Pozdrav štovanom Učitelju!
Pozdrav kolegama praktikantima!
Prakticiram Falun Dafa od 2013. godine. Otprilike godinu dana nakon što sam počeo prakticirati, počeo sam pisati i prevoditi članke za bugarski Falun Dafa Info centar. Prethodno sam prevodio filmove u Bugarskoj i uvijek sam smatrao pisanje za strast.
Glavna urednica projekta imala je više od osam godina iskustva u pisanju za američki Epoch Times i bila je u stanju upravljati medijima. Bio sam vrlo uzbuđen što sam postao dio ovog važnog projekta, jer sam vjerovao da imam neke spisateljske vještine. Pretpostavljao sam da će se sve što napišem prihvatiti i objaviti.
Međutim, ubrzo nakon što je glavna urednica preuzela dužnost, oštro je kritizirala moje članke i prijevode. Više puta mi ih je vratila bez povratne informacije u obliku savjeta ili sugestije glede mojih grešaka i što bih trebao poboljšati. Uvijek je govorila: „Uči iz načina na koji sam korigirao tvoj rad“ ili „Čitaj druge članke da naučiš kako napisati svoj.“
U početku sam se osjećao razočarano, a kasnije i uzrujano. Moja se frustracija postupno pretvorila u mržnju i počeo sam razmišljati o napuštanju projekta – ne zato što sam osjećao da nisam dovoljno dobar, već zato što sam smatrao da glavna urednica ne cijeni moj talent. Podsjetio sam sam sebe da sam praktikant te se nisam suprotstavio, ali jesam zamjerio.
Izgubio sam entuzijazam i rijetko sam preuzimao ikakve zadatke. Jednog dana kontaktirao me koordinator projekta i ponudio mi pomoć u sastavljanju članaka. Također je imao dugogodišnje iskustvo radeći za Epoch Times i poštom mi je poslao svoje knjige o novinarstvu koje je koristio za edukaciju kad je počeo raditi za Epoch Times u San Franciscu.
Poslao sam mu svaki napisani članak, a on mi ih je vratio s detaljnim primjedbama glede toga što i kako treba nešto izmijeniti ili poboljšati. Primijetio sam da je glavna urednica odobrila te članke bez ikakvih komentara očito ih smatravši dobro napisanima.
Nakon nekog vremena glavna urednica mi je rekla da sam se popravio i zamolila me da članke šaljem njoj izravno jer je procijenila da ih sada mogu pisati samostalno.
Bio sam jako uzbuđen što sam konačno čuo njezin kompliment i to sam saopćio koordinatoru koji mi je pomagao. Bilo mu je veoma drago što je njegova pomoć urodila plodom. Zatim je objasnio da je razlog zbog kojeg mi je ponudio pomoć taj što je glavnoj urednici dojadilo stalno popravljati moje radove i planirala me otpustiti iz projekta. Stao je u moju obranu rekavši kako imam potencijala, ali da mi je potrebna obuka. Očito je pristala i dala mi drugu priliku.
Kad sam to čuo, osjećao sam se kao da sam dobio šamar! Osjećao sam se posramljeno, poniženo i ljutito. Moja prva reakcija je bila sljedeća: „Što ona misli tko je da odlučuje hoću li ostati u projektu ili ne?!” No smirio sam i shvatio da moram gledati na situaciju kao Falun Dafa praktikant, a ne kao obična osoba.
Sjetio sam se da je glavna urednica napisala više od 300 članaka za američki Epoch Times. Također je intervjuirana na TV-u i predstavila je Dafa, govorila o progonu, žetvi organa i objašnjavala istinu — većina tih intervjua je emitirana u udarnom TV terminu. Godine 2002. je podnijela tužbu Međunarodnom sudu u Haagu zbog smetnji kineskog veleposlanstva u Bugarskoj pošto je njihovo osoblje pokušalo zabraniti Falun Dafa praktikantima održavanje javnih događaja. Kao rezultat toga, zabrana je ukinuta i svake su godine praktikanti mogli prosvjedovati ispred kineskog veleposlanstva u Sofiji na značajne datume.
Pogledao sam unutar i shvatio da sam cijelo vrijeme bio u krivu. Prije svega, kada sam ušao u projekt, nisam imao pravog prethodnog iskustva i umjesto da se obrazujem, oslanjao sam se samo na svoje spisateljske vještine. Kad sam uspoređivao uređene članke sa svojim izvornim verzijama, bio sam ljubomoran na profesionalni način na koji ih je glavna urednica prepravljala, egoistično misleći da je izbrisala moj prirodni talent i kako ti članci više djeluju kao da ih ona pisala umjesto mene. Uopće nisam pomišljao na to koliko je vremena i truda uložila na uređivanje mojih članaka.
Sjetio sam se kako mi je jednom njezin suprug, također u projektu, spomenuo da vikendom provodi više od 12 sati uređujući članke i da je iscrpljena, jer poput ostalih ima redovit i zahtjevan posao s punim radnim vremenom.
Shvatio sam da nisam samo sebičan, ogorčen i ljubomoran, već me je izjedala i želja za isticanjem. Zaboravio sam da ovaj projekt služi spašavanju živih bića, a ne mojem vlastitom dokazivanju kao pisac. Gajio sam natjecateljski način rada, umjesto bivanja u stanju suosjećanja. Uopće se nisam ponašao kao Falun Dafa praktikant. Bio sam nešto sasvim suprotno.
Zašto nisam poštivao njezino iskustvo i fenomenalne napore potvrđivanja Dafa i želje da mediji djeluju profesionalno i uspješno? Moj ego i emocije su se pokazali većima od odgovornosti koje nosim kao praktikant!
Sve te spoznaje su učinile da se čvrsto odlučim ispraviti. Potpuno sam promijenio stav. Počeo sam ulagati dodatne napore u pisanje te sam više puta uređivao i provjeravao članke prije slanja. Pažljivo sam provjerio njezine izmjene i pregledao ispravke. Nedugo zatim mi je rekla da manje vremena troši na moj rad te pohvalila moj napredak.
U međuvremenu je drugi tim preuzeo bugarski Falun Dafa Info centar. Moja glavna urednica je pokrenula potpuno novi medijski projekt i pozvala me da sudjelujem, što je bila velika potvrda za moj trud. Počeo sam predlagati različite teme o kojima bih pisao, a ona mi je dala slobodu pisati što god smatram prikladnim. Ovaj su put moji članci trebali malo ili gotovo nimalo korigiranja. Članci su čak počeli dobivati pozornost, a bugarska TV postaja me tri puta pozvala da razgovaram o nekim temama ispred kamera.
Također sam se ponudio pomoći oko rubrike za zabavu našeg novog medija s pjesmama i fikcijama koje sam pisao u slobodno vrijeme. Glavna urednica je radosno prihvatila ideju i nakon prvih nekoliko članaka me nazvala i rekla kako je moj književni talent procvjetao pred njezinim očima poput leptira. Bila je iznimno sretna i počašćena svjedočiti mom rastu. Ova sasvim neočekivana pohvala potvrdila je kako sam na pravom putu.
U svibnju 2020. su bugarski praktikanti pokrenuli bugarski Epoch Times i pozvan sam sudjelovati u projektu. Kad se timu pridruže novi pisci i vidim njihov amaterski rad i ponekad negativan stav, sjetim se vlastitog iskustva i ispričam im svoju priču. Uvijek s njima podijelim naučene lekcije i podsjećam ih da nismo u medijima radi dokazivanja, već zbog spašavanja ljudi. To apsolutno ne možemo učiniti ako ne možemo zadovoljiti visoke standarde kao profesionalci u poslu i kultivatori.
Moramo pristupiti svakom projektu s vodećim principima Falun Dafa, Istinitost, Dobrodušnost i Tolerancija, što još više vrijedi kada je riječ o Dafa medijskim projektima. Tek tada ćemo moći surađivati, dobro zajedno raditi i što je najvažnije doprijeti do srca i duša naše publike.
Slušajte Učiteljeve riječi
Kao osoba koja radi u medijima, trebam čitati puno vijesti. A kao što svi znamo, vijesti ovih dana su prilično obeshrabrujuće. Ponekad se osjećam beznadno gledajući brzo propadanje ljudskih moralnih standarda, laži političara te liječnika, znanstvenika i popularnih medija koji svi zdušno služe političkoj agendi pritom potpuno zanemarivajući ljudski život.
Prije tjedan dana sam podijelio svoja tmurna razmišljanja s praktikantom koji mi je pomogao u pisanju i on me podsjetio na riječi Učitelja:
„Ako želite da spasite živa bića, vi ih ne možete samo eliminirati neselektivno, već morate vidjeti da li ona još mogu biti spašena. U ovom procesu životi će u sebi manifestirati pozitivno i negativno ponašanje, a to je takođe nešto što se mora desiti u Fa-ispravljanju. Kada se suočite sa negativnim, haotičnim izrazima, nema potrebe da se uznemirite. Učite Fa dobro i dobro radite tri stvari — i imat ćete sve. Zapravo sada stare sile, koje se već smatraju demonima u Fa-ispravljanju, bivaju očišćene. Sa Učiteljem ovdje, sa Fa koji je ovdje, ne može se pojaviti nered.“ (O reakcijama na članak o sporednim dušama)
Navedeno je moje razumijevanje na vlastitoj ograničenoj razini – molimo vas izdvojite sve što je neprikladno.
Hvala, štovani Učitelju za najdragocjeniji dar u životu! Hvala vam, kolege praktikanti!
