Učitelj je rekao:
„Bez „ičega“, to je ljudski osjećaj. Ako je to ljudski osjećaj onda nije bei (suosjećanje).“
(„Podučavanje Fa na Fa konferenciji zapadnih SAD, 2004.")
Onda, odakle dolazi suosjećanje? Koja je domena suosjećanja? Kroz kultiviranje sam bila zbunjena po tom pitanju.
Jedan kolega s posla koji je patio od raka mozga, otišao je na operaciju prije nekoliko dana. On je prema meni bio jako ljubazan, ali s njim nikad nisam razgovarala o Falun Gongu. Shvatila sam da je on radio pokraj Dafa učenika toliko dugo, ali da nikada nije čuo istinu. Osjećala sam veliku krivnju.
Također sam pomislila na majke mojih kolegica koje su nedavno preminule, jedna za drugom. Nekoliko godina su bile paralizirane i preminule su kada su imale preko 80 godina. Odjednom sam spoznala da je razlog zbog kojeg su živjele i patile toliko dugo bio taj da su čekale čuti istinu. Kad god sam razgovarala sa kolegicama, one su često spominjale svoje majke. Da sam im samo rekla jednu rečenicu i rekla im da recitiraju „Falun Dafa je dobar!“, to bi im dalo nadu i ne bi uzalud bile došle na ovaj svijet. Međutim, nisam ništa rekla i to je uzrokovalo da one zauvijek izgube ovu dragocjenu priliku.
Bile su tako sretne da dobiju ljudsko tijelo i da žive do Dafa učenika. Mora da su prošle kroz toliko toga kroz eone povijesti samo da bi dobile ovu priliku. Međutim, zbog moje sebične indiferentnosti prema drugima, prema njima čak nisam imala niti sažaljenja kada sam čula da umiru. Moja odgovornost za spašavanjem živih bića se nije probudila. Prema tome sam se odnosila kao prema vijestima običnih ljudi: starost, bolest i smrt.
Nakon razmišljanja o ovome, Učitelj mi je otvorio mudrost. Odjednom sam spoznala da je to dio suosjećanja. Osjećajući veliku milost pred željom živih bića da budu spašena, razvila mi se želja da spasim bića i ispunim obećanje koje sam im dala. Prirodno sam preuzela tu odgovornost jer je to suosjećanje Buddhe.
U trenu kada sam to shvatila, promijenila sam se u drugu osobu te sam počela cijeniti sve živote. Sada, dok hodam ulicom, pred očima jasno vidim moje odgovornosti. Sve o čemu razmišljam jest ispunjavanje tih odgovornosti. Ljudima kraj kojih prolazim dajem najljepše želje i njihovim umovima šaljem poruku da je Dafa dobar. Čak osjećam bliskost s drvećem i travom. Dok hodam, eliminiram zlo u drugim dimenzijama. Kud god krenem nosim svjetlost i šaljem suosjećanje kao čistu struju, njegujući sva živa bića. Dok spavam, također ne napuštam svoje odgovornosti. U san nosim ispravnu misao pročišćavanja svih prepreka koje ometaju spas živih bića i riječ „uništeno“ (mie). Osjećam krivnju ako propustim čak i sekundu spašavanja živih bića. Održavam ispravne misli svake minute i sekunde i trudim se eliminirati zlo.
Konačno sam spoznala domenu suosjećanja. Sada razumijem sljedeće: suosjećanje je naša odgovornost i to je spašavanje živih bića bez bilo kakvih uvjeta. To je cijeniti živote iz srca i to je neprestani osjećaj odgovornosti. Suosjećanje je prirodno stanje pri kultiviranju do te domene. Dobra i loša djela ljudskih bića imaju veze sa mnom. Stoga, „Svjetlo Buddhe obasjava svukuda i ispravlja sve nepravilnosti“ je također odraz mudrosti i moći Fa u kultiviranju. To je prosvijetliti bića da promijene način razmišljanja, ožive tradicionalnu kulturu te da nauče razlikovati istinsko i lažno, dobro i loše, ispravno i zlo.
U prošlosti se nisam mogla prosvijetliti u domenu suosjećanja jer sam na ljude reagirala s pritužbama, ljudskim predodžbama i emocijama. Kada bih vidjela drage ljude, htjela sam ih spasiti. Kada bih vidjela loše ljude, gadili su mi se i htjela sam ih zaobići jer sam neispravno mislila da je te ljude teško spasiti. Kada ih ne bih uspjela lako spasiti, postala bih frustrirana. Ponekad bih ih čak odbila, a moje ponašanje bi ih odguralo od vrata spasenja.
Na sličan način sam se odnosila i prema kolegama praktikantima, sudeći prema mojim predodžbama dobrog i lošeg i prema mojim sviđanjima. Rado sam razmjenjivala mišljenja s onim praktikantima za koje sam sam smatrala da imaju dobra prosvjetljenja. Čak i kada bi pogriješili, bila sam tolerantna i ponudila bih im pomoć. Međutim, prema praktikantima za koje sam smatrala da nemaju dobro prosvjetljenje te da imaju jake ljudske vezanosti, razvila sam gnjev. Žestoko sam osuđivala njihove greške. Stoga, dogodili su se nepotrebni konflikti i nismo mogli harmonično stvoriti jedno tijelo.
Istovremeno sam se pridržavala mojih problema. Nisam željela gledati dublje i preispitati moje vezanosti. Željela sam jedino promijeniti druge, ali sam odbijala mijenjati sebe. Stoga, suosjećanje se nije moglo manifestirati u meni i nesvjesno sam pratila put sebičnosti starih sila. Ako osoba nije u stanju istupiti iz sebičnosti i ako ne može otpustiti vezanost za samoga sebe, tada drugi mogu utjecati na njezino raspoloženje. Čak bi me i mala sitnica dirnula, razljutila i učinila da zaboravim na standarde za Dafa učenike. Moj xinxing i moje kultivacijsko stanje nisu bili stabilni i moje ljudske misli su se pojavljivale. Čak nisam bila u stanju odstupiti od ljudskih osjećaja! Na koji način bih mogla ispuniti tako veliku povijesnu misiji?
Učitelj je rekao:
„Dafa učenici bez sumnje rade jako naporno. To je zbog toga što je povijesna odgovornost koja je vama povjerena toliko velika, a vaša povijesna misija nalaže da morate, u ovom kritičnom vremenu, podnijeti tako veliku povijesnu odgovornost.“
(„Što je Dafa Učenik“)
Učitelj nam je izričito iskazao standard koji Dafa učenici moraju dostići te nam je dao tako veliku odgovornost. Trebali bismo se dobro kultivirati, do očekivane razine. Međutim, ja sam i dalje tako daleko od toga. Osjećam veliku težinu odgovornosti koju nam je Učitelj priredio, a to je spašavanje živih bića!
Nadalje, imamo više odgovornosti prema onim ljudima koji se ne ponašaju dobro jer su oni suočeni s većom opasnosti. Mogu li biti spašeni ovisi o tome može li se probuditi njihova savjest. Fa ispravljanje ispravlja sve neispravne faktore. Tijekom ovih kritičnih trenutaka mijenjanja univerzuma iz starog u novi, Dafa učenici nose ovu povijesnu odgovornost.
Praktikanti su u kontaktu sa onim živim bićima s kojima imaju sudbinske veze; moramo ih spasiti i oni će također obogaćivati naš svijet. Ta bića su naše bogatstvo i pripadaju nama. Kako bi mogli dopustiti starim silama da ih oduzmu od nas i smanje blistavu energiju novog univerzuma? Živa bića su ključni dio našeg univerzuma. Stoga, trebamo cijeniti sva živa bića kao što cijenimo sebe. Jedino ćemo na taj način moći prebaciti bića koja mogu biti spašena u Fa novog univerzuma. Jedino kada se bezuvjetno harmoniziramo sa svim onim što Učitelj zahtjeva, tada smo kvalificirani Dafa učenici.
Ovo je moje razumijevanje na sadašnjoj razini, molim da mi ukažete na bilo kakve nepravilnosti.
