Pod vodstvom Ureda za upravu zatvora Ningxia, Političko-pravnog odbora i Ureda 610, stražarke u Ženskom zatvoru Ningxia koriste različite metode mučenja kako bi prisilile praktikantice Falun Gonga da se odreknu svoje vjere.
Posljednjih godina zatvor je tajnovit u vezi s onim što se radi kako bi se praktikantice „transformiralo“. Početkom 2024. godine zatvor je uspostavio odjel za samicu, uključujući „privatnu sobu“ u kojoj se praktikantice mogu „pojedinačno obrađivati“.
U nastavku slijedi popis metoda koje se koriste nad praktikanticama Falun Gonga i osobno svjedočanstvo o progonu.
Prijem u zatvor
Novoprimljene zatvorenice obično su smještene na „razinu ispitivanja“, ali praktikantice Falun Gonga odmah se stavljaju na „drugu strogu razinu“.
Četiri do pet zatvorenica dodijeljene su za nadgledanje jedne praktikantice. Te zatvorenice su obično ubojice ili krijumčarke droge. Potaknute od strane stražarki, one zlostavljaju praktikantice kako bi ih prisilile na „transformaciju“.
Uskraćivanje osnovnih prava
Praktikantice koje odbiju biti „transformirane“ izložene su neprekidnom propagandnom zvuku koji kleveće Falun Gong, a zidovi su prekriveni plakatima koji ocrnjuju praksu i njenog utemeljitelja. Ako praktikantice pokušaju objasniti istinu, zatvorenice im zalijepe usta trakom, verbalno ih vrijeđaju, šamaraju, čupaju im kosu i udaraju ih – obično izvan dosega nadzornih kamera. Nekim praktikanticama su probušeni bubnjići. Također ih prisiljavaju da satima nepomično stoje ili sjede na maloj stolici, bez pauze do odlaska na spavanje. Ako zadrijemaju, bivaju pretučene. Neke zatvorenice ih štipaju ako zadrijemaju.
Zatvorenice inače smiju kupiti higijenske potrepštine u vrijednosti od 100 juana mjesečno, ali praktikanticama je zabranjena kupnja toaletnog papira, uložaka, deterdženta, paste za zube i četkica za zube. Tijekom menstruacije moraju posuđivati uloške od drugih zatvorenica, koje ih prije toga često verbalno ponižavaju.
Praktikanticama nije dopušteno prati se, tuširati, prati odjeću niti jesti pun obrok. Često su omamljene i mršave od gladi. Povremeno ih zatvorenice prisiljavaju da se prejedu, a zatim ih tuku ako ne mogu pojesti svu hranu.
Zabranjeno im je komunicirati s obitelji i primati posjete. Moraju prijavljivati i tražiti dopuštenje za jelo, pijenje vode, korištenje toaleta i spavanje. Ako prekrše pravila ili odbiju „transformaciju“, podvrgnute su još težem mučenju.
Mentalno zlostavljanje
Kako bi ih psihički slomile, stražarke naređuju zatvorenicama da stave fotografiju osnivača Falun Gonga na malu stolicu i prisiljavaju praktikantice da na njoj sjede. Ako odbiju, fotografiju stavljaju na vrata, u toalet, u cipele praktikantica ili ispod stolice gdje je ne mogu vidjeti.
Ponekad stražarke organiziraju „rođendanske proslave“ za praktikantice koje odbijaju „transformaciju“. Odaberu nekoliko zatvorenica koje im na zabavi pokušavaju slomiti vjeru. Ako praktikantica odbije odustati od uvjerenja, izložena je verbalnim napadima.
Privatna soba
Godine 2024. zatvor je uspostavio „odjel za samicu“, poznat i kao „privatna soba“, za zatvorenice koje krše zatvorska pravila. Međutim, tamo se također šalju praktikantice koje odbijaju odustati od svoje vjere. Njih nadgledaju pažljivo odabrane zatvorenice.
Prilikom dolaska, praktikantice su prisiljene skinuti svu odjeću zbog sigurnosne provjere, nakon čega moraju obući zatvorsku uniformu. Ne dobivaju jakne ni čarape.
„Privatna soba“ je vrlo hladna, bez grijanja zimi. Nema kreveta – praktikantice spavaju na tankim madracima na hladnom podu. Zatvorenice koje ih nadgledaju također spavaju na podu, ali na nešto debljim madracima. Svi moraju ležati ravno, s rukama izvan pokrivača, i ne smiju se okretati. Dvije zatvorenice leže uz praktikanticu, dok ih druge dvije motre hodajući oko njih. Buka često onemogućava san. Zbog nedostatka sna, čak su i zatvorenice razvile srčane palpitacije, vrtoglavicu i otekline, pa svoj bijes iskaljuju na praktikanticama.
U sobi postoji samo jedan toalet i nema umivaonika. Praktikantice su zadužene za čišćenje prostorije i smiju koristiti toalet samo za ispiranje krpa ili pranje ruku. Hrana je oskudna, s malo povrća i mesa. Stražarke mogu uskratiti obroke po volji. Neke praktikantice su bile gladne danima, drhtale od hladnoće i postale neprepoznatljivo mršave.
Najstarija praktikantica zatočena u tom zatvoru imala je preko 80 godina.
Pod vodstvom Ureda za zatvorsku upravu Ningxie, Odbora za politička i pravna pitanja i Ureda 610, čuvari u ženskom zatvoru Ningxia koriste različite metode za mučenje Falun Gong praktikanata u pokušaju da ih natjeraju da se odreknu svoje vjere.
Posljednjih godina zatvor je bio tajanstven o tome što se radi na transformaciji praktikanata. Početkom 2024. zatvor je uspostavio odjel za samicu, uključujući privatnu sobu u kojoj se s praktikantima može "postupati" pojedinačno.
U nastavku je popis metoda korištenih na Falun Gong praktikantima i osobno svjedočanstvo progona.
Osobno svjedočanstvo progona
Jedna praktikantica, zatvorena u Ženskom zatvoru Ningxia od 21. ožujka 2021. do rujna 2024., opisala je što je preživjela:
„Praktikantice su u zatvoru bile poznate kao 'političke' zatvorenice. Svaki put kada bi se održao sastanak za kritiku, prisiljavali su nas da stojimo na pozornici. Stražarka Xia Huifang koristila je sve moguće metode da ocrni Falun Gong i natjera nas da je slijedimo.
U travnju 2021. dodijeljene su mi dvije zatvorenice koje su me trebale 'transformirati'. Nije mi bilo dopušteno prati se u isto vrijeme kada i ostale zatvorenice, a vrijeme za osobnu higijenu bilo mi je strogo ograničeno. Nisam smjela razgovarati ni s kim ni viđati obitelj. Nisam smjela kupovati hranu, već samo osnovne potrepštine u vrijednosti od 100 juana mjesečno. Također sam bila prisiljena gledati videozapise koji kleveću Falun Gong. Bila sam na rubu mentalnog sloma od neprekidnog psihološkog zlostavljanja.“
„U rujnu 2023. radile smo od 7:00 do 21:30 svaki dan, s 40 minuta pauze za ručak. Zatvor nije dopuštao slobodne nedjelje. Zbog svakodnevnog korištenja velikih škara, na prstima desne ruke pojavili su mi se žuljevi koji su boljeli toliko da nisam mogla spavati. Jednom prilikom, iscrpljena, porezala sam kažiprst lijeve ruke. Nisam se usudila prijaviti stražarkama, već sam očistila krv i nastavila raditi.“
„U zatvoru nije bilo ogledala. Tek po povratku kući vidjela sam koliko sam smršavjela. Gledajući svoju sijedu kosu, suze su mi potekle dok sam mislila na mnoge praktikantice koje su još uvijek zatočene i mučene u tom zatvoru.“
