Pozdrav Učitelju, pozdrav kolegama praktikantima!
Ovo je po prvi puta da pišem članak. Od početka kultivacije, imao sam toliko toga što sam želio reći Učitelju, no tu želju nisam mogao ispuniti zbog svojih ljudskih vezanosti. Ovoga puta, zahvaljujući hrabrenju kolega praktikanata, napokon sam to u stanju učiniti.
U svibnju 1998. godine otkrio sam istinu koju sam tražio cijeloga života, Falun Dafa. U nekoliko kratkih crta ću ovdje opisati proces u kojem me bezgranični Buddha Fa pretvorio iz arogantne i natjecateljski nastrojene osobe u suosjećajnog Dafa učenika odlučnog da spašava živa bića.
Nakon potrage koja je trajala cijeloga života pronalazim Dafa
Sada imam 67 godina. Moj otac i djed su žrtve poznatih komunističkih kampanja. To je na moju psihu ostavilo nepopravljiv trag. Kao rezultat toga, od malih nogu sam bio osoba sklona natjecanju i agresiji. Nikome nisam dopuštao da me maltretira.
Ova crta moga karaktera se sa starošću još pojačala. U svemu što sam radio morao sam biti bolji od drugih, bio sam također i veoma tvrdoglav i sklon sukobima. Vodio sam veoma bolan život. Ovo je, uz svakodnevni napor, narušilo moje zdravlje. U cijelosti sam izgubio vjeru u društvo i život.
Na sreću, u svibnju 1998. godine direktor odjela za edukaciju pri mom ranom mjestu me ohrabrio da učim Falun Gong, a kolege su mi također priskrbile primjerak knjige Zhuan Falun. Čim sam je pročitao, u srcu sam osjetio sreću jer sam pronašao istinu za kojom sam tragao cijeli svoj život! Od toga dana sam, svakoga jutra i nakon završetka rada, sudjelovao u zajedničkom vježbanju. U roku od samo tri mjeseca nestale su sve moje bolesti. Mogao sam se glatko kretati bez ikakvoga napora. Tako sam mnogo zahvalan Učitelju što mi je spasio život.
Nakon što sam se kultivirao godinu dana, počeli su progoni. Od našega šefa smo trpjeli veliki pritisak, te smo mu se obratili kazavši: mi se ne možemo podrediti vašim naređenjima.
Poboljšanje našeg zdravstvenog stanja je dokaz koliko je dobar Falun Dafa. Kako možete od nas zahtijevati da o tomu ništa ne govorimo? Šef je na to odgovorio: „Radit će te sve što rukovodstvo bude naređivalo. Ako nam oni kažu da idemo istočno, nemoj te ići na zapad. Ako vam oni kažu da stojite nemojte sjediti. Vi ste kadrovi, zato morate biti još pažljiviji.“
Ja se nisam složio s njegovim riječima te smo nakon diskusije s kolegama praktikantima odlučili pisati pismo rukovodstvu, da im kažemo da je Falun Dafa dobar i da su progoni neutemeljeni. Nakon što smo po drugi puta uputili pismo, uhitili su mog direktora. Moj je zet, također bio uhićen zbog prakticiranja i objašnjavanja istine. Situacija je postala vrlo napeta, policajci su čak došli kod mene kući i izvršili premetačinu. Policajci su nadgledali moje susjedstvo, a kolege na poslu su me ogovarale. Bio sam pod strašnim pritiskom.
Pomislio sam: „Učitelju! Što se ovo događa? Možemo li nastaviti s kultiviranjem? Uistinu sam poželio napustiti ovo mjesto i otići u bolju sredinu u kojoj bih mogao nastaviti svoj put kultivacije.
2003. godine sam se preselio sam na Tajvan, zahvaljujući sretnim okolnostima. Tu sam bio u prilici shvatiti da ljudi imaju svoja prava, da mogu disati zrak slobode i živjeti dostojanstvenim životom. Sjećam se kako sam, kad sam po prvi puta prisustvovao konferenciji na Tajvanu, na ulasku u konferencijsku salu, uskliknuo vidjevši Učiteljev portret postavljen u centru pozornice. Do završetka konferencije suze su mi tekle niz lice. Ne postoje riječi kojima bih Učitelju iskazao svoju zahvalnost.
Naučena lekcija: Beskonačni konflikti nastaju zbog neispravne kultivacije dok smo preokupirani raznim projektima
Krajem 2004. godine objavljeno je „Devet komentara o Komunističkoj Partiji.“ Kada sam ih pročitao, shvatio sam da Komunistička partija zapravo nije potekla iz Kine. Mi smo potomci Žutoga Cara i Cara Yana, a ne Marksa i Lenjina. Naših pet tisuća godina kulture su nadahnute božanskim, a naši preci su se pridržavali principa dobrodušnosti, istinitosti, razuma, mudrosti i povjerenja, dok je zla partija propagirala ateizam i razorila dobrodušnost kineskog naroda.
S kolegama sam počeo ljudima dijeliti „Devet komentara.“ Odlazili smo u sveučilišta, zajednice, sjedišta vojnih zajednica, velike benzinske postaje, budući su se tu punili gorivom autobusi sa turistima koji su dolazili iz kopnenog dijela Kine. Također smo organizirali diskusije na temu Devet Komentara. U ovom sam razdoblju bio jako zauzet, putovao na puno mjesta, no u opće nisam osjećao umor.
Također ne samo da smo objašnjavali istinu na Tajvanu već smo slali mailove i u kopnenu Kinu. Slali smo i poruke putem mobitela. Svakoga dana smo započinjali više i više (novih) projekata. Ovo je bio dodatak drugim Dafa aktivnostima te su nam dani bili potpuno ispunjeni poslovima. Pomišljao sam: Radit ću što više mogu, ma koliko to bilo teško i zamorno. Kasnije je u mojoj regiji oformljena grupa za telefoniranje, kojoj sam se i ja pridružio, u nastojanju da telefonskim pozivima prema kopnenoj Kini objašnjavamo istinu. Dok smo slali ispravne misli, često sam bio pospan, te bih zaspao i poremetio stav. Praktikanti su upirali prstom na mene, govoreći: ti uvijek pokvariš stav dok šalješ ispravne misli. To nije dobro, na taj način možeš omogućiti starim silama da iskoriste ovaj tvoj nedostatak. Ja nisam prihvaćao njihov savjet već sam ga odbijao govoreći: „Ja usredotočeno šaljem ispravne misli, zašto i vi ne radite to tako? Zašto gledate što drugi rade dok šaljete ispravne misli?
Kad su mi ukazivali na neke moje druge nedostatke, ja sam ih nijekao. Koristeći razmišljanje običnih ljudi, mislio sam: Pa ja radim tako puno na objašnjavanju istine, a vi me ipak kritizirate. Uvijek sam se prepirao kada je nešto imalo veze sa mnom i na taj način sam povrijedio mnogo praktikanata. Sukobi sa drugim praktikantima su se i dalje pojavljivali.
Jedne prilike, koordinator za našu regiju je došao do mene i kazao: „Poznato mi je kako ti doista činiš puno stvari na spašavanju živih bića, i da veoma naporno radiš. Ponekad način na koji govorimo nije prikladan, i svi mi doista moramo gledati unutar sebe. Hajde da skupa gledamo unutar sebe.“
Zajedno smo učili Fa, a zatim, čitali „Učenje Fa u Los Angelesu,“ gdje Učitelj kaže:
„Kada Dafa učenici pogriješe, ne vole da ih se kritizira. Nitko ih ne može kritizirati, a kada ih netko kritizira, onda ih to izbaci iz takta. Kada su u pravu, ne vole kada drugi spominju stvari u kojima bi se mogli poboljšati; kada su u krivu, ne žele biti kritizirani. Uvrijede se čim ih drugi kritiziraju. Ovaj problem posta je jako velik.“
Ovaj dio Fa me je vratio na kolosijek i bio sam posramljen.Do tada nisam ispravno učio Fa. Učitelj već godinama govori o ovom problemu, a ja to čak nisam ni zamijetio.
U „U Fa-ispravljanju vaše misli moraju biti ispravne, a ne ljudske“ Učitelj kaže:
„Kad se uspoređujete s onim Dafa učenicima koji imaju jake ispravne misli i koji su dobro napredovali, [moram pitati,] zar vi stvarno ne možete konačno povisiti svoje razumijevanje Dafa iznad ove ljudske razine? Zbog čega se vi onda stvarno kultivirate?“
Nakon što sam gledao unutar sebe konstatirao sam da često odlutam u mislima dok učim Fa, te da sam često pospan dok šaljem ispravne misli. Razmišljao sam na način običnih ljudi dok sam radi stvara za Dafa, što je veoma opasno. Zapravo se nisam kultivirao, samo sam svakodnevno bio naizgled zauzet poslovima. Moja vezanost za posao je stalno rasla, te nisam mogao prihvatiti ništa od onoga što su mi drugi ljudi govorili. Štoviše, također sam shvatio kako su, moja želja za natjecanjem, agresivnost, ljubomora, želja za razmetanjem, i vezanost za status spasitelja, postali prepreka da postanem još marljiviji. Bio sam odlučan da se popravim, no moja se odlučnost rasplinjavala i nikako se nisam mogao osloboditi ovih vezanosti.
Objašnjavanje istine na platformi RTC
2011. godine, jedan me je praktikant upoznao sa globalnom RTC platformom.Premda sam ranije počeo s pozivanjem brojeva u kopnenoj Kini, nikada nisam bio u stanju postići dobar rezultat, jer sam stalno bio zauzet radom na drugim projektima, i nikada se nisam kontinuirano mogao usredotočiti na to. Poželio sam da vidim kako drugi praktikanti telefoniraju. Praktikanti koji su radili na platformi su govorili ljubaznim i umirujućim glasom i mudro objašnjavali istinu. Odmah sam prepoznao svoje nedostatke i ostao u šoku. Moj arogantni mentalni stav je nestao istoga trenutka. Stalno sam mislio da sam ja u stanju bolje od drugih objašnjavati istinu budući da i sam dolazim iz kopnene Kine.
Rekao sam praktikantici koja me upoznala s platformom da ću još malo slušati prije nego počnem telefonirati. Ona mi je odgovorila: „Moraš se probiti kroz ovo, moraš početi telefonirati, u protivnom nikada nećeš otvoriti usta. To je vezanost za strah i nje se možeš osloboditi samo ako počneš telefonirati. Mi moramo povisiti našu razinu!“ Pitao sam: “Hoćeš li i ti telefonirati?“ Odgovorila mi je potvrdno, te sam tako prikupio hrabrost i kazao: „ U redu, počnimo.“
Dok sam birao prvi broj, ruke su mi se tresle. To je bilo čudno jer se to dogodilo prvi puta za toliko godina moga telefoniranja, nisam mogao shvatiti zašto mi se to događa. Međutim, prošao sam taj test i naposljetku sam počeo govoriti. Od tog trenutka strah je postupno nestao. Kazao sam sebi da moram uspostaviti svoje prioritete, zašto bih bio uplašen spašavajući živa bića? Pa to je dio zavjeta koji sam dao!
Moja potreba za natjecanjem, tvrdoglavost i druge duboko ukorijenjene vezanosti su se smanjile dok sam radio na platformi. Moja se srčanost povećala, a ton glasa mi je postao smireniji. U prošlosti, kad bi sa druge strane telefonske linije netko počeo psovati, ja ne bih uzvraćao na isti način, ali bih ipak oštrim glasom i riječima obrane bombardirao osobu s druge strane žice. Naravno, to nije bilo u redu.
No tada, kad god bih se susreo s verbalnim napadom, mirno bih toj osobi rekao: „ Tko vas je tomu naučio? Je li vam Komunistička partija to rekla? Kako je moguće da dobra osoba govori na taj način? Ja vam nisam odgovorio ni jednom neprikladnom rečenicom. Ja vam jedino objašnjavam istinu, objašnjavam vam da se Falun Dafa praktikanti proganjaju i da su žrtve žetve organa, objašnjavam vam da jedino ako se distancirate od zla, možete pronaći mir i sigurnost. Pa svaka osoba ima savjest i osjećaj za pravednost, zar ne?“
Nedugo nakon što sam se pridružio RTC platformi, koordinator je zatražio da budem domaćin. Odbio sam to, kazavši: „Za mene je dovoljno dobro što sam u stanju da svoje pozive glatko obavljan, nemam sposobnost da budem domaćin.“ Koordinator me ohrabrivao govoreći mi: „Nemoj se osjećati pod pritiskom, no ne bi trebao biti zadovoljan tim što samo pozivaš ljude. Mi se moramo poboljšavati i misli samo na spašavanje drugih ljudi. Okupljanje više praktikanata je oblik poboljšavanja.“
Složio sam se – naša kultivacija ne bi trebala biti statična, moram nastaviti s napredovanjem. Koordinator me zajedno s nekoliko drugih praktikanata s iste lokacije stavio u jednu grupu. Budući da smo se dobro poznavali nije nam bilo teško međusobno surađivati.
Objašnjavanje istine u turističkom gradu
2011. sam po prvi puta počeo posjećivati lokacije za turiste i tada nije bilo puno praktikanata koji su tamo objašnjavali istinu. Na početku ih je bilo dvoje ili troje, a zatim se uključilo sve više i više ljudi. U početku nisam znao kako pristupiti turistima i što reći. Samo bih se tamo vrzmao, slao ispravne misli, a zatim bih jednostavno otišao. Kolega praktikant mi je kazao: „Pa ti dolaziš iz kopnene Kine, ovi turisti mogu razumjeti tvoj naglasak. Mi ovdje govorimo Tajvanski, turisti nas ne mogu razumjeti, zato je puno bolje da im se ti obraćaš. Pokušao sam se izvući kazavši: „Vi jako dobro govorite mandarinski, zato momci samo naprijed, ja još imam neke stvari za obaviti pa ću prvi otići.“ Umirivao sam sebe misleći da sam dobar samim tim što sam barem došao na lokaciju.
Poslije sam primijenio metodu objašnjavanja istine i sadržaj naučen na RTC platformi za pristup turistima. Više se nisam plašio. Ne samo da sam mogao mirno govoriti, nego sam to mogao činiti i držeći mikrofon. Počeo bih govoriti odmah čim bi turisti ušli u autobus i nastavio dok turisti ne bi došli na lokaciju. Na povratku bih nastavio pitajući ih: Jeste li razumjeli što sam vam govorio?“ Mnogi od su odgovarali potvrdno.
Onda bih kazao: „To što ste razumjeli nije dovoljno, morate istupiti iz komunističkih organizacija. Neki su od njih odgovarali kao oni zapravo nikada nisu ni pristupili. Ja bih zatim kazao: „Bojite se, zar ne? Ako ne istupite, nije više važno znate li ili ne znate istinu. Kada nebesa krenu na KPK, a vi se budete brojali u njene članove, zar nećete biti izbrisani zajedno s njome? Svakodnevni, obični ljudi kao mi se ne miješamo u politiku niti činimo loša djela. Sve je ovo radi (vaše) sigurnosti i duhovnoga mira - na taj način će cijela vaša obitelj prosperirati! Kada bi me čuli da govorim na ovaj način, neki turisti bi odgovorili rekli: „OK, napuštamo (partiju).“
Ponekad bi se među turistima našli i dužnosnici. Njima bih uvijek govorio: „Vaš je blagoslov to što ste postali dužnosnici, no nije važno što je vaša titula ili koliko novaca imate. Kad Nebesa odluče da krenu na korumpiranu vladajuću partiju, i vi će te biti dio toga, to je sigurno. Nebesa se prema svima odnose pravično. Ti si se pridružio njihovoj organizaciji, nisi se od nje ogradio, što znači da si i ti sudjelovao u svim njihovim lošim djelima. Kada Nebesa budu držala partiju odgovornom za ta djela, (i) tvoj će život biti ugrožen.
Tada bi neki od njih uzeli materijale i novine. Njima bih govorio; „U materijalima imate URL koji vam može pomoći da se probijete kroz veliki kineski firewall ( kineski sustav cenzure interneta). Tako možete pristupiti internetu i istupiti iz KPK. Ono što sam vam govorio samo je vrh ledenoga brijega. Za više nformacija morate pročitati novine koje sam vam dao.
Budući da su dužnosnici u naravi puno oprezniji i ne tako izravni kao obični turisti, koji su se odmah odlučivali na istupanje (iz partije), neki bi mi odgovarali: „Pusti nas da o tomu još razmislimo.“
Kako je moja srčanost rasla, više spašavanje živih bića nisam smatrao kao posao, već sam im istinu objašnjavao suosjećajno. U suštini sam mogao ostati nedirnut i sačuvati smiren duh neovisno o njihovom stavu i ponekim uvredama.
Sada se okruženje na našoj turističkoj destinaciji uvelike poboljšalo, nestala je napetost i poboljšao se naš xinxing. Naši odnosi s upravom turističkih lokacija su postali puno harmoničniji. Ponekad se čak i šalimo s njima.
Tokom godina našega rada, vrlo često se nađu turisti koji nam upućuju riječi podrške i ohrabrenja. Neki se i srdačno opraštaju. Kad vidim da su razumjeli istinu, doista sam sretan zbog njih.
Ohrabrivati kolege praktikante
Kako bih pomogao što većem broju praktikanata da preko telefona objašnjavaju istinu, često sam svoje znanje stečeno na RTC platformi dijelio sa praktikantima u okruženju. Često bih držao predavanje na godišnjem sastanku grupe za telefoniranje u N.R. Kinu. Na početku sam oklijevao, jer sam se plašio da praktikanti ne žele slušati ili da neće razumjeti, ali kasnije sam pomislio da im ipak trebam govoriti, jer je spašavanje ljudi (veoma) važno. One praktikante koji (još) nisu istupili naprijed da objašnjavaju istinu treba ohrabriti, njima treba ruka pomoći da ih provede kroz (postupak). Kada (neke) kolege praktikanti ne rade dobro tri stvari i nazaduju, to je također i moja odgovornost. Potaknuo sam praktikante koji se razumiju u informatikuo da instaliraju softver za pozivanje, stvarajući najbolje uvjete za njih da se pridruže platformi.
Nakon što su se pridružili platformi, mnogi su praktikanti voljeli slušati telefonsko objašnjavanje istine i polusatne sesije razmjene iskustva. Nakon nekog vremena, većina njih je prepoznala vlastite nedostatke u kultiviranju i postali su puno savjesniji u kultivaciji.
Neki od tih praktikanata su ranije radili na telefoniranju, a onda bi iz nekog razloga to napustili.Sada su ponovno odabirali ovaj načina kako bi spašavali ljude. Neki su od njih bili angažirani na lokacijama za turiste, gdje su samo držali istaknute transparente, no bili su previše uplašeni da sa njima razgovaraju. Sada su bili u stanju ljudima detaljno objašnjavati istinu.
Među njima je bila i nekolicina praktikanata koji su često postavljali razna pitanja čim su se pridružili platformi i koji su veoma brzo napredovali. Oni su veoma brzo postali okosnicom platforme. Oni su također pomogli angažirati još veći broj praktikanata. Također su preuzeli inicijativu pomažući drugim praktikantima u instaliranju softvera i u traženju mjesta za telefoniranje. Vodili su praktikante na lokacije za turiste, uključujući i neka mjesta van našeg grada. Ovi su praktikanti znalački ohrabrivali praktikante koji se još nisu usudili uključiti se u ove aktivnosti.
Sretan sam kada vidim poboljšanje kod kolega praktikanata. Na početku, ja sam želio motivirati praktikante da budu još marljiviji, a sada zapravo osjećam da oni mene potiču.Ovi mi se praktikanti veoma često obraćaju, govoreći: „Danas moraš doći na lokaciju za turiste! Ponekada nemam želju tamo otići, no kada me oni nazovu samo odgovorim: „Da, sigurno dolazim.!“
Danas se platformi pridružuje sve više i više praktikanata. Svakoga tjedna, praktikanti iz našeg regije se organiziraju da grupno prave pozive pomoću RTC platforme. Svi smo svjesni da je lako biti lijen, usporen i previše opušten kada pozive pravimo sami, od kuće. Kada smo na platformi, ovi pozivi postaju službeniji te su i samim tim ispravne misli jače. Svi se trude učiti i kultivirati se što bolje. Svi se međusobno potičemo, tako da ivezanosti brže nestaju. Nalik smo jednoj velikoj obitelji.
Ovo što sam napisao je djelić mog iskustava u kultiviranju. Ako sam u ovom tekstu napisao nešto što nije u skladu s Fa, ljubazno molim da mi se na to ukaže.
