Kada se netko kultivira, trebamo li gledati na proces kao na ljudsko biće koje se uzdiže prema gore ili kao na božansko biće koje se vraća svom izvoru? Vjerujem da način na koji razumijemo ovo pitanje također određuje naš stav dok prolazimo kroz testove u kultivaciji.
Kad se suoče s nevoljama, kultivatori s ljudskim srcem teško će ih moći nadvladati. Ako se odgovarajuće ljudske vezanosti ne uklone, bit će teško postići bilo kakav napredak u kultivaciji. Nadalje, ako se prema sebi odnosimo kao prema ljudskim bićima, možemo podsvjesno uzeti ljudske vezanosti kao dio sebe, što bi dodatno otežalo njihovo uklanjanje.
Kada se kultiviramo, to je proces promjene od ljudskih misli u božanske misli. Ako možemo vidjeti kroz komplicirani proces i na samom početku prepoznati da ljudske misli nismo mi, bilo bi mnogo lakše ukloniti korijenski uzrok problema i brzo proći test.
Drugim riječima, ako sebe uzmemo kao božanska bića koja se vraćaju svom izvornom, istinskom ja, počinjemo od visoke točke i cijeli proces kultivacije postaje za nas način kako bismo se očistili i eliminirali sve nečistoće. Polazna točka postaje kritični trenutak za nas, da vidimo kroz zabludu i čaroliju ljudskog svijeta.
Imati takvo shvaćanje također nam pomaže da sami sebi postavimo visoke zahtjeve i standarde, umjesto da sebe tretiramo kao obične ljude koji samo žele postići neke duhovne težnje.
Napomena urednika: Ovaj članak predstavlja samo autorovo trenutno razumijevanje, namijenjeno dijeljenju među praktikantima, kako bismo mogli „uspoređuj u studiranju, uspoređuj u kultiviranju,“ („Solidno kultiviranje“, Hong Yin)
