Imala sam dvadesetak godina kad sam saznala da je Shakyamuni nakon smrti ostavio iza sebe nekoliko milijuna svitaka budističkih skripti, što je zvučalo zapanjujuće: “Kako je to uopće moguće? Kakvu je to natprirodnu moć mogao posjedovati da je napisao takvu količinu svetih skripti tijekom svog života?” Htjela sam saznati što se točno dogodilo.
Pokrenula sam posao kako bih zaradila mnogo novca. S tim sam novcem kupila auto i upisala se na budističku akademiju u provinciji Sichuan. Tamo sam šest godina proučavala budizam. Htjela sam saznati o čemu se radi u “Buddha Fa.” Tijekom svakog poslovnog puta sam posjećivala lokalne knjižare, sajmove i buvljake rabljenih knjiga, tražeći knjige o kultivaciji kao da tragam za blagom. I uvijek sam se vraćala razočarana. Osjećala sam se izgubljeno i bez nade.
Pojava natprirodnih moći
Dječji park je veliki park u mojem rodnom gradu i mnogi se tamo ujutro okupljaju kako bi vježbali, prakticirali borilačke vještine i meditirali. Šetajući parkom jednog jutra u svibnju 1992., ugledala sam transparent sa simbolima Buddha škole i osobu pokraj koja pomiče ruke gore-dolje. Bijela tvar mu je izbijala iz vrhova prstiju, oblikujući energetske stupove koji su pratili njegove pokrete. Gledala sam hipnotizirano. U sljedećem trenutku se prostor oko mene promijenio. Sve je nestalo osim strukture u obliku piramide. Pravokutni blokovi koji su stajali zajedno složeni su isijavali prekrasnu prozirnu zelenu boju.
Sljedećih dana pojavile su se dodatne nadnaravne moći, uključujući “pravo oko”, veliko poput kravljeg oka. Naravno, ništa od toga što mi se tada događalo nisam shvaćala.
Liječenje bolesti
Vratila sam se u rodni grad 1996. kako bih provela novogodišnje praznike sa svojom obitelji. Obje moje šogorice su otkrile kvržice u dojkama. Kvržice su bile tvrde poput kamenja, a bol je bila toliko iscrpljujuća da nisu mogle obavljati kućanske poslove. Obitelji su posvuda tražile lijek, ali ništa nije djelovalo. Braća više nisu znala što činiti. Ležerno sam nekoliko puta mahnula rukama i, na sveopće iznenađenje, kvržice su nestale. Čak su nestale i tamne modrice te otekline na nogama.
Nikada prije toga nisam liječila bolest i nisam imala pojma kako se to radi. Iznenadila sam se da je stvarno djelovalo. Nekoliko dana prije nego što su praznici završili, jedan brat me zamolio: “Možeš li ponovno tretirati svoju šogoricu prije odlaska?” Rekla sam mu da ne znam hoće li uspjeti, ali ću ipak pokušati. Sutradan sam opet mahnula rukama kao i prije. Samo ovaj put nije išlo kako treba. Kao da sam bila kažnjen jer sam ležerno koristila svoje naprirodne moći, energija me bila napustila. Srušila sam se na krevet sasvim iscrpljena.
Uplašila sam se misleći da umirem. Ali nakon 15-ak minuta mi se stanje poboljšalo. Daleki glas mi je rekao: “Natprirodne moći nemaju oblika.”
Dobijanje Fa
Ustala sam u 4 ujutro jednog dana u ljeto 1996. Sjela sam na bicikl i zaputila se do veleprodajne tržnice knjiga. Nisam imala pojma što me spopalo - čak i putem sam se zapitkivala: “Zašto toliko žurim do te tržnice? Tako je rano - tržnica još nije otvorena.” Kad sam došla bila je otvorena samo mala maloprodajna trgovina. Ušla sam i zatekla vlasnika u kutu kako sortira i obnavlja zalihe. Besciljno sam pregledavala knjige na velikom stolu, kad mi je odjednom pozornost privukla knjiga pod naslovom Zhuan Falun. Znala sam da je to knjiga Buddha škole - vidjela sam transparente u budističkom hramu na kojima je pisalo: “Falun se neprestano okreće.”
Pogledala sam sadržaj koji me smjesta dirnuo. Knjiga je pružala odgovore na sve životne misterije - odgovore koje sam bezuspješno tražila sve ove godine. Bila sam se tako sretna - mora da su mi viša bića pomagala. Pomislila sam da sam bez ikakvog truda naišla na tako dragocjenu knjigu. Platila sam 12 yuana za knjigu i otišla. Sretna poput ptice, sjela sam na bicikl i zaputila se ravno kući. Pročitala sam cijelu knjigu tog dana i rekla: “Ne moram više ići u Sichuan. G. Li Hongzhi će od sada biti moj Učitelj.”
Kasnije sam shvatila da me Učiteljev fashen tog dana doveo na tržnicu knjiga i aranžirao da pronađem Zhuan Falun, glavni tekst Falun Dafa.
Službeno sam dobila Fa u svibnju 1996. otpočevši kultivacijsko putovanje povratka svom pravom ja. Konačno sam spoznala da je povratak svom porijeklu i istinskom sebi jedina svrha i smisao života za sva bića na ovoj planeti.
Učenje Fa i oslobađanje od vezanosti
Kada sam tek počela učiti Fa, čitala sam ga riječ po riječ. Ako ne bih uspjela shvatiti svaku pročitanu pojedinačnu riječ, ne bih nastavila dalje. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako to nije pravi način učenja Fa. Ovaj veliki Fa univerzuma je bez premca. Svaka težnja ili pretjerana želja za napredovanjem je vezanost. Učenje Fa s ispravnim mentalitetom je u ranoj fazi postavilo čvrste temelje za moju kultivaciju.
Brzo sam stekla nove nadnaravne moći, uključujući telekinezu, čitanje misli i vid mudrosti.
Dok sam jednom razgovarala s lokalnim koordinatorom, stavila sam ruke iza sebe na zid i naslonila se. Odjednom, gornji dio mog tijela je propao u debeli zid u drugoj dimenziji. Čak mi se i razmišljanje uskladilo sa stanjem postojanja te dimenzije. Koordinator je nastavio govoriti ne primjećujući ništa.
Zamalo sam rekla naglas, ali sam umjesto toga pomislila: “Što se događa? Čekaj malo, ovdje vodimo ozbiljan razgovor.” S tom sam se mišlju istog trenutka trgnula i povratila. Iako je prošla samo jedna godina otkako sam krenula s Dafa kultivacijom, Učitelj me već gurnuo na razinu Fa vida. Nisam mogla znati koliko je Fa neizmjerno dubok, ali sam bila odlučna: “Učitelj mi je dao sve što će mi ikada zatrebati. Moram slijediti Učitelja i vratiti se svom pravom domu.”
Pomoć zatvoreniku s epilepsijom
Otputovala sam u Peking podnijeti peticiju središnjoj vladi u rujnu 1999., dva mjeseca nakon što je Komunistička partija Kine (KPK) pokrenula nezakoniti progon Falun Dafa. Našu grupu od deset praktikanata je presrela željeznička policija i uhitila. Držali su nas u pritvoru s osumnjičenicima za ubojstva, ovisnicima o drogama, provalnicima i prostitutkama.
Zatvorenica srednjih godina je imala napadaj. Kotrljala se po podu i grčila s pjenom na ustima. Izgubila je kontrolu i pomokrila se po sebi i po podu - bio je takav nered. Više od 60 zatvorenica, uključujući vođe tima, držalo se što dalje. Nitko nije bio voljan pružiti ruku pomoći niti je pozvao stražare.
Inače se užasavam prljavštine i stvarno se nisam željela suočiti s tim, ali kao Dafa praktikantica sam znala da će sve što činim povezivati sa Falun Dafa. Trebala sam ljudima iskazati da je Dafa dobar i razotkriti laži komunističkog režima. Ovo je bila dobra prilika da se ljudi riješe predrasuda prema Dafa.
Pomogla sam zatvorenici da skine zaprljanu odjeću i obrisala je toplom vodom. Donijela sam joj drugu odjeću i pomogla joj da se obuče. Obrisala sam pod nekoliko puta kako bih bila sigurna da je stvarno čist. Zatim sam joj ručno oprala odjeću i objesila je da se osuši. Sve zatvorenice, pa čak i drugi praktikanti, bili su dirnuti. Kad je došla svijesti, zatvorenica nije znala što bi rekla. Došla mi je nekoliko dana kasnije i stidljivo rekla: “Hvala vam puno. Falun Gong je dobar.”
Objašnjavanje istine visokim dužnosnicima
Dežurna stražarka je jednog jutra dojurila u našu ćeliju, a za njom su ušla i tri policajca u civilu. Stajali su ispred srednjeg prozora i promatrali nas. Nitko od zatvorenika nije imao pojma što namjeravaju.
Čuvar me prozvao po imenu i upitao: “Zašto nam ne kažeš je li sukob interesa prakticirati Falun Gong i biti član KPK?” Nisam očekivala da ću biti izdvojena, ali sam znala da je to važan test za mene. Uz Učitelja pokraj sebe, ustala sam, ponizna, ali samopouzdana. Ispričala sam im svoju kultivacijsku priču te kako se poboljšalo moje zdravlje i karakter. Nabrojala sam velike promjene u pogledu svojeg misaonog domena te životnih stavova.
Rekla sam im da, od svih stvari s kojima se identificiram, ništa se ne može usporediti sa Falun Dafa kultivacijom. Univerzalni princip Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije može istinski voditi i promijeniti osobu iz korijena. Bez obzira na nečiji društveni status, bogatstvo ili moć, sve dok se kultivira u Dafa, njegov način razmišljanja će biti pročišćen i uzdignut. On će se uzdići na više stanje postojanja. Nijedna druga teorija ili vjerovanje se ne može usporediti s Dafa. Stekla sam mudrost i uvid u našu svrhu otkako sam stupila na put Dafa kultivacije, budući da sada razumijem pravo značenje života. Izdvojila sam dva primjera kako bih iskazala promjenu zahvaljujući Dafa.
Govorila sam 15 minuta, a kad sam završila, čovjek u sredini je kimnuo rekavši: “Molim vas, sjednite.” Njih troje cijelo vrijeme nisu rekli ništa osim tih riječi. Djelovali su razočarano i otišli.
Stražarka koja je pratila policajce se vratila tog poslijepodneva i upitala me: “Znate li tko su bili ti ljudi jutros?” Odmahnula sam glavom. Rekla je: “Onaj u sredini je viši čak i od šefa našeg šefa. Dvije godine nije posjetio našu ustanovu.”
Recitiranje Fa umjesto pravila pritvorskog centra
Zatvorenicima je rečeno da nauče napamet i recitiraju pravila i propise pritvorskog centra. Kad je došao red na mene, voditeljica tima je svoj uobičajeni ozbiljni pogled zamijenila osmijehom. Rekoh: “Ti i ja imamo prilično dobru predodređenu vezu inače se ne bismo upoznali. Falun Dafa praktikanti neće uzvratiti udarac kada ih se udari, niti psovati kada ih se vrijeđa - mi smo dobri ljudi. U stvari, najviši standard za dobru osobu je Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija. Nismo počinili nikakav zločin niti smo prekršili zakon. Kako bi bilo da umjesto pravila pritvorskog centra recitiram 'O Dafa', što je uvod u knjigu naše prakse a zove se Zhuan Falun? Čovjek je najsretniji što može čuti Buddha Fa—svi ćete od toga imati neizmjerne blagodati.”
U ćeliji je vladala mrtva tišina tijekom recitiranja Fa, 60 zatvorenika je samo slušalo. Od početka do kraja, nitko nije prekidao. Činilo se kao da im je razmišljanje bilo sputano. Učitelj me osnaživao i spašavao ova predodređena bića.
Drugi praktikanti su mi kasnije rekli da ni oni nisu htjeli recitirati pravila, no bojali su se odmazde. Tražili su savjet od mene kako nadvladati strah. Rekla sam kako se ne bismo trebali smatrati kriminalcima i da ne bismo trebali misliti da smo učinili nešto loše, već samo trebamo potvrđivati Fa na čestit i dostojanstven način. Svi su se složili. Predložila sam da funkcioniramo zajedno kao jedno tijelo. Sljedeće jutro smo jednoglasno recitirali “O Dafa.” Zatvorenici u svim ostalim ćelijama su nas slušali i istovremeno prestali recitirati pravila.
Ne slijedim niti surađujem
To je zasigurno razljutilo zle duhove u drugim dimenzijama, a naša grupa od preko deset praktikanata se raspala. Većina je smještena u druge ćelije—samo nas je nekolicina zadržana u prvobitnoj ćeliji.
Trebalo nam je dva tjedna da se prilagodimo i shvatimo što dalje. Odlučili smo prosvjedovati odbijanjem zadataka u radionici, nastavivši recitirati Fa i vježbati. Stvari su uskoro eskalirale. Predvođeni muškim vođom, nekoliko nas je stražara jedan dan odvuklo u predvorje, gdje se nalazilo još njihovih kolega i kolegica koji su nas tukli duže od 20 minuta.
Vođa se okomio na mene: “Ne recitiraš pravila. Ne želiš raditi. Vježbaš svoje vježbe i recitiraš svoja učenja. Je li ovo tvoja privatna ustanova da radiš što god poželiš?" Histerično je vikao i udarao me smotanim časopisima. Stavili su lisice i okove drugim praktikantima u parovima, ali su mene izdvojili. Okovali su me s dva seta ekstra velikih okova predviđenih za zatvorenike osuđene na smrt.
Došao je stražar te okupio sve službenike i svoje druge kolege. Mi praktikanti smo za kratko ostali sami i složili smo se da nismo učinili ništa krivo - kako bismo mogli biti kultivatori ako se ne kultiviramo i ne vježbamo? Došli smo do zajedničkog razumijevanja: “Ne bismo trebali udovoljavati njihovim zahtjevima niti surađivati.”
Zatvorenici koji su me pratili saznaju istinu
Odjednom sam proglašena za “kolovođu” koja bez zadrške krši pravila. To je izazvalo veliku pomutnju među autoritetima, stražarima i zatvorenicima. Nakon što smo to poslijepodne pretučeni, zrak je djelovao napeto. Svi su zatvorenici postali tihi i oprezni. Zapravo sam se dobro osjećala i bila sam prilično spokojna znajući da nisam učinila ništa loše. Progonitelji i počinitelji zlodjela su bili ti koji su u krivu. Kao praktikanti se moramo kultivirati i vježbati gdje god se nalazili. Svijet nije stvoren za zlo. Svaki način koji pomaže ljudima da nauče istinu o Dafa je vrijedan truda.
Odnijeli su mi posteljinu i bila sam primorana spavati na goloj drvenoj dasci, privezana lisicama i okovima. Nisam mogla zaspati te noći. Ti ogromni okovi su isisali svu moju toplinu i hladnoća mi je prodrla u srce. Sklupčala sam se u loptu drhteći od hladnoće. Okovi su stvarali mnogo buke čim bih se pomaknula - sigurna sam da se nitko nije dobro naspavao te noći.
Nekolicini mlađih zatvorenica je rečeno da me nadziru. Započela sam razgovor s njima i brzo se sprijateljila. Objasnila sam im zašto je Jiang Zemin, bivši šef KPK, pokrenuo progon Falun Dafa. Objasnila sam zašto sam odbila recitirati pravila. Rekla sam kako sam dobila Fa i kako mi je Dafa promijenio život. Podijelila sam uvide stečene kroz kultivaciju, o čovječanstvu, univerzumu, ateizmu i vjeri. Htjela sam da spoznaju kako je ovaj veliki Fa univerzuma stvorio sva bića i sve stvari. Podučila sam ih “O Dafa” i pjesme iz Hong Yina.
Rekle su mi da se dive Falun Gongu. Rado su mi pravile društvo. Zatvorenice s moje desne i lijeve strane su mi rekle jedne noći: “Nisi sama. I mi smo sada također Dafa praktikantice.” Znala sam da je sve to bio Učiteljev aranžman.
Glavna zatvorenica koja me pratila je bila vrlo lijepa mlada dama. Nekoliko je puta ulazila i izlazila iz pritvora zbog svoje ovisnosti o drogama. Jednog me dana zgrabila nakon ručka i iznenada upitala: “Mogu li ti biti kumče? Bi li mi bila kuma? Možeš me disciplinirati. Znam da se mogu promijeniti. Želim početi ispočetka.” Rekla sam joj: “Hvala ti što mi vjeruješ. Imaš ispravnu pravu ideju. Ali predlažem da izgradiš odnos s Dafa. Imati Učitelja je puno bolje nego imati kumu.” Zaplakala je i kimnula.
Peticija za oslobađanje Dafa praktikanata
Bilo je veliko iskušenje čak i koristiti kupaonicu s dva seta teških okova. Nisam se mogla spustiti kako bih koristila WC čučavac - dvoje ljudi me moralo pridržavati. Ostavila sam nered koje su drugi morali čistiti, plus me isprati. Osjećala sam se tako loše zbog onih koji su mi bili dodijeljeni da mi pomognu. Nešto se trebalo promijeniti - nisam mogla dalje ovako. Morala sam nešto smisliti.
Učiteljeva pjesma “Neuznemiren u patnjama” iz Hong Yina mi je pala na pamet. Znala sam da je Učitelj uz mene i nisam se bojala. Zlo se treba mene bojati, jer nikad neće pobijediti.
Šef se neočekivano pojavio petog dana. Stao je na drvenu dasku na kojoj sam spavala, a da nije izuo cipele. Bez odgađanja sam zatražila olovku i papir da napišem pismo direktoru. Bio je sretan kad je ovo čuo rekavši kako će mi ih odmah donijeti. Nekoliko trenutaka kasnije, stražar mi je isporučio što sam tražila.
Mlada zatvorenica se nasmijala nakon što je stražar otišao: “Jedva sam se suzdržala od smijeha.” Pitala sam je što je tako smiješno, a ona je rekla: “Šef je bio tako zadovoljan što ste tražili olovku i papir. Vjerojatno je mislio kako ćete napisati pismo i priznati svoju pogrešku.” Čuvši to, sve zatvorenice su prasnule u smijeh.
Umirila sam um kako bih organizirala svoje misli prije pisanja. Kad sam počela, riječi su išle po papiru tečno i lagano. Objasnila sam zašto Dafa kultiviranje nije pogrešno te da će svako nepravedno postupanje prema Dafa praktikantima, uključujući mene, uzrokovati velike nesreće. Napisala sam da je sloboda vjeroispovijesti zaštićena Ustavom i da je prakticiranje Falun Dafa legalno u Kini i da to prakticiranje ne šteti nikome, već može koristiti i zemlji i ljudima na nebrojeno načina. Na kraju sam zahtijevala oslobađanje svih pritvorenih Falun Dafa praktikanata.
Također sam se dotaknula problema u radu pritvorskog centra. Istaknula sam da zatvorenici u popravnom domu nisu po zakonu dužni sudjelovati u fizičkom radu. Cimerici iz ćelije je naređeno da završi osam paketa čačkalica u jednom danu. Radila je od jutra do poslije ponoći i još uvijek je završila samo pola. Iscrpljena je zadrijemala i pala na čačkalicu koja joj je probila kapak. Bila je toliko pod stresom da je bila na rubu psihičkog sloma.
Rekla sam da sami pritvor u tako teškim uvjetima može mnogo naškoditi osobi, kako u fizičkom tako i u emocionalnom pogledu. Nehumano je raditi intenzivno duže od 12 sati dnevno. Ako zbog ozljede oka osoba ostane trajni invalid, tko će za to odgovarati? Vlasti se ne mogu kockati sa zdravljem i životom zatvorenika zbog profita. Pojasnila sam kako navodim ovaj primjer u nadi da će odgovorni uzeti u obzir posljedice ako nešto pođe po zlu.
Šef je poslao stražara po mene nakon ručka sljedećeg dana. Vukla sam teške okove hodajući ka njegovom uredu. Pokazao je prema stolici i rekao da sjednem. Kazao je: “Pročitali smo vaše pismo. Što se tiče oslobađanja svih praktikanata, to ne mogu učiniti. To je izvan moje nadležnosti. Ali danas ću vam skinuti okove.”
Moje uhićenje je odobreno četiri mjeseca kasnije. Prebačena sam u Pritvorski centar br. 1. gdje je kasnije dovedeno još nekoliko zatvorenica koje sam poznavala iz drugog pritvora. Rekli su mi da je prisilni rad službeno ukinut nakon mog odlaska. Prošlo je više od 20 godina i, koliko znam, radionica nikada više nije ponovno otvarana.
Pronalaženje i odbacivanje moje vezanosti
Pritvorski centar br. 1. je bio još tmurniji i strašniji. Pala sam u stanje depresije i osjećala sam se tako usamljeno. Zamolila sam Učitelja: “Molim Vas, Učitelju. Treba mi samo jedan praktikant kako ne bih poludjela. Čak i ako samo sjedi tu pokraj bez komunikacije sa mnom.” Svaki put kad je nova zatvorenica bila dodijeljena našoj ćeliji, nisam mogla ne poželjeti da to bude praktikantica.
Nekoliko dana kasnije na um mi je pala mračna pomisao: “Ona crna metalna vrata tamo - zašto ne potrčim prema njima što brže mogu i ne udarim glavom u njih.” No odmah sam došla k sebi: “O, moj Bože. Kako sam mogla pomisliti nešto tako užasno?” Odjednom sam shvatila: “Nisu li ove demonske smetnje uzrokovane mojom vezanošću?” Pokušala sam se smiriti i iskontrolirati svoje misli: “Odakle mi se pojavila ta ideja?"
U dubini svog bića sam čeznula za društvom — nisam voljela biti sama. Kopala sam dublje i shvatila da sam oduvijek bila takva. Odmalena sam što god sam činila htjela raditi s nekim. Ići u školu, preseliti se na selo radi reedukacije tijekom Kulturne revolucije, raditi, kultivirati se - oduvijek sam htjela biti dio grupe. Ali sada sam kultivator. Ako sam i dalje vezana za želju da stalno budem s nekim, nije li to težnja?
Upitala sam se: “Bih li se i dalje mogla kultivirati da boravim na udaljenoj planini ili u šumi?” Sjetila sam se Fa:
“… Tjelesne boli ne računaju se kao patnja,
Kultiviranje srca je najmučnije …”
(“Čeličenje srca i volje”, Hong Yin)
Istina. Bilo je vrijeme da istinski kultiviram svoj um.
Širenje Fa i spašavanje živih bića sa suosjećanjem
Nakon što je moja vezanost nestala, pomislila sam: “Kada bih širila Fa ovim ženama oko sebe i, recimo, ako i same počnu vježbati, ne bih li tada imala prijatelje praktikante? Ovo također može biti okruženje za kultivaciju.” Zatvorenicama sam počela govoriti o Dafa i objasnila im istinu o Dafa. Polako su počele iskazivati zanimanje.
U ćeliji smo imali od 18 do ponekad i preko 20 zatvorenica. Dvojac s moje desne i lijeve strane je bio osuđen na smrt. Stražar mi je rekao: “Olakšat ćeš mi posao ako ih držim blizu tebe.” Nisu se miješali kad sam razgovarala s njima, što je bilo zgodno. Imala sam savršenu priliku govoriti im o Dafa.
Obje su bile mlade, lijepe i pametne. Jedini razlog zašto su završile na smrtnoj kazni je taj što su donijele užasne odluke. Razgovarala sam s njima svaki dan i ponašala se prema njima kao prema obitelji. Rekla sam im da je reinkarnacija stvarna, da život dođe i prođe te da sve ima svoj razlog. Ohrabrila sam ih: “Sada kada znate pravo značenje života, morate ostati pozitivne i činiti najbolje što možete.” Obje su se počele više smijati.
Mlada žena s moje desne strane mi je rekla jedne noći: “Teta, ponekad zaboravim da sam ovdje čekajući da me pogube. Moj um se jednostavno isprazni. Ali osjećam se smireno ovdje s vama. Vjerujem u ono što je Učitelj rekao o dobrim djelima koja donose blagoslove i lošim djelima koja izazivaju odmazdu. Osjećam da za mene i dalje postoji nada.”
Udala se za čovjeka koji je bio razveden, no on ju je varao. Svladana bijesom kada je to saznala, sasula je sumpornu kiselinu na kćer svoga muža i dvije kćerine prijateljice. Tri djevojke su zadobile teške opekotine po licu i očima. Ta reakcija u afektu joj je uništila život, što je duboko požalila. Htjela je kultivirati Dafa, ali se nije usudila nadati blagoslovima u ovom životu, nego možda tek u sljedećem. Rekla je kako nikada neće zaboraviti Učitelja i mene i poželjela je sa mnom provesti više vremena.
Rekla sam joj da ne brine: “Što je još važno sada kada si dobila Fa? Nemoj se nervirati niti bojati ničega. U potpunosti vjeruj u Učitelja i Fa. Učitelj će se pobrinuti za tebe čak i ako napustiš ovaj svijet.” Kimnula je i široko mi se nasmiješila.
Osam mjeseci u Pritvorskom centru broj 1. sam provela u dvije ćelije. Sve moje cimerke su, bez iznimke, započele Dafa kultivaciju na ovaj ili onaj način. Učile smo Fa i zajedno vježbale.
