Falun Dafa Minghui.org

Priče iz Buddha škole: Lekcija iz Devadattinog pada u pakao

(Minghui.org)

U doba Shakyamunija postojala je osoba po imenu Devadatta. Rođak Shakyamunija, i on je bio princ, visok i zgodan. Devadatta je postao redovnik zajedno s Anandom i drugima.

Govorilo se, da kada je Devadatta otišao Shakyamuniju da ga zaredi, to je bila velika ceremonija i on je bio odjeven u luksuznu odjeću, jašući slona sa sedlom ukrašenim zlatom. Ovime kao da se je ljudima htjelo pokazati: Gledajte! Prestižni princ sada će postati redovnik. Međutim, za praktikanta to je vezanost isticanja sebe.

Nakon što je postao redovnik, Devadatta je u prvih 12 godina dobro radio. Prema budističkim spisima, Devadatta je bio pametan i naučio je mnogo. Također je bio odlučan tijekom 12 godina sjedeće meditacije, imao je vjeru i čist um za Buddhine tekstove te se je dobro kultivirao 12 godina nakon što je postao redovnik. U Datang Xiyu Ji (Zapadne regije dinastije Tang) autora Xuanzang-a, prototip redovnika Tanga u Putovanje na Zapad, opisana je velika kamena kuća u kojoj je Devadatta običavao sjediti meditirajući. Osim toga, Devadatta je kroz ovih 12 godina kultivacije razvio neke natprirodne sposobnosti.

Zbog svog prestižnog podrijetla - princ i Shakyamunijev rođak, zajedno s njegovom marljivošću i natprirodnim sposobnostima, Devadatti su se slijepo divili mnogi budisti laici i redovnici. Sariputra, jedan od Shakyamunijevih najboljih učenika, također ga je posjetio i pohvalio ga zbog njegovog elitnog podrijetla, znanja, lijepog izgleda i natprirodnih sposobnosti.

Ajatashatru, princ Magadhe i budist laik, otišao je dalje i njegovo divljenje bilo je gotovo fanatično. Rekao je, da je Devadatta imao veliku moćnu vrlinu i da je sličan Buddhi. Svaki dan je Devadatti i njegovim sljedbenicima davao 500 kotlića vrhunske hrane. Zbog princa Ajatashatru koji je toliko poštovao Devadattu, neki obični ljudi i laički budisti, još su se više divili Devadatti.

Kao praktikant, Devadatta je još uvijek bio vezan za zemaljsku slavu i materijalni interes. Kao rezultat toga, sa zadovoljstvom je prihvatio ovu pretjeranu pohvalu, obožavanje i donacije. Ovo mu je dodatno erodiralo srce i postao je još arogantniji. Otišao je toliko daleko da je tvrdio, da se ne razlikuje od Buddhe, s toliko puno ljudi koji mu se dive. Postupno je postao ljubomoran na Shakyamunija, s bijesnom pohlepom, pobunjeničkim mislima i neizbježnom sudbinom.

Jednom je Devadatta otišao Shakyamuniju, rekavši da bi on trebao preuzeti i voditi budističku zajednicu, budući da je Shakyamuni bio u poodmakloj dobi. Shakyamuni je ozbiljno odbio njegov zahtjev i rekao da ni Sariputra niti Maudgalyayana nisu bili zamoljeni da preuzmu vodstvo, iako su oboje imali veliku mudrost i natprirodne sposobnosti. Kako je budalasta osoba poput Devadatte mogla preuzeti vodstvo? Pred drugima, Shakyamuni je također objavio da više neće priznavati ništa što bi Devadatta kasnije mogao učiniti u ime redovnika ili budista i da će Devadatta biti odgovoran za sebe.

Međutim, čak i nakon ove objave, mnogi budistički praktikanti koji su slijepo slijedili Devadattu, još uvijek nisu imali jasno razumijevanje. Nastavili su štovati Devadattu, a neki su čak mislili da je Shakyamuni to učinio iz ljubomore.

U budizmu postoji priča da je jednom Shakyamuni izašao prositi hranu i ugledao Devadattu kako dolazi iz daljine. Kako bi izbjegao susret s tom osobom s velikim grijesima, Shakyamuni se odmaknuo u stranu. Neki učenici koji su ga slijedili bili su zbunjeni i čak su pitali je li Shakyamuni to učinio kako bi pokazao poštovanje prema Devadatti. To je pokazalo da su mnogi ljudi bili zbunjeni i da nisu imali duboku vjeru u Shakyamunija ili jasnoću u vezi Devadattinih grijeha.

Kako se to nastavilo, Devadatta je još više pao i čak je planirao oduzeti Shakyamuniju život. Nekoliko je puta slao ljude da ubiju Shakyamunija, ali svaki put je Shakyamunija ganuo ubojice i zaustavio ih. Devadatta je potom napio slona vinom i pustio ga kad je Shakyamuni došao u grad prositi hranu. Vidjevši pijanog slona kako juri prema njima, neki Shakyamunijevi učenici su pobjegli, dok su neki ostali štititi Shakyamunija vlastitim životima. Međutim, kad je pijani slon ugledao Shakyamunija, kleknuo je s oba koljena i surlom dotaknuo Shakyamunijeva stopala. Od tada je više ljudi počelo kritizirati Devadattu, ali neki su ga i dalje slijedili. Nedugo nakon toga, Uppalavanna, jedna od Shakyamunijevih najboljih učenica, otišla je u posjet Devadattu pokušavajući ga uvjeriti da se pokaje i promijeni. Ali Devadatta ju je pretukao do smrti.

Kako bi zadovoljio svoj zli ego, Devadatta se proglasio učiteljem i predložio mnoge varljive i grandiozne budističke teorije. Neki su novi redovnici bili zavedeni i složili su se s njim. Uz njihovu podršku, Devadatta je otišao na planinu Gaya. Zbog suosjećanja prema tim novim redovnicima, Shakyamuni je zatražio od Sariputre i Maudgalyayane da ih slijede, uspješno im pomažući da shvate da Devadatta potkopava budizam. Ti su se ljudi vratili Shakyamuniju i pokajali se pred njim.

Na kraju su svi opaki pokušaji Devadatte propali. S velikim grijesima, bijedno je umro. Nakon toga, Shakyamuni je jednom rekao, da u njegovim Buddhinim učenjima, Devadatta nije imao ni najmanji doprinos. Stoga je Devadatta nakon smrti pao u pakao.

No, neki su redovnici još uvijek sumnjali u Shakyamunijeva učenja. Pitali su Shakyamunija zašto je rekao da će Devadatta pretrpjeti tešku karmičku odmazdu, budući da je imao velike natprirodne sposobnosti i slavu? Očigledno, nije im bilo jasno i nisu se probudili iz utjecaja Devadatte. Čak i kad su Faxian i Xuanzang stotinama godina kasnije iz regije Han posjetili Indiju, vidjeli su da neki smućeni redovnici još uvijek štuju Devadattu, a ne Shakyamunija.

Bila je to ozbiljna lekcija da je Devadatta propao od marljivog, etabliranog budističkog učenika do opake figure koja je pala u pakao. Shakyamuni je također spomenuo, da se Magadhin princ Ajatashatru nije toliko divio Devadatti i davao mu 500 kotlića vrhunske hrane dnevno, Devadatta vjerojatno ne bi otišao tako daleko. Takve slijepe pohvale i štovanje bili su dio onoga što je hranilo Devadattin ego, gurajući ga na putu bez povratka, prema paklu.

Iz perspektive kultiviranja, Devadattin pad mogao bi se povezati s njegovim vezanostima za isticanje sebe, traženje slave i vlastitog interesa te s ljubomorom. Nakon što je stekao natprirodne sposobnosti i bio obožavan, njegove su se vezanosti pojačale, što je dovelo do toga da više nije vjerovao u Shakyamunija niti u budistička učenja. Na kraju je počinio ozbiljne grijehe. Tijekom tog procesa, slijepa pohvala i štovanje od drugih budističkih redovnika, također su odigrali kritičnu ulogu. Bez njih Devadatta vjerojatno ne bi otišao tako daleko. Zapravo, nakon što je Shakyamuni izjavio da više ne priznaje Devadattu, da su svi učenici imali duboku vjeru u Shakyamunija i napustili Devadattu, takva situacija bi možda mogla pomoći Devadatti da se probudi i vrati na pravi put.

(Prilagođeno iz pureinsight.org)

Svi članci, slike i sadržaji objavljeni na Minghui.org zaštićeni su autorskim pravima. Nekomercijalna reprodukcija je dopuštena, ali zahtijeva označavanje s naslovom članka i poveznicom na izvorni članak.