Progoneći Falun Gong više od 25 godina, Komunistička partija Kine (KPK) nedavno je pokrenula val napada na Shen Yun i Falun Gong u inozemstvu.
U osnovi, KPK ne može tolerirati Falun Gong ili Shen Yun jer su tradicionalne vrijednosti koje promiču u suprotnosti s vlastitom prirodom KPK mržnje, brutalnosti i prijevare. Ali nedavni napadi se u nekim aspektima razlikuju od početka progona. Dok je bivši vođa KPK Jiang Zemin započeo progon 1999. jer nije mogao tolerirati popularnost Falun Gonga, ovaj put KPK ne samo da ima za cilj oslabiti i zamijeniti SAD kao najmoćniju zemlju, već također želi prebaciti odgovornost za zločine koje je počinila u progonu Falun Gonga u SAD.
Dva lica KPK
Desetljećima je KPK ciljala na SAD kao vođu slobodnog svijeta. Po cijeloj Kini širili su se lažni članci, poput "Američka srednja klasa nije tako dobra kao kineski radnici migranti", "Živjeti s 2000 juana u Kini bolje je nego živjeti s 3000 dolara u SAD-u" i "Amerika je pokvarena do srži."
U isto vrijeme, KPK je upakirala antiameričke ideje kao patriotizam i promovirala ideju da je "rat između Kine i SAD-a neizbježan". Kinezima je isprala mozak da povjeruju da će se SAD "uvijek suprotstavljati Kini" i da američko carstvo "nikada neće odustati od svoje namjere da nas uništi". Mržnja potaknuta ovim lažima pridonijela je nasilnim incidentima poput uboda nožem četiri instruktora američkih fakulteta u gradu Jilin-u. Slučaj je izazvao osudu međunarodne zajednice, ali su dužnosnici KPK površno rekli da se radilo o "nesretnom slučaju".
Međutim, antiamerikanizam KPK ima dva lica: osim duboko ukorijenjene mržnje, on također pokazuje "ljubav" sa skrivenim motivima.
Nakon što je Donald Trump izabran za 47. predsjednika Sjedinjenih Država, KPK je iznenada uz veliku pompu počela "voljeti" Sjedinjene Države. Ne samo da je uhitila i osudila 12 "malih ružičastih" (mladih kineskih nacionalista koji na internetu objavljuju pro-KPK sadržaj) koji su širili glasine da američki zoološki vrtovi zlostavljaju velike pande, već je i izbrisala antiameričke komentare o veleposlanstvu SAD-a na kineskom Weibo računu. Mediji KPK su čak pokrenuli kampanju za "pričanje dobrih priča o prijateljstvu SAD-a i Kine."
KPK ovu strategiju naziva "dvije ruke revolucije". Jedna ruka je čvrsta, a druga meka. Režim javno glumi jedno, a iza kulisa radi sasvim suprotno. Kada je diplomacija vučjeg ratnika naišla na zid s Trumpom, KPK se počela pretvarati da je prijateljska zemlja pokretanjem strateške prijevare.
U vezi s temom “prijateljskih odnosa između SAD-a i Kine,” povijest pokazuje da su SAD pomogle Kini dosta puta iz dobre volje, dok postoji malo primjera da je KPK bila prijateljski raspoložena prema SAD-u. Umjesto da pokazuje zahvalnost, dosljedno uzvraća SAD-u s neprijateljstvom.
Da bismo bolje razumjeli ovu povijest, prvo ćemo pregledati kako su SAD pomogle Kini tijekom godina.
Povijesna pomoć koju su SAD pružile Kini
Udžbenici KPK prikazuju modernu kinesku povijest kao imperijalističku agresiju na Kinu, pri čemu su Sjedinjene Države najgore. U stvarnosti, među velikim silama, Sjedinjene Države najmanje su oštetile Kinu. Štoviše, Kina je imala velike koristi od svog odnosa sa Sjedinjenim Državama.
1. Druga najveća trgovačka zemlja s dinastijom Qing (doba Qianlong):
Prvi američki trgovački brod za Kinu, Empress of China, stigao je u Kinu 1784. godine. Otvorio je vrata trgovini između dviju zemalja, a obje su strane imale jednaku korist. Amerikanci su poštovali kineske zakone više nego druge zemlje, a SAD je ubrzo postao druga najveća zemlja u trgovini s Kinom nakon Britanije. Kinezi su ovom trgovinom dobili veliku količinu zlata i srebra.
2. Ravnopravni ugovor s dinastijom Qing (doba Tongzhi):
Godine 1868. SAD i Kina potpisale su Burlingameski ugovor. Burlingame je bio izaslanik predsjednika Lincolna u Kini. Bio je veseo i prijateljski raspoložen prema Kini. U to je vrijeme bilo mnogo Kineza koji su radili u SAD-u. SAD je pozvao Kinu da pošalje konzule u SAD. Dinastija Qing jednostavno je imenovala Burlingamea za carskog povjerenika koji će predstavljati Kinu u raznim zemljama. Burlingameova prva postaja bile su SAD, gdje je održao govor promovirajući kinesku kulturu i hvaleći kinesku ljubav prema miru. Pregovarao je sa SAD-om u ime kineske vlade kako bi zaštitio interese Kine i potpisao je Burlingameski ugovor. Ovo je bio prvi ravnopravni ugovor potpisan između Kine i strane zemlje nakon Opijumskog rata.
3. Načelo otvorenih vrata u godini Xinchou:
Godine 1901. SAD je predložio princip otvorenih vrata, uglavnom ciljajući na Kinu (doba Guangxu dinastije Qing). U to su vrijeme Rusija, Francuska, Britanija i druge sile imale sfere utjecaja u Kini. Načelo otvorenih vrata koje su predložile SAD zaštitilo je integritet kineskog suvereniteta. Konkretno, spriječio je Rusiju da posegne za sjeveroistočnom Kinom i obuzdao teritorijalnu podjelu Kine od strane sila.
4. Program stipendiranja Boxer Indemnity:
Od odštete koju je dinastija Qing pristala platiti zapadnim silama 1901., SAD je primio 7,32%, ili oko 30 milijuna taela srebra. SAD je vratio više od 10 milijuna taela srebra za financiranje obrazovanja, uključujući slanje kineskih studenata na studij u SAD i izgradnju koledža Tsinghua, koji je kasnije postao Sveučilište Tsinghua.
Godine 1924. (Republika Kina, s Cao Kunom, Huang Fuom i Duan Qiruijem kao predsjednicima), SAD su vratile još 12 milijuna dolara koje je Kina iskoristila za osnivanje sveučilišnog odjela Tsinghua i Nacionalne pekinške knjižnice Nova knjižnica (jedna od najnaprednijih na Dalekom istoku u to vrijeme), koja je bila prethodnik Ogranka starih knjiga Nacionalne knjižnice Kina.
Godine 1929. Kina je iskoristila Boxer Indemnity Scholarship da pošalje 47 studenata na studij u SAD. Nakon završetka studija, diplomanti su se vratili u Kinu. Među njima su bili stručnjaci koje je KPK kasnije odlikovala za njihov doprinos istraživanju atomskog oružja. Osim toga, vraćena sredstva odštete korištena su za osnivanje sveučilišta Yenching i bolnice Peking Union Medical College.
5. Leteći tigrovi i ruta "Hump":
U srpnju 1941., američki general Claire Lee Chennault pozvao je pilote veterane da formiraju 1. američku dobrovoljačku skupinu ("Leteći tigrovi") kako bi podržali borbu Kine protiv Japana. Chiang Kai-shek je u to vrijeme bio predsjednik Republike Kine. Kako bi probili japansku blokadu strateških materijala protiv Kine, Zapovjedništvo zračnog prometa Zračnih snaga američke vojske (ATC) i Kineska nacionalna zrakoplovna korporacija (CNAC) započeli su letjeti rutom "Hump" preko Himalaja.
Zbog velikih poteškoća i rizika letenja iznad visokog terena nazivan je i "Put smrti". Prema službenim podacima, poginulo je ili nestalo ukupno 1579 američkih pilota i članova posade, a SAD je izgubio 468 zrakoplova na ruti "Hump". Leteći tigrovi dali su neizbrisiv doprinos pobjedi Kine u ratu otpora protiv Japana.
6. Ukidanje neravnopravnih ugovora:
Godine 1943., kako bi pomogle kineskom otporu protiv japanske invazije, SAD su preuzele vodstvo u ukidanju svih neravnopravnih ugovora potpisanih s Kinom od Opijumskog rata. Britanija, Njemačka, Italija i Japan slijedile su primjer i ukinule neravnopravne ugovore. Od tada su u Kini nestale strane koncesije i konzularne jurisdikcije, a Kina (u to vrijeme Republika Kina) postala je ravnopravna članica međunarodne zajednice.
7. Marshallova medijacija i Trumanova doktrina:
Na konferenciji u Jalti u veljači 1945., SAD su umirile Komunističku partiju, što je naštetilo suverenitetu Republike Kine. Sovjetski Savez dobio je mnoga prioritetna prava na sjeveroistoku, ostavljajući korijen pobune Komunističke partije. Od kraja 1945. do 1946. predsjednik Truman poslao je generala Georgea Marshalla da posreduje u ratu između Kuomintanga i KPK.
SAD nije oklijevao prekinuti opskrbu oružjem vojske Kuomintanga i prisiliti Chiang Kai-sheka da formira demokratsku koalicijsku vladu s KPK. KPK se pretvarala da pristaje na mirovne pregovore, ali je potajno nastavila ometati transport, napadati vojsku Kuomintanga i odgađati pregovore. Marshallovo posredovanje je na kraju propalo, ali je natjeralo Kuomintangovu vojsku da izgubi povoljne uvjete i prilike za oružano potiskivanje KPK. U isto vrijeme, gospodarstvo Republike Kine je oslabilo, a KPK je oživjela.
Godine 1947. SAD je formulirao Trumanovu doktrinu kako bi se suprotstavio globalnoj crvenoj katastrofi, ali strategija je namjerno pustila KPK. Od početka rata na Pacifiku, neke osobe u vladi SAD-a, poput Josepha Stilwella, Marshalla, Trumana i drugih, gajile su iluzije o KPK i promicale niz politika koje su ograničavale Republiku Kinu, favorizirale KPK i tolerirale KPK-ove krađe vlasti u Republici Kini.
8. Stalno članstvo u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda:
Godine 1945. (za vrijeme Republike Kine), zahvaljujući naporima i upornosti Sjedinjenih Država, predstavnik KPK Dong Biwu sudjelovao je u kineskoj delegaciji na Osnivačkoj konferenciji Ujedinjenih naroda u San Franciscu i potpisao Povelju Ujedinjenih naroda zajedno s drugim predstavnicima. SAD je dao presudan doprinos da Kina (Republika Kina) postane jedna od zemalja osnivačica i pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Od 9. do 11. srpnja 1971. (tijekom razdoblja komunističke Kine), Henry Kissinger, pomoćnik predsjednika Sjedinjenih Država za pitanja nacionalne sigurnosti, tajno je posjetio Kinu i razgovarao s premijerom Zhou Enlaijem. Nakon toga, SAD je prihvatio Narodnu Republiku Kinu (tj. komunističku Kinu) da dobije pravo predstavljanja u Ujedinjenim narodima. Dana 25. listopada iste godine, Ujedinjeni narodi su donijeli Rezoluciju 2758, priznajući da su predstavnici vlade Komunističke partije Kine jedini legitimni predstavnici Kine u Ujedinjenim narodima, a da je Narodna Republika Kina jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti.
9. Nixon se susreće s Maom i Zhouom, Carter uspostavlja diplomatske odnose s KPK:
Od 21. do 28. veljače 1972., američki predsjednik Nixon posjetio je Kinu, susreo se s Mao Zedongom u Zhongnanhaiju (središnje rukovodstvo KPK) i održao razgovore sa Zhou Enlaijem i drugim najvišim dužnosnicima. Ovaj posjet kasnije je nazvan "tjedan koji je promijenio svijet" i otvorio je vrata drugoj politici popuštanja prema KPK u povijesti SAD-a. Prije završetka posjeta, dvije zemlje su potpisale Šangajsko priopćenje, a SAD su počele povlačiti trupe iz Tajvana.
Godine 1977. Carter je ušao u Bijelu kuću. Dana 1. siječnja 1979. SAD je prekinuo diplomatske odnose s Republikom Kinom i uspostavio pune diplomatske odnose s Narodnom Republikom Kinom. Do tada je prošlo oko sedam godina od Kissingerovog tajnog posjeta Kini.
Odnos između dviju zemalja ubrzo je ušao u razdoblje medenog mjeseca. Ključni američki saveznici, uključujući Japan, Australiju i Saveznu Republiku Njemačku (Zapadnu Njemačku), prekinuli su službene odnose s Tajvanom i uspostavili diplomatske odnose s KPK. Postupno je međunarodna zajednica počela prihvaćati KPK umjesto Republiku Kinu.
10. Popuštanje Busha starijeg KPK:
Nakon masakra na Trgu Tiananmen 4. lipnja 1989., Busheva administracija je otvorila stražnja vrata za KPK, poput odobravanja posebne naredbe o izuzeću koja je Boeingu omogućila prodaju četiri komercijalna zrakoplova Kini, ublažavanje vojnih sankcija, dopuštanje kineskim dužnosnicima da se vrate u Sjedinjene Države i nastavak plana "Biser mira" za nadogradnju kineskih borbenih zrakoplova.
U pola godine, administracija je poslala dva pisma Deng Xiaopingu i poslala posebne izaslanike u Peking, naglašavajući da su Sjedinjene Države voljne surađivati s KPK na prevladavanju poteškoća. Zapravo, Sjedinjene Države su pomogle KPK prevladati poteškoće.
11. Clinton pomaže KPK da se pridruži Svjetskoj trgovinskoj organizaciji:
U srpnju 1999. vođa KPK Jiang Zemin pokrenuo je progon protiv više desetaka milijuna Falun Gong praktikanata. Praktikanti iz cijele zemlje koji nisu imali načina da se obrate vladi otišli su u Peking da govore za Falun Gong. Kao rezultat toga, veliki broj praktikanata je bio uhićen i pritvoren. KPK je također planirala osuditi nekoliko članova bivše Pekinške udruge za istraživanje Falun Gonga u listopadu. Tog je listopada predsjednik Clinton dvaput nazvao Jiang Zemina, nadajući se da će postići dogovor o ulasku KPK u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO).
U ožujku 2000. Clinton je održao govor o odvajanju trgovine od ljudskih prava i rekao da će ulazak Kine u WTO donijeti ekonomsku slobodu i veći glas ljudima. Clinton je osnovao "Kinesku sobu" u Bijeloj kući kako bi lobirao protiv anti-kineskih članova Kongresa. U svibnju je Clinton pozvao bivše predsjednike Cartera i Forda i desetke bivših političara u Bijelu kuću kako bi potaknuli Kongres da odobri stalne trgovinske povlastice za Kinu i da zamah za ulazak Kine u WTO.
Uz pomoć SAD-a, komunistička Kina službeno je postala dio WTO-a 11. prosinca 2001. Posljednje uporište komunizma postalo je formalni član zajednice slobodne svjetske trgovine, osiguravajući KPK gospodarski rast koji joj je bio potreban da ostvari svoje ambicije vladanja svijetom.
(Nastavit će se)
