Simon Vereshaka, Falun Dafa praktikant iz Australije koji sada živi u New Yorku, je održao kratak govor tokom skupa protiv progona ove prakse održanog u Washingtonu, 16. jula 2021. godine. On je kao veoma mlad počeo prakticirati Falun Dafa i bio je jedan od prvih zapadnjaka koji je u Pekingu apelovao za pravo prakticiranja Falun Dafa.
Čitam Zhuan Falun
Simon i njegov brat blizanac Nicholas Vereshaka su 1997. godine vodili vrtlarsku kompaniju. Simonova nastavnica na časovima Tai Chia je bila Grace Chen, Kineskinja u pedesetim godinama života. Nakon što je i sama nekoliko mjeseci prakticirala Falun Dafa, preporučila ga je svojim učenicima. Polovina učenika koje je obučavala su izrazili interesovanje, uključujući Simona i Kati (Ana Caterina Turcu). Nekoliko godina kasnije, Kati je postala Nickova supruga.
Simon je patio od krvarenja jetre, bolove u donjem dijelu leđa i bolove u zglobovima. Nakon što su mu se roditelji razveli, postao je ovisan o drogama, što mu je dodatno pogoršalo zdravlje.
Potrošio je nekoliko godina i mnogo novca na traženje lijeka. U to je vrijeme vježbao Tai Chi već osam godina, ali je učinak bio ograničen. Simon je uvijek tražio bolji način, duhovni put.
Kada je saznao za ogromne fizičke i mentalne promjene kod svoje nastavnice Tai Chija nakon što je samo nekoliko mjeseci prakticirala Falun Dafa, dobio je primjerak knjige * Zhuan Falun* na engleskom jeziku.
Rekao je: “ Falun Dafa sam počeo prakticirati 1998. godine. Kada sam prvi put čitao Zhuan Falun, bio sam duboko dirnut. Shvatio sam da Učitelj Li podučava ispravnu praksu kultivacije. Odmah sam prestao prakticirati Tai Chi.”
Grace je prestala podučavati Tai Chi. Održala je besplatnu devetodnevnu Falun Dafa radionicu tokom koje je prikazala i video zapise predavanja osnivača Falun Dafa, Učitelja Li Hongzhija. Braća Simon i Kati su prisustvovali predavanjima.
Nakon što je Simon počeo prakticirati pet Falun Dafa vježbi, sve su njegove bolesti nestale u roku od jedne sedmice. Kazao je da mu je Falun Dafa spasio život.
Od tada Simon održava miran um. Bez obzira na kakve nevolje da naiđe u životu, on se s njima nosi koristeći principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Problemi se uvijek brzo rješavaju. Kao vrtlar, ponekad bi morao raditi teške poslove. Ali čim bi odradio vježbe, umor bi nestao.
Njegov mlađi brat Nick je imao slična iskustva. Prije nego što je počeo prakticirati Falun Dafa, Nick je imao nepodnošljive bolove u nogama. Pokušao je fizikalnu terapiju i razne tretmane, ali ništa nije dalo rezultat. Frustriran, osjećao je da će možda morati prestati s vrtlarstvom i pronaći drugi posao.
Jednog dana početkom 1999. godine Nick je u Simonovoj kući sreo neke Falun Dafa praktikante. “Kad sam ih upoznao, osjećao sam se kao da sam ušao u čistu zemlju jer je njihovo duhovno razumijevanje bilo jako visoko. Osjećao sam da su svi oni zaista ljubazni, a ne da se samo pretvaraju da su takvi”, rekao je Nick.
Nick je pogledao i video predavanja gospodina Lija. Počeo je prakticirati vježbe i slijediti principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije u svom svakodnevnom životu. Ubrzo je shvatio da su mu bolovi potpuno nestali. "Prakticirao sam samo mjesec ili dva i potpuno sam na njih zaboravio", rekao je Nick.
“Nakon što sam počeo prakticirati, znao sam kako sa se suočim s teškoćama i pronađem svoj unutrašnji mir. Moj um je postao miran i stabilan. Falun Dafa me pretvorio u dobru osobu. Svi u mojoj porodici znaju kakav sam bio ranije, a kakav sam sada. Moj je otac veoma ponosan na mene.”
Kati je počela prakticirati Falun Dafa prije Simona. Čim je čula da nastavnica Tai Chija preporučuje Zhuan Falun, sljedećeg je dana nabavila knjigu.
Kazala je: „Kada sam 1997. godine prvi put pročitala Zhuan Falun, trebala su mi dva dana i jedna noć da ga pročitam od početka do kraja. Cijelo vrijeme, dok sam čitala ovu knjigu, osjećala sam se kao da susprežem svoj dah. Odmah sam shvatila da je ova knjiga tajna koju sam tražila cijeli život.”
Kao studentica, Kati je izučavala Budizam i čitala mnogo knjiga o duhovnosti. Razmišljala je čak i o tome da postane časna sestra. Također je mnogo puta sanjala o tome da je neko želi uzeti za učenika. Ali nije osjećala da je bilo ko od njih njen pravi učitelj. Duboko je željela da pronađe nekoga ko će je uputiti u pravi smisao života.
Kati se prisjetila: „Kad sam konačno pronašla Dafa, jako sam to cijenila. Čak sam mislila da je to previše dragocjeno i previše napredno da bih to dijelila s drugima. Naravno, brzo sam shvatila da takvo nešto uopšte nije želja Učitelja Lija. Tako sam počela sudjelovati u raznim aktivnostima kako bih Dafa predstavila javnosti.”
Odluka da se ide u Peking da se apelira za Dafa
Situacija se naglo promijenila. Dana 20. jula 1999. godine, Komunistička partija Kine (KPK) je započela bjesomučni progon Falun Dafa praktikanata u Kini, što je također prekinulo miran i sretan život troje praktikanata u Australiji.
Progon Falun Dafa od strane KPK je eskalirao korak po korak. Hiljade praktikanata u Kini je išlo u Peking podnijeti peticiju, kojom su od vlade tražili da ukine tu pogrešnu odluku i ne uzrokuje katastrofu kineskom narodu kroz jednu od njenih brojnih političkih kampanja.
Simon i drugi Falun Dafa praktikanti u Melbourneu su nastavili slušati vijesti od praktikanata u Kini. KPK je nastavila izvrtati pravo u krivo i klevetati Falun Dafa i Učitelja Lija raznim lažima. Njihova kampanja dezinformacija se proširila i na zapadne medije. Zapadni mediji nisu prenosili izvještaje o tome kako su praktikanti u Kini bili oteti i mučeni.
Simon, Nicholas, Kati i nekoliko drugih praktikanata su otišli u Hong Kong da bi učestvovali na azijsko-pacifičkoj konferenciji za razmjenu iskustava o kultivaciji Falun Dafa 11. i 12. decembra 1999. godine. Više od 1.000 praktikanata iz gotovo 20 zemalja, uključujući Kinu, Hong Kong, Japan, Australiju, Tajvan, Singapur, Novi Zeland, Britaniju, Švicarsku, Francusku kao i Sjedinjene Američke Države su učestvovali na konferenciji.
Predstavnici svih zemalja su zajedno uručili otvoreno pismo kineskoj vladi i čelnicima ispred novinske agencije Xinhua. Otvoreno je pismo izražavalo glas praktikanata: Falun Dafa je ispravan; Li Hongzhi mora biti proglašen nevinim; okrutni progon Falun Dafa praktikanata se mora odmah zaustaviti; i praktikantima Falun Dafa se mora omogućiti da slobodno prakticiraju.
Nakon povratka iz Hong Konga, troje je mladih praktikanata razmišljalo o tome kako da pomognu kolegama praktikantima u Kini, natjeraju kinesku vladu da čuje glasove praktikanata iz inozemstva, te obavijeste Australijance o stvarnoj situaciji u Kini. Odlučili su da idu u Peking.
Kati je kazala: “Mislila sam da bismo nakon dolaska u Kinu mogli podijeliti svoja iskustva o prakticiranju izvan Kine. Također sam željela da znaju da Falun Dafa praktikanti u cijelom svijetu traže od svojih vlada da pomognu u zaustavljanju progona u Kini.”
Isprva su razmišljali o odlasku na Trg Tiananmen i da ondje podignu transparent kako bi privukli pažnju vlasti, ali su tada shvatili da bi to moglo uzrokovati njihovu tihu deportaciju. Na kraju su odlučili da podnesu pismenu peticiju kineskom komunističkom režimu kako bi direktno prenijeli svoj zahtjev.
U svom su pismu iskreno napisali: „Falun Dafa nije politički pokret. Ako nekoga zanima politika ili slava, onda on nije Falun Dafa praktikant. Kad čujemo kako se Falun Dafa kleveće, ne možemo sjediti kod kuće i to ignorisati, jer ono što nam je Falun Dafa dao ne može se izraziti ni na jednom jeziku.”
Simon, Nick i Kati su bili prva grupa zapadnih Falun Dafa praktikanata koja je otišla u Peking da apelira.
Nezaboravno putovanje u Kinu
U Peking su otišli početkom 2000. godine, a kad su stigli, ondje su upoznali jednu osamnaestogodišnju djevojčicu. Cijela je njena porodica prakticirala Falun Dafa, a su njeni roditelji bili uhapšeni zbog apeliranja za Dafa. Djevojka ih je sljedećeg dana odvela na trg Tjenanmen. Atmosfera je bila napeta. Posvuda na trgu su bili vidljivi policajci.
Praktikant Kinez iz Australije je kontaktirao Simona i pitao ga da li bi se pridružio sastanku 20 lokalnih praktikanata. Odlučili su da ne idu na sastanak. Kasnije su saznali da je policija tokom sastanka uhapsila svih 20 praktikanata.
Nakon što su iskusili opasnost s kojom se praktikanti u Kini u svakom trenutku suočavaju, Simon i druga dva praktikanta su počeli oklijevati i razmišljati kojem odjelu trebaju podnijeti svoju peticiju.
Simon je pomislio na jednog evropskog nastavnika kojeg je poznavao u Hong Kongu, a koji je predavao u Pekingu. Odmah su ga kontaktirali. Ovaj nastavnik je čitao Zhuan Falun, saosjećao s praktikantima i bio im spreman pomoći. Pošto je njegova supruga radila u medijima na španskom jeziku sa sjedištem u Pekingu i bila je vrlo upućena, on ju je nazvao. Kako bi spriječili praćenje njihovog poziva, on i supruga su telefonom komunicirali na pet jezika.
Na kraju su ovaj nastavnik i njegova supruga predložili Nicku da svoju pismenu peticiju pošalju novinskoj agenciji Xinhua. Uz pomoć nastavnikove supruge su kontaktirali sve zapadne medije u Pekingu i faksom im poslali pismenu peticiju. Narednog su dana, 9. januara 2000. godine, u 10 sati ujutro, otišli u novinsku agenciju Xinhua da predaju svoje pismo.
Ubrzo nakon što su stigli u Peking, naišli su na vlasnika hotela koji je pohađao školu u Australiji. Noć prije podnošenja peticije, koja je bila i posljednja noć koju su Simon, Nick i Kati planirali ostati u Kini, odsjeli su u njegovom hotelu. Vlasnik je insistirao da ih pozove na večeru.
Vlasnik hotela izgledao je veselo i djelovao je pouzdano, pa su mu rekli za svoj plan. Njegovo se ponašanje neočekivano promijenilo. “Postao je razdražljiv i grub, rekao nam je da ne razumijemo situaciju u Kini, i da se ne miješamo u kinesku politiku.
“Ali neposredno prije toga nam je rekao da mu se ne sviđa kineski politički sistem i da ne odobrava neke političke poteze KPK”, prisjetila se Kati. "Rekao nam je i da ne predajemo pismenu peticiju, jer bi u protivnom mogao izgubiti posao od milion yuana jer je imao posla s nama."
Vlasnik hotela se očigledno jako plašio KPK. Rekao je da mu ne preostaje ništa drugo nego da ih prijavi policiji, te im je rekao da spakiraju prtljag i pripreme se za odlazak u policijsku stanicu narednog jutra.
No usred noći, vlasnik im je odjednom rekao da odmah napuste hotel. Rekao im je da se presele u drugi hotel. Rekao im je da se ne želi miješati ni u šta.
Kati se prisjetila i da je taj hotelijer napisao poruku taksisti u kojoj je rekao da ih odvede u drugi hotel.
Ujutro posljednjeg dana boravka u Kini otišli su u novinsku agenciju Xinhua. Novinari iz zapadnih medija su ih već tamo čekali.
Kati se prisjetila: „Čim smo spomenuli Falun Dafa i predali pismenu peticiju uredu za prijem, dežurna je osoba odmah podigla slušalicu i počela telefonirati. Ubrzo su nas mnogi ljudi počeli ispitivati, a onda je došla i grupa policajaca.”
Policija im je uzela pasoše i avio karte. Nadležni policajac je vrlo dobro govorio engleski jezik i pitao koga su sreli u Kini, gdje su odsjeli i šta su radili dok su bili u Kini.
Budući da nisu vidjeli trojicu praktikanata da izlaze iz zgrade, izvještači zapadnih medija sa lica mjesta odmah su objavili vijest. Simonov otac je iz novina saznao da su otišli u Peking.
U policiji su bili zadržani pet sati. Nisu se uplašili, ali su stalno govorili svakom policajcu: Falun Dafa je dobar, Falun Dafa je popularan i prakticira se u cijelom svijetu.
Nakon toga su ih smjestili u policijski automobil i odvezli iz sjedišta Novinske agencije Xinhua. Policija im je kazala da će ih, budući im je avion trebao poletjeti, odvesti u aerodromsku službu kako bi ondje nastavili ispitivanje.
Na aerodromu je policija napravila transkript na kineskom jeziku i tražila da ga potpišu. Odbili su potpisati jer su rekli da ne znaju čitati kineski. Čvrsto su naumili da ga ne potpišu čak i ako bi to značilo da im neće dopustiti da se vrate kući.
Možda zato što su oni bili prva grupa zapadnjaka koja je otišla u Kinu da podnesu peticiju za Falun Dafa, policija nije znala šta da radi. Možda zato što su neprestano objašnjavali istinu i budili savjest kod policajaca, prema njima se nije postupalo nasilno. Na kraju im je policija vratila pasoše i pustila ih da se na vrijeme ukrcaju u avion.
Kad su se Simon i njegova družina vratili u Melbourne, saznali su da je o njihovom putovanju izvijestio i The Age. Također ih je intervjuisalo i nekoliko drugih vodećih medija. Iako je Simonova porodica bila zabrinuta, bili su ponosni na braću nakon što su saznali za cijelu priču.
Dva brata i Kati su smatrali da bi i australijska vlada trebala saznati za ovaj problem. Od tada su zajedno s drugim praktikantima nastavili pričati australijskim poslanicima o Falun Dafa i progonu koji KPK vrši u Kini. Također su koristili različite načine kako bi podigli svijest australijskog naroda i medija o progonu.
Simon, Nick i Kati objašnjavaju istinu i protestiraju protiv progona već duže od 22 godine.
Pozadina
Falun Dafa (također poznat kao Falun Gong) je prvi put predstavljen javnosti 1992. godine. Ubrzo je skoro 100 miliona ljudi širom Kine počelo prakticirati, nakon što su iskusili poboljšanje svog zdravlja i karaktera. Jiang Zemin, bivši šef Komunističke partije Kine (KPK), je rastuću popularnost ove duhovne discipline vidio kao prijetnju ateističkoj ideologiji KPK i, 20. jula 1999. godine, izdao je naredbu o zabrani Falun Dafa.
Minghui.org je potvrdio smrt hiljada Falun Dafa praktikanata u progonu u posljednje 22 godine; a sumnja se da je stvarni broj mnogo veći. Više ih je zatvoreno i mučeno zbog svoje vjere.
Postoje konkretni dokazi da KPK odobrava žetvu organa od pritvorenih praktikanata, koji se ubijaju radi snabdijevanja industrije transplantacije organa.
Pod Jiangovim ličnim vodstvom, KPK je osnovala Biro 610, van pravnu sigurnosnu organizaciju koja ima moć da zaobiđe policijski i pravosudni sistem i čija je jedina funkcija provođenje progona Falun Dafa.
Svi članci, grafike i sadržaji objavljeni na Minghui.org su zaštićeni autorskim pravima. Nekomercijalno umnožavanje je dozvoljeno, ali zahtijeva dodavanje naslova članka i vezu do izvornog članka.
