Od davnina, uspjeh se često mjerio sposobnošću ili postignućima pojedinca. Međutim, bez moralnog kompasa, ljudi, pa čak i društvo, mogu postati korumpirani i spiralno se kretati prema sigurnoj propasti.
Kada se neko fokusira na integritet, uspjeh je dugotrajan i služi kao primjer budućim generacijama. Nasuprot tome, oni koji koriste svoju moć da zadovolje vlastite interese i djeluju protiv svoje savjesti na kraju bivaju uništeni.
Dinastija Ming
Car Yongle, treći car dinastije Ming, je bio veoma uspješan i vladao zlatnim razdoblje te dinastije. Njegova podrška taoizmu ne samo da je obogatila Kinu, već je uticala i na druge civilizacije. S druge strane dva zvaničnika, Chen Ying i Ji Gang, međutim, su bili poznati po zloupotrebi svoje moći i na kraju su se suočili sa zasluženim posljedicama.
Chen je bio postavljen na ključnu poziciju u Cenzoratu, nadzornoj agenciji visokog nivoa koja je istraživala korupciju i vršila reviziju zvaničnika. Često je lažno optuživao nevine ljude. Optužio je Geng Bingwena, generala koji je učestvovao u osnivanju dinastije Ming, za korištenje predmeta rezervisanih isključivo za cara. Zbog nastalog pritiska, Geng je izvršio samoubistvo. U trećoj godini vladavine cara Yonglea, Luo Qian, ministar pravde, napisao je memorandum kojim je uvrijedio cara. Chen ga je optužio za korupciju i tiraniju i Luo je bio pogubljen.
Chen je kasnije podnio memorandum lažno optužujući Li Zhena, nižeg zvaničnika u Ministarstvu rata. Nakon što je Liova supruga protestovala tvrdeći da je on nevin, ministri Šest ministarstava su proveli zajedničku istragu, koja nije pronašla dokaze koji bi potvrdili Chenovu optužbu. Ali Li je već bio mučen do smrti. Nekoliko ministara je tada podnijelo memorandume optužujući Chena za neselektivno ubijanje Lija i pozvalo da se Chen kazni. Chen je osuđen i pogubljen u devetoj godini vladavine cara Yonglea.
Ji Gang je bio pametan i lukav, i imao dar da razumije šta ljudi misle. Car Yongle mu je vjerovao i imenovao ga komandantom garde. Ji je kasnije unaprijeđen u komandanta Garde izvezenih uniformi, agencije koja je nadzirala i potiskivala ljude bez suđenja. Ji je posvuda postavljao špijune i prikupljao informacije o zvaničnicima i običnim građanima. Također je podmetao ljudima i kažnjavao ih oštrim kaznama.
Zloupotreba moći je uvijek praćena korupcijom. Ji je krivotvorio carske edikte kako bi iznudio više od četiri miliona jina (ili 2.000 tona) soli iz solana širom Kine. Lažno je optužio mnoge bogate trgovce i iznuđivao novac od njih. Ji je čak oduzimao zemlju običnim građanima.
Jijev osjećaj moći postao je toliko nadmen da je počeo nositi odore princa, koristio pribor rezervisan samo za cara i tajno proizvodio oružje.
Jedan oficir je razotkrio Jijeve zločine u četrnaestoj godini vladavine cara Yonglea. Car je naredio zvaničnicima da ga javno optuže i predao je slučaj Cenzoratu na istragu. Ji je potom pretrpio bolno javno pogubljenje.
Moderna Kina
Zloupotreba i korupcija moći postoje i u modernoj Kini. Deset godina nakon masakra na Trgu Tiananmen 1989. godine, kojim je ugušen studentski pokret za demokratiju, 1999. godine, bivši lider Komunističke partije Kine (KPK) Jiang Zemin je na nivou države pokrenuo kampanju za suzbijanje Falun Gonga.
Falun Gong, sistem meditacije zasnovan na principima Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije, je bio veoma cijenjen od strane zvaničnika i običnih građana zbog svojih velikih koristi za zdravlje i moral. Međutim, uznemiren ogromnom popularnošću Falun Gonga, Jiang je krenuo da iskorijeni ovu praksu. Stvorio je Službu 610, vansudsku agenciju koja prodire u sve nivoe vlasti, kako bi provodio svoju politiku progona. Partijski sekretari Centralnog političko-pravnog komiteta (PLAC) često se bili imenovani za šefove Liderske grupe Službe 610. Luo Gan i Zhou Yongkang su između ostalih bili imenovani nas ovu poziciju.
Zhou, visoki zvaničnik koji je aktivno provodio progon Falun Gonga po Jiangovim direktivama, nastavio je provoditi genocid čak i nakon što je Jiang odstupio. Gdje god sa je obavljao dužnost, progon Falun Dafa praktikanata se intenzivirao. To je uključivalo njegove pozicije kao partijskog sekretara provincije Sichuan (2000-2002), ministra javne sigurnosti (2002-2007) i partijskog sekretara Centralnog PLAC-a (2007-2012). Krajem 2009. i početkom 2010. godine, Zhou je posebno dao nalog sudovima i drugim odjeljenjima da agresivnije rješavaju slučajeve koji uključuju podmetanje i krivično gonjenje Falun Dafa praktikanata.
Uprkos svojoj moći, Zhou je bio samo pijun KPK i ubrzo je odbačen. U decembru 2014. godine, izbačen je iz Partije i predan pravosudnim organima na istragu. U junu 2015. godine, Prvi srednji sud u Tianjinu izdao je presudu protiv Zhoua za podmićivanje, zloupotrebu moći i namjerno otkrivanje državnih tajni. Zhou je osuđen na doživotni zatvor, lišen političkih prava, a njegova lična imovina je konfiskovana.
Drugi primjer je Bo Xilai, koji je slijedio i laskao Jiangu. Kao gradonačelnik Daliana, Bo je postavio divovski portret Jianga na javnom trgu. Tokom njegovog mandata kao gradonačelnika (1992-2001) i guvernera provincije Liaoning (2001-2004), i Dalian i Liaoning su bili među regijama gdje je progon Falun Gonga bio najžešći. Mnogi Falun Dafa praktikanti su ilegalno hapšeni, pritvarani i mučeni — što je rezultiralo povredama, invaliditetom i velikim brojem smrtnih slučajeva. Ozloglašeni radni logor Masanjia se nalazio u provinciji Liaoning.
Kao što je gore navedeno, zloupotreba moći uvijek je praćena korupcijom. U julu 2013. godine, tužilaštvo u Jinananu u provinciji Shandong je podnijelo javnu optužnicu Srednjem sudu u Jinanu protiv Boa zbog sumnje na podmićivanje, pronevjeru i zloupotrebu moći.
Dva mjeseca kasnije, Srednji sud u Jinanu je zaista osudio Boa za podmićivanje, pronevjeru i zloupotrebu moći. Osuđen je na doživotni zatvor, lišen političkih prava, a njegova lična imovina je konfiskovana.
Drevni kineski mudrac Lao Ce je napisao: „Božansko ne pokazuje pristranost i uvijek favorizuje vrle". Mnoge zapadne kulture imaju slično shvaćanje. Ova učenja nas podsjećaju na važnost pridržavanja snažnog moralnog kompasa koji će voditi naš integritet kao pojedinaca, što zauzvrat osigurava da društvo ostane stabilno i prosperitetno.
