Nakon što je više od 25 godina progonila Falun Gong , Komunistička partija Kine (KPK) je nedavno u inostranstvu pokrenula talas napada na Shen Yun i Falun Gong .
U osnovi, KPK ne može tolerisati Falun Gong ili Shen Yun jer su tradicionalne vrijednosti koje oni promovišu u suprotnosti s vlastitom prirodom KPK koja se sastoji od mržnje, brutalnosti i obmane. Nedavni se napadi ipak u nekim aspektima razlikuju od početka progona. Dok je bivši vođa KPK Jiang Zemin započeo progon 1999. jer nije mogao tolerisati popularnost Falun Gonga, ovog puta KPK ne samo da ima za cilj da oslabi i zamijeni SAD kao najmoćniju državu, već također nastoji da na druge prebaci odgovornost za zločine koje je počinila u progonu Falun Gonga u SAD.
(Nastavak 1. dijela)
Upravo smo pokrili dio o tome kako je Amerika pomagala Kini još od vremena Qing dinastije. Ove su aktivnosti također uključivale tri talasa politike popuštanja prema KPK koji su spasili režim u kritičnim trenucima.
Prva je aktivnost započela Konferencijom u Džakarti 1945. godine, na kojoj je popuštanje komunistima narušilo suverenitet Republike Kine i omogućilo sovjetskoj komunističkoj partiji da stekne mnoga prava i interese. U naredne dvije godine, američki predsjednik Harry S. Truman je poslao generala Georgea C. Marshalla da posreduje u ratu između Kuomintanga i KPK, prisiljavajući Chiang Kaj Sheka da sarađuje sa potonjom. Kao rezultat američkog popuštanja i neostvarenih želja, KPK je uspjela srušiti ekonomiju Republike Kine i preuzeti vlast da vlada zemljom.
Drugi talas uključuje posjetu američkog predsjednika Richarda Nixona Kini i uspostavljanje diplomatskih veza predsjednika Jimmyja Cartera s komunističkom Kinom. Treći talas je započeo popuštanju KPK od strane predsednika Georg H. W. Busha nakon masakra na Trgu Tjenanmen 1989. godine, a pratila ga je podrška predsjednika Billa Clintona da se komunistička Kina pridruži Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) nakon što je KPK započela progon Falun Gonga 1999.
Kao što se može vidjeti, svaki put kada je KPK bila u stvarnoj opasnosti, Amerika je pomogla da se režim spasi i omogući mu da ojača.
Kina je sada postala najveći svjetski izvoznik i drugi najveći privredni subjekt. Prema propagandi KPK, prošlo je 100 godina od njenog rođenja, a „Istok u usponu [komunistička Kina], opadajući Zapad“ postao je neizbježan. Ovo pokazuje otvoreni prezir KPK prema američkom vodstvu u svijetu.
Uzvraćanje neprijateljstvom
Kao što je prikazano u nastavku, umjesto da pokaže zahvalnost za ove usluge, KPK je neprestano podsticala mržnju protiv Amerike i pokušavala svim sredstvima da se infiltrira i uništi SAD.
No nije bilo ovako kada je KPK trebala pomoć Amerike. Kako bi zatražili podršku, službene novine KPK, Xinhua Daily, su 4. jula 1947. objavile uvodnik: “Od malih nogu smo Sjedinjene Američke Države smatrali privlačnom zemljom. Vjerujemo da je to dijelom zbog činjenice da SAD nikada nisu okupirale Kinu, niti su pokrenule bilo kakve napade na Kinu. Što je još fundamentalnije, kineski narod ima dobro mišljenje o SAD na osnovu demokratskog i otvorenog karaktera njihovog naroda”, piše u ovom na uvodniku.
Unutar dvije godine, Mao Cetung je 30. juna 1949. objavio “O narodnoj demokratskoj diktaturi”, izjavljujući da Kina treba stati na stranu socijalizma i slijediti Sovjetski Savez.
Godinu dana kasnije, KPK je poslala vojnike da intervenišu u Korejskom ratu. Da bi podstakla mržnju prema Americi, KPK je širom zemlje distribuirala brošuru pod naslovom Kako gledati na Ameriku. "Mrzimo Ameriku jer je smrtni neprijatelj kineskog naroda... Preziremo Ameriku jer je dekadentna imperijalistička zemlja... Gledamo s visine na Ameriku jer je ona tigar od papira koji može biti potpuno poraziti", piše u knjižici.
People’s Daily je također izdao publikaciju pod nazivom “Posebno izdanje za otpor američkoj agresiji i pomoći Koreji”, s gotovo 200 izdanja objavljenih u četiri godine. Književno-umjetnički savez je također mobilisao intelektualce na proizvodnji filmova, drama, narodnih umjetnosti, pjesama, pjesama, romana, slika i drugih medija na ovu temu. Na svim radnim mjestima, tvornicama i selima nastavljena je ova kampanja korištenjem tabli, zidnih postera, foruma, sastanka na kojima su iznošene optužbe, sastanka za klevetnje itd.
Ove kampanje su u potpunosti promijenile dotadašnje proameričko raspoloženje Kineza koje su držali još od vremena Republike Kine i duboko oblikovale nacionalizam i antiamerikanizam u nekoliko generacija Kineza. Ispiranje mozga je bilo toliko duboko da kada je američki predsjednik Nixon posjetio Kinu 1972. i kada su se dva lidera rukovala, mnogi Kinezi su bili zaprepašteni i nisu mogli to emocionalno prihvatiti.
Više od pola stoljeća, kineski narod je prevaren propagandom KPK govorom o “zlu” i “korupciji” u Americi. U velikim međunarodnim događajima kao što su sudar kinesko američkih aviona, bombardovanje jugoslovenske ambasade i četiri krize u Tajvanskom tjesnacu, KPK je često koristila nacionalističke osjećaje ljudi kako bi skrenula pažnju sa svojih domaćih kriza na „prekomorske antikineske snage“ koje je izmislila.
Nakon što se KPK pridružila WTO, nije ispunila nijedno od 74 spoljnotrgovinska obećanja koja je dala. Umjesto toga, ostvarila je ogroman profit koristeći prednosti globalizacije, i Kini je trebalo samo deset godina da postane druga najveća ekonomija na svijetu. KPK je iskoristila prednosti Sjedinjenih Američkih Država kroz nepoštene trgovinske prakse kao što su izvozne subvencije, krađa intelektualnog vlasništva i prisilni transfer tehnologije. Između 2000. i 2016. američka industrijska proizvodnja je porasla za nešto manje od 9%. Prerađivačka industrija je opustošena, sa gubitkom skoro pet miliona radnih mjesta u posljednjih 17 godina, a KPK je imala velike koristi od godišnjeg trgovinskog deficita od približno 300 milijardi dolara.
U 2020. godini, zbog prikrivanja izbijanja epidemije Covida od strane KPK, virus se brzo proširio svijetom. Više od 1,1 milion ljudi je umrlo u Sjedinjenim Američkim Državama, što je premašilo broj umrlih od španske gripe iz 1918. i izjednačilo se sa brojem smrtnih slučajeva u SAD u Američkom građanskom ratu i oba svjetska rata zajedno. Istovremeno, američka ekonomija je ozbiljno pogođena. Realni domaći brutoproizvod (BDP) SAD se smanjio za 3,5% u 2020., što je najveći godišnji pad od 1946. Da bi izbjegla odgovornost, KPK je tvrdila da je virus u Wuhan donijela američka vojska, još jednom podstičući mržnju Kineza prema SAD.
U protekle dvije decenije, KPK je pokrenula tihi neograničeni rat protiv Amerike, proširila svoj utjecaj u drugim zemljama kroz svoju inicijativu "Jedan pojas, jedan put" i pozivala zemlje širom svijeta da se suprotstave SAD. Također je koristila “Konfucijeve Institute” i projekte kao što su „Plan hiljadu talenata“ i „Učenjake rijeke Jangce“ za infiltriranje u različita polja kao što su politika, ekonomija, vojska, kulture, obrazovanja i diplomacije.
KPK je također pokrenula ratovanje putem javnog mnijenja, informacionog rata, pravnog rata i cyber rata za napad na Sjedinjene Američke Države. Kina također koristi platforme društvenih medija kao što su Tiktok, YouTube i Facebook kako bi sijala podjele i podržavala prokomunističke snage koje su već u SAD, dok svoju ideologiju izvoze u slobodni svijet.
Neprijateljstvo Kineza prema Amerikancima je duboko ukorijenjeno u njihove kosti jer su bili indoktrinisani još od vrtića pa sve do posla i do starosti. Čak i oni koji su emigrirali u SAD su bili izloženi YouTubeu, Facebooku i TikToku. Čak i oni koji ne koriste društvene mreže vjerovatno će konzumirati kineska izdanja mejnstrim zapadnih medija (uključujući BBC), koji su upregnuti za širenje ideologije KPK.
U isto vrijeme, KPK manipuliše međunarodnim institucijama i savezima, kao što su Ujedinjeni narodi, BRICS, Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond kako bi služili KPK i slabe dominantnu poziciju i glas Sjedinjenih Američkih Država u međunarodnoj zajednici. Afinitet koji su mnogi Evropljani imali prema kineskom tržištu i njihov prezir i antipatija prema Sjedinjenim Američkim Državama i Amerikancima nikako nisu nezavisni i slučajni.
Ovu vrstu potpune nezahvalnosti i uzvraćanja osvetom na ljubaznost može izvršiti samo KPK. I sve se to radi pod krinkom “zajednice sa zajedničkom budućnošću čovječanstva” čiji naziv nosi pozitivan prizvuk. Opasnost leži u tome da je posljednjih godina s razvojem kineske ekonomije dosta ljudi u svijetu podržalo KPK. No na kraju, ne samo da će se naći duboko povrijeđeni, već će i vidjeti kako njihovo vlastito društvo trpi negativne posljedice njihove podrške KPK.
(Nastavlja se)
