Falun Dafa Minghui.org

Kineska Fahui: Naš povratak kući

(Minghui.org)

Pozdrav, Učitelju!

Pozdrav, kolege praktikanti!

Kada se, u proljeće 2020. godine, pogoršala epidemija COVID-a lokalni praktikanti su vjerovali da će ova teška situacija pomoći ljudima da shvate zašto toliko ljudi prakticira Falun Dafa i zašto je progon Falun Gonga od strane Komunističke partije Kine (KPK) pogrešan, nakon što pročitaju naše materijale za objašnjenje istine. Kada većina ljudi shvati pravu prirodu KPK, odlučuju se za povlačenje svog članstva u Partiji i njoj pridruženih organizacija. Ti se ljudi žele distancirati od Partije i ostati sigurni usred ove globalne pošasti.

Virus COVID se brzo širio pa smo shvatili da moramo dijeliti informacije ljudima i dati im šansu da budu spašeni. Pošto smo se bojali da će KPK blokirati puteve, odlučili smo da distribuiramo materijal sljedeće noći.

Podijelili smo se u dvije grupe i otišli u dva automobila na različita mjesta.

Još jedna praktikantica i ja smo bile u jednoj grupi. Nakon što smo završile sa podjelom materijala u jednom selu, čekale smo na automobil pored puta. Ubrzo smo vidjele još dva druga praktikanta koji su završili. Osjećale smo da nije sigurno za sve nas da čekamo zajedno, pa smo druga praktikantica i ja otišle u jednu uličicu da čekamo.

Nakon nekog vremena čule smo kako neko viče: „Ulazite u auto." Mislile smo da to nije naš auto pa nismo izašli iz uličice. Onda smo čule da se auto odvezao. Izašle smo da provjerimo ostale praktikante, ali su oni već bili otišli. Čekale smo, ali se niko nije pojavio i nije bilo automobila.

Bila je zima i veoma hladno. Pošto nismo mogle da vidimo automobil i druge praktikante, odlučile smo se da krenemo pješice. Nakon dugog hodanja iz sela, ipak ih nismo vidjele. Počela je susnježica. Kaput mi je bio star i nije bio vodootporan, tako da sam ubrzo bila mokra. Kaput mi se počeo lediti, cipele su mi bile natopljene, a stopala su mi se smrzavala. Susnježica je prešla u snijeg, a debeo sloj se počeo nakupljati na putu. Nismo znale šta se to dogodilo ostalim praktikantima i bile smo veoma zabrinute.

Bilo je kasno u noći, a obje smo još imale paket materijala za objašnjavanje istine koji smo namjeravale podijeliti u drugom selu. Pošto nismo mogle pronaći auto ili druge praktikante, odlučile smo da nastavimo dalje uprkos snijegu. Snijeg je padao brzo i nakupljao se na putu. Nebo i zemlja su bili bijeli, a ja nisam mogla vidjeti put.

Nastavile smo ići korak po korak i više ne znam koliko puta smo pale. Druga praktikantica i ja smo dale sve od sebe da ne dozvolimo da se materijali u našim torbama pokvase. Rekle smo da bez obzira koliko snijeg bio dubok, mi smo došle spasiti ljude. Dokle god bude bilo sela, dijelit ćemo materijale.

Učitelj je rekao:

„Kada je teško izdržati, možeš izdržati, kada nešto izgleda nemoguće uraditi, možeš to uraditi." (9. Lekcija, Zhuan Falun)

Čvrsto smo vjerovale da će nam Učitelj pomoći sve dok održavamo čvrste ispravne misli. Odjednom smo ispred nas ugledale selo. Posrtale smo, oslanjajući se jedna na drugu dok smo hodale. Završile smo podjelu materijala. Zatim smo stale ispod jednog drveta. Zbog jakog, mokrog snijega nakupljenog na granama, jedna se grana slomila i pala. Pod zaštitom Učitelja, brzo sam skočila u stranu i nisam se ozlijedila.

Nastavile smo hodati i došle smo do mosta sa horizontalnom ogradom. Druga se praktikantica naslonila na ogradu da se odmori. Pošto je bila umorna i gladna, zamalo se onesvijestila. Zamolile smo Učitelja da nam pomogne da se bezbjedno vratimo kući. Nekoliko grana je palo zbog mokrog snijega i ležalo je pored puta. Svaka od nas je uzela po jednu granu da ih koristimo kao štake. Podržavale smo jedna drugu i teško hodale dalje. Ne znam koliko smo dugo hodale. Nebo na istoku se osvijetlilo, a novi dan je postepeno osvanuo.

Do 7 časova ujutro jedva da smo mogle hodati. Mislila sam da će se druga praktikantica onesvijestiti od gladi. Morale smo naći nešto za jelo. Mislila sam da smo oko 15 km od kuće. Odlučile smo da, ako ugledamo neko drugo selo, zamolimo seljane da nam daju nešto za jelo.

Išle smo dalje i ugledale još jedan most na kojem je bilo nekoliko ljudi. Kada su nas primijetili, čuli smo kako se pitaju jesmo li iz Vuhana, odakle je virus potekao. Nakon što smo još malo dalje otišle, konačno sam ugledale selo. Druga praktikantica više nije mogla da hoda, pa sam odlučila da odem da nađem hranu.

Znala sam da nisam ponijela novac sa sobom, ali kada sam dodirnula džep, u njemu je bila novčanica od stotinu yuana! Suze su mi potekle. Znala sam da je to Učitelj vidio da smo gladne, pa nam je dao novac da kupimo hranu.

Došla sam do male prodavnice najbliže selu i ušla. Čovjek sa crvenom trakom (obezbjeđenje) me otjerao i nije mi dao da bilo šta kupim. Rekao je da će pozvati policiju ako ne odem. Na putu su bili samo čistači snijega i ostalo obezbjeđenje za kontrolu epidemije, pa smo brzo otišle.

Napustile smo selo, ali smo bile zabrinute. Išle smo dalje a onda ugledale jednog starca. Uprkos njenoj iscrpljenosti i gladi, druga mu je praktikantica objasnila istinu dok sam ja slala ispravne misli. Čovjek je kazao da mu je to neko ranije već objasnio rekao i da je on to jasno razumio. Rekao je: „Teško je ikome biti napolju po tako dubokom snijegu. Samo ste napolju vi ljudi koji prakticirate Falun Dafa. Svi ostali su kod kuće i sjede oko peći ili u krevetu, gledaju u mobitele ili ćaskaju. Vi praktikanti još uvijek mislite na druge ljude.”

Praktikantica mu je kazala da nam treba hrana, ali da su nas otjerali iz male trgovine. Čovjek je rekao da će kupiti nešto za nas. Uzeo je novac i odšepao kroz duboki snijeg. Gledajući u njegova leđa, bile smo veoma dirnute.

Ubrzo nakon toga, dvije su djevojčice istrčale iz uličice. Druga je praktikantica razgovarala s njima i saznala da su one starčeve unuke. Znale su da je djed krenuo da nam kupi stvari, pa su ga sustigle, uzele novac, kupile nam hranu i brzo nam je dostavile. Nakon što smo im se zahvalile, nastavile smo naš put.

Zatim se jedan bijeli automobil zaustavio pored nas. Nekoliko ljudi je izašlo i pitalo odakle dolazimo i kuda idemo. Prekopali su naše torbe i izvadili instant rezance i vodu koje smo upravo kupili.

Znale smo da su to ljudi iz lokalne policijske stanice. Nismo se plašile jer smo znale da činimo najispravniju stvar u univerzumu i da Učitelj pazi na nas. Detaljno su nas unakrsno ispitivali misleći da smo iz ovdašnjeg kraja. Onda su otišli.

Hodale smo još oko tri kilometra i ugledale još jedno selo ispred nas. Odatle je do kuće je bilo još sedam kilometara. Odlučile smo da pozajmimo mobilni telefon od nekog seljana i nazovemo kući da nas neko pokupi. Srele smo jednu ženu, posudile smo njen mobilni telefon i nazvale. Moj sin se dovezao. Bio je jako zabrinut za nas i požalio nam se čim smo ušle u auto, što smo razumjele. Pod zaštitom Učitelja, bezbjedno smo stigle kući.

Od naše grupe lokalnih praktikanata s kojima smo krenule, četvorica su bila prijavljena, uhapšena i odvedena u lokalnu policijsku stanicu. Oni se i dalje nalaze u ilegalnom pritvoru.

Put kojim kroče Dafa učenici je težak, ali je budućnost svijetla, jer imamo Učitelja!