Prije dvadeset pet godina u Pekingu je 25. aprila 1999. održan miroljubivi apel. Oko 10.000 Falun Dafa praktikanata se okupilo u blizini Centralne žalbene kancelarije i zatražilo slobodu prakticiranja svojih vjerovanja. Neki kažu da je broj praktikanata bio čak 30.000. Bez obzira koliko ih je bilo, ovo je važan trenutak u istoriji Kine.
Šta se dogodilo prije 25 godina?
Mirni apel 25. aprila 1999. je bio prihvatljiv, opravdan, pravni i moralni čin.
Prvo, apel je bio zakonit. Podnošenje žalbe, također poznato kao peticija, ima dugu istoriju u Kini. Od dinastije Jin (265. do 420. godine nove ere), svaki službeni sud je bio opremljen bubnjem u koji su ljudi mogli udarati i izražavati svoje pritužbe. Službenici su rješavali slučajeve ili su ih prijavljivali višim službenicima. Prema važećem kineskom zakonu, građanima i organizacijama je dozvoljeno da prijave svoje pritužbe putem pisama, telefonskih poziva ili posjeta uredima. Primatelji mogu biti vladine agencije na bilo kojoj razini, posebno one na ili iznad okružnog nivoa.
Svaki Falun Dafa praktikant koji je učestvovao u apelu 25. aprila 1999. je bio kineski državljanin. Pošto lokalna samouprava nije mogla riješiti tadašnju situaciju, otišli su u Centralni žalbeni ured. Ovo je bio pravni akt. To je i razlog zašto se tadašnji premijer zajedno sa svojim delegatima sastao sa nekolicinom praktikanata koji su se dobrovoljno javili da budu predstavnici i pozabavili se ovim pitanjem.
Drugo, držanje praktikanata tokom apela je bilo tiho i s poštovanjem. Moralna korupcija u modernoj Kini je široko rasprostranjena i alarmantna. Ljudi traže ličnu korist po svaku cijenu, uključujući nanošenje štete i ubijanje drugih. Osnovni moral kao što je podržavanje dobrog umjesto lošeg se zanemaruje ili čak preokreće.
Praktikanti koji su učestvovali u mirnom apelu prije 25 godina su bili uredno obučeni, disciplinirani i pristojni. Bili su uredni i nisu ometali ni pješake ni saobraćaj. Čak su (nakon apela) pokupili i smeće. Njihovo ponašanje impresioniralo je policiju, javnost i međunarodnu zajednicu, donoseći ljudima nadu u bolju Kinu.
Treće, apel je uključivao razumne i opravdane zahtjeve. Praktikanti koji su učestvovali u apelu su imali samo tri zahtjeva: 1) Osloboditi više od 40 Falun Dafa praktikanata zatočenih u gradu Tianjin; 2) Dozvoliti prakticiranje Falun Dafa (na primjer, obustaviti tajno lažno optuživanje Falun Dafa, obustaviti uznemiravanja na mjestima za vježbanje na otvorenom sa zvučnicima ili crijevima za vodu pod visokim pritiskom; obustaviti tajne zabrane korištenja objekata za grupno vježbanje); i 3) Ukinuti zabranu objavljivanja knjige Zhuan Falun i drugih Falun Dafa knjiga.
Prema kineskom ustavu, kineski građani imaju osnovna prava vezana za slobodu vjerovanja i slobodu izražavanja. Ali do trenutka podnošenja apelacije, Falun Dafa praktikanti su bili lišeni ovih prava na dvije ili tri godine i njihovo vjerovanje je bilo tajno potiskivano. Iako je tadašnji premijer odgovorio na njihove zahtjeve, Jiang Zemin, tadašnji vođa Komunističke partije Kine (KPK), to nije mogao tolerisati. U skladu sa doktrinama KPK o mržnji i brutalnosti, osnovao je vansudsku agenciju Biro 610 na čijoj je meti bio Falun Dafa i nekoliko sedmica kasnije, 20. jula 1999. godine, pokrenuo je sistemsko suzbijanje širom zemlje.
Nastojanje oživljavanja tradicionalnih vrijednosti
Kineska civilizacija zasniva se na poštenju, povjerenju, lojalnosti i međusobnom poštovanju. Zbog višedecenijske indoktrinacije od strane KPK, mnogi su ljudi odbacili ove tradicionalne vrijednosti i poučavaju se da prihvate komunističku dogmu. Naučeni su da vjeruju da sve duguju Partiji, umjesto da je obrnuto. Ciljajući „manjinske grupe” u svojim brojnim političkim kampanjama, KPK je u ljudima usadila osjećaj terora i mržnje, što je dovelo do načina razmišljanja izdaje i borbe.
Kroz istoriju, ljudi su slijedili svoju savjest i podržavali odgovarajuće moralno ponašanje kako bi uživali u stabilnom, prosperitetnom društvu. Ali komunistička ideologija promoviše svoje osnovne vrijednosti klasne borbe, mržnje i laži. Zbog toga režim nije mogao tolerirati miroljubivu meditacijsku grupu Falun Dafa i zato je Kina sada puna krivotvorene robe, nasilja, opscenosti i drugih vrsta haosa.
Postojale su dva moralna sunovrata u proteklim decenijama. Masakr na Trgu Tjenanmen 1989. je slomio duh intelektualcima čiji je prirodni instinkt da ispune svoje društvene odgovornosti. Suzbijanje Falun Dafa i principa Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancija 1999. godine dodatno je uništilo ljudsku hrabrost i želju da tragaju za istinom, i oni su se kretali uz silazni trend.
Svjetionik svjetlosti
Pod totalitarnom vladavinom KPK, mnogi ljudi pate, jer su nasilje, samoubistva i druge tragedije u porastu. Sistematsko ispiranje mozga od strane KPK također je natjeralo ljude da se boje da se suprotstave režimu. Internetska policija KPK i "Mala Pink Grupa" pretvaraju crno u bijelo da bi zaveli javno mnijenje. Kome se mogu obratiti ljudi koji čeznu za nadom?
Ukorijenjeni u tradicionalnim vrijednostima čovječanstva, Falun Dafa i njegovi praktikanti nastoje dati primjer poštenog ponašanja. Primjenjujući principe Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija u svom svakodnevnom životu, praktikanti nastoje biti bolji građani koji su pažljivi prema drugima. Čak i brutalno potiskivanje i beskrajna klevetnička propaganda od strane KPK nisu zaustavili njihove nesebične napore da ljudima govore o Dafa, razotkriju opaku prirodu KPK i odvedu ljude u bolju budućnost.
Zato je mirni apel 25. aprila 1999. tako važan. Bio je svjetionik u tami i donio nadu onima koji su patili i osjećali se bespomoćno.
