Nedavno sam pročitala nekoliko članaka podijeljenih na Minghui.org o progonu praktikanata zbog zanemarivanja sigurnosti mobilnih telefona. Progon je trajao toliko dugo da sam bila iznenađena kada sam saznala da neki praktikanti još uvijek ne shvataju ozbiljno sigurnost mobilnih telefona. Željela bih podijeliti svoja iskustva i nadam se da će drugi moći naučiti lekciju iz mog primjera.
Prije više od deset godina bila sam primorana živjeti daleko od svoje kuće kako bih izbjegla progon. Policija je prikupila brojeve telefona svih mojih poznanika i članova porodice i pratila svaki njihov poziv, u pokušaju da me pronađu. Ali pošto nisam koristila mobilni, nisu me mogli pronaći duže od godinu dana.
Dvije godine kasnije, vratila sam se i iznajmila stan. Ubrzo sam našla posao kao projekt menadžer. Ali dva dana prije nego što sam počela raditi, neko iz službe za personalne resurse kompanije me je pozvao zbog nečega. Kada sam stigla, tamo me je već čekala policija. Uhapsili su me i odveli u stanicu. Nisam mogla razumjeti kako su me pronašli. Prijateljica koja je imala veze sa policijom saznala je da je, budući je i telefon moje kćerke bio pod nadzorom, oni su čuli za mene kada je ona to rekla svom novom dečku.
Osim toga, poznavala sam nekoga čiji je muž radio u Nacionalnoj bezbjednosti. Rekla je da je njen suprug uvijek bio zauzet praćenjem i posmatranjem ljudi, posebno onih koji su se vraćali u Kinu iz inostranstva. Čim slete, vlasti bi počele da nadgledaju njihove mobilne telefone, u strahu da bi se mogli upustiti u „špijunske aktivnosti“. Čak i nakon što je njen muž napustio posao, i dalje je morao da sluša razgovore ljudi.
Neko mi je predložio da nabavim dva telefona, jedan za svakodnevnu upotrebu i jedan telefon za kontakt s određenim ljudima, kao što su drugi praktikanti. Jednom sam vidjela policajca kako nosi dva telefona kada je maltretirao jednog podnosioca peticije. Iz radoznalosti sam ga pitala zašto ima dva telefona. Rekao je da je jedan od njih bio za policiju. Kada bi unio nečije ime, uređaj bi pokazao sve podatke o toj osobi.
Jednom sam objašnjavala istinu o Falun Dafa na skupu mojih kolega sa fakulteta. Jedan od njih koji je radio u birou zatvorske uprave je bio jako nervozan i pitao je imamo li mobitele sa sobom. On nam je kazao da su, kada su zatvorski službenici objavljivali interne direktive, insistirali da svi izvade baterije iz svojih mobilnih telefona. I ne samo to, zidovi njihovih sala za sastanke su bili zvučno izolovani. Ovo dalje pokazuje da svi ljudi u režimu znaju koliko je nadzor mobilnih telefona rasprostranjen.
Pored nadzora mobilnog telefona, režim također organizuje ljude da lično prate i nadgledaju praktikante—što je još jedan od načina na koji prikupljaju informacije o praktikantima.
Takva je bila situacija prije više od deset godina, a tehnologija je danas daleko naprednija. Nikada ne možemo kazati da smo pretjerano oprezni kada je u pitanju sigurnost mobilnih telefona. Postupajmo svi bolje da Učitelj ne mora da brine o nama.
