13. svibnja 2014. sam sanjao da smo moja majka i ja kod kuće i da dijelimo iskustva s kolegom praktikantom. Padao je mrak, a ja sam slučajno pogledao kroz prozor i ostao iznenađen onim što sam vidio. Na nebu je bilo puno šarenih ukrasnih mašni. Pozvao sam majku i kolegu praktikanta da pogledaju ta čuda na nebu. Uzeo sam mobitel i istrčao vani da to slikam.
Dok sam slikao, odjednom sam vidio Učitelja na istočnom dijelu neba. Učitelj je bio obučen u plavo, sjedio u lotuo poziciji u rotirajućem Falunu i izvodio ručne geste. Falun se brzo rotirao, voda se rotirala zajedno s Falunom okružena sjajnom zlatnom bojom. Zapanjen, promatrao sam s uzbuđenjem i strahopoštovanjem. Iako nisam razumio koju poruku su ručne geste nosile, podsvjesno sam znao da će Fa-ispravljanje ljudskog svijeta početi ubrzo i da će ovo vrijeme kultivacije u vremenu Fa-ispravljanja ubrzo doći kraju. U svom srcu sam rekao Učitelju: „Učitelju, ima još mnogo ljudi koje nisam spasio, nisam objavio imena onih koji su već izašli iz KPK i njenih pridruženih organizacija i nisam se dobro kultivirao.“
U tom trenu mi je srce bilo ispunjeno tjeskobom i boli zbog kajanja. Žalio sam to što nisam prakticirao marljivo i spašavao ljude svim srcem, a sada se sve primiče kraju. U glavi su mi se kao film odigrale sve stvari koje nisam dobro napravio i sve vrijeme koje sam potratio. Ostao sam ekstremno tužan i utučen.
Učitelj je rekao:
„Tko god propusti ovu povijesnu priliku, tko god propusti ovu šansu, kad shvatite što ste propustili, nećete htjeti više živjeti čak ni ako vam to bude dopušteno!“
(„Fa-predavanje na Fa konferenciji u Metroplitanu New York“)
Doista sam imao takav osjećaj.
Ubrzo nakon toga, cijelo tijelo mi je postalo otključano. Osjećao sam se laganim i poželio letjeti, no odjednom sam osjetio težinu i želio zaspati. Rekao sam: „Majko, zar je zaista gotovo? Imam toliko zadaća koje još nisam ispunio, što trebam raditi? Što trebam raditi?“ Dok sam molio Učitelja da ne završi sa svime, zadrijemao sam.
Kad sam se opet probudio, ugledao sam Učitelja na južnom dijelu neba. Učitelj me gledao, izvodeći ručne geste. Na nebu su se počeli pojavljivati simboli koji su mi govorili što Učitelj govori, a oni su ugrubo značili: „Fa-ispravljanje ljudskog svijeta je na pragu dolaska, („Blagoslov Dafa“, iz Bitno za daljnje napredovanje Vol. III), no veliki broj živih bića još nije spašen i mnogi Dafa učenici nisu dostigli standard. Učitelj je zabrinut.“
Gledajući Učiteljev izraz lica, mogao sam osjetiti da je Učitelj ožalošćen i zabrinut. Prema kraju su Učiteljeve ručne geste bile izvođene brzo, govoreći mi da je jako važno izvoditi sjedeću meditaciju i da bih trebao produžiti vrijeme prakticiranja. Učitelj mi je također rekao mnoge druge stvari, kojih se nisam mogao sjetiti kad sam se probudio.
San je bio tako stvaran, da se dugo nisam mogao smiriti nakon što sam se probudio. Na sreću to je bio san i još nije gotovo. Sreća je što još imam vremena nadoknaditi sve što nisam uradio dobro i spasiti još ljudi, ispunjavajući svoje povijesne zavjete.
Počeo sam prakticirati Dafa prije 18 godina, kad sam imao 13. Počevši kao mladi praktikant, postao sam zreo praktikant. Gledajući unazad na svoj put kultivacije, najviše sam posustajao u prakticiranju vježbi. Bio sam previše lijen da bih izvodio vježbe, a Učitelj mi je opetovano davao znakove u snovima. Dva dana prije ovoga sam sanjao da moja majka i ja skidamo sloj ljudske kože koji je bio crn i da se naša čisto-bijela tijela prikazuju. Moje tijelo se odjednom osjećalo lakšim. Taj san mi je govorio da se sloj ljudske kože sastoji od sakupljenih predodžbi, ljudskih misli i vezanosti. Kolege praktikanti, vrijeme je da potpuno uklonimo svoju ljudsku ljusku.
Radi oba sna sam doista dobio osjećaj da vrijeme leti i da bi se moglo završiti u bilo kojem trenutku. Naravno da ne promoviram vezanost za vrijeme, samo govorim da je vrijeme bitno meni i svim Dafa praktikantima.
Trebali bi se doista trezveno i temeljito preispitati: „Nakon toliko godina kultivacije, jesi li ispunio svoje povijesne zavjete? Koliko si svojih zadaća ispunio? Jesi li vrijedan svoje hrabrosti da dođeš u ljudski svijet i patnji koje si pretrpio život za životom, da bi dobio ovu priliku? Nakon tisuća milijuna godina čekanja, kad bi zastor danas pao, koje vezanosti još imaš koje te sprječavaju da napreduješ marljivo? Što ne možeš otpustiti?“
Govorim sebi: „Nemoj si ostaviti doživotno žaljenje kad Fa-ispravljanje ljudskog svijeta počne i moje vrijeme kultivacije se završi.“ Ta bol i žaljenje su trajni, da ne spominjem činjenicu da će se oni koji nisu ispunili svoje zahtjeve, suočiti s uništenjem svog tijela i duše.
Kolege praktikanti, Učitelj ne želi izostaviti nikoga. Moramo živjeti u skladu s tim i kultivirati se dobro u zadnjem času, težiti tome da spasimo još ljudi i slijediti Učitelja na putu prema pravom domu.
