Dana 26. kolovoza 2026. dolinu Gyirong – smještenu na granici Kine i Nepala u Himalaji – pogodila je masivna ledena lavina i odron blata s gotovo nikakvim upozorenjem. Ogromne količine leda, kamenja i blata slijevale su se brzinom od gotovo 50 metara u sekundi. Most Resuo je uništen, a zgrada zajedničke kontrole graničnog prijelaza Gyirong je istog trena progutana. Bijesni odron blata također je odnio desetke turističkih autobusa i teretnih kamiona.
Razaranje odrona blata tu nije završilo. Blokirao je riječni kanal, formirajući jezero. Poplavne vode su zatim tekle južno duž doline, ulazeći u Nepal i potapajući nekoliko nizvodnih sela.
Ranjivost modela projekta KPK
Na dan katastrofe nije bilo znakova upozorenja; lokalno vrijeme je bilo vedro i djelomično oblačno bez neobičnih padalina. Od početne ledene lavine do trenutka kada je progutala granični prijelaz Gyirong, prošlo je samo šest ili sedam minuta. Ova nagla, preplavljujuća katastrofa prkosila je ljudskom predviđanju. Suočeni s takvim silama, i pojedinci i sustavi čine se izuzetno malenima i krhkima.
Zgrada zajedničke kontrole prijelaza Gyirong stoji na vitalnom, ali poplavnom dijelu rijeke. Svaki abnormalni porast vode uzvodno prijeti da je odnese, s potencijalnim gubitkom života. Ova naizgled obična zgrada ima duboku simboliku – to je jedan od modela projekata Komunističke partije Kine (KPK), namijenjen da pokaže njezinu „infrastrukturnu moć.”
Dugogodišnja priča KPK glasi: dok god Partija postoji, nema nepremostivih poteškoća; dok god je sustav superioran, sve se može pobijediti.
Ipak, ovu model zgradu, kojom se Partija ponosi kao „superiornim” komunističkim autoritarnim sustavom, iznenadna katastrofa je iščupala u samo nekoliko minuta. Zajedno s 27 okolnih zgrada, potpuno je srušena.
Međunarodna pomoć odbijena
Nakon toga, kao i obično, KPK je blokirala područje, zabranjujući ulazak stranim novinarima i međunarodnoj pomoći. Ponavljajući službenu propagandu, neki mediji su tragediju pripisali prirodnoj katastrofi uzrokovanoj „globalnim zatopljenjem” i lančanoj reakciji koja proizlazi iz „nezaustavljive” visinske ledene lavine.
Ako su opasnosti bile tako očite, zašto su se uopće poduzimali tako veliki građevinski projekti? S nadolazećom katastrofom, također je neshvatljivo da je KPK odbila svu međunarodnu pomoć. Stranim spasilačkim timovima i neovisnim medijima bio je strogo zabranjeni ulazak u područje katastrofe.
Informacijska blokada i kampanje dezinformacija uobičajene su prakse KPK. Međutim, pomnijim ispitivanjem, ljudima nije teško shvatiti neke od razloga iza ove katastrofe koju je uzrokovao čovjek, a koja je dovela do prirodne katastrofe.
Inicijativa Pojas i put sredstvo je kojim KPK stvara „saveze” diljem svijeta. S druge strane, rad s ozloglašenom KPK koja zloupotrebljava ljudska prava i prirodne resurse, takav „savez” dugoročno nije održiv.
Nadalje, katastrofa se dogodila na izuzetno osjetljivoj tibetanskoj granici, uključujući vojne objekte, prekogranične projekte zaštite voda i strateške čvorove inicijative Pojas i put. Prijelaz Gyirong vitalan je prolaz za vojnu i civilnu upotrebu, služeći kao ključna ruta za Tibetansku vojnu regiju Komunističke partije Kine za projekciju trupa i raspoređivanje opreme u Južnu Aziju. Njezin strateški položaj izuzetno je osjetljiv, što bi moglo objasniti velika ulaganja KPK u to područje.
Dugotrajno iskorištavanje
Posljednjih godina, KPK je kontinuirano promicala prekogranične hidroelektrane, visokonaponske dalekovode i lučku infrastrukturu u ovoj regiji. Međutim, gradnja se nalazi u jezgri rasjedne zone sudara ploča i ima izuzetno krhku geološku strukturu. Dugotrajno miniranje i duboko iskopavanje postupno su narušili ravnotežu planinske strukture na koju su se visoki ledenjaci izvorno oslanjali.
Na dubljoj razini, KPK se razlikuje od same Kine. Nakon desetljeća potiskivanja raznih skupina – uključujući Falun Gong – konačni pad režima čini se neizbježnim. KPK često promiče svoju superiornost i narativ „ljudska volja će pobijediti prirodu.” Kolaps leda i lavine mogli bi biti vrlo simbolični za sudbinu KPK – neizbježnu cijenu prkošenja nebu i zemlji.
Od davnina, kineski narod je uvijek cijenio sklad između neba, zemlje i čovječanstva. Odnos između ljudi i okoliša nije osvajanje, već međusobno poštovanje. Samo održavanjem vrline ljudi mogu pronaći istinski mir i dugovječnost u ovom svijetu.
KPK ne vjeruje u božansko, već prihvaća marksizam. „Bauk kruži Europom – bauk komunizma”, stoji u Manifestu Komunističke partije. Nakon što se preselio u Kinu, pogoršao se i usredotočio se na „borbu protiv neba, borbu protiv zemlje i borbu protiv čovjeka.”
Tibetanci smatraju planine svetima, no KPK bezobzirno minira, ruši i iskopava planine. Nedavni odron blata u Gyirongu još je jedna epizoda u nizu brojnih poplava uzrokovanih ispuštanjem vode iz akumulacija diljem Kine, potapajući poljoprivredna zemljišta, sela, gradove i odnoseći nevine živote. Postupci KPK nisu samo izazvali ponavljajuće katastrofe, već su bili odgovorni i za moralni kolaps u cijelom kineskom društvu. Jednostavno rečeno, ovo bi mogla biti neizbježna cijena za nepoštivanje prirodnog poretka od strane KPK – cijena koju ne plaća samo režim, već i svi koji slijede režim.
Lekcije iz Nepala
Nepal je pretrpio ogroman gubitak u ovoj katastrofi. Prema ažuriranim izvješćima nepalskih dužnosnika, broj mrtvih daleko premašuje tisuću – deseci puta više od broja mrtvih koje je prijavila KPK (čija izvješća možda nisu pouzdana).
Godinama je nepalska vlada aktivno surađivala s KPK, potpisujući sporazume, odobravajući dodjelu zemljišta i privlačeći kineska ulaganja za izgradnju cesta, hidroelektrana i prekograničnih elektroenergetskih mreža. Kao rezultat toga, više puta je kritizirana zbog ovisnosti o dugu prema KPK. Ova „dužnička ovisnost” o KPK dovela je do izgradnje hidroelektrana, dalekovoda i graničnih prijelaza.
A sada je također gurnula velik broj sela i života u katastrofu i beskrajnu patnju. Neki kažu da Nepal nije jedina zemlja na svijetu s bliskim vezama s režimom KPK. Doista, moglo bi se ispitati katastrofe ili božanska upozorenja u zemljama koje aktivno slijede KPK. Ona su mnogo veća nego u drugim zemljama.
Sretnici u vremenima krize
Prema BBC-ju, lokalni ravnatelj Rajendra Dawadi primio je tog jutra četiri mobitel poziva u samo nekoliko minuta, svaki ga je upozoravao da se približava velika poplava. Jedan roditelj je čak došao u školu ranije kako bi posebno pokupio svoju kćer. Ova iznenadna upozorenja natjerala su ga da shvati da je situacija hitna.
Bez oklijevanja, Dawadi je odmah naredio hitnu evakuaciju svih 900 nastavnika i učenika, upućujući djecu da trče na više tlo. Također je zaustavio školske autobuse koji su se spremali krenuti po učenike, naređujući im da se okrenu i udalje od opasne zone. Deset minuta kasnije, gotovo istog trena, školske zgrade i spavaonice bile su potpuno progutane bijesnim poplavnim vodama i ruševinama.
Ovo je u oštroj suprotnosti s požarom u Karamay-ju u Xinjiangu u Kini 1994. godine, u kojem je učenicima naređeno da čekaju i „puste vođe da prvi odu.” Kao rezultat toga, 325 ljudi – uključujući 288 školske djece – izgubilo je živote. Ovdje u Nepalu nije bilo birokratskog izbjegavanja odgovornosti, niti fraza „pustite vođe da prvi odu,” samo ravnateljevo i roditeljsko poštovanje i zahvalnost za život.
Božansko, u svojoj dobroti, uvijek nudi put preživljavanja onima koji djeluju s dobrotom. Bezbrojni primjeri iz povijesti i našeg sadašnjeg dana potvrđuju ovu istinu. Stoga je bitno cijeniti vrlinu i držati se podalje od totalitarnih režima poput KPK.
