Falun Dafa Minghui.org

Što je Klasični kineski ples?

(Minghui.org)

Napomena urednika: Vodeći instrukcije na Fei Tian koledžu, Učitelj Li Hongzhi je 5. srpnja napisao sljedeći tekst naziva „Što je Klasični kineski ples?" Tekst je u cijelosti objavljen ispod.

Utjelovljen na temeljima pet tisuća godina stare, opsežne kineske kulture, Klasični kineski ples je jedna grana umjetnosti koja koristi tijelo kao izvedbeni medij.

1. Karakteristike Klasičnog kineskog plesa

A. Pokreti Klasičnog kineskog plesa su bogati po svojoj sposobnosti da izraze raznovrsnost osjećaja, bilo sreće, tuge, radosti, ljutnje, žalosti, zadovoljstva, osjećaja koji dolaze sa rastajanjem i ponovnim sretanjem, ludila, zaluđenosti, bolesti, opijenosti, svečanosti, iskvarenosti, veličanstvenosti, kao i građanske, vojne i ostale ličnosti i priče.

B. U Klasičnom kineskom plesu, značenje vodi pokret tijela. Drugim riječima, u ovoj plesnoj formi, samo kada nutarnji osjećaji pokreću tijelo postiže se potpuni izražaj.

C. Klasični kineski ples koristi prirodne sposobnosti ljudskog tijela; ne zahtijeva konkretno treniranje zasebnih mišića. Tj. snaga mišića prirodno dobivena hodanjem, trčanjem, skakanjem, penjanjem stubama, vožnjom bicikla itd., kao i snaga gornjeg dijela tijela prirodno izgrađena fizičkim radom, je dodatno pojačana u procesu treniranja.

D. Treniranje Klasičnog kineskog plesa sadrži četiri komponente:

  1. "Forma" (plesne kombinacije i osnovne vježbe na rukohvatu)
  2. "Držanje" (tehnika za izražavanje konkretnih unutarnjih osjećaja kroz „formu")
  3. Plesna tehnika (treniranje zahtjevnih plesnih pokreta)
  4. Salto tehnike (prvenstveno treniranje različitih tipova okreta i temeljnih vještina)

E. Izvođenjem kazališnog plesa, Klasični kineski ples sadrži element plesne glume. Gluma u plesu se razlikuje od glume u filmu, drami, operi, tradicionalnoj kineskoj kazališnoj umjetnosti, ili Broadway klasika. Gluma u Klasičnom kineskom plesu podrazumijeva usklađivanje facijalne ekspresije sa fizičkim pokretima, koji kada se zajedno spoje stvaraju proširenu formu izražavanja.

2. Podrijetlo i povijesna predaja Klasičnog kineskog plesa

Prije nekoliko tisuća godina, u Kini su se pojavile borilačke vještine (wushu). U to vrijeme, pokreti, tehnike i okreti u borilačkim vještinama su utjecali na brojne oblike izvođačkih umjetnosti. Originalne forme brojnih pokreta Klasičnog kineskog plesa su bile slične onima u borilačkim vještinama; jedino što su bile različito izvođene i ono što su zahtijevale je bilo različito. Kasnije, tijekom pet tisuća godina za vrijeme kojih se formirala Kineska kultura, Klasični kineski ples se neprestano obogaćivao, i to je ono što je proizvelo aspekt „držanja" u Klasičnom kineskom plesu. I to je također izvor stila koji je Klasični kineski ples preuzeo tokom procesa njegove predaje. Način na koji se osoba iz određene etničke grupe kreće sadrži vlastite zasebne kvalitete te grupe, pa pokreti Kineza prirodno imaju kineski osjećaj. Ali pravo studiranje i praksa su pokazali da kroz poseban trening u „držanju" i „formi" ljudi ostalih nacionalnosti mogu također postići taj osjećaj.

Klasični kineski ples je prenošen na različite načine, a predstave su bile glavni. Povijesno gledano, za vrijeme raznih dinastija plesovi izvođeni na carskom dvoru su imali različite tehnike i karakteristike. U narodu ples se uglavnom prenosio oponašanjem, dok se preko uličnih izvođača prenosio uglavnom putem tehnike borilačkih vještina. Prije Qin i Han dinastije (221 pr.n.e. - 220 p.n.e.) postojali su zabavljači koji su izvodili program borilačkih vještina. Akrobati su uglavnom koristili okrete. Za vrijeme Tang i Song dinastije (618. p.n.e. - 1279. p.n.e.) plesne i ulične izvedbe su obuhvaćale ranije forme i tehnike Klasičnog kineskog plesa. Osobito su okrete koristili praktički svi ulični izvođači. To je drugi primjer toga kako su tehnike raznih umjetničkih formi utjecale jedna na drugu u širim okvirima kineske kulture.

Koncept kineskih dinastija se razlikuje od onoga kojeg su imala drevna kraljevstva drugih naroda. Promjena dinastije je značila promjenu na komplet zasebnih kulturalnih značajki druge dinastije, jer je svaka dinastija imala svog vlastitog cara, svoje vlastite ljude, svoju vlastitu kulturu. Na taj se način, u povijesnom procesu formiranja te civilizacije, Klasični kineski ples neprestano obogaćivao i neprestano usavršavao.

Današnje metode podučavanja nisu postojale u drevnoj Kini. U kazalištu, starije generacije su trenirale početnike i tako je to prenošeno s jedne generacije na sljedeću. Od malih nogu, učenik je ustanovio formalno šegrtovanje sa učiteljem, i na taj način bi netko postao profesionalac. Na carskom dvoru, umjetnost se prenosila tako da su mlade dame podučavale jedna drugu; mnoge ulične izvođačke umjetnosti su se prenosile kao obiteljska tradicija; i borilačke vještine su se prenosile sa predaka ili su naučene od majstora. Slično tome, u budističkim i taoističkim religijskim praksama, kada učenik navuče odoru, on ili ona prime učenje od učitelja. Moderne, sustavne metode podučavanja su nešto što je započelo u prvoj polovici prošlog stoljeća.

3. Razlike između Klasičnog kineskog plesa i novih, modernih borilačkih vještina

Od kada su se počeli prikazivati kung fu filmovi i televizijske priredbe, puno ljudi je ukrasilo pokrete borilačkih vještina i pretvorilo ih u nešto kičasto, ali nepraktično, da bi koristilo radnji filmova i televizijskih priredbi. Ti pokreti dosta sliče plesu, ali se zapravo potpuno razlikuju od Klasičnog kineskog plesa. Govoreći u osnovi:

A. U Klasičnom kineskom plesu, izražajnost tijela je primarna, dok je u borilačkim vještinama primarno brzo i eksplozivno izvršenje pokreta. Što brže borilačke vještine, to više postižu cilj.

B. Klasični kineski ples objedinjuje pokrete tijela sa unutarnjim držanjem.

C. Klasični kineski ples je govor tijela. Kako bi se prikazao lik ili priča u najvećem opsegu, tijelo se treba protezati i širiti do najveće granice. Zato su duge noge najtemeljniji kriterij u odabiru plesnih studenata. Ako se koristi ta vrsta pružanja u borilačkim vještinama postaje se ranjiv.

D. Borilačke vještine ne mogu prikazati priču, različite likove, raspoloženje i emocije kao što to može Klasični kineski ples.

E. Borilačke vještine nemaju „držanje" koje je potrebno u Klasičnom kineskom plesu.

4. Utjecaj Klasičnog kineskog plesa na ostale plesne forme i fizičke vještine

Kineskom tzv. „Reformom i Otvaranjem" (krajem 1970-ih) na svjetskoj pozornici su se odjednom pojavile tehnike i okreti Klasičnog kineskog plesa. Ponajprije, tehnike i okreti su uzdrmali međunarodnu plesnu zajednicu. Balet je tako ukomponirao neke tehnike Klasičnog kineskog plesa, i moderni balet je ukomponirao tehnike Klasičnog kineskog plesa u još većem razmjeru. Međutim, oni ne razumiju tražene standarde za ove tehnike te su ih koristili na prilično nestandardan način. Ono što je poznato kao ulični ples ima čak još pliće razumijevanje tehničkih zahtjeva i standarda te je kao rezultat toga uzeo Klasični kineski ples i izobličio ga.

Klasični kineski ples je također imao ogroman utjecaj na atletičare. Prije 1970-ih, treniranje u ritmičkoj gimnastici, na gredi i preči je uključivalo jedino jednostavne baletne pokrete i fizičke treninge. Tada su kineski gimnastičarski timovi uzeli tehnike i okrete Kineskog klasičnog plesa te ih iskoristili u velikom opsegu na gimnastičarskim događajima. Čim su se te tehnike pojavile na međunarodnim natjecanjima 1970-ih, gimnastičari diljem svijeta su bili zapanjeni. Neki kineski natjecatelji su uspjeli osvojiti odjednom pet zlatnih medalja u višeboju. Gimnastičari diljem svijeta su počeli učiti tehnike i okrete od Klasičnog kineskog plesa i preko noći gimnastičarska natjecanja su pogurana na višu razinu tehničkih vještina.

Zapravo, brojne različite plesne forme, fizičke umjetnosti i sportovi diljem svijeta su primijenili tehnike i okretaje od Klasičnog kineskog plesa. Neki ih kopiraju malo bolje, dok su drugi prilično nedorasli, netočni, nestandardni i čak neugledni i to je iskrivilo izvrsnu kulturu od pet tisuća godina.

Ovo su osnovne stvari o Klasičnom kineskom plesu.

Li Hongzhi
5. srpanj, 2013.