Falun Dafa sam počela prakticirati 1997. godine, a sada imam 69 godina. Željela bih da vam kažem kako sam prepoznala svoju duboko skrivenu vezanost za pritužbe.
Jednog dana jula mjeseca 2022. nehajno sam kazala: “Kultivacija nije teška.” Te noći sam vidjela dva kineska znaka za “mržnju” koja su mi izlazila sa lijeve strane struka. Međutim, ja to nisam uzela k srcu.
Nekoliko dana kasnije veći komadi istih riječi, oko jedne 30 cm dugi i 20 cm široki, su ponovo izašli s lijeve strane mog struka, kao da su izlazili iz dubljih slojeva mog tijela. Oslobađala sam se svojih vezanosti za prigovaranje i mržnju, misleći da su nestale. Onda sam iznenada pomislila na svog komšiju.
Ovaj komšija je imao 70 godina. Penzioner je, razveden i živi sam. Njegova jedina kćerka živi negdje drugdje. Moj stan je na najvišem spratu. Dok je moj muž još bio tu, ovaj komšija ga je nagovorio da mu dopusti da uzgaja povrće na krovu. Nakon što mi je muž preminuo, komšija me je upitao da li bih mu dopustila da uzgaja povrće, a ja sam rekla da ne bih.
Nakon toga je pored mog stana stavio sve kutije od stiropora u kojim je bilo fermentirano gnojivo. Kutije su ispuštale miris i privlačile puno komaraca. Neki od komaraca su bili toliko mali da su mogli da prolete kroz mreže komarice i uđu u stanove. Komarci i smrad su bili toliko jaki da drugi komšija i ja obično nismo otvarali prozore.
Komšija je posadio špinat na krovu i pokvasio zasad crijevom, zbog čega je prokišnjavao gornji dio prozora moje dnevne sobe. To je dovelo do ljuštenja tapeta a kada sam povukla zavjese, slojevi gipsa su otpali.
Čak je tamo stavio i veliku kadu sa sadnicama vodenog špinata. Kada je bila veoma teška pa je plafon počeo popuštati do te mjere da u se pojavile dvije velike izbočine.
Zamolila sam ga da pomakne đubrivo na svoju stranu i da ne stavlja teške stvari na pod. Rekao je: „Ako se bojiš ujeda komaraca, trebala bi živjeti u vili. Sadim povrće više od deset godina i uvijek je tako bilo.”
Tada sam mu kazala da ako posadi drveće direktno u montažne ploče na krovu, korijenje će ući u rupe. Ako se tako nastavi, moglo bi doći do curenja. Vremenom bi se praznine povećavale i ugrozile bi strukturu zgrade.
Drugi komšija to nije mogao podnijeti i rekao mu je: „Zašto ne sadiš na svom krovu? Zašto sadiš stvari na krovu druge osobe?” On je tvrdoglavo odgovorio: „Šta je čije? Sve to pripada državi.” Također je rekao da mu je baštovanstvo bio hobi i da veoma uživa u njemu.
Čuvši to, bila sam jako ljuta. Međutim, podsjetila sam se da sam praktikantica, pa sam kazala pomirljivijim tonom: „Ne ostavljaj sebe bez prostora za uzmak kada govoriš ili radiš stvari drugim ljudima.“ Nisam s njim razgovarala o stvarima kao što su da se dobra djela nagrađuju, a loša kažnjavaju, jer sam se bojala da to neće moći podnijeti i da će pomisliti da ga proklinjem.
Jedan drugi komšija mi je rekao: „Tvoj krov je odavno trebalo popraviti. Jedan sloj je već oštetio komšija sadeći to povrće.” Pored toga to je rekao ljutitim tonom.
Mnogo puta sam pokušavala razgovarati sa komšijom mirnim tonom o ovoj stvari, ali on je uvijek odbijao slušati. Osjećala sam se toliko uvrijeđeno i ljutito da sam se postepeno počela žaliti na njega, i čak sam ga mrzila.
Jednog jutra sam iznenada shvatila da mi to pomaže da poboljšam svoj xinxing. Odjednom sam se opustila i većina mojih pritužbi i mržnje je nestala. Shvatila sam da ništa od toga nije važno.
Prevazilaženje lažnih simptoma bolesti i ustrajavanje u izlaženju van da spašavam ljude
Jedne noći u avgustu 2022. spavala sam i vidjela malu osobu koja je izgledala kao lik iz crtanog filma kako trupka nogama dok je vrlo ljutito govorila: „Još uvijek imaš dvije najveće vezanosti, a to su vezanost za dobitke i sebičnost.”
Sljedećeg dana nisam mogla normalno disati, osjećala sam se depresivno i boljela su me usta. Nije mi se ništa jelo. Uspjela sam popiti malo vode. Osjećala sam se iscrpljeno. Međutim, nikada nisam pomislila da bih mogla biti bolesna.
Bez obzira na to koliko sam se neugodno osjećala, ipak sam ustrajavala da radim tri stvari. Iako je vani bilo 44 stepeni, ipak sam, kao i obično, izašla da objašnjavam istinu ljudima. Kada nisam mogla da se otarasim depresije, produžila sam vrijeme izvođenja vježbi.
Sve prodavnice su bile zatvorene zbog pandemije. Samo dva određena supermarketa su bila određena da rade. Zbog dugotrajnih visokih temperatura na ulicama je bilo malo ljudi. Ujutro sam uzela kišobran i morala dugo hodati prije nego što sam konačno ugledala jednu staricu. Kupila je povrće i imala je problema da ga nosi. Ponudila sam joj pomoć. Rekla je: „I ti si stara, ali ipak želiš da mi pomogneš?" Insistirala je da sama nosi, pa sam podijelila svoj kišobran s njom i bila je sretna.”
Kazala sam: „Molim vas, pazite da ne dobijete toplotni udar po ovom vrućem vremenu." Ona mi se zahvalila. Tada sam joj kazala: „Molim vas, napustite Komunističku partiju Kine (KPK) i njene omladinske organizacije kako biste sebi osigurali mir i sigurnost. Jeste li se ikada učlanili u KPK ili neku od njenih omladinskih organizacija?” Ona je odgovorila: „Samo mladim pionirima." Potaknula sam je da se iščlani. Zatim sam joj kazala koja je svrha napuštanja Partije i zamolila je da zapamti dvije rečenice „Falun Dafa je dobar, Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su dobri“ za svoj mir i sigurnost. Dala sam joj malu knjižicu za objašnjavanje istine i amajliju. Bila je sretna i zahvalila mi se. Odgovorila sam: „Molim vas, zahvalite se Učitelju." Zatim je radosno kazala: „Hvala, Učitelju.”
Cijelo ljeto, iako su temperature išle i do 44 stepena Celzijusa, nisam uključivala klimu. Tek kada sam sjedila u punom lotosovom položaju da učim Fa, uključila bih mali ventilator. Ako bih se oznojila, ignorisala sam to. Prije spavanja obrisala bih prostirku za spavanje mokrom krpom. Nakon što bi se osušila, legla bih i bilo mi je prilično hladno. Jednog dana sam ustala u 4 sata ujutro da bih vježbala i osjetila sam da je vrijeme veoma prohladno i lijepo. Mislila sam da pada kiša, ali nije bilo ni kapi. Bilo je to tako nevjerovatno.
Ono što je bilo još nevjerovatnije je da sam jednog popodneva, dok sam sjedila u dnevnoj sobi i učila Fa, stalno padala u san. Rekla sam negativnoj supstanci koja me je uznemiravala: „Nije ti dozvoljeno da me ometaš.“ Nastavila sam da prepisujem Fa.
Bilo je prevruće (44 stepena Celzijusa) pa sam zatvorila sve prozore i spustila zavjese, a u moj stan je ulazilo samo malo prirodnog svjetla. Prepisivala sam Fa kada sam iznenada osjetila da je zapuhao nalet hladnog vjetra, koji kao da je dolazio od snopa prirodne svetlosti. Suze su mi potekle niz obraze. Pomislila sam da Učitelj zaista podnosi tako mnogo teškoća. Iako sam to bila samo ja, jedna jedina Dafa praktikantica, Učitelj se i dalje dobrodušno brinuo za mene. Sa milionima praktikanata vani, koliko briga izazivamo Učitelju? Učitelj je tako dobrodušan i velik. Mogu samo dobro učiti Fa, dobro se kultivirati i spasiti više ljudi da bih se odužila Učitelju.
Tog puta sam prebrodila veliku nevolju, ali se nisam uspjela dobro izraziti. Kad sam bila usred nevolje, lice mi je izgledalo mršavo, a ten bio zelen. Međutim, uz Učiteljevu dobrodušnu brigu i ohrabrenje, savladala sam nevolju i oporavila se za otprilike mjesec dana.
Pišem ovo iskustvo sa iskrenim, poniznim srcem koje je ispunjeno zahvalnošću da zahvalim Učitelju na njegovoj brizi i da to podijelim sa kolegama praktikantima. Ispravite me ako ima prostora za poboljšanje.
