Bilo je 22:55, vrijeme za slanje ispravnih misli za moj projektni tim. Sjedio sam u lotosovom položaju i kao i obično započeo sa pročišćavanjem sebe. Odjednom sam vidio dio svog tijela u drugim dimenzijama, vrlo visokog Buddhu sa tisuću ruku. Buddha je isijavao zlatno svjetlo. Bilo gdje da mu je ruka zamahnula, šareni oblaci i svjetla su sjajili u egzotičnim nijansama. Ogromna količina energije je snažno strujala u mom tijelu.
Kada sam uspravio dlan da eliminiram zlo, vidio sam nebrojene zrake svjetla koje su se pojavile u mojim dimenzijama. Svakakve vrste božanskih moći su se istovremeno prikazale. Onda sam shvatio da je veliki Buddha kojeg sam vidio ranije, jedino jedan od mnogih sličnih Buddha na vrhu glave jednog Buddhe. Iako mi je pogled bio ograničen i nije sve obuhvatio, taj veličanstveni prikaz je već bio izvan bilo kakvog opisa riječima. Moje božansko tijelo je bilo uzbuđeno i aktivno. Osjetio sam kako izbija prema vrhu moje glave i kao da će uskoro ponijeti cijelo ljudsko tijelo u zrak, kao da će to božansko tijelo prsnuti iz ljudskog tijela.
Znam da mi je sve to darovao Učitelj, uključujući cijeli moj život. Sve je stvoreno od bezgraničnog Fa. Tog trenutka su slava i dobit za koje sam se toliko trudio, kao i emocije koje sam gajio u srcu, postale toliko trivijalne dok nisu potpuno nestale. Tko sam ja? Koje su moje vlastite ideje? Te sebične stvari koje sam naglašavao su zvučale tako smiješno i budalasto. Jako puno sam žalio što sam ponekad propustio vrijeme za slanje ispravnih misli ili što bih ponekad zakunjao.
Odjednom sam imao jaku želju. Istinski sam se nadao da mogu biti kao čestica Učiteljevog gonga, ponašajući se potpuno u skladu s Učiteljevim željama i postižući ono što Učitelj želi sa svim mojim sposobnostima. Iako nam je Učitelj rekao da mi nismo točno isti kao njegov gong, imao sam osjećaj da se nekako mogu stopiti u njega. Biti čestica Učiteljevog gonga bi bila moja potpuna želja za samog sebe, kao i neusporediva čast i sreća mog života!
Za to vrijeme, moje vlastite misli nisu postojale, niti sam ja postojao. U mojim dimenzijama je postojala samo jedna misao, a ta je bila da se odnosim prema Učiteljevim željama kao prema mojim odgovornostima, da želim ono što Učitelj želi, da uzimam potrebe Fa – ispravljanja kao mjerilo i da to postignem ulažući sav svoj trud. Ogromna energija se sakupila i poletjela jako daleko, prema granici horizonta. Bio sam dirnut do suza.
Otvorio sam oči i bilo je 23.30. Energija je i dalje jurila mojim tijelom. Tijelo i um su mi bili obavijeni srećom i čudom. Pomislio sam na kolege praktikante i neviđena zahvalnost mi se pojavila u srcu. Dublje sam shvatio dragocjenost svakog kolege praktikanta, posebno onih koji potiho pridonose i koji se ne čine veličanstveni. Ono što su učinili zvuči uobičajeno, međutim, oni nose izvanrednu moćnu vrlinu. Također sam shvatio da svaki put kada šaljemo ispravne misli to nije jednostavna stvar, niti su jednostavne tri stvari koje nam je Učitelj rekao da uradimo. Moram cijeniti moje prilike i ispravno ih ispunjavati.
