijednost ove kemikalije kao „profitabilan izvoz opijata koji također uništava američke zajednice i mijenja američki politički krajolik“. [180]

Neograničeno populacijsko ratovanje

Rujna 2018. kineska obitelj na putu u Švedsku napravila je scenu u švedskom hotelu, lažno tvrdeći je da ih je policija zlostavljala. Nakon pretjerivanja kineskog veleposlanstva i mediji, Kinezi su počeli bojkotirati švedske tvrtke Ikea i H&M. [66] Švedska TV stanica SVT emitirala je satirični segment incidenta u svojoj humorističnoj emisiji, što je nadalje pogoršalo situaciju. Deseci tisuća kineskih korisnika interneta preplavili su web stranice švedskog veleposlanstva, TV voditelja Jespera Rönndahla i Facebook stranicu TV stanice. [67]

Nakon šezdeset godina uništavanja tradicionalne kulture i njezine zamjene kulturom Komunističke partije, KPK je u stanju prisiliti milijune Kineza i pretvoriti ih u masovnu vojsku. Prije devedesete obljetnice Narodne oslobodilačke vojske 2017. godine, KPK je osmislila softver koji može dodati uniformu kineske armije na fotografiju osobe. U samo nekoliko dana, aplikacija je imala više od milijardu posjeta.

KPK može iskoristiti nacionalizam da kontrolira javnost jer je potisnula informacije o stvarnoj povijesti Partije, ostavljajući ljude da ne znaju za njene zločine. Konkretno, ljudi ne poznaju KPK povijest ubojstva. Dakle, generacije Kineza koje su odrasle u kulturi Partije nose kulturu Partije sa sobom. Kada putuju u inozemstvo kako bi zaradili za život i izvoze kulturu Partije u inozemstvo te postaju dio ogromne prekomorske vojske režima. To je ojačalo sposobnost KPK da kontrolira tu vojsku u slobodnom svijetu i koristi je za subverziju. Kad bih buknuo rat, ova vrsta masovnog populacijskog rata mogla bi imati ozbiljne posljedice.

Neograničeno kulturno ratovanje

KPK već dugi niz godina prodaje kulturu Partije i njene vrijednosti pod etiketom kineske tradicionalne kulture i običaja. Ljudi diljem svijeta imaju snažan interes za dugu povijest Kine i bogatu kulturu, no njihovo je razumijevanje vrlo ograničeno. KPK to dobro zna i u potpunosti to iskorištava. Usvajajući neke površne oblike tradicionalne kulture, KPK se prerušila u čuvara i istinskog predstavnika kineske kulture, uzrokujući da ljudima iz drugih zemalja bude izuzetno teško vidjeti kroz prevaru.

Ostali oblici neograničenog ratovanja

Kineski komunistički režim objavio je Asimetrični hibridni rat protiv SAD i njenih zapadnih saveznika pokretanjem svog nacionalnog programa 863, 1986. godine. Krajnji cilj ovog rata je prestići SAD na ekonomskom i vojnom planu, i tako zamijeniti SAD u ulozi svjetskog lidera. To je rat koji počiva na obmani i potpunom nepoštovanju bilo kakvih pravila, a strategije u pozadini su dio programa neograničenog ratovanja.[68]

Tijekom pokreta 4. juna 1989. godine, KPK je naredila vojnicima i policiji da se preruše u pekinške civile i stvaraju pobune kako bi to vojska iskoristila kao izgovor za masovno ubijanje, što je nazvala "suzbijanje pobune." Tijekom ranih godina kampanje progona Falun Gonga, KPK je osmislila incident „samo zapaljivanja“ kako bi opravdala nastupanje eskalacije progona koji je uslijedio. Tijekom hongkongškog pokreta Okupiraj centar s ljubavi i mirom, KPK je prevozila ljude iz Shenzhena kako bi potakli nasilje u Hong Kongu, učinkovito prisiljavajući policijske akcije da eskaliraju u nasilje.

U očima KPK, ubojstva i napadi su uobičajene metode, a Partija bi ubuduće mogla koristiti bilo koja sredstva - trovanje, napade, eksplozije, sabotaže elektroenergetskih mreža ili transportnih postrojenja i tako dalje - da stvori kaos i sukob na Zapadu.

Jezgra neograničenog ratovanja je uništavanje ljudskog morala i mobiliziranje zlih ljudi da unište čovječanstvo korak po korak. KPK je jako vješta u mamljenju ljudi da idu protiv moralnosti i vlastite savjesti, a oni koji to čine često postaju na kraju pasivni, suočeni sa KPK zlostavljanjem, ili čak postanu aktivni sudionici u tome. Stoga, za utjecajne ličnosti na političkom, ekonomskom, vojnom, medijskom, kulturnom, tehnološkom, obrazovnom i drugim poljima, KPK koristi sva sredstva da otkrije njihove slabosti - bilo da su to njihovi interesi ili želje - i koristi ih kako bi prisilila ljude da voljno surađuju sa Partijom. Kad to ne uspijeva, KPK koristi prijetnje i zastrašivanje kako bi iskoristila njihove strahove ili pogreške, učinkovito ih ucjenjujući da pomognu Partiji. U nekim slučajevima, KPK je čak nudila organe za transplantaciju dobivene ubijanjem kako bi kupila utjecajne ličnosti kojima je potrebna transplantacija.

Resurse koje KPK može donijeti da bi se mogla infiltrirati u druge zemlje ne mogu se ni zamisliti, a trenutno otkrivene činjenice samo su vrh ledenog brijega. Ljudi u svim slojevima života, a posebno u politici i biznisu, postali su pijuni KPK u njenoj neograničenoj ratnoj kampanji. Gotovo sve zemlje svijeta počele su osjećati globalne ambicije KPK i njezina zla, neograničena sredstva.

4. 'Kineski model' i njegov destruktivni efekt

U posljednjem desetljeću ili više, glasnogovornici Partije, kao i neki poznati zapadni učenjaci i novinari, svim srcem promiču koncept „kineskog modela“, ili slične termine poput „Kineski način“, „Kinesko čudo“, ili „pekinški konsenzus“. Tzv. kineski model odnosi se na kombinaciju političkog totalitarizma KPK i lažnog kapitalizma da bi se postigla „društvena stabilnost“ i brz ekonomski razvitak. Zapravo, suština „kineskog modela“ je „KPK model“ – politička gnusoba, nikad pre viđena u ljudskoj historiji.

Propaganda usmjerena na podršku legitimitetu komunističkog „Kineskog puta“ generalno reklamira tzv. uspjeh KPK u četiri kategorije: ekonomski razvoj, društvena stabilnost, javno mnijenje, i međunarodno priznanje.

Međutim, sva četiri argumenta su neodrživa za one koji gledaju na stvari bistrog uma. Visoka stopa ekonomskog razvoja ne može sakriti uvrnut, često zao, oblik ekonomskog razvoja koji je KPK preuzeo.

Tzv. ekonomsko čudo režima je zapravo rezultat energije kineskog naroda nakon godina represije i parcijalnog povratka normalnim tržišnim uvjetima tokom otvaranja i reforme. Takav rast je postignut gaženjem ljudskih prava, krađom intelektualne svojine, pretjeranim korištenjem prirodnih resursa i uništavanjem životne sredine. Takav rast nije ni etički niti je održiv. U kineskoj ekonomiji postoje brojni strukturni problemi, a nijedan od njih se ne može rješiti u ovakvom političkom uređenju. Kad ti problemi budu dospjeli do kritične točke, oni će donijeti katastrofu kineskom narodu i ostatku svijeta.

Svi argumenti KPK su bezvrijedni, ali oni o društvenoj stabilnosti i javnom mnijenju su nečuveni. Kineski komunistički režim ima kontrolu nad svim oružanim snagama u Kini i održava stabilnost željeznom pesnicom. Tako Partija može da stvari „stabilnost“ na duže. KPK monopolizira sve medije unutar Kine i suzbija glasove protivljenja već u začetku. U današnjem svijetu, kad je moral generalno opao, nije teško pronaći korisne idiote u međunarodnoj zajednici i navesti ih da se ponašaju kao prijatelji Kine, koji pjevaju hvalospjeve KPK. Očito je da tzv. postignuća kineskog modela ne mogu sakriti grozne zločine koje je režim počinio.

Priroda KPK znači da će se uvijek postavljati protiv tradicionalne kulture, morala i univerzalnih vrijednosti. Današnja KPK je svjetska osovina zla i neprijatelj čovječanstva. Ako se svet ne bude probudio i preduzeo radnje protiv režima, to će donijeti katastrofu svetu zbog slijedećih razloga.

Kina ima ogroman teritorij i veće stanovništvo od bilo koje države na Zemlji. Postala je drugo najveće svjetsko gospodarstvo i od 2010. godine druga najveća vojna sila. Nijedna tiranska sila u povijesti nije imala takvu ekonomsku i vojnu moć. Partija je apsorbirala najgroznije i najdeformiranije elemente modernih totalitarnih režima i drevne kineske taktike, pa stoga nikada ne igra po pravilima. Njene su strategije duboke i nemilosrdne, često nadilaze maštu i razumijevanje lidera i stratega drugih zemalja. Kidnapiranjem 1,3 milijarde Kineza, KPK je predstavila svijetu ogromno i jako željeno tržište, privlačeći strani kapital, poslovne ljude i političare. Ona ih je navela da zatvore oči na kršenja ljudskih prava i zlo, a u nekim slučajevima ih čak navede da surađuju s KPK u njenim zločinima.

KPK je ubila osamdeset milijuna Kineza. U novije vrijeme, počinila je bezbroj zločina nad Falun Gong praktikantima, potajnim kršćanima, Tibetancima, Ujgurima, disidentima i onima na nižem kraju društva. Jednom kad se režim sruši, bit će priveden pravdi i kažnjen za sve svoje zločine. Da bi izbjegla ovu sudbinu, KPK izabira da ide rđavim putem totalitarizma i uvećane represije, odbijajući da stupi dolje sa svjetske scene. Kao višestruki prestupnik, KPK žuri da pobjegne i neće oklijevati da počini još groznih zločina da bi zaštitila sebe.

Komunistička partija Kine je glavni zastupnik komunističke aveti u ljudskom domenu. Osuđena na eliminaciju, njeno je postojanje oduvijek bilo popraćeno snažnim osjećajem krize i straha. Vođena ovim osjećajem stalne krize, KPK pribjegava svim sredstvima potrebnim u kritičnim trenucima, poduzimajući ekstremne mjere da nastavi opstati. Pogonjena tim osjećajem krize, KPK smatra SAD, čija je uloga da održi međunarodni poredak, za svog prvog neprijatelja, i potajno jača sebe u pokušaju da zamjeni SAD i dominira svijetom.

Istovremeno, KPK koristi širok spektar načina da izveze KPK model i ideologiju Komunističke partije, trujući svijet. Pojas i put i slični projekti pokazuju geopolitičke ambicije Partije. Ono što još više zastrašuje je što se KPK sa posvijećenjem, odlučnošću i neprekidnim naporima, priprema za konačnu bitku protiv SAD.

Sve ambicije KPK – kojima ona teži mekom moći, tvrdom i oštrom snagom - temelje se na potpunom nepoštivanju morala i usmjerene su na to da posluže njenoj još većoj ambiciji uništavanja tradicionalnog morala i univerzalnih vrijednosti. Cilj KPK je utemeljiti se kao carstvo zla i vladar svijeta. Njen je cilj unijeti u svijet totalitarno ugnjetavanje - globalnu policijsku državu koju karakteriziraju ispiranje mozga, kontrola uma, masovni nadzor, uklanjanje privatnog vlasništva, službeni ateizam, uklanjanje religije i tradicionalne kulture, neograničene tjelesne želje, korupcija i moralna degeneracija. Njezin je cilj povući svijet u siromaštvo i metež, pretvoriti ljude u zvijeri i poslati čovječanstvo u ponor moralne degradacije. Sve je to put koji je komunistička avet aranžirala u svom pokušaju da uništi čovječanstvo.

KPK je jedinstven politički režim, mehanizam i društvena pojava. Njezin cilj je da uništi tradicionalnu kulturu i univerzalne vrijednosti koje je božansko ostavilo čovječanstvu. Ako ortodoksni moral koji je pomagao ljudskoj vrsti da opstane bude zaista uništen, rezultat će biti uništenje cjelokupne ljudske rase. Stoga, pored njezinih vojnih, ekonomskih, naučnih i tehnoloških poduhvata, KPK također se trudi nametnuti drugim zemljama svoju ideologiju ateizma i izopačenih pogleda na dobro i zlo. KPK koristi obilje metoda da potkupi političke i medijske ličnosti širom svijeta, da bi utisnula svoju partijsku kulturu u te zemlje. Njen konačni cilj je da ti pojedinci utječu na glavni tok društva i pomogne da svi budu povučeni na dole zajedno sa KPK. Ov je pravi cilj svjetske promocije tzv. kineskog modela.

5. Naučene lekcije i izlaz

a. Politika popuštanja je bila velika pogreška

U studenom 2018, u članku „Kako je Zapad pogrešno shvatio Kinu“, magazin Economist raspravlja o politici koju je Zapad usvojio naspram Kine – njihovom kockanju da će na taj način Kina poći putem demokracije i tržišne ekonomije. Zaključuje se da je Zapad izgubio ovakvim kockanjem: Kina pod KPK nije tržišna ekonomija, niti će to ikada bit ako ovako dalje nastavi. Naprotiv, KPK tretira poduzeća kao produženu ruku vlasti i kontrolira ih. Koristi svoj monopol nad moći da oblikuje globalnu ekonomiju, koristi novac da manipulira trgovinskim partnerima i kažnjava pojedince i grupe s kojima se ne slaže. [69]

Ambiciozna i spremna za potvrđivanje svoje globalne hegemonije, KPK predstavlja ozbiljnu prijetnju za svijet. Nažalost, do danas mnoge zemlje, vlade i političke ličnosti još uvijek se žele sprijateljiti s KPK, nesvjesni opasnosti. Veza je ilustrirana kineskom izrekom: "Ako uzgajate mladunca tigra, najzad će izrasti da vas proždre."

Bez pomoći razvijenih zapadnih zemalja i potpore toliko multinacionalnih korporacija, tehnoloških divova i velikih financijskih institucija, KPK se ne bi mogla razviti iz slabog gospodarstva s režimom na rubu propasti u nesalomljivu os zla u kratkom rasponu od samo nekoliko desetljeća.

Michael Pillsbury, stručnjak za nacionalnu sigurnost, tvrdio je da je Zapad cijelo vrijeme imao nerealna očekivanja od KPK, poput vjere da će Kina neizbježno postati demokratskija, da čezne za kapitalističkim društvom američkog stila, da će se neminovno integrirati u međunarodni društveni poredak, da će razmjene SAD-Kine dovesti do pune suradnje ili da su sokolski elementi u KPK bili slabi i tako dalje. U svojoj knjizi iz 2015. godine snažno bodri američku vladu da se brzo suoči sa stvarnošću i usvoji protumjere protiv KPK, kako ne bi omogućila da KPK pobijedi. [70]

Bivši strateg Bijele kuće, Steve Bannon, također upozorava: „Kinesko rukovodstvo nikada nije imalo namjeru da se priključi poslijeratnom liberalnom međunarodnom poretku, zasnovanom na pravilima. Oni su imali svoj plan i vrlo su rigorozno sprovodili taj plan. [71] Ovo je plan da KPK iskoristi svoju državnu moć radi kontrole ključnih globalnih industrija i postigne globalnu hegemoniju u tehnologiji i financijama, sasvim ne mareći za preovlađujuća globalna pravila ponašanja.

b. Zašto je Zapad pogrešno shvatio Kinu?

Zapad je Kinu pogrešno shvatio iz mnogo razloga: ranije spomenuti složeni aranžmani komunističke aveti, dvoličnost i kameleonska priroda KPK i poteškoće koje slobodna društva imaju u razlikovanju KPK od Kine. Osim toga, Zapad je pogrešno shvatio Kinu zbog stremljenja kratkoročnim dobicima, bilo pojedinaca, kompanija ili čitavih nacija. Ovo je pružilo još jednu priliku da KPK iskoristi.

Moralno korumpirana KPK cilja na nedostatke moralnosti ljudi slobodnih društava, ljudi čije stremljenje za kratkoročnim profitom omogućuje KPK da se infiltrira i korumpira same temelje ovih društava. Zakoni koje su Sjedinjene Države usvojile u vezi KPK uglavnom se temelje na razmatranjima kratkoročnog dobitka umjesto na najosnovnijim, dugoročnim interesima Amerike - poput duha na kojem je osnovana ta zemlja.

Slava i autoritet čovječanstva dolaze iz božanskog i određeni su moralnom razinom čovjeka. Prosperitet i snaga dane etničkoj skupini ili naciji također ovise o njezinoj razini morala. Koristeći se običnim sredstvima, ljudi nisu u stanju odbaciti aranžmane komunističke aveti. Slijedeći tu logiku, gdje je Zapad pogriješio postaje jasno - bez obzira na ljudske metode koje se primjenjuju, na kraju one ne mogu uspjeti nadvladati sile zla.

Mnoge vlade, velike tvrtke i poslovni ljudi mogu privremeno naoko dobiti koristi od KPK u zamjenu za žrtvu svojih moralnih načela. Ali na kraju će izgubiti više nego što dobiju. Takve loše stečene, površne koristi sve su otrovne.

KPK nije politička stranka ili režim u normalnom smislu. Ne predstavlja kineski narod. Ona predstavlja avet komunizma avet. Surađivati s KPK znači surađivati s vragom. Biti prijateljski s KPK znači zadovoljiti đavla, pomagati mu i igrati ulogu u guranju čovječanstva ka uništenju. Suprotno tome, oduprijeti se KPK znači uključiti se u bitku između dobra i zla. To nije jednostavna stvar zemalja koje se bore zbog nacionalnih interesa. To je bitka za budućnost čovječanstva.

c. Gdje je izlaz?

Danas su Kina i svijet na raskršću. Za kineski narod, od Komunističke partije Kine koja duguje bezbroj dugova u krvi, ne može se očekivati da će provesti prave reforme. Kina će biti slobodna samo kad se Komunistička partija ode u povijest.

Za ljude širom svijeta, Kina je poznata kao zemlja drevne civilizacije koju karakteriziraju ljubaznost i pravednost. Bez Komunističke partije, Kina će ponovno postati normalan član civiliziranog svijeta – nacija čiji će ljudski i prirodni resursi, raznolike drevne tradicije i kulturna baština biti dio bogatstva čovječanstva.

Napredujući u vrijeme velikih poteškoća, sve više i više Kineza shvaća zlu prirodu KPK. Objavljivanjem Devet komentara o Komunističkoj partiji studenog 2004. godine, sve veći broj ljudi počeo je ponovo dobivati svoju moralnu hrabrost i donijelo su odluku da se ogradi od komunističke aveti. Više od 350 milijuna Kineza odreklo se KPK i njenih organizacija. Ako slobodni svijet može podržati trend odricanja od KPK i prekinuti sve veze s aveti, KPK neće moći nastaviti djelovati kao sad.

Naizgled neuništivi Sovjetski Savez raspao se preko noći. Iako KPK globalno pokazuje svoje zube, njezino raspadanje moglo bi se dogoditi jednako brzo kad svijet prepozna njenu zlu prirodu i napravi ispravni izbor.

Uspon KPK uglavnom je posljedica moralne korupcije i zasljepljenja ljudi stremljenjem postojećim interesima. Da bismo izbjegli ovu sudbinu, moramo sabrati svoju moralnu hrabrost, oživjeti tradicionalne vrijednosti i čvrsto vjerovati u božansko.

Za poraz KPK, osloniti se jednostavno na obična svjetovna sredstva nikada neće biti dovoljno. Komunistička avet ima veću moć od ljudi i to je osnovni uzrok kontinuirane ekspanzije KPK. Međutim, zlo se nikada ne može nadmetati s božanskim. Sve dok ljudi mogu stajati uz božansko i pridržavati se božanske volje, bit će blagoslovljeni i prevladati paklene aranžmane aveti.

KPK je neprijatelj cijelog čovječanstva. Oduprijeti se ambicijama KPK je isto što i spasiti ljudsku civilizaciju i budućnost. Sudbina KPK je da bude eliminirana; na taj način, odbaciti KPK znači izbjeći da se njom podjeli sudbina – i pomogne da se spasi samo čovječanstvo.

ZAKLJUČAK: KAKO AVET KOMUNIZMA VLADA NAŠIM SVIJETOM

Čovječanstvo je u dugom toku povijesti svjedočilo obilju sjaja i slave, ali je također izdržalo bezbroj epizoda tragedije i katastrofe. Gledajući unatrag, nalazimo da moralna ispravnost utječe na čisto upravljanje, ekonomsku snagu, kulturni sjaj, i nacionalni prosperitet; moralna degeneracija predskazuje pad nacija i istrebljenje čitavih civilizacija.

Premda današnje čovječanstvo doseže zenit materijalnog bogatstva, ono se suočava s nezapamćenim izazovima koje su posljedica komunističkog pustošenja. Krajnji cilj komunizma nije uspostava raja na Zemlji već uništenje čovječanstva. U pozadini prirode komunizma se nalazi zla avet sazdana od mržnje, degeneracije, i drugih elementarnih sila univerzuma. Potaknuta mržnjom je masakrirala više od 100 milijuna ljudi, uništila više tisućljetnu izvrsnost ljudske civilizacije i iskvarilo njihov moral.

Avet komunizma je sačinila aranžmane za Istok i Zapad primijenivši različite strategije u različitim zemljama. Na Istoku je brutalno masakrirala prisilivši ljude da vjeruju u ateizam. Na Zapadu je pak komunizam krenuo zaobilaznim putom, infiltrirajući se u društvo, obmanjujući ljude kako bi se ovi odrekli vjere i tradicionalnih moralnih vrijednosti.

Uz pomoć komunističkih režima i organizacija, suputnika, pomagača, i drugih agenata, komunizam je koncentrirao negativne elemente prisutne u ljudskom svijetu ne bi li prikupio znatnu moć. S tom moći je potkopao društvo uspostavivši kontrolu u svim njegovim domenama, poput ekonomije, prava, obrazovanja, medija, umjetnosti, i kulture. Današnje čovječanstvo je u ozbiljnoj opasnosti.

Lako ćemo spoznati uzroke komunističkog trijumfa osvrnemo li se na posljednja dva stoljeća društvenog razvoja. Ljudi odbacuju božansku milost kad dopuste širenje ateizma, predaju se zlu, i prepuste materijalnim užicima koji su posljedica tehnološkog napretka. Poprilično udaljeno od božanske tradicije, čovječanstvo lako biva zavarano njegovim bezbrojnim ideološkim permutacijama, poput socijalizma, liberalizma, i progresivizma.

Tradicionalna kultura jamči očuvanje ljudskog morala i primanje spasenja u posljednjim trenucima finalne epohe. Veza između čovjeka i Boga se raskida s opustošenom tradicionalnom kulturom i odbačenim osnovnim moralnim istinama. Čovjek postaje nesposoban razumjeti božanske upute, dok zlo naveliko vlada čineći kaos u ljudskoj domeni. Kad ljudski moral padne ispod osnovnog standarda predviđenog za ljudska bića, bogovi će biti prisiljeni nevoljko napustiti čovječanstvo. Vrag tada vodi čovjeka u ponor prokletstva.

Okolnosti će se zasigurno preokrenuti kad stvari dosegnu krajnju točku. Nepromjenjivo načelo u ljudskom domenu glasi da zlo nikada ne može pobijediti pravednost. Trenutačna pobjeda komunizma je privremena pojava koju uzrokuje vrag zastrašujući ljude svojom iluzornom snagom i podmuklim iskušenjima. Čovjek, iako nesavršen, gaji u svojoj prirodi dobrotu, vrlinu, i moralnu hrabrost, njegovanu i prenošenu tisućljećima. U tome leži njegova nada.

Svjetski se događaji raspliću nevjerojatnim tempom. Ispravnost se uzdiže i svi ljude se bude.

Milijuni Kineza pružaju miroljubiv otpor tiranskoj vladavini Komunističke partije Kine dok ustraju u svojoj vjeri i moralnosti. Inspirirani knjigom Devet komentara o komunističkoj partiji, više od 300 milijuna Kineza se hrabro odriče poveznica s Partijom i sestrinskih organizacija činom „tui danga“ ili „napuštanja Partije.“ Srca i umovi sve brojnijih ljudi se odlučuju osloboditi se komunističkih okova. Dezintegracija komunističke partije je već u tijeku.

Kraj komunističke partije je božanski aranžman. Budu li kineski lideri odlučili istu razmontirati, omogućit će im se svi uvjeti za bezbolnu tranziciju. Bogovi će im u budućnosti podariti istinski autoritet. S druge strane, nastave li tvrdoglavo odbijati učiniti takav korak, sudbina Partije će postati i njihova sudbina u katastrofičnom finalnom sunovratu komunističke partije.

Svijet doživljava povratak tradicionalne kulture i morala usklađen s univerzalnim principima istinitosti, dobrodušnosti, i tolerancije. Ovu renesansu predvodi Shen Yun Performing Arts tijekom turneje na pet kontinenata. Koristeći medij klasičnog kineskog plesa, Shen Yun nudi te vrijednosti gledateljima širom svijeta.

Zapad počinje prepoznavati komunističku infiltraciju i subverziju tradicionalne kulture koja se odvija posljednjih sto godina. Čišćenje komunističkih elemenata i iskrivljene moderne kulture je već započelo u domeni zakonodavstva i upravljanja, obrazovanja, diplomatskih odnosa itd. Države su sada budnije i opreznije u srazu s komunističkim režimima i njihovim pristašama, uvelike zaustavljajući utjecaj komunizma na globalnoj sceni.

Komunizam nije neprijatelj koji se može poraziti vojnom silom. Prvo se moramo pročistiti iznutra kako bi se oslobodili njezinog stiska. Li Hongzhi, osnivač Falun Dafa, u članku „Umiri vanjsko kultiviranjem unutarnjeg“, navodi sljedeće:

„Ako ljudi ne cijene vrlinu, svijet će biti u velikom kaosu i izvan kontrole; svi će jedni drugima postati neprijatelji i živjet će bez sreće. Živeći bez sreće, oni se neće bojati smrti. Lao Zi je rekao: "Ako se stanovništvo ne boji smrti, čemu koristi prijetiti im smrću?" Ovo je velika, predstojeća opasnost. Miran svijet je ono čemu se ljudi nadaju. Ako se zbog ovoga, da bi se osigurala stabilnost, proizvede prevelik broj zakona, krajnji ishod će biti suprotan. Da bi se ovaj problem riješio, širom svijeta treba kultivirati vrlinu – samo ovako se problem može temeljito riješiti. Ako su dužnosnici nesebični, država neće biti korumpirana. Ako stanovništvo cijeni samokultivaciju i njegovanje vrlina i ako se i oni na položajima i građani obuzdavaju u svojim umovima, cijela nacija će biti stabilna i imat će podršku naroda. Čvrsta i stabilna, nacija će prirodno zastrašivati strane neprijatelje i tako će mir zavladati pod Nebom. Ovo je posao mudraca.“

Milosrdni Stvoritelj je oduvijek pazio na čovječanstvo. Katastrofe slijede kad čovjek iznevjeri božansko, a čovječanstvo se može spasiti jedino povratkom bogomdanom nasljeđu. Ostanemo li nedirnuti i progledamo li kroz fasadu, sačuvamo srce istinskog suosjećanja, pratimo od Boga određen standard za ljudska bića, obnovimo tradicionalne vrijednosti, i povratimo se tradicionalnoj kulturi, bogovi će izbaviti čovjeka od zla. Pokušaji komunističke aveti da iskvari i uništi čovječanstvo će završiti neuspjehom.

Trebamo osjećati zahvalnost prema božanskom. Bogovi su nam podarili načine oslobođenja od zamki zla, podastirući nam put povratka ka tradiciji i božanskom. Hoće li današnje čovječanstvo kročiti tim putom je izbor ponuđen svakom pojedincu ponaosob.

Reference

[1] Zhao Kejin, “The Road of Peaceful Development: A Paradigmatic Breakthrough,” People.cn, Nov. 11, 2009, http://theory.people.com.cn/GB/10355796.html. [趙可金:〈和平發展道路:模式的突破〉,《人民網》] [In Chinese]

[2] PLA National Defense University et al., Silent Contest, 2013 June, https://www.youtube.com/watch?v=iUjkSJxJDcw&t=2190s. [國防大學等:《較量無聲》] [In Chinese]

[3] “Testimony of Arthur Waldron,” in “U.S.-China Relations: Status of Reforms in China,” Subcommittee on East Asian and Pacific Affairs, Committee on Foreign Relations, United States Senate, April 22, 2004, https://www.foreign.senate.gov/imo/media/doc/WaldronTestimony040422.pdf.

[4] Chris Giles, “China Poised to Pass US as World’s Leading Economic Power This Year,”

Financial Times, April 29, 2014 https://www.ft.com/content/d79ffff8-cfb7-11e3-9b2b-00144feabdc0.

[5] Chen Liangxian and Su Haoyun, “Overseas Ports in Vogue: How Do Chinese Enterprises Choose Strategic Locations?,” The Paper, August 17, 2017, https://www.thepaper.cn/newsDetail_forward_175881. [陳良賢,蘇顥雲:〈海外港口熱:中企如何布局?〉,《澎湃新聞》] [In Chinese]

[6] Derek Watkins, K.K. Rebecca Lai, and Keith Bradsher, “The World, Built by China,” The New York Times, November 18, 2018, https://www.nytimes.com/interactive/2018/11/18/world/asia/world-built-by-china.html.

[7] Andrew Sheng, “A Civilizational Clash With China Comes Closer,” Asia Global Institute, The University of Hong Kong, January 16, 2018, http://www.asiaglobalinstitute.hku.hk/en/civilizational-clash-china-comes-closer/.

[8] Wu Xinbo, “Reflections on the Study of Neighborhood Diplomacy,” World Affairs, 2015 Issue #2, http://www.cas.fudan.edu.cn/picture/2328.pdf. [In Chinese] [吳心伯:〈對周邊外交研究的一些思考〉,《世界知識》]

[9] “Power and Influence: The Hard Edge of China’s Soft Power,” Australian Broadcasting Corporation, June 5, 2017, https://www.abc.net.au/4corners/power-and-influence-promo/8579844.

[10] “Sam Dastyari Resignation: How We Got Here,” Australian Broadcasting Corporation, December 11, 2017, https://www.abc.net.au/news/2017-12-12/sam-dastyari-resignation-how-did-we-get-here/9249380.

[11] “In Depth: How Much Influence Do China’s Donations Have on Australia? Should Political Donations Be Banned?,” SBS News, September 12, 2016, https://www.sbs.com.au/yourlanguage/mandarin/zh-hant/article/2016/09/12/shen-du-zhong-guo-juan-zeng-dui-ao-zhou-ying-xiang-you-duo-da-wai-guo-zheng-zhi?language=zh-hant. [深度:中國捐贈對澳洲影響有多大?外國政治獻金是否該禁?] [In Chinese]

[12] Mareike Ohlberg and Bertram Lang, “How to Counter China’s Global Propaganda Offensive,” The New York Times, September 21, 2016, https://www.nytimes.com/2016/09/22/opinion/how-to-counter-chinas-global-propaganda-offensive.html?_ga=2.63090735.1831033231.1544154630-97544283.1541907311.

[13] Jonathan Pearlman, “US Alarm over Aussie Port Deal With China Firm,” The Strait Times, November 19, 2015, https://www.straitstimes.com/asia/australianz/us-alarm-over-aussie-port-deal-with-china-firm.

[14] Tara Francis Chan, “Rejected Three Times Due to Fear of Beijing, Controversial Book on China’s Secret Influence Will Finally Be Published,” Business Insider, February 5, 2018, https://www.businessinsider.com/australian-book-on-chinas-influence-gets-publisher-2018-2.

[15] Christopher Walker and Jessica Ludwig, “From ‘Soft Power’ to ‘Sharp Power’: Rising Authoritarian Influence in the Democratic World,” in Sharp Power: Rising Authoritarian Influence (Washington, D.C.: National Endowment for Democracy, 2017), 20, https://www.ned.org/wp-content/uploads/2017/12/Sharp-Power-Rising-Authoritarian-Influence-Full-Report.pdf.

[16] 2017 Foreign Policy White Paper, Australian Government, 2017, https://www.fpwhitepaper.gov.au/foreign-policy-white-paper/overview.

[17] Caitlyn Gribbin, “Malcolm Turnbull Declares He Will ‘Stand Up’ for Australia in Response to China’s Criticism,” Australian Broadcasting Corporation, December 8, 2017, https://www.abc.net.au/news/2017-12-09/malcolm-turnbull-says-he-will-stand-up-for-australia/9243274.

[18] Chen Yonglin, [陳用林] “Chen Yonglin: Australia Is Becoming China’s Backyard?,” The Epoch Times, September 2, 2016, http://www.epochtimes.com/gb/16/9/2/n8261061.htm. [陳用林:〈陳用林:澳大利亞正在淪為中國的後院〉,《大紀元新聞網》] [In Chinese]

[19] Clive Hamilton. Silent Invasion: China’s influence in Australia (Melbourne: Hardie Grant, 2018), Chapter 1.

[20] Ibid.

[21] Ibid.

[22] Ibid.

[23] Hamilton, Silent Invasion, Chapter 3.

[24] Lin Ping, “Disclosing China’s Sharp Power: Part X, New Zealand,” Radio Free Asia, September 25, 2018, https://www.rfa.org/mandarin/zhuanlan/zhuantixilie/zhongguochujiaoshenxiangshijie/jm-09252018162912.html. [林坪:〈揭祕中國銳實力(十)紐西蘭〉,自由亞洲電台] [In Chinese]

[25] Ibid.

[26] Ibid.

[27] Lin Tinghui, “The Dragon in Strange Waters: China’s Diplomatic Quagmire in the Pacific Islands,” Journal on International Relations Issue #30, July 2010, p. 58, https://diplomacy.nccu.edu.tw/download.php?filename=451_b9915791.pdf&dir=archive&title=File. [林廷輝:〈龍在陌生海域:中國對太平洋島國外交之困境〉,《國際關係學報》,第三十期(2010年7月)] [In Chinese]

[28] John Henderson and Benjamin Reilly, “Dragon in Paradise: China’s Rising Star in Oceania,” The National Interest, no. 72 (Summer 2003): 94–105.

[29] Ben Bohane, “The U.S. Is Losing the Pacific to China,” The Wall Street Journal, June 7, 2017, https://www.wsj.com/articles/the-u-s-is-losing-the-pacific-to-china-1496853380.

[30] Josh Rogin, “Inside China’s ‘Tantrum Diplomacy’ at APEC,” The Washington Post, November 20, 2018, https://www.washingtonpost.com/news/josh-rogin/wp/2018/11/20/inside-chinas-tantrum-diplomacy-at-apec/.

[31] China’s Central Asia Problem, Report No. 244, International Crisis Group (February 27, 2013), https://www.crisisgroup.org/europe-central-asia/central-asia/china-s-central-asia-problem.

[32] Wu Jiao and Zhang Yunbi, “Xi Proposes a ‘New Silk Road’ With Central Asia,” China Daily, September 8, 2013, http://www.chinadaily.com.cn/sunday/2013-09/08/content_16952160.htm.

[33] Raffaello Pantucci and Sarah Lain, “China’s Eurasian Pivot: The Silk Road Economic Belt,” Whitehall Papers 88, no. 1 (May 16, 2017), https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/02681307.2016.1274603.

[34] “China’s Central Asia Problem,” International Crisis Group.

[35] “Kong Quan: China Supports Uzbekistan’s Efforts for National Security,” People.cn, http://world.people.com.cn/GB/8212/14450/46162/3395401.htm. [〈孔泉:中國支持烏茲別克斯坦為國家安全所做努力〉,人民網] [In Chinese]

[36] Benno Zogg, “Turkmenistan Reaches Its Limits with Economic and Security Challenges,” IPI Global Observatory, July 31, 2018, https://theglobalobservatory.org/2018/07/turkmenistan-limits-economic-security-challenges/.

[37] Jakub Jakóbowski and Mariusz Marszewski, “Crisis in Turkmenistan: A test for China’s Policy in the Region,” Center for Eastern Studies (OSW), August 31, 2018, https://www.osw.waw.pl/en/publikacje/osw-commentary/2018-08-31/crisis-turkmenistan-a-test-chinas-policy-region-0.

[38] Eiji Furukawa, “Belt and Road Debt Trap Spreads to Central Asia,” Nikkei Asian Review, August 29, 2018, https://asia.nikkei.com/Spotlight/Belt-and-Road/Belt-and-Road-debt-trap-spreads-to-Central-Asia.

[39] “Tajikistan: Chinese Company Gets Gold Mine in Return for Power Plant,” Eurasianet, April 11, 2018, https://eurasianet.org/tajikistan-chinese-company-gets-gold-mine-in-return-for-power-plant.

[40] Danny Anderson, “Risky Business: A Case Study of PRC Investment in Tajikistan and Kyrgyzstan,” The Jamestown Foundation, China Brief 18, no. 14 (August 10, 2018), https://jamestown.org/program/risky-business-a-case-study-of-prc-investment-in-tajikistan-and-kyrgyzstan/.

[41] Juan Pablo Cardenal and Heriberto Araújo, China’s Silent Army: The Pioneers, Traders, Fixers and Workers Who Are Remaking the World in Beijing’s Image (New York: Crown Publishing Group, 2013), Chapter 2.

[42] Lindsey Kennedy and Nathan Paul Southern, “China Created a New Terrorist Threat by Repressing Secessionist Fervor in Its Western Frontier,” Quartz, May 31, 2017, https://qz.com/993601/china-uyghur-terrorism/.

[43] Xu Jin et al., [徐進等] “Making ‘Strategic Pivots’ for China’s Border Security,” World Affairs 2014 Issue #15, pp. 14–23, http://cssn.cn/jjx/xk/jjx_lljjx/sjjjygjjjx/201411/W020141128513034121053.pdf. [徐進等:〈打造中國周邊安全的「戰略支點」國家〉,《世界知識》,2014年15期,頁14-23][In Chinese]

[44] Therese Delpech, Iran and the Bomb: The Abdication of International Responsibility (New York: Columbia University Press, 2006), 49.

[45] Cardena and Araújo, China’s Silent Army, Epilogue.

[46] Seyed Reza Miraskari et al., “An Analysis of International Outsourcing in Iran-China Trade Relations,” Journal of Money and Economy 8, No 1 (Winter 2013): 110–139, http://jme.mbri.ac.ir/article-1-86-en.pdf.

[47] Scott Harold and Alireza Nader, China and Iran: Economic, Political, and Military Relations (Washington, D.C.: RAND Corporation, 2012), 7, https://www.rand.org/content/dam/rand/pubs/occasional_papers/2012/RAND_OP351.pdf.

[48] “The Commercial Foundation to Bypass the ‘Malacca Dilemma’: How to Ensure the Effective Operation of the China-Myanmar Oil and Gas Pipelines,” The First Finance Daily, July 22, 2013, https://www.yicai.com/news/2877768.html. [〈繞過「馬六甲困局」的商業基礎——如何保證中緬油氣管道有效運營〉,《第一財經日報》] [In Chinese]

[49] Li Chenyang, “China-Myanmar Relations since 1988,” in Harmony and Development: Asean-China Relations, eds. Lim Tin Seng and Lai Hongyi (Singapore: World Scientific Publishing, 2007), 54.

[50] Ibid.

[51] “China’s Myanmar Dilema,” Asia Report No.177 (Brussels: International Crisis Group , 2009), 1, https://d2071andvip0wj.cloudfront.net/177-china-s-myanmar-dilemma.pdf.

[52] “After Two Years of Inactivity, the China-Myanmar Crude Oil Pipeline Is Finally Opened,” BBC Chinese, April 10, 2017, https://www.bbc.com/zhongwen/simp/chinese-news-39559135. [〈閒置兩年後 中緬原油管道終於開通〉,《BBC中文網》] [In Chinese]

[53] Zhuang Beining and Che Hongliang, “China-Myanmar Signs the Framework Agreement for the Kyaukpyu Deep-water Port Project,” xinhuanet.com, November 8, 2018, http://www.xinhuanet.com/2018-11/08/c_1123686146.htm. [莊北甯,車宏亮:〈中緬簽署皎漂深水港專案框架協定〉,《新華網》] [In Chinese]

[54] Lu Cheng, “China-Myanmar Economic Corridor: An Emerging Approach to Myanmar’s Development,” Guangming Net, September 17, 2018, http://news.gmw.cn/2018-09/17/content_31210352.htm. [鹿鋮:〈中緬經濟走廊:緬甸發展的新興途徑〉,《光明網》] [In Chinese]

[55] Lin Ping, “Disclosing China’s Sharp Power,” Part XI, European Politics,” Radio Free Asia, https://www.rfa.org/mandarin/zhuanlan/zhuantixilie/zhongguochujiaoshenxiangshijie/yl-11052018102634.html. [林坪:〈揭祕中國銳實力(十一)歐洲政界〉,《自由亞洲電台》] [In Chinese]

[56] Jason Horowitz and Liz Alderman, “Chastised by E.U., a Resentful Greece Embraces China’s Cash and Interests,” The New York Times, August 26, 2017, https://www.nytimes.com/2017/08/26/world/europe/greece-china-piraeus-alexis-tsipras.html.

[57] Ibid.

[58] Jan Velinger, “President’s Spokesman Lashes Out at Culture Minister for Meeting with Dalai Lama,” Radio Praha, October 18, 2016, https://www.radio.cz/en/section/curraffrs/presidents-spokesman-lashes-out-at-culture-minister-for-meeting-with-dalai-lama.

[59] Lin Ping, “Disclosing China’s Sharp Power (Part XI), European Politics,” Radio Free Asia, November 5, 2018, https://www.rfa.org/mandarin/zhuanlan/zhuantixilie/zhongguochujiaoshenxiangshijie/yl-11052018102634.html. [林坪:〈揭祕中國銳實力(十一)歐洲政界〉,《自由亞洲電台》] [In Chinese]

[60] “German Blue Book: China’s Non-Financial Direct Investment in Germany Has Grown Substantially,” sina.com.cn, July 9, 2017, http://mil.news.sina.com.cn/dgby/2018-07-09/doc-ihezpzwt8827910.shtml. [〈德國藍皮書:中國在德國非金融直接投資大幅增長〉,《觀察者網》] [In Chinese]

[61] Chinese Influence and American Interests: Promoting Constructive Vigilance (Stanford, Calif.: Hoover Institution Press, 2018), https://www.hoover.org/sites/default/files/research/docs/chineseinfluence_americaninterests_fullreport_web.pdf, 163.

[62] Philip Oltermann, “Germany’s ‘China City’: How Duisburg Became Xi Jinping’s Gateway to Europe,” The Guardian, August 1, 2018, https://www.theguardian.com/cities/2018/aug/01/germanys-china-city-duisburg-became-xi-jinping-gateway-europe.

[63] “Chirac: A Man Who Loved China,” China Net, March 20, 2007, http://www.china.com.cn/international/txt/2007-03/20/content_18421202.htm. [〈希拉克:熱愛中國的人〉,《中國網》] [In Chinese]

[64] The True Jiang Zemin, Chapter 9, “The War of Greed (Part I),” The Epoch Times, http://www.epochtimes.com/b5/12/6/18/n3615092.htm. [聯合寫作組:《真實的江澤民》,〈第九章 貪戰(上)〉,《大紀元新聞網》] [In Chinese]

[65] Nick Timothy, “The Government Is Selling Our National Security to China,” Conservative Home, October 20, 2015, http://www.conservativehome.com/thecolumnists/2015/10/nick-timothy-the-government-is-selling-our-national-security-to-china.html.

[66] Holly Watt, “Hinkley Point: The ‘Dreadful Deal’ behind the World’s Most Expensive Power Plant,” The Guardian, December 21, 2017, https://www.theguardian.com/news/2017/dec/21/hinkley-point-c-dreadful-deal-behind-worlds-most-expensive-power-plant.

[67] Lin Ping [林坪] “Disclosing China’s Sharp Power (Part XII) Economic Infiltration in Europe,” Radio Free Asia, November 12, 2018, https://www.rfa.org/mandarin/zhuanlan/zhuantixilie/zhongguochujiaoshenxiangshijie/yl-11082018122750.html; “Disclosing China’s Sharp Power (Part XIII) The Encroachment of Academic Freedom and Freedom of Speech in Europe,” Radio Free Asia, November 12, 2018, https://www.rfa.org/mandarin/zhuanlan/zhuantixilie/zhongguochujiaoshenxiangshijie/MCIEU-11122018165706.html. [林坪:〈揭祕中國銳實力(十二)在歐洲的經濟滲透〉,《自由亞洲電台》] [〈揭祕中國銳實力(十三)歐洲學術、言論自由〉,《自由亞洲電台》] [In Chinese]

[68] Jack Hazlewood, “China Spends Big on Propaganda in Britain … but Returns Are Low,” Hong Kong Free Press, April 3, 2016, https://www.hongkongfp.com/2016/04/03/china-spends-big-on-propaganda-in-britain-but-returns-are-low/.

[69] Thorsten Benner et al., “Authoritarian Advance: Responding to China’s Growing Political Influence in Europe,” Global Public Policy Institute (GPPI), February 2018, https://www.gppi.net/media/Benner_MERICS_2018_Authoritarian_Advance.pdf.

[70] Christophe Cornevin and Jean Chichizola, “The Revelations of Le Figaro on the Chinese Spy Program That Targets France” [“Les révélations du Figaro sur le programme d’espionnage chinois qui vise la France”], Le Figaro, October 22, 2018, http://www.lefigaro.fr/actualite-france/2018/10/22/01016-20181022ARTFIG00246-les-revelations-du-figaro-sur-le-programme-d-espionnage-chinois-qui-vise-la-france.php. [In French]

[71] “German Spy Agency Warns of Chinese LinkedIn Espionage,” BBC News, December 10, 2017, https://www.bbc.com/news/world-europe-42304297.

[72] Serge Michel and Michel Beuret, China Safari: On the Trail of Beijing’s Expansion in Africa (New York: Nation Books, 2010), 162.

[73] Reuben Brigety, “A Post-American Africa,” Foreign Affairs, August 28, 2018, https://www.foreignaffairs.com/articles/africa/2018-08-28/post-american-africa.

[74] “Not as Bad as They Say” The Economist, October 1, 2011, https://www.economist.com/middle-east-and-africa/2011/10/01/not-as-bad-as-they-say.

[75] Joseph Hammond, “Sudan: China’s Original Foothold in Africa,” The Diplomat, June 14, 2017, https://thediplomat.com/2017/06/sudan-chinas-original-foothold-in-africa/.

[76] Zeng Yong, “A Strategic Analysis of China’s Dealing with the Darfur Crisis,” Arab World Studies, November 2012 Issue #6, http://mideast.shisu.edu.cn/_upload/article/23/47/8ee05ca2405488f615e514184f73/077159aa-8c97-41b8-bcc3-95c22c3ba732.pdf. [曾勇,〈中國處理達爾富爾危機的戰略分析〉,《阿拉伯世界研究》] [In Chinese]

[77] “Beijing Shows Hospitality to the Wanted Sudanese President Bashir,” Radio France Internationale (RFI), June 29, 2011, http://cn.rfi.fr/中國/20110629-北京盛情款待遭通緝的蘇丹總統巴希爾. [〈北京盛情款待遭通緝的蘇丹總統巴希爾〉,《法廣》] [In Chinese]

[78] According to “China’s Path of Peaceful Development” by the Information Office of the State Council, as of 2005, China had waived the debts of forty-four developing countries, totalling about 16.6 billion yuan. http://www.scio.gov.cn/zfbps/ndhf/2005/Document/307900/307900.htm. [In Chinese]

[79] Pan Xiaotao, “Chinese, Get Ready to Give Out More Money,” Apple Daily, August 31, 2018, https://hk.news.appledaily.com/local/daily/article/20180831/20488504. [潘小濤:〈中國人,請準備再大撒幣〉,《蘋果日報》] [In Chinese]

[80] “Ministry of Commerce: 97 Percent of Products in 33 Least-Developed Countries in Africa Enjoy Zero Tariffs,” China News, August 28, 2018, http://www.chinanews.com/gn/2018/08-28/8612256.shtml. [〈商務部:非洲33個最不發達國家97%的產品享受零關稅〉,《中新網》] [In Chinese]

[81] Jia Ao, “China Gives Africa Big Bucks Again and America Gets Alert,” Radio Free Asia, September 3, 2018, https://www.rfa.org/mandarin/yataibaodao/junshiwaijiao/hc-09032018110327.html. [家傲:〈中國再向非洲大撒幣 美國警覺〉,《自由亞洲電台》] [In Chinese]

[82] Quan Ye, “A Dialogue With Wang Wen: From the Theory of Spending Money to the Real Problem Behind the Misconstrued New Colonialism,” Duowei News, September 2, 2018, http://news.dwnews.com/china/news/2018-09-02/60081911_all.html. [泉野:〈對話王文:從撒錢論到「新殖民主義」誤區背後的真問題〉,《多維》] [In Chinese]

[83] Cai Linzhe, “Ethiopia Is Learning the ‘Chinese Model,’” Phoenix Weekly, May 15, 2013, http://www.ifengweekly.com/detil.php?id=403. [蔡臨哲:〈埃塞俄比亞學習「中國模式」〉,《鳳凰週刊》] [In Chinese]

[84] Andrew Harding, “Correspondence from Our Reporters: ‘A New China’ in Africa,” BBC Chinese, July 27, 2015, https://www.bbc.com/ukchina/simp/fooc/2015/07/150727_fooc_ethiopia_development. [安德魯‧哈丁:〈記者來鴻:非洲出了個「新中國」〉,《BBC中文網》] [In Chinese]

[85] Si Yang, “To Win the Right to Speak and Export the ‘Chinese Model,’ China Resorts to Different Means in Europe-America and Asia-Africa,” Voice of America, December 7, 2018, https://www.voachinese.com/a/4420434.html. [斯洋:〈爭奪話語權,輸出中國模式,中國影響歐美和亞非方式大不同〉,《美國之音》] [In Chinese]

[86] Ted Piccone, “The Geopolitics of China’s Rise in Latin America,” Order From Chaos: Foreign Policy in a Troubled World, November 2016, 4 and 9, https://www.brookings.edu/wp-content/uploads/2016/11/the-geopolitics-of-chinas-rise-in-latin-america_ted-piccone.pdf.

[87] Alfonso Serrano, “China Fills Trump’s Empty Seat at Latin America Summit,” The New York Times, April 17, 2018, https://www.nytimes.com/2018/04/13/opinion/china-trump-pence-summit-lima-latin-america.html.

[88] Translated from Chinese version of the paper by Jorge Blázquez-Lidoy, Javier Rodríguez, Javier Santiso, “Angel o demonio? Los efectos del comercio chino en los países de América Latina” [Angel or Demon? The Effects of Chinese Trade in Latin American Countries], https://repositorio.cepal.org/bitstream/handle/11362/11135/090017043_es.pdf?sequence=1&isAllowed=y [in Spanish].

[89] Jordan Wilson, China’s Military Agreements with Argentina: A Potential New Phase in China-Latin America Defense Relations, U.S-China Economic and Security Review Commission Staff Research Report, November 5, 2015, https://www.uscc.gov/sites/default/files/Research/China%27s%20Military%20Agreements%20with%20Argentina.pdf.

[90] Jin Yusen, “The CCP’s Dollar Diplomacy May Be the Last Straw,” watchinese.com, July 5, 2017, https://www.watchinese.com/article/2017/23053. [金雨森:〈中共金錢外交恐成為最後一根稻草〉,《看雜誌》] [In Chinese]

[91] Ibid.

[92] “The CCP’s Huge Amount of Financial Aid to El Salvador Causes Anxiety for America,” NTD Television, August 22, 2018, http://www.ntdtv.com/xtr/gb/2018/08/23/a1388573.html. [〈中共巨額金援搶薩爾瓦多 引美國憂慮〉,新唐人電視台] [In Chinese]

[93] Huang Xiaoxiao, “Number of Confucius Institutes in Latin America and the Caribbeans Increases to 39,” People.cn, January 26, 2018, http://world.people.com.cn/n1/2018/0126/c1002-29788625.htm. [ 黃瀟瀟:〈拉美和加勒比地區孔子學院達39所〉,《人民網》] [In Chinese]

[94] Sharon Weinberger, “China Has Already Won the Drone Wars,” Foreign Policy, May 10, 2018, https://foreignpolicy.com/2018/05/10/china-trump-middle-east-drone-wars/.

[95] Rick Joe, “China’s Air Force on the Rise: Zhuhai Airshow 2018,” The Diplomat, November 13, 2018, https://thediplomat.com/2018/11/chinas-air-force-on-the-rise-zhuhai-airshow-2018/.

[96] Huang Yuxiang 黃宇翔: “Chinese Drones, Whose Target Is America, Stun the Audience at Zhuhai Air Show,” Asia Weekly, November 25, 2018, Issue #46, Vol. 32, https://www.yzzk.com/cfm/blogger3.cfm?id=1542252826622&author=%E9%BB%83%E5%AE%87%E7%BF%94. [黃宇翔:〈中國無人戰機驚豔珠海航展亮相假想敵是美國〉,《亞洲週刊》] [In Chinese]

[97] “Pentagon Says Chinese Vessels Harassed U.S. Ship,” CNN, March 9, 2009, http://www.cnn.com/2009/POLITICS/03/09/us.navy.china/index.html.

[98] Barbara Starr, “Chinese Boats Harassed U.S. Ship, Officials Say,” CNN, May 5, 2009, http://edition.cnn.com/2009/WORLD/asiapcf/05/05/china.maritime.harassment/index.html.

[99] Barbara Starr, Ryan Browne and Brad Lendon, “Chinese Warship in ‘Unsafe’ Encounter With US Destroyer, Amid Rising US-China Tensions,” CNN, October 1, 2018, https://www.cnn.com/2018/10/01/politics/china-us-warship-unsafe-encounter/index.html.

[100] Military Strategy Research Department of the Academy of Military Science: Strategic Studies, Beijing: Military Science Publishing House, 2013, p. 47. [軍事科學院軍事戰略研究部:《戰略學》(北京:軍事科學出版社,2013)] [In Chinese]

[101] Qiao Liang, “The ‘Belt and Road’ Strategy Must Take Into Consideration the ‘Going Out’ of Military Power,” 81.cn, April 15, 2015, http://www.81.cn/jmywyl/2015-04/15/content_6443998_5.ht. [喬良:〈「一帶一路」戰略要考慮軍事力量走出去問題〉,《中國軍網》] [In Chinese]

[102] Annual Report to Congress: Military and Security Developments Involving the People’s Republic of China 2018, U.S. Department of Defense, May 16, 2018, https://media.defense.gov/2018/Aug/16/2001955282/-1/-1/1/2018-CHINA-MILITARY-POWER-REPORT.PDF, 46, 47.

[103] Benjamin Haas, “Steve Bannon: ‘We’re Going to War in the South China Sea … No Doubt,’” The Guardian, February 1, 2017, https://www.theguardian.com/us-news/2017/feb/02/steve-bannon-donald-trump-war-south-china-sea-no-doubt.

[104] Lawrence Sellin, “The US Needs a New Plan to Address Chinese Power in Southern Asia,” The Daily Caller, June 5, 2018, https://dailycaller.com/2018/06/05/afghanistan-pakistan-america-china/.

[105] Panos Mourdoukoutas, “China Will Lose The South China Sea Game,” Forbes, July 1, 2018, https://www.forbes.com/sites/panosmourdoukoutas/2018/07/01/china-will-lose-the-south-china-sea-game/#5783cad73575.

[106] Michael Lelyveld, “China’s Oil Import Dependence Climbs as Output Falls,” Radio Free Asia, December 4, 2017, https://www.rfa.org/english/commentaries/energy_watch/chinas-oil-import-dependence-climbs-as-output-falls-12042017102429.html.

[107] M. Taylor Fravel, “Why Does China Care So Much about the South China Sea? Here Are 5 Reasons,” The Washington Post, July 13, 2016, https://www.washingtonpost.com/news/monkey-cage/wp/2016/07/13/why-does-china-care-so-much-about-the-south-china-sea-here-are-5-reasons/?utm_term=.4a7b1de04dbd.

[108] Ibid.

[109] Brahma Chellaney, “Why the South China Sea Is Critical to Security,” The Japan Times, March 26, 2018, https://www.japantimes.co.jp/opinion/2018/03/26/commentary/world-commentary/south-china-sea-critical-security/#.XAnOBBNKiF1.

[110] Scott L. Montgomery, “Oil, History, and the South China Sea: A Dangerous Mix,” Global Policy, August 7, 2018, https://www.globalpolicyjournal.com/blog/07/08/2018/oil-history-and-south-china-sea-dangerous-mix.

[111] Hal Brands, “China’s Master Plan: a Global Military Threat,” The Japan Times, June 12, 2018, https://www.japantimes.co.jp/opinion/2018/06/12/commentary/world-commentary/chinas-master-plan-global-military-threat/#.W9JPPBNKj5V.

[112] Lin Tinghui, “The Dragon in Strange Waters: China’s Diplomatic Quagmire in the Pacific Islands,” Journal on International Relations, July 2010, Issue #30, p. 58, https://diplomacy.nccu.edu.tw/download.php?filename=451_b9915791.pdf&dir=archive&title=File. [林廷輝,〈龍在陌生海域:中國對太平洋島國外交之困境〉,《國際關係學報》第三十期(2010年7月)] [In Chinese]

[113] Annual Report to Congress: Military and Security Developments Involving the People’s Republic of China 2018, U.S. Department of Defense, May 16, 2018, https://media.defense.gov/2018/Aug/16/2001955282/-1/-1/1/2018-CHINA-MILITARY-POWER-REPORT.PDF.

[114] Huang Yuxiang, “Chinese Drones, Whose Target Is America, Stun the Audience at Zhuhai Air Show,” Asia Weekly, November 25, 2018, 第32卷 46期,, https://www.yzzk.com/cfm/blogger3.cfm?id=1542252826622&author=%E9%BB%83%E5%AE%87%E7%BF%94. [黃宇翔:〈中國無人戰機驚艷珠海航展亮相假想敵是美國〉,《亞洲週刊》,2018年11月25日, 第32卷 46期] [In Chinese]

[115] David E. Sanger, “U.S. Blames China’s Military Directly for Cyberattacks,” The New York Times, May 6, 2013, http://www.nytimes.com/2013/05/07/world/asia/us-accuses-chinas-military-in-cyberattacks.html?pagewanted=all&_r=1&.

[116] See in-depth analysis of this issue by Peter Navarro, director of the White House National Trade Council, in Crouching Tiger: What China’s Militarism Means for the World (New York: Prometheus Books, 2015).

[117] Steven Lee Myers, “With Ships and Missiles, China Is Ready to Challenge U.S. Navy in Pacific,” The New York Times, August 29, 2018, https://www.nytimes.com/2018/08/29/world/asia/china-navy-aircraft-carrier-pacific.html.

[118] See San Renxing, “On the Bloody Company’s (CCP’s) Doomsday Mad Gambling,” The Epoch Times, http://www.epochtimes.com/b5/5/8/1/n1003911.htm [三人行:〈評血腥公司的末日瘋狂賭〉,《大紀元新聞網》] [In Chinese] and http://www.epochtimes.com/b5/5/8/2/n1004823.htm; and Li Tianxiao, “If God Wants the CCP to Die, He Will Make It Mad First,” The Epoch Times, http://www.epochtimes.com/gb/5/8/17/n1021109.htm. [李天笑:〈神要中共亡 必先使其狂〉,《大紀元新聞網》] [In Chinese]

The two speeches allegedly made by the CCP general Chi Haotian (Minister of Defense, 1993-2003), “The War Is Coming to Us” and “The War Is Not Far from Us; It Is the Midwife of the Chinese Century,” appeared on the internet in 2003 and 2005 respectively. While it is difficult to verify their authenticity, critics generally believe that the speeches represent the true mentality of the Chinese Communist Party, and that they were deliberately released to gauge external reactions and intimidate enemies.

[119] Jonathan Watts, “Chinese General Warns of Nuclear Risk to US,” The Guardian, July 15 2005, https://www.theguardian.com/world/2005/jul/16/china.jonathanwatts.

[120] Michael Pillsbury was surprised to find that, when Chinese scholars assess the country’s power, military strength accounted for less than 10 percent. After the collapse of the Soviet Union, the CCP changed its criteria for evaluating strength and incorporated factors such as economy, overseas investment, technological innovation, and natural resources. Michael Pillsbury, The Hundred-Year Marathon: China’s Secret Strategy to Replace America as the Global Superpower, Chapter 2.

Niže su navedene reference za naslove 3 – 5 u 18. poglavlju.

[1] Nine Commentaries on the Communist Party, “On the Beginnings of the Chinese Communist Party,” Chapter Two, http://www.ninecommentaries.com/english-2

[2] Qiao Liang and Wang Xiangsui, Unrestricted Warfare (Beijing: The PLA’s Literature and Art Press, 1999) [喬良、王湘穗:《超限戰》 (北京:解放軍文藝出版社,1999),頁1,頁62]. [In Chinese]

[3] Ibid., 6 [喬良、王湘穗:《超限戰》(北京:解放軍文藝出版社,1999),頁1,頁6]. [In Chinese]

[4] Qiao Liang and Wang Xiangsui, Unrestricted Warfare and Anti-Unrestricted Warfare: How Will Americans Counter the Chinese New Strategy? (Beijing: Changjiang Literature and Art Press, 2016) [喬良、王湘穗:《超限戰與反超限戰:中國人提出的新戰爭觀美國人如何應對》(北京:長江文藝出版社,2016]. [In Chinese]

[5] Louisa Lim and Julia Bergin, “Inside China’s Audacious Global Propaganda Campaign,” The Guardian, December 7, 2018, https://www.theguardian.com/news/2018/dec/07/china-plan-for-global-media-dominance-propaganda-xi-jinping.

[6] Mao Zedong, Selected Works on Journalism (Beijing: Xinhua Press) [毛澤東:《毛澤東新聞工作文選》(北京:新華出版社,1983),頁182]. [In Chinese]

[7] “The CCP Spends Big Money Expanding Its Overseas Propaganda” [〈重金鋪路中共大外宣海外擴張〉,自由亞洲電臺,2015年11月5日],https://www.rfa.org/cantonese/news/propaganda-11052015084921.html. [In Chinese]

[8] “China Spends 10 Billion Dollars on Overseas Propaganda Each Year” [〈中國每年用“100億美元推動外宣攻勢”〉,《BBC中文網》,2016年6月10日],http://www.bbc.com/zhongwen/trad/press_review/2016/06/160610_uk_press_china. [In Chinese.]

[9] “Chinese President Xi Jinping Visits With CCTV America via Video Call,” CGTN, February 19, 2016, https://america.cgtn.com/2016/02/19/chinese-president-xi-jinping-visits-with-cctv-america-via-video-call.

[10] Yuan Jirong, “Chinese TV Series Are Trendy in Africa,” people.cn [苑基榮:〈中國電視劇熱播非洲大陸〉,《人民日報》,2015年1月5日,第3版],https://web.archive.org/web/20160206004955if_/http://paper.people.com.cn/rmrb/html/2015-01/05/nw.D110000renmrb_20150105_3-03.htm. [In Chinese]

[11] Koh Gui Qing and John Shiffman, “Beijing’s Covert Radio Network Airs China-Friendly News Across Washington, and the World,” Reuters, November 2, 2015, https://www.reuters.com/investigates/special-report/china-radio/.

[12] Louisa Lim and Julia Bergin, “Inside China’s Audacious Global Propaganda Campaign,” The Guardian, December 7, 2018, https://www.theguardian.com/news/2018/dec/07/china-plan-for-global-media-dominance-propaganda-xi-jinping.

[13] James Fallows, “Official Chinese Propaganda: Now Online from the WaPo!” The Atlantic, February 3, 2011, https://www.theatlantic.com/international/archive/2011/02/official-chinese-propaganda-now-online-from-the-wapo/70690/.

[14] Donnelle Eller, “Chinese-Backed Newspaper Insert Tries to Undermine Iowa Farm Support for Trump, Trade War,” Des Moines Register, September 24, 2018, https://www.desmoinesregister.com/story/money/agriculture/2018/09/24/china-daily-watch-advertisement-tries-sway-iowa-farm-support-trump-trade-war-tariffs/1412954002/.

[15] Bethany Allen-Ebrahimian, “Beijing Builds Its Influence in the American Media,” Foreign Policy, December 21, 2017, https://foreignpolicy.com/2017/12/21/one-of-americas-biggest-chinese-language-newspapers-toes-beijings-party-line-china-influence-united-front/.

[16] “‘Occupy Central’ Reveals Red Infiltration, 142 of CCP’s Overseas Media Outlets Get Disclosed,” New Tang Dynasty TV [〈占中揭開紅色滲透 142家海外黨媒體瞬間曝光〉,《新唐人電視台》,2014年10月6日,http://www.ntdtv.com/xtr/gb/2014/10/06/a1143788.html]. [In Chinese]

[17] Jeffrey Gil, “Why the NSW Government Is Reviewing Its Confucius Classrooms Program,” The Conversation, May 17, 2018, http://theconversation.com/why-the-nsw-government-is-reviewing-its-confucius-classrooms-program-96783.

[18] Alexander Bowe, China’s Overseas United Front Work: Background and Implications for the United States, U.S.-China Economic and Security Review Commission, August 24, 2018, 5–6, https://www.uscc.gov/sites/default/files/Research/China%27s%20Overseas%20United%20Front%20Work%20-%20Background%20and%20Implications%20for%20US_final_0.pdf, 14.

[19] John S. McCain National Defense Authorization Act for Fiscal Year 2019, House of Representatives, https://docs.house.gov/billsthisweek/20180723/CRPT-115hrpt863.pdf.

[20] Bowe, China’s Overseas United Front Work: Background and Implications for the United States, 5–6.

[21] Thorsten Benner et al., “Authoritarian Advance: Responding to China’s Growing Political Influence in Europe,” Global Public Policy Institute (GPPI), https://www.gppi.net/media/Benner_MERICS_2018_Authoritarian_Advance.pdf.

[22] Chinese Influence & American Interests: Promoting Constructive Vigilance (Stanford, California: Hoover Institution Press, 2018), https://www.hoover.org/sites/default/files/research/docs/chineseinfluence_americaninterests_fullreport_web.pdf.

[23] Jenni Marsh, “Ex-Hong Kong Politician Faces Jail after Bribery Conviction in US,” CNN, December 5, 2018, https://www.cnn.com/2018/12/05/asia/patrick-ho-bribery-conviction-intl/index.html.

[24] Alexandra Stevenson, David Barboza, Matthew Goldstein and Paul Mozur, “A Chinese Tycoon Sought Power and Influence. Washington Responded,” The New York Times, December 12, 2018, https://www.nytimes.com/2018/12/12/business/cefc-biden-china-washington-ye-jianming.html.

[25] Rona Rui, “Exclusive Interview With Chen Yongling: How the Chinese Communist Party Has Thoroughly Infiltrated Australia,” The Epoch Times, June 19, 2017. [駱亞:〈專訪陳用林:中共全面滲透澳洲內幕〉,《大紀元新聞網》,2017年6月19日],http://www.epochtimes.com.tw/n215385. [In Chinese]

[26] Chinese Influence & American Interests: Promoting Constructive Vigilance (Stanford, California: Hoover Institution Press, 2018), https://www.hoover.org/sites/default/files/research/docs/chineseinfluence_americaninterests_fullreport_web.pdf.

[27] Isaac Stone Fish, “Huawei’s Surprising Ties to the Brookings Institution,” The Washington Post, December 7, 2018, https://www.washingtonpost.com/opinions/2018/12/08/chinese-companys-surprising-ties-brookings-institution/?utm_term=.2720ba57db52.

[28] Margaret Wollensak, “Canadian, UK Universities Warned by Intelligence Agencies to Be Wary of Huawei,” The Epoch Times, December 19, 2018, https://www.theepochtimes.com/universities-warned-to-be-wary-of-research-partnerships-with-huawei_2743679.html

[29] Zack Dorfman, “How Silicon Valley Became a Den of Spies,” Politico, July 27, 2018, https://www.politico.com/magazine/story/2018/07/27/silicon-valley-spies-china-russia-219071.

[30] Bowe, China’s Overseas United Front Work: Background and Implications for the United States, 11–12.

[31] Bowe, China’s Overseas United Front Work: Background and Implications for the United States, 10–12.

[32] Gao Shan, “China’s Wanda Buys Two US Film Companies for 2 Billion US Dollars,” Radio Free Asia, August 23, 2016 [ 高山:〈中國萬達:20億美元買下美國兩家電影公司〉,自由亞洲電台,2016年8月23日],https://www.rfa.org/mandarin/yataibaodao/jingmao/hc-08232016102649.html. [In Chinese]

[33] Cui Peng, “Ali Pictures Invests in Amblin Partners; Ma Yun Makes Investment in Spielberg,” sohu.com, October 9, 2016. [崔鵬:〈阿里影業入股Amblin Partners 馬雲投資斯皮爾伯格〉,《搜狐網》,2016年10月9日],http://www.sohu.com/a/115703678_115565. [In Chinese]

[34] Amy Qin and Audrey Carlsen, “How China Is Rewriting Its Own Script,” The New York Times, November 18, 2018, https://www.nytimes.com/interactive/2018/11/18/world/asia/china-movies.html.

[35] Ben Fritz and John Horn, “Reel China: Hollywood Tries to Stay on China’s Good Side,” The Los Angeles Times, March 16, 2011, http://articles.latimes.com/2011/mar/16/entertainment/la-et-china-red-dawn-20110316.

[36] Lin Ping, “Disclosing China’s Sharp Power,” “Part Five, American Film and Entertainment Industries,” Radio Free Asia, September 7, 2018 [林坪:〈揭秘中國銳實力(五)美國電影娛樂業〉,自由亞洲電臺,2018年9月7日],https://www.rfa.org/mandarin/zhuanlan/zhuantixilie/zhongguochujiaoshenxiangshijie/yl5-09072018150445.html. [In Chinese]

[37] Lin Ping, “Disclosing China’s Sharp Power,” “Part Three: American Universities and Academia,” Radio Free Asia, September 5, 2018 [林坪:〈揭秘中國銳實力(三)美國學術界、高校〉,自由亞洲電臺,2018年9月5日],https://www.rfa.org/mandarin/zhuanlan/zhuantixilie/zhongguochujiaoshenxiangshijie/yl3-09052018122139.html, [In Chinese]

[38] “British Conservatives Were Refused Entry to Hong Kong; Johnson Expresses Concern” [〈英保守黨人被拒入境香港 約翰遜表關切〉,《BBC中文網》,2017年10月12日],https://www.bbc.com/zhongwen/trad/chinese-news-41591196. [In Chinese]

[39] Bowe, China’s Overseas United Front Work: Background and Implications for the United States, 7–8.

[40] High-Speed Rail News: A Record of the High-speed Rail Storm (Changsha: Hunan Literature and Art Press, 2015). See chapter 5, “China’s High-Speed Rail Three Kingdom Kills” [高鐵見聞:《高鐵風雲錄》(長沙:湖南文藝出版社,2015),第五章〈中國高鐵三國殺〉]. [In Chinese]

[41] Sankei Shimbun, “Japan’s Transfer of Bullet Train Technology a Mistake. China, of Course, Has Copied It,” Japan Forward, August 18, 2017, https://japan-forward.com/japans-transfer-of-bullet-train-technology-a-mistake-china-of-course-has-copied-it/.

[42] Paul Mozur and Jane Perlez, “China Bets on Sensitive U.S. Start-Ups, Worrying the Pentagon,” The New York Times, March 22, 2017, https://www.nytimes.com/2017/03/22/technology/china-defense-start-ups.html (last visited February 2, 2019).

[43] Ibid.

[44] Office of the United States Trade Representative, Executive Office of the President, Update Concerning China’s Acts, Policies and Practices Related to Technology Transfer, Intellectual Property, and Innovation, November 20, 2018, https://ustr.gov/sites/default/files/enforcement/301Investigations/301%20Report%20Update.pdf, 46.

[45] Justin Ling, “Man Who Sold F-35 Secrets to China Pleads Guilty,” Vice News, March 24, 2016, https://news.vice.com/en_us/article/kz9xgn/man-who-sold-f-35-secrets-to-china-pleads-guilty.

[46] Cynthia McFadden, Aliza Nadi and Courtney McGee, “Education or Espionage? A Chinese Student Takes His Homework Home to China,” NBC News, July 24, 2018, https://www.nbcnews.com/news/china/education-or-espionage-chinese-student-takes-his-homework-home-china-n893881.

[47] “Chinese Hackers Indicted,” FBI News, December 20, 2018, https://www.fbi.gov/news/stories/chinese-hackers-indicted-122018.

[48] Zach Dorfman, “How Silicon Valley Became a Den of Spies,” Politico, July 27, 2018, https://www.politico.com/magazine/story/2018/07/27/silicon-valley-spies-china-russia-219071.

[49] Counterintelligence Strategic Partnership Intelligence Note (SPIN), SPIN: 15-007, FBI, September 2015, https://info.publicintelligence.net/FBI-ChineseTalentPrograms.pdf

[50] Lawrence A. Tabak and M. Roy Wilson, “Foreign Influences on Research Integrity,” Presentation at the 117th Meeting of the Advisory Committee to the Director, NIH, December 13, 2018, https://acd.od.nih.gov/documents/presentations/12132018ForeignInfluences.pdf.

[51] Lev Facher, “NIH Report Scrutinizes Role of China in Theft of U.S. Scientific Research,” STAT, December 13, 2018, https://www.statnews.com/2018/12/13/nih-report-scrutinizes-role-of-china-in-theft-of-u-s-scientific-research/.

[52] Jennifer Zeng, “Communist China Poses Greatest Threat to US and World, Senators Told,” The Epoch Times, updated December 17, 2018, https://www.theepochtimes.com/senate-told-communist-china-poses-greatest-threat-to-us-and-the-world_2738798.html.

[53] Keith Bradsher, “When Solar Panels Became Job Killers,” The New York Times, April 8, 2017, https://www.nytimes.com/2017/04/08/business/china-trade-solar-panels.html?_ga=2.209817942.255138535.1542571491-142437734.1525387950.

[54] “The National Intelligence Law of the People’s Republic of China”, National People’s Congress Net, June 27, 2017 [《中華人民共和國國家情報法》,《中國人大網》 ,2017年6月27日],http://www.npc.gov.cn/npc/xinwen/2017-06/27/content_2024529.htm. [In Chinese]

[55] Statement of John C. Demers Before the Committee on the Judiciary, United States Senate, for a Hearing on China’s Non-Traditional Espionage Against the United States: The Threat and Potential Policy Responses, U.S. Senate, December 12, 2018, https://www.judiciary.senate.gov/imo/media/doc/12-12-18%20Demers%20Testimony.pdf.

[56] Megan Henney, “US Leaders React to Huawei CFO Arrest: ‘A Threat to Our National Security,’” Fox Business, December 6, 2018, https://www.foxbusiness.com/markets/us-leaders-react-to-huawei-cfo-arrest-a-threat-to-our-national-security.

[57] Danielle Cave, “The African Union Headquarters Hack and Australia’s 5G Network,” Australian Strategic Policy Institute, July 13, 2018, https://www.aspistrategist.org.au/the-african-union-headquarters-hack-and-australias-5g-network/.

[58] Theis Lange Olsen and Cathrine Lakmann, “Huawei Now on the Danish Mark: ‘The Chinese Can Access Systems That Govern Our Society,’” Danish Broadcasting Corporation, December 7, 2018, https://www.dr.dk/nyheder/indland/huawei-nu-paa-dansk-sigtekorn-kineserne-kan-faa-adgang-til-systemer-der-styrer-vores. [In Danish]

[59] Tang Ming, “CCP Hackers Feigned Falun Gong Websites; America Calls on China to Observe International Rules,” The Epoch Times, March 16, 2013 [唐銘:〈中共駭客偽裝法輪功網站 美籲中遵守國際規則〉,《大紀元新聞網》,2013年3月16日],http://www.epochtimes.com/gb/13/3/16/n3824225.htm. [In Chinese]

[60] “Peter Navarro on China’s National Security Risks to US,” Fox Business, December 13, 2018, https://video.foxbusiness.com/v/5979037938001/?#sp=show-clips.

[61] Qiao Liang and Wang Xiangsui, Unrestricted Warfare: China’s Master Plan to Destroy America (2002) (Beijing: The PLA’s Literature and Art Press, 1999). [喬良、王湘穗:《超限戰》(北京:解放軍文藝出版社,1999),頁61]. [In Chinese]

[62] Eri Sugiura, “China’s 5G a Bigger Threat than Trade War, Says Ex-Dallas Fed Chief,” Nikkei Asian Review, September 24, 2018, https://asia.nikkei.com/Economy/China-s-5G-a-bigger-threat-than-trade-war-says-ex-Dallas-Fed-chief.

[63] Gregg Re, “Trump Declares Opioids From Mexico, China ‘Almost a Form of Warfare,’ Tells Sessions to Sue Drug Makers, Fox News, August 16, 2018, https://www.foxnews.com/politics/trump-declares-opioids-from-mexico-china-almost-a-form-of-warfare-tells-sessions-to-sue-drug-makers.

[64] Kirsten D. Madison, “Stopping the Poison Pills: Combatting the Trafficking of Illegal Fentanyl from China,” Prepared Statement Before the Senate Caucus on International Narcotics Control,” U.S. Department of State, October 2, 2018, https://www.state.gov/j/inl/rls/rm/2018/286384.htm.

[65] Markos Kounalakis, “China Is Using Fentanyl in a Chemical War Against America,” Mcclatchy D.C. Bureau, November 2, 2017, https://www.mcclatchydc.com/opinion/article182139386.html.

[66] Anna Fifield, “China’s Row With Sweden Over a ‘Racist’ TV Skit Has Citizens Urging Boycotts of Ikea and H&M,” The Washington Post, September 26, 2018, https://www.washingtonpost.com/world/2018/09/26/chinas-row-with-sweden-over-racist-tv-skit-has-citizens-urging-boycott-ikea-hm/?noredirect=on&utm_term=.15e1b22bc530.

[67] Xinmei Shen, “How China’s Army of Online Trolls Turned on Sweden,” Abacus News, September 26, 2018, https://www.abacusnews.com/digital-life/how-chinas-army-online-trolls-turned-sweden/article/2165747.

[68] T. Casey Fleming, Eric L. Qualkenbush, and Anthony M. Chapa, “The Secret War Against the United States,” The Cyber Defense Review, Vol. 2, Number 3, Fall 2017, 25–32, https://cyberdefensereview.army.mil/Portals/6/Documents/CDR-FALL2017.pdf.

[69] “How the West Got China Wrong,” The Economist, March 1, 2018, https://www.economist.com/leaders/2018/03/01/how-the-west-got-china-wrong.

[70] Michael Pillsbury, The Hundred-Year Marathon: China’s Secret Strategy to Replace America as the Global Superpower (New York: St. Martin’s Press, 2015), the Introduction.

[71] Steve Bannon, “Speech at the 12th Interethnic, Interfaith Leadership Conference,” November 15, 2017, https://www.youtube.com/watch?v=OMp8F2tL66I.