Tijekom foruma koji je 24. veljače organizirala Međunarodna koalicija za zaustavljanje zloupotrebe transplantacija u Kini (ETAC), profesorica kliničke etike Wendy Rogers govorila je o moralnim obvezama medicinskih stručnjaka da udruže snage i zaustave prisilno vađenje organa.
Rogers je profesorica sa Sveučilišta Macquarie u Australiji. U 2019. uvrštena je među deset najvažnijih ljudi u znanosti u toj godini, prema znanstvenom časopisu Nature.
"Dva desetljeća polemike su se vodile oko porijekla jetri, srca i bubrega koji su se koristili za transplantaciju organa u Kini", napisano je u objavi Nature’s 10, "Wendy Rogers, bioetičarka sa Sveučilišta Macquarie u Sydneyu, Australija, pronašla je novi način za procjenu problema: ispitivanje istraživačkih publikacija kineskih liječnika za transplantaciju. Istraga njezinog tima, objavljena u veljači (W. Rogers et al. BMJ Open 9, e024473; 2019), pokrenula je više od dvadesetak povlačenja izvješća o transplantacijama, nakon što liječnici nisu mogli dokazati da su donatori dali pristanak."
"Ako razmišljate o onome što se stvarno događa, to je nepodnošljivo", citira se Rogers u članku.
KPK je u konačnici odgovorna
Na forumu ETAC, Rogers je rekla da je Komunistička partija Kine (KPK) u konačnici odgovorna za prisilno vađenje organa, jer je njezino suzbijanje ranjivih skupina omogućilo industrijsku transplantaciju organa. Međutim, samo razgovor o zločinu nije dovoljan, jer mi moramo pozvati KPK da poduzme akciju i zaustavi zločin.
Rogers se složila sa stajalištem Sir Geoffrey Nice QC, da su žrtve vađenja organa ljudska bića poput nas. Kao i svi ostali, oni imaju svoja osnovna prava i trebaju našu pomoć, kada su njihova prava povrijeđena. Kao ljudska bića, dužni smo odgovoriti na njihov vapaj za pomoć.
Profesionalne organizacije i pojedinci
Dva su preduvjeta za profesionalne organizacije i pojedince, da poduzmu mjere za rješavanje zločina poput prisilnog uzimanja organa, objasnila je Rogers. Preduvjeti su spoznaja i moć. Prvi se odnosi na svijest o prisilnom uzimanju organa, a drugi na autoritet ovih stručnjaka da poduzmu mjere protiv zločina. Srećom, oba su nam na raspolaganju.
Prije svega, profesionalne organizacije i pojedinci više ne bi smjeli ignorirati ovu tešku povredu ljudskih prava. Ovo je ozbiljno etičko pitanje koje je vrlo očito. Sud za Kinu kojim je Sir Geoffrey predsjedao, proveo je neovisnu i temeljitu istragu i potvrdio postojanje uzimanja organa u Kini. Njegova je presuda masovno objavljena i naširoko izvještavana. Profesionalci koji se bave transplantacijom organa ne mogu tvrditi da nisu svjesni ovog problema.
Drugo, profesionalne organizacije i pojedinci mogli bi smatrati odgovornima te kršitelje ljudskih prava. To ne znači da oni - ili bilo tko drugi - imaju moć prisiliti KPK da nešto poduzme. Ali, kad profesionalne organizacije i pojedinci rade zajedno, mogu izvršiti ogroman pritisak na Kinu. Ljudi širom svijeta mogu se udružiti kako bi rekli KPK, da se žetva organa ne tolerira nigdje na svijetu.
Višestrani pristupi
Niz je akcija koje bi se mogle poduzeti kako bi se zločin zaustavio, objasnila je Rogers. Liječnici koji izvode transplantacije organa mogu zatražiti od profesionalnih društava da institucionaliziraju i provode politike prema Kini. Zbog svoje povezanosti sa zločinom, kineskim liječnicima koji izvode transplantacije, moglo bi se zabraniti pristup tim društvima ili prisustvovanje konferencijama. Ta bi društva također mogla obeshrabriti svoje članove da odlaze u Kinu, zbog bilo kakve aktivnosti povezane s transplantacijom organa.
Bez tih akcija, ako ova društva nastave obrazovne i istraživačke programe s Kinom, to bi poslalo poruku da se ljudi koji sudjeluju u transplantaciji organa neće smatrati odgovornima. Stoga bi takve suradnje i interakcije s Kinom trebale prestati.
Druge mjere koje stručnjaci za presađivanje organa mogu poduzeti, uključuju obavještavanje pacijenata koji trebaju presađivanje organa, o opasnosti od korištenja organa izvađenih od zatvorenika savjesti u Kini. Nadalje, medicinski stručnjaci mogli bi se zalagati za to da njihove vlade odobre i provode zakonodavstva poput "Konvencije Vijeća Europe protiv trgovine ljudskim organima".
Pored obrazovanja šire javnosti, profesionalna društva i njihovi članovi obično imaju mnogo veza, koje bi se mogle koristiti za provjeru istraživanja i obrazovanja vezanih uz Kinu. Časopisi o transplantaciji organa mogli bi zabraniti publikacije kineskih istraživača ili ih isključiti iz svog uredništva. Čitateljima se može pojasniti, zašto se poduzimaju takve radnje.
Polazeći od profesionalnih organizacija i pojedinaca za transplantaciju organa, više ljudi moglo bi se suprotstaviti zločinu uzimanja organa i prozvati odgovornima one koji su uključeni u to.
Na forumu 24. veljače sudjelovali su članovi 117 organizacija iz 25 zemalja, u 10 vremenskih zona. Sudionici su također bili iz 12 sveučilišta, 7 novinskih medija i preko 40 državnih dužnosnika.
"Prelazak gospođe Rogers od akademika u aktivistu započeo je na konferenciji 2015. godine, kad je prikazan dokumentarni film Teško za povjerovati, u kojem se raspravljalo o prisilnom doniranju organa od političkih zatvorenika. Rogers je proučavala australski transplantacijski sustav i bila je šokirana onim što se događalo u Kini", napisano je u spomenutom članku u časopisu Nature. Godine 2016. postala je volonterska predsjednica međunarodnog savjetodavnog odbora Međunarodne koalicije za zaustavljanje zloupotrebe transplantacija u Kini (ETAC), neprofitne zastupničke grupe iz Sydney-a.
Nakon anonimne prijave, Rogers je istražila članak iz 2016. u časopisu Liver International, u kojem je pronašla nepotpunu dokumentaciju o donatorima; rad je povučen 2017. Kasnije je povučeno više članaka, zbog upotrebe podataka koji navode nejasne izvore organa.
Svi članci, slike i sadržaji objavljeni na Minghui.org zaštićeni su autorskim pravima. Nekomercijalna reprodukcija je dopuštena, ali zahtijeva označavanje s naslovom članka i poveznicom na izvorni članak.
