Nazvao me šef restorana u kojem sam radio. Zamolio me da pomognem u kuhinji na jedan dan, jer je nazvao jedan zaposlenik da neće doći. Pristao sam.
Oprao sam svo suđe. Tada sam primijetio da šefova žena sjecka veliku hrpu luka. Znao sam da mi od mirisa luka uvijek suze oči, ali sam se također podsjetio da sam Falun Dafa praktikant i da ne trebam bježati od izazova. Tako sam preuzeo zadatak sjeckanja luka.
Okružio me jak sumporni miris i oči su mi počele suziti. Suzdržao sam se i počeo opetovano recitirati pjesmu „Moćna vrlina” iz Hong Yin-a. Prošlo je deset minuta, i odjednom sam shvatio da su mi oči suhe. Nekoliko sam puta udahnuo, ali nisam mogao osjetiti miris luka. Bio sam energičan i sjeckao sam još luka, dok mi šefova žena nije rekla da je dovoljno.
Volio sam recitirati Hong Yin kad sam prije radio u restoranu na pola radnog vremena. Okruženje restorana bilo je bučno, a vrijeme je bilo određeno. Radio sam žustro, ali uopće nisam osjećao umor. Imao sam preko 60 godina i mogao sam juriti po dvorani kao mladi ljudi. Radio sam i poslove koje neki mladi ljudi nisu htjeli, poput čišćenja WC-a ili kada je gost nešto prolio, pa sam stekao naviku recitiranja Hong Yin-a.
Ovaj put sam ponovno iskusio snagu „Moćne vrline“. Volio bih da više ljudi može napustiti ateizam i iskusiti suosjećanje i moćnu snagu Falun Dafa i Učitelja Li-a.
