Bila sam zatvorena u ženskom zatvoru provincije Liaoning po drugi put 2017. godine zbog prakticiranja Falun Dafa. Ovaj zatvor je poznat po mučenju Dafa praktikanata koji su ostali postojani u svojoj vjeri. Rekla sam sebi da se, što god se dogodilo, apsolutno neću odreći Dafa, čak i ako to znači da ću izgubiti život. Bila sam odlučna slijediti Učitelja i ići putem koji je za mene uredio Učitelj.
Stalno sam recitirala Fa kako bih ojačala svoje ispravne misli. Također sam slala ispravne misli kako bih uklonila zlo i pogledala sam u sebe kako bih se ispravila.
Učitelj kaže:
„Tako je još teže hodati svojim putem kako treba, podvrgnuti velikim iskušenjima koja su nametnule stare sile. A ovo još više važi za učenike Dafe u Kini. Usred strašno surovog progona, za njih su svaka pojedina misao i ideja su kritični.“ (Šta je učenik Dafe, Sabrana predavanja širom svijeta XI, prijevod na srpski jezik)
Doista, kad moje razmišljanje nije bilo u skladu s Fa, progon s kojim sam se suočila se pojačao. Ali kad su se moje misli temeljile u Fa, ljudi na koje sam naišla bili bi ljubazni i prijateljski raspoloženi.
Prvog dana u zatvoru, čuvarka mi je rekla: "Ovdje mi diktiramo što ćeš raditi i prisiljavamo te da se povinuješ."
Odgovorila sam: "Možete me samo prisiliti da ostanem u zatvoru, ali ne možete kontrolirati moj um."
Odmah je odgovorila: "Tko želi promijeniti tvoje mišljenje?" Njezin je arogantan stav nestao i znala sam da sam rastopila zlo koje je manipuliralo njome, zahvaljujući Učiteljevoj pomoći.
Zatvorenice koje su trebale transformirati praktikantice morale su naporno raditi kako bi zadovoljile zatvorske čuvarke. Ove zatvorenice su morale ostati budne do kasno kako bi nadgledale i mučile praktikantice, jer su njihove nagrade i smanjene kazne ovisile o broju praktikantica koje su „transformirale". U isto vrijeme, još su morale završiti svoju dnevnu kvotu robovskog rada. Bile su pod velikim pritiskom i znala sam da bi me mogle fizički napasti ako kažem nešto što će izazvati njihovu demonsku prirodu.
Jedna od zatvorenica mi je rekla da je praktikantica žestoko pretučena zbog nečega što je rekla. Praktikantica je rekla: “Nije moja krivnja što morate ostati budne do kasno da biste me nadgledale. Čuvarka vas je na to natjerala” i “Ne bih se transformirala ni da mi staviš nož pod vrat.”
Razmišljala sam o onome što je ova praktikantica rekla. Na površini je zvučalo kao da se odupirala progonu, ali zapravo ga je priznala.
Znala sam da nije slučajnost što sam čula ovu priču i vjerovala sam da je to bio znak Učitelja da trebam biti racionalna i sa svime se nositi mudro. Kad su mi zatvorenice pokušale isprati mozak, usredotočila sam se na slanje ispravnih misli i recitiranje Fa u sebi. Izbjegavala sam izravno odgovarati na njihova pitanja i umjesto toga davala sam odgovore temeljene na tradicionalnim kineskim pričama.
Suradnica je rekla: “Moram biti budna s vama svaku noć, a još uvijek moram raditi ujutro. Što imate za reći na to?”
Odgovorila sam: “U priči Putovanje na Zapad, demon bijele kosti zgrabio je redovnika Tanga i njegova dva učenika, a goblini u špilji objesili su njih trojicu na drvo. Bio je to težak posao za gobline.”
Ova im je priča trebala reći da što su više radile za zlo, postajale su grešnije. Samo je jedna osoba odgovorila: "Znači mi smo goblini", dok su ostale šutjele. Od tada me više nikada nisu krivile za posao koji su radile.
Kad su suradnice pokušale zaprijetiti da potpišem izjave o odricanju od vjere, ispričala sam im priču iz razdoblja proljeća i jeseni i razdoblja zaraćenih država u kineskoj povijesti o četiri povjesničara u državi Qi. Prva trojica su ubijena jer su napisali redak da zabilježe pravu povijest. Četvrti povjesničar zapisao je iste riječi, znajući da će zbog toga biti ubijen. Nakon što sam ispričala tu priču, zatvorenice su znale da se neću predomisliti o svojoj praksi i prestale su mi naređivati da potpišem izjave.
Za neke od suradnica bilo je fizički vrlo zahtjevno da ostanu budne do kasno u noć, a još uvijek su se morale buditi rano ujutro da bi radile u znojnoj radionici, posebno one slabijeg zdravlja.
Jednom je stražarka rasporedila dvije zatvorenice da me nadziru noću. Jedna je bila u svojim 60-ima i imala je hipertenziju, a druga je imala ozlijeđenu nogu. Čuvarke su to namjerno organizirale kako bi pokušale iskoristiti moju ljubaznost, budući da su neke praktikantice doista pristale potpisati izjavu kojom se odriču svoje vjere jer im je bilo žao zatvorenica. Jedna mi je zatvorenica rekla da se jedna vrlo nepokolebljiva praktikantica na kraju odrekla svoje vjere nakon što se suradnica onesvijestila pred njom. Po mom mišljenju, ova praktikantica nije dobro razumjela kultivaciju u razdoblju Fa-ispravljanja, a stare sile su iskoristile njezine ljudske emocije. Nisam dopustila da mi se to dogodi.
Čuvarka bi me došla vidjeti svako jutro kad bi stigla na posao i pitala: "Jesi li već odlučila [odreći se Dafe]?" Jednog sam dana mirno odgovorila: “Lišila si zatvorenice njihovih osnovnih prava, tako da nisu imale drugog izbora nego pomoći ti da izvedeš ovu smiješnu farsu transformacije Falun Dafa praktikantica. U isto vrijeme si iskoristila ljubaznost praktikantica. Dala si život propagandi komunističke partije Kine.”
Nisam bila sigurna kako bude reagirala. Odmah je poskočila, viknuvši: “Ovaj put si otišla predaleko. Svezat ću te!” Vezala me lisicama za cijev za grijanje. Nije me dirnulo i ostala sam mirna.
Čuvarka je kasnije natjerala zatvorenicu da mi čita budističke spise do 1 ujutro svako jutro, u još jednom pokušaju da me preobrazi. Jedne noći su dvije suradnice koje su me promatrale zaspale oko 23 sata. Odjednom je u sobu uletio ravnatelj uprave zatvora i probudio dežurnu čuvarku. Ravnatelj je grdio čuvarku i pitao zašto mi zatvorenica ne može čitati budističke spise tijekom dana. Naredio je stražarki da me pusti natrag u ćeliju.
Jedna mi je zatvorenica kasnije rekla da nikad nije vidjela da netko iz uprave zatvora noću dolazi u inspekciju. Znala sam da je Učitelj završio moju transformacijsku sesiju i riješio nevolju.
Od tada sam dala sve od sebe da razjasnim istinu i pomognem ljudima u zatvoru da napuste KPK i njene pridružene organizacije, uključujući i zatvorenice koje su me pokušale transformirati.
Dok razmišljam o vremenu provedenom u zatvoru, podsjećam se da će mi Učitelj pomoći sve dok su moje misli ispravne. Nema riječi koje mogu izraziti moju zahvalnost Učitelju. Budući da se Fa-ispravljanje približava kraju, cijenit ću vrijeme za učenje i asimilaciju u Fa, gledanje u sebe i spašavanje više ljudi.
